Uvijek kada legnem kraj tebe
tople i čvrste, slatko mirisne,
tvoje tijelo zaječi uzdasima,
i nemirne doline moga trbuha
zaposjedne tvoja vrela strast.
Ne mirujem, već kao huk vjetra
širim osmjeh po glatkim bedrima,
uspinjem se tvojim plamenom,
pa silazim u blještavilo bradavica
i tečem usnama niz tvoje grudi.
U slasti njihovih žednih uzdaha,
u vječnoj intimnosti čiste puti,
u samom blaženstvu poljubaca,
u pregršti pažnje razigranih ruku,
pomažu mi i tisuće tvojih prstiju.
Dok listam među tvojim nogama,
u tebi sijeva moje uzbuđenje,
i životom ljubim disanje tvoga tijela,
a vatra u tvom glasnom izobilju
raspliće moje drhtanje nad tobom.
Postaješ zvjezdani napjev neba,
svjetlo u koritu uzburkanih misli,
i stjecište sočne crvene trešnje
koja sred zlatnog hlada moje kose
dozrijeva neubranom mladošću.
Tvoji predjeli mirišu na sunce,
tvoje srce prostor je za moj san,
a bistroća tvoga uma neupitna je,
i padine tvojih obraza nisu nijeme,
mekoćom plijene moju pažnju.
Imam te, mila, držiš me i ljubiš,
u noći, u trajanju, ispruženog uz…
tvoje oči, šaputanje mjesečine,
uz riječi koje struje posteljom,
uz boje tvojih dragocjenih dodira.
Voliš me, volim te, sad i ovdje…
u strastima vremena, u toplini,
u potrebi za tobom, u smjelosti,
pod velikom modrinom svoda
umotan u prisutnost tvoga tijela.
Z.K.