Forum Beograd Jagodina Ćuprija Paraćin

Molim vas da se prijavite ili se registrujete.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i dužinom sesije
Napredna pretraga  

Vesti:

Samo za Registrovane članove je moguć pristup u kategoriji '' Ljubav & Sex & Lepotice''
Obavezno pročitajne uslove korišćenja Foruma ->
Uslovi Korišćenja

Autor Tema: Krah  (Pročitano 4203 puta)

0 Članovi i 1 gost pregledaju ovu temu.

donwlayco

  • Prijatelj
  • *****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 5690
Krah
« poslato: 13-10-2008, 12:24:21 »

Autor Branko Dragaš   


Međunarodni monetarni fond i Svetska banka su mrtvi. Niko ozbiljan njih više ne sluša. Ako hoćemo da spasimo Srbiju, moramo da pobedimo vladajući neoliberalizam. Mora da se stvori jedinstven državotvorni, nacionalni, evropski, ekonomski i građanski blok za pobedu nad političkom oligarhijom i tajkunima koji sprovode neoliberalizam. Zajednički imenitelj tom bloku je prosperitetna, bogata i socijalno uravnotežena Srbija. To se može ostvariti Programom za spas Srbije. Taj program imamo i možemo ga ugraditi u novi koncept. Novim konceptom reformi do nove države Srbije.
Neoliberalizam je doživeo krah. Tačno posle dve decenije njegove dominacije. Posle svega što se desilo u poslednje vreme, možemo slobodno reći da je neoliberalizam mrtav. Slom finansijskog sistema u Sjedinjenim Državama je bio očekivan. Godinama unazad sam pisao da će se to dogoditi. I godinama unazad su neoliberali govorili da sam katastrofičar. Sve je u najboljem redu. Sve je pod kontrolom. Nikada veći zamah na finansijskom tržištu nismo imali. Imperija nije u rastrojstvu. Multinacionalne kompanije su neuništive. Čovečanstvo će doživeti neviđeni prosperitet. Nema mesta nikakvoj sumnji. Savremeni kapitalizam je savršen. Treba ga samo slediti . Ali, slom na finansijskom tržištu je srušio neoliberalizam. Kritike koje danas čitamo ne ulaze u samu suštinu problema.Veoma je mali broj autora koji zabrinutim građanima tačno objašnjavaju šta se događa. Mislim da je potrebno da ponovo osvetlimo suštinu narastajućeg problema. Na taj način ću zaokružiti dosadašnji kritički pogled na savremenu ekonomiju.
Naravno, danas je mnogo lakše pisati o svemu jer se slom finansijskog tržišta desio. Neoliberalizam je ideologija multinacionalnih kompanija i novobogataša. Njegova suština je bila da oni koji su bogati budu još bogatiji, dok su siromašni postajali sve siromašniji. Tu svoju nakaradnu ideologiju su umotali u propagandu o globalizaciji, slobodnom tržištu i civilnom društvu. Hvalili su se da će tako usrećiti čovečanstvo i planeti doneti mir i spokoj. Tražili su da se unište države, nacije, kulture i slobodoumni pojedinci. Stvorili su nevladin sektor koga su finansirali i kontrolisali kao zamenu za državne institucije. Multinacionalnim kompanijama je trebalo što veće tržište da bi one, uvećavajući poslove, ostvarivale sve veće profite. Neoliberalni kapitalizam je rušio sve prepreke pred sobom. Prve na udaru su bile države. Neoliberalni ideolozi su tražili da se države povuku sa tržišta i da se ograniči njihov uticaj u društvu. Neoliberali su se obrušili na nacionalna i verska osećanja čovečanstva. Umesto nacije ponudili su - potrošača, umesto crkve -supermarket. Čoveka su sveli na konzumenta komercijalne civilizacije. Nacionalne i verske razlike u čovečanstvu sveli su na različite ukuse u izboru robe u mega marketima. Takvo sužavanje čoveka na potrošača dovelo je do gubitka građanstva. Zapravo, građanin je postao kupac boljeg života. Kako kupac nema dovoljno novca da pokupuje čitav život odjednom, onda su se pojavile banke koje su mu ponudile iluziju. Kupac je preko noći dobio sve od života, ali je, za uzvrat, morao da proda svoju slobodu. Dobili smo savremeno ropstvo. I savremene robove. Koji su bili okovani uzetim kreditima. Kupac je postao prezaduženi korisnik kredita. Kredita koji ne može nikada da vrati. Kredita koga moraju da otplaćuju i generacije njegovih potomaka. Ali to nije bilo važno. Vraćanje kredita nikoga nije ni interesovalo. Neoliberali su širili propagandu da se jednom živi i da treba uzeti sve što se od života ponudi. Sve odmah treba progutati.
Holivudski kičerajski glamur je svetleo u glavama izmanipulisanih korisnika kredita. Podržavanje bogataških skorojevića je postalo stil života. Čitava industrija zabave i sporta je učestvovala u zaglupljivanju čovečanstva. Primitivizam i debilizam su postali stil života. Pohlepa i gramzivost su donosile uspeh. Obrazovni sistem je proizvodio fah idiote. Veliki brat je likovao. Sve je bilo pod njegovom kontrolom. Menjala se priroda čoveka. Menjala se planeta. Umesto hladnog rata dobili smo monopol. Padom berlinskog zida dominacija Imperije u rastrojstvu je bila neprikosnovena. Sprdanje sa Jeljcinom je bilo vrhunac zapadne demokratije. Opšta kompjuterizacija i razvoj mobilne telefonije sprečile su da se 1990. uruši sistem. Umesto da pametno iskoriste kupljeno vreme, narkotizovani tvorci sistema su nastavili da se samozadovoljavaju sopstvenim uspesima. A onda je nastala još dublja i teža kriza 2001. godine. Dubioza je bila ogromna. Padale su preko noći moćne multinacionalne kompanije. Enron, Wordco, Tyco, Parmalat i drugi su pokazivale da nešto u sistemu nije dobro. Postojala je sistemska greška. Tadašnji guverner Alan Grinspen to nije hteo da prizna i prihvatio je prevaru oko hipotekarnih kredita. Verovao je da će hipotekarni krediti otkloniti grešku u sistemu. To je bila glupost. Danas, začuđen dubinom katastrofe, priznaje da je velika greška napravljena. Hipotekarna kriza je izbila 9. avgusta 2007. godine i donela je gubitke preko 10.000 milijardi dolara, što je BDP čitave SAD. Umesto da ideolozi neoliberalizma stave prst na čelo i povuku ručnu kočnicu, oni su nastavili da ohrabruju i podržavaju pohlepu i gramzivost menadžera u multinacionalnim kompanijama. Umesto da otkriju grešku u sistemu, naprave novi koncept, naprave plan sanacije i revitalizacije i pohapse sve one mešetare koji su doprineli urušavanju tržišta, ideolozi neoliberalizma su čekali da se greška sama ispravi u inficiranom sistemu. Požar su počeli da gase skupim benzinom. Prepustili su slobodnom tržištu, kako su se oni hvalili, da ispravi sve nastale promašaje. To je bila nova kobna greška. Dali su ključeve od apoteke narkomanu koji je upao u veliku krizu. Krah je bio matematički neminovan. Bilo je pitanje samo dana kada će se to objaviti. Prvo su pukli američki Bern Sterns i britanski Norten rok. Međutim, to nije bilo dovoljno za opomenu. A onda su dva finansijska giganta Fredi mek i Fani me nacionalizovana od strane FED-a, da bi se prikrili gubici koji se penju na preko 6.000 milijardi dolara. Moram da priznam da su me ovi nazivi Fredi i Fani uvek asocirali na bandu Boni i Klajd i nikad ne bih savetovao klijentima da tamo ulažu novac. Parama poreskih obveznika država nacionalizuje privatne finansijske korporacije koje su se kockale na finansijskom tržištu. Tog trenutka neoliberalizam je bio mrtav. Potom sledi bankrot privatne investicione kuće Braće Liman, koji su me uvek podsećali na Braću Dalton, ali država nije ništa uradila da bi zaštitila investitore. To je bio opasan presedan države. Nekim kompanijama je pomagala, a nekim nije htela. To je dovelo do još većeg nepoverenja na tržištu. Naduvani balon je konačno pukao. Zaštitu od poverilaca traži i najveća osiguravajuća kuća AIG. Njenim krahom bi se potpunio urušio finansijski sistem u SAD. Država interveniše i ubacuje novac u bankrotirani AIG. Čitav svetski finansijski sistem počinje da propada. Berze u svetu se zatvaraju da ne bi došlo do potpunog kraha. Neoliberali traže od države da ponovo interveniše. Centralne banke ubacuju svež novac u sistem da bi spasili likvidnost. Ali to je ponovo dolivanje ulja na vatru. Suština je bila u tome da se požar ugasi. Na ovakav način intervenisanja države nikada se neće požar ugasiti. Naprotiv, on će uskoro biti još veći. Ni strategija ukrupnjavanja neće pomoći. Tako se samo problem uvećava. Kada Bank of Amerika kupi brokersku kuću Meri Linč za samo 50 milijardi dolara, navodno upola cene, to je pogrešna investicija jer Meri Linč toliko ne vredi. Ali veći je problem, što ne vredi ni Bank of Amerika. Njeni gubici su sto puta veći od kompanije koju kupuje. Problem se, dakle, samo privremeno odlaže. Kada država interveniše, kako se kaže, svežim novcem na tržištu, onda ona to radi svežim štampanim novcem. Država štampa novac da bi sanirala bankrotirane kompanije.To isto je radio i Milošević. Nikakve razlike nema. Ako se tako nastavi, država će bankrotirati i nastaće neki Peti oktobar u SAD. Bilo bi to dobro za SAD i za čovečanstvo. Bilo bi to dobro za demokratiju i slobodno tržište. Gde je onda suština problema? Mnogi svetski intelektualci su tomove napisali o krahu finansijskog tržišta, ali nisu pogodili suštinu problema. Mislim da je jedini Putin otvoreno u jednoj rečenici objasnio suštinu nastale nevolje. On je rekao da ne može cela svetska privreda da zavisi od jednog zavoda za štampanje novca. I to je sama suština. Ponoviću ukratko ono što sam već izneo na ovim stranicama ranijih godina. Sjedinjene Države su zadužene 120.000 milijardi dolara, pola prema inostranstvu, a polovina su domaći dugovi. Svaki američki građanin duguje 400.000 dolara, dok 40 miliona nema nikakvu socijalnu i zdravstvenu zaštitu. Amerika je finansijski bankrotirala i nikako to da objave. Najveća istorijska prevara je napravljena od 1971. godine kada je ukinut zlatni standard. Od tada administracija i Vol Strit neprestano štampaju novac bez pokrića. Nobelovac Milton Fridman, monetarista koji je guru neoliberalizma od 1988. godine, podržavao je da se dolar štampa bez pokrića i da se za njega kupuje nafta. On je izjavio da takav dolar ne predstavlja opasnost sve dok se ne vrati u SAD. Ali za dve decenije hiljade milijardi dolara je štampano bez pokrića i pušteno je u svet. Došlo je do zasićenja tržišta, dolara ima u svetu u izobilju i počeli su da se vraćaju kući. Svaki dan u SAD dođe oko tri milijarde dolara koji održavaju sistem da ne bankrotira. Kina ima 1.600 milijardi dolara u SAD i plaši se da ih ne izgubi ukoliko dođe do bankrotstva SAD. Saudijska Arabija ima 900 milijardi, a Rusija 160 milijardi. Nagli krah SAD bi uništio njihov kapital. Zato ove države mudro vode politiku da ne dođe do naglog kraha, kako bi one dobile dovoljno vremena za rezervne strategije. Rezervna strategija se već ostvaruje jer državne kompanije ovih zemalja kupuju zlato, srebro, dijamante, rudnike, minerale i plodnu zemlju svuda po svetu. Nekada su za Vizantiju govorili da je bolesnik na Bosforu koja je, sve do pada 29. maja 1453., umirala sigurno više od 450 godina. Sada se imperija u rastrojstvu nalazi u stanju opasne bolesti. U ranijim napisima sam nagovestio šta se sve može dešavati. U ovom trenutku je važno da je neoliberalizam u svetu poražen. Ali, na žalost, neoliberalizam u Srbiji je na vlasti. Tržišni fundamentalisti terorišu našu državu, naciju i sve građane. Oni su spremni da sve rasprodaju da bi uzeli provizije i ispunili naloge svojih gazda.

Autor Branko Dragaš   
Sačuvana
 

Stranica je napravljena za 0.086 sekundi sa 24 upita.