Forum Beograd Jagodina Ćuprija Paraćin

Molim vas da se prijavite ili se registrujete.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i dužinom sesije
Napredna pretraga  

Vesti:

Samo za Registrovane članove je moguć pristup u kategoriji '' Ljubav & Sex & Lepotice''
Obavezno pročitajne uslove korišćenja Foruma ->
Uslovi Korišćenja

Autor Tema: Poezija  (Pročitano 39144 puta)

0 Članovi i 1 gost pregledaju ovu temu.

autentik

  • Administrator
  • Svedok stvaranja istorije
  • ******
  • Karma: +0/-0
  • Na mreži Na mreži
  • Pol: Muškarac
  • Poruke: 17391
    • Jagodina, Ćuprija i Paraćin kao na dlanu
Poezija
« poslato: 11-12-2007, 14:48:11 »

Stvaralačko srce duša
od majke im data
stigli jutros na vrh Rtnja
za dva ipo sata.

Poleteli u vrh neba
da su bliže bogu
da pokažu stvaralačka
srca šta sve mogu

Ostavljena dela dole
da gledaju sa visine
za sve ovo veruj te mi
Sretko Divljan brine.

Da gledaju sokolove
kako nebom kruže
i nebesnu sliku stvore
dok se snjima druže.

                              Siniša Cvetković

autentik

  • Administrator
  • Svedok stvaranja istorije
  • ******
  • Karma: +0/-0
  • Na mreži Na mreži
  • Pol: Muškarac
  • Poruke: 17391
    • Jagodina, Ćuprija i Paraćin kao na dlanu
Одг: Poezija
« Odgovor #1 poslato: 11-12-2007, 14:50:19 »

Slučajnosti nema
stvaralaštvo vlada
u goste nam stiže
Finska ambasada.

Lepotu da vide
Likovnjake mlade
veštinom i duhom
kako slike rade.

Stvaralaštvo naše
ne izbrisa vreme
dobro večno živi
tu nema dileme.

I celome svetu
neka preporuče
mnogo toga mogu
od nas da nauče.

                              Siniša Cvetković

Lazarica

  • Svakodnevni prolaznik
  • *
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 405
Одг: Poezija
« Odgovor #2 poslato: 17-12-2007, 18:58:17 »

                                                                                       S  A  P  U  T  N  I  C  I



Znam: sve se neće na isti osmeh svesti
Znam: neće svima jednako biti sunce.
Na istoj cesti uvek će se uplesti
crni trag povratnika
i bele stope begunca.

Hodaće oba u jednom istom smeru
tegleći svako svoju drukčiju veru.

Pa i mi tako
jedan uz drugog
nemo,
po istoj cesti vučemo živote i dane.

I uporedo,
rame uz rame,
idemo
i jedan drugog nikad ne prestižemo.

I trpimo se koliko god umemo
i lagaćemo kako se razumemo,
sve dok na kraju
zajedno ne stignemo
tim istim putem na dve suprotne strane.


                                   (Miroslav Antić)     
Sačuvana

Lazarica

  • Svakodnevni prolaznik
  • *
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 405
Одг: Poezija
« Odgovor #3 poslato: 21-12-2007, 13:42:41 »

                 O S M E H


Osmeh ne košta ništa a znači mnogo.
On obogaćuje one koji ga primaju
a ne siromašuje one koji ga daju.
Traje trenutak.
Ali je sećanje na njega katkada večno.
Niko nije dovoljno bogat da bi ga propustio,
niti je tako loš da ga ne zaslužuje.
On čini ljude srećnim, olakšava im rad,
a očevidan je znak prijateljstva.
Daje odmor onima koji su umorni.
Obeshrabrenima vraća hrabrost.
On se ne može ni kupiti ni pozajmiti,
ni ukrasti.
Jer je nešto što nema vrednost.
Osim onda kad se daje.
I ako nekada sretneš osobu koja više
nema osmeha,
budi velikodušan daj joj svoj
jer niko ne oseća takvu potrebu
za osmehom
kao oni koji ne mogu da ga
daju drugima.

(Ne znam ko je autor)
Sačuvana

Lazarica

  • Svakodnevni prolaznik
  • *
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 405
Одг: Poezija
« Odgovor #4 poslato: 25-12-2007, 10:37:56 »

                          S I N U


               Svijet se u meni drobi
               radute kruže sjene
               umor mi slama žile
               budi mi jači sine
               budi mi jači sine.


               Moj život je prošao začas
               pjena u praznoj čaši
               u njoj ćeš isto naći
               ispij je bolje sine
               ispij je bolje sine.



                                   (Rade Šerbedžija)
Sačuvana

Lazarica

  • Svakodnevni prolaznik
  • *
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 405
Одг: Poezija
« Odgovor #5 poslato: 04-02-2008, 20:57:20 »

           PRKOSNA PESMA


Ja
Rab Božji
Srbin
sa prosedom bradom
izjavljujem dragovoljno kroz lance i žicu
pred svedocima
Silom, Mukom i Nepravdom
da sam kriv i priznajem krivicu!

Kriv sam što sam neko
a ne niko i netko
Kriv sam što u doba opšteg srbobrsta
idem u pravoslavnu crkvu
doduše poretko
i što se krstim ovako
s tri prsta!

Kriv sam što jesam
a treba da nisam
Kriv sam odavno
što stojim uspravno
i gledam u nebo, umesto i travu
Kriv sam što se drznuh protiv krivde
kriv sam
što opet slavim svoju krsnu slavu!

Kriv sam što pišem i čitam čirilicom
kriv sam što pevam, smejem se i psujem,
a ponekad i lajem
Kriv sam i priznajem
da ne znam što znam i da znam što ne znam
Kriv sam, i da završim
s najvećom krivicom
(pre nego što se zacenim od smeha)
kriv sam tvrdoglavac
što sam Pravoslavac
i Svetosavac i što ne verujem
u sveti zločin i oproštaj greha!

Kriv sam i grešan
dakle
što postojim
i kad već postojim i još drsko stojim
što bar ne priznam da ne postojim!

Moj dušmanine sa hiljadu ruku
s hiljadu slugu i sluškinja laži
ubrao si mi sunce ko jabuku
i radost čistu ko bulka u raži
Moji će potomci piti jed i čemer
a tvoji već piju gorku medovinu
za krvav novac kojim puniš ćemer
rasprodajući moju djedovinu
Usud će ti ludačku košulju obući
i tada će se malo razdaniti
ili će planeta od sramote pući
i sve nas u isti ambis sahraniti!

Mnogo ste važne
Zemljo moja mila
Ti i Tvoje sestre
Istina i Pravda
čim se na vas digla ovolika sila
čim su na vas zinule
krivda i nepravda.

Rulje bivših ljudi
ubica i golja
čopori robota i drugih monstruma
palacaju na tvoje voćnjake i polja
i na moju belu kuću pored druma
oko koje kao najlepše odive
cvetaju lipe, jabuke i šljive.

Šta će ovde džihadije
krstaši, farmeri
koji Ti čereče sinove i kćeri
Mora da su čule belosvetske bande
da imaju zlatna srca
pa ih vade
da ih presade u sopstvene grudi
ne bi li i oni tako bili ljudi.

Gospodo tužioci
suci i dželati
ispisali ste mi svoje zapovesti
po zenicama
najfinijem staklu
što teže živim, lakše ću umreti
Zašli ste mnogo u noć poodmaklu
ali uzalud ćete linčovati
najgostoljubiviji narod na planeti
(zbog čega ćete goreti u paklu)
jer Ljudsko Srce
čudo nad čudima
neće da se primi u vašim grudima!

Mi se ne plašimo smrti
crne vuge
već ropskog života i bolesti duge

Smrt je česta pojava medj' nama Srbima
kao što su proleće, leto,jesen,zima
I nije strašnije
pogotovu danju
od suše, poplave, zemljotresa, mraza
kad je čovek sretne na svome imanju
okadjene duše i svetla obraza.

Zlonamernici
siti i maniti
sve mi zabraniste u rodjenoj kući
al' ne može mi niko zabraniti
da pevam i da se smejem umirući
a to se vama više ne dogadja
ni kad svadbujete
ni kad vam se radja!

Poštedite me koca i konopca
i razapnite me na vrhu planina
kao vaši praoci što su mog Praoca
Isusa Hrista Nazarećanina

ja ću da gledam
a vi zažmurite
inače će vam se oči rasprsnuti
od sjaja mog lica
Samo, požurite
Što pre me razapnete
pre ću vaskrsnuti!


                             (Dobrivca Erić)
Sačuvana

autentik

  • Administrator
  • Svedok stvaranja istorije
  • ******
  • Karma: +0/-0
  • Na mreži Na mreži
  • Pol: Muškarac
  • Poruke: 17391
    • Jagodina, Ćuprija i Paraćin kao na dlanu
Одг: Poezija
« Odgovor #6 poslato: 05-02-2008, 10:29:15 »

Bravo - fantastična pesma

Lazarica

  • Svakodnevni prolaznik
  • *
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 405
Одг: Poezija
« Odgovor #7 poslato: 05-02-2008, 19:08:53 »

Hvala Autentiče. Izgleda da se ovakva vrsta poezije svidja samo meni i tebi, al' nema veze. Evo, opet malo ljubavne poezije (dušu dala za bivše ljubavnike)


                    POSLE LJUBAVI



Posle ljubavi
ostaju telefonski brojevi koji blede
Posle ljubavi
ostaju čaše sa ugraviranim monogramima
ukradena po boljim hotelima
Posle ljubavi
ostaje običaj da se belo vino naliva u dve čaše
i da crte budu na istoj visini
Posle ljubavi
ostaje sto u kafani i začudjen pogled konobara
što nas vidi sa drugima
Posle ljubavi
ostaje na usnama metalni ukus promašenosti
i adrese pozajmljenih soba od 4 do 6
Posle ljubavi
ostaje rečenica - dobro izgledaš ništa se nisi promenila,
javi se ponekad
imaš još moj broj
Posle ljubavi
ostaju tamne ulice kojima smo se vraćali
posle ljubavi,
ostaju melodije sa radija koje lagano izlaze iz mode,
ostaju tajni znaci,
ljubavne šifre,
ostaje tvoja strana postelje
i strah da će neko iznenada doći,
spuštena slušalica kada se javi nečiji tudji glas,
hiljadu i jedna laž.
Posle ljubavi
ostaje rečenica: "Ja ću prva u kupatilo"
i odgovor: "Zar nećemo zajedno?"
"Ovaj put ne"
Posle ljubavi
ostaju saučesnici,
čuvari tajne koja nije više tajna,
ostaje laka uznemirenost kada u prolazu udahnemo
poznati parfem na nepoznatoj ženi.
Posle ljubavi
ostaju nepotpisane razglednice Venecije i Amsterdama,
prepune pepeljare,
prazno srce,
navika da se pale dve cigarete istovremeno,
fotografije snimljene u prolazu,
zagubljene ukosnice,
taksisti koji nas nisu voleli
i cvećarke koje jesu.
Posle ljubavi
ostaje povredjena sujeta.
Posle ljubavi
ostaju drugi ljudi i druge žene.
Posle ljubavi
ne ostaje ništa.


                        (Arsen Dedić)




Sačuvana

jagodinkana

  • Član
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Žena
  • Poruke: 59
Одг: Poezija
« Odgovor #8 poslato: 17-02-2008, 02:12:22 »

stojan simic krpica

nas
dvoje

nas
dvoje
bili smo
jedno
pa
smo
se razdvojili
u
dvoje
i
u
igri
ljubavi
opet
spajamo se
u
jedno.
Sačuvana

Lazarica

  • Svakodnevni prolaznik
  • *
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 405
Одг: Poezija
« Odgovor #9 poslato: 23-02-2008, 00:42:51 »

                          POGLEDAJ, BOŽE


Bože, ima li Te
Bože, gde si sad
Spavaš li, Bože
u tom nebeskom perju?

Ako spavaš, probudi se!

Bože, znam da si star
kao planine i reke oko nas
i još bar triput toliko
al valjda nisi slep.

Bože, oprosti što te pitam!

Ako Te ima, Bože
ako ne spavaš
u tom nebeskom perju
i ako nisi slep
kako možeš da gledaš
ovaj užas na zemlji?

Moj narod zlostavljaju
a Ti se praviš da ne vidiš
kao i ovozemaljski bogovi.

Da Ti ne žmuriš, Bože
Da i Ti nisi podmićen
Da i do Tebe ne stižu
lažne slike i vesti?

Bože, progledaj!

Nad mojim narodom
vrši se grupna kazna
najbezočnija od raspeća
Isusa Hrista do danas.

Oni što su izmislili grupni seks
izmisliše i grupnu kaznu.

Nekad je bedna rulja
pijanaca i beskućnika
razapela Isusa Hrista
zato što je bio dobar i nevin
i drukčiji od njih.

Danas belosvetska gospoda
sa zvučnim titulama
i maskama umesto lica
raspinju moju zemlju
raspinju srpski narod
Vade mu srce, mozak i oči
Izmišljaju laži i zla
dosad nevidjena i nečuvena.

To se potomci pobedjenih
u prošlim ratovima
svete potomcima pobednika.

Skrnave nam crkve i groblja
seju vatru u kuće i oko kuća
sade noževe u kolevke
zato što smo tobož zli
primitivni i neposlušni
a u stvari zato što smo
prostodušni, hrabri i ponositi
i što ih podsećamo na neko davno doba
kada su i oni, uza ljudske oblike
posedovali i ljudske osobine.

To je osveta kukastog krsta
nad pravoslavnim krstom i kandilom.

Onda je razapet Bog
a sada srpski rod
koji Ti je, o Bože
i u svom pedesetogodišnjem neverništvu
ostao dosledniji
nego mnogi vernici pokrštenici
u svojim lažnim molitvama.

Oni Ti se klanjaju smerno
klečeći u dečjoj krvi
i materinskim suzama
a mi Te psujemo, Bože
s poljupcima na usnama
s hlebom i vinom u ustima
i decom u naručju.

Sačuvajte svoj obraz
i ponos svoj, braćo moja
To je ono što našim dušmanima nedostaje
i po tome se najviše i razlikujemo.

Spasite bar dušu svoju
i svoje ime, sestre moje
ako vam popljuju obraz
i telo opogane
Bestidnici su ogrezli
u svojoj pomami i pogani
Udaviće se u gnoju svom
ako ga ne izbljuju
po ljubičicama vaše lepote
po ikonama vaše čestitosti.

Bože, čuješ li me
ili se glas moj razbija
o hladne nebeske stene?

Bože, da nisi gluv
kad ne čuješ pisku dece
i vapaj materinski
što beznadežno odjekuje
u šupljoj vaseljeni?

Mora da je i Tebi teško
Mora da si mnogo usamljen gore
u tom bezdanom plavetnilu
kad hoćeš sve da nas uzmeš odjednom
i da digneš ruke i okreneš lice
od ove pomračene zemlje
koja se sve brže kotrlja u ponor
u sunovrat, u ništavilo!


                                          (Dobrica Ćosić)
Sačuvana

Lazarica

  • Svakodnevni prolaznik
  • *
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 405
Одг: Poezija
« Odgovor #10 poslato: 23-02-2008, 00:47:14 »

Ispravka... DOBRICA ERIĆ
Sačuvana

Lazarica

  • Svakodnevni prolaznik
  • *
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 405
Одг: Poezija
« Odgovor #11 poslato: 25-02-2008, 11:18:23 »

                             ZLODUH

                    Svet je teško oboleo
                    Mnogo je mrzeo, malo voleo
                    dušu amputirao
                    srce preparirao
                    krv pasterizovao
                    mozak kompjuterizovao
                    pa se ugojio, i zagnojio.

                    Uzalud sad
                    tamjan i cvet
                    Smrdi svet!

                    Postoje još dva-tri mesta
                    na okuženoj trupini sveta
                    gde Duh ćarlija
                    i zdravo Seme klija
                    jedno od njih je bila Srbija.

                    Uzalud bašta
                    i lipov lad
                    Već se oseća smrad!

                    Srbija, bela jagnjeća kost
                    bačena medju glasne psine
                    Srbija - ćuprija, sunčani most
                    Granica izmedju tri istine
                    Srbija, kuća na sred druma
                    na koju večito reži čuma
                    i palacaju šarene zmije
                    iz Germo-Evrope i Azije.

                    Zloduh sad stiže sa zapada
                    koji je za nas - Had
                    Svet se raspada
                    svuda se oseća smrad!

                    Zloduh dolazi s poluostrva
                    Evrope, gde se Sloveni škrope
                    i palacaju protiv zdravlja
                    A Srbija je opet prva
                    zbog Pravoslavlja i Svetosavlja.

                    A Srbija je najsladje piće
                    za Azijate i Germaniće
                    A Srbija je najdraža hrana
                    za proždrljivce iz Vatikana!

                    Mnogo se laži o njoj prosulo
                    i pomešalo s vodom i travom
                    I zlo je, najzad, prevagnulo
                    a istina čami pod bravom
                    Nebo je negde potonulo
                    Ambis pod nogama, ambis nad glavom
                    Likuj sada, velika nulo
                    Umesto Boga, gospodar je Djavo
                    Zato se štiti sve što je trulo
                    a kažnjava ono što je zdravo.

                    Uzalud tamjan
                    i lipov cvet
                    Smrdi svet!

                    Nastavi li se ova racija
                    na Srbe i na Svetosavlje
                    uz labudovu pesmu Ujedinjenih nacija
                    i djavo Bogu obrije bradu
                    i Čovek izgubi poslednju nadu
                    biće u paklu veliko slavlje
                    ugušiće se svet u svom smradu.

                    Uzalud bosiljak
                    tamjan i cvet
                    Bazdi svet!


                                                 (Dobrica Erić)
Sačuvana

Lazarica

  • Svakodnevni prolaznik
  • *
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 405
Одг: Poezija
« Odgovor #12 poslato: 27-02-2008, 01:41:55 »

                                        ZAVET

                    Srbi
                    ljudi
                    braćo
                    sapatnici moji
                    ne dižite tri razdvojena prsta:

                    Otkad krsna slava u nas postoji
                    samo tri sastavljena prsta
                    znak su krsta.

                    Božja promisao neka nas utroji
                    i po zaslugama i pravdi razvrsta
                    I žigoše svaki srpski jezik koji
                    lane nešto protiv Srbije i Srpstva!

                    Srpska ruka
                    koja mesto kupe vina
                    podigne kamu na brata Srbina
                    neka se osuši ko grana tog trena
                    i ostane tako kao opomena!

                    A bratomrscu i bratoubici
                    i doušniku ili izdajici
                    kome obraz izandja
                    pa se s vragom spandja
                    neka se samo repat porod radja
                    u gluvoj kući
                    u jami beznadja
                    u kojoj sve plače, samo vuga peva...
                    Ako ga mimoidje Božja i careva
                    nek mu se stekne kletva Lazareva!

                    Jer naša braća pevaju i plaču
                    u šest čaira
                    ispod šest zastava
                    z a v e t
                    ispisan na krstu i maču
                    nasušnom hlebu i slavskom kolaču
                    koji nam opet sofre obasjava:
                    Samo Sloga Srbina Spasava!


                                                    (Dobrica Erić)
Sačuvana

anny

  • Gost
Одг: Poezija
« Odgovor #13 poslato: 14-03-2008, 12:42:37 »

"Jesen je! Šta da ti kažem, Ana?!
Eto, kiša ne pada, (ali mi je u duši)...
Iznutra - vraški kiši.
(Začudo prazne su mi oči)

Jesen je! I žute reči klize po mome stolu.
I danas na mome pragu nema nikakvog gosta - sivilo!
(umesto bola)

Jesen je! Šta da ti kažem, Ana?!
Nisu valjda potrebne, ni neke reči, draga...
(Ovo je surovo vreme)...

Jesen je!

Šta da ti kažem, Ana?!"

Sačuvana

Branka

  • Član
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Žena
  • Poruke: 109
Одг: Poezija
« Odgovor #14 poslato: 24-04-2009, 21:00:10 »

Beg

Koraci su tvoji satkani od laži
i putem ti lošim svoju sreću tražiš
ne kaži nikom i svi će znati
kad odbroje se poslednji sati
i nevolja po svoj danak svrati.

Propast masku lako stavi
ne prepoznaješ siluetu
što svuda te prati
i vrata ti otvara, darove nosi
dok ležiš u mekoj javi
ko sultan u svom krevetu
na jastucima što nisu pravi.

Mašta je šarena, al’ ostavlja trag siv
ubojit je plamen što pecne te samo
jer slika tvoja tamo ovde je negativ.

Nemaju li razumevanja
za oblike tvoje puste
kada svet ti menjaš
od usnule magle guste?!

Jer uradio ti to nisi
i te greške nisu tvoje
gde zaturio si pismo o tome
kada je to moglo da se desi?

Zar medalja tvoja
zapravo ne sjaji?
Kome to trag izmiče na poznatoj adresi
što izgled drugi ima
u tuđim očima?!

I sve uloge tvoje
u izlogu su nepomične lutke
što tek kad ne gleda niko
na trenutke život dobiju
i čvrsto se uhvate za ruke?

Beg preko mosta bez obale
na igru liči
ali plutaju udavljene glave
i svuda glas bez zvuka kriči.
(posvećeno bratu Marku)
Sačuvana

NameNo

  • Prijatelj
  • *****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 6626
Одг: Poezija
« Odgovor #15 poslato: 14-05-2009, 11:46:51 »

       PEPEO

Hotelska soba,kao sve druge.
cas bez metafore,popodnevni odmor
koji nas rastace i unistava.Svezina
nasusne vode u grlu.
Neznosvetla izmaglica
koja okruzuje slepe,i nocu i danju.
Adresa nekoga koji je mozda vec umro.
San i snovi koji se rasprsuju.
Pod nasim nogama nejasna Rajna ili Rona.
Prolazna slabost.Stvari
odvec beznacajne za pesmu.

                       Borhes
Sačuvana

Svilena

  • Gost
Одг: Poezija
« Odgovor #16 poslato: 16-05-2009, 19:17:58 »

Nepovratna pesma  - Miroslav Antić

Nikad nemoj da se vraćaš
kad već jednom u svet kreneš
Nemoj da mi nešto petljaš
Nemoj da mi hoćeš-nećeš.
I ja bežim bez povratka.
Nikad neću unatrag.
Šta ti znači staro sunce,
stare staze,
stari prag?
Tu je ono za čim može da se pati
Tu je ono čemu možes srce dati.
Al' ako se ikad vratiš
moraš znati
tu ćeš stati
I ostati.
Očima se u svet trči
Glavom rije mlako veče
Od reke se dete uči
ka morima da poteče.
Od zvezda se dete uči
da zapara nebo sjajem.
I od druma da se muči
i vijuga za beskrajem.
Opasno je kao zmija
opasno je kao metak
da u tebi večno klija
i ćarlija tvoj početak.
Ti za koren
nisi stvoren
Ceo svet ti je otvoren.
Ako ti se nekud žuri,
stisni srce i zažmuri.
Al' kad pođeš - nemoj stati
Mahni rukom.
I odjuri.
Ko zna kud ćeš.
Ko zna zašto.
Ko zna šta te tamo čeka.
Ove su želje uvek belje
kad namignu iz daleka.
Opasno je kao munja
opasno je kao metak
da u tebi večno kunja
i muči se tvoj početak.
Ti si uvek krilat bio
samo si zaboravio.
Zato leti.
Sanjaj.
Trči.
Stvaraj zoru kad je veče.
Nek' od tebe život uči
da se peni i da teče.
Budi takvo neko čudo
što ne ume ništa malo,
pa kad kreneš - kreni ludo,
ustreptalo,
radoznalo.
Ko zna šta te tamo čeka
u maglama iz daleka.
Al' ako se i pozlatiš,
il' sve teško,
gorko platiš,
uvek idi samo napred.
Nemoj nikad da se vratiš.
Sačuvana

Mariah

  • Svakodnevni prolaznik
  • *
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Žena
  • Poruke: 390
  • Zaljubljena dusa...
Одг: Poezija
« Odgovor #17 poslato: 16-05-2009, 20:21:48 »

Branko Miljkovic
UZALUD JE BUDIM


Budim je zbog sunca koje objasnjava sebe biljkama
zbog neba razapetog izmedju prstiju
budim je zbog reci koje peku grlo
volim je usima
treba ici do kraja sveta i naci rosu na travi
budim je zbog dalekih stvari koje lice na ove ovde
zbog ljudi koji bez cela i imena prolaze ulicom
zbog anonimnih reci trgova budim je
zbog manufakturnih pejzaza javnih parkova
budim je zbog ove nase planete koja ce mozda biti mina
u raskravljenom nebu
Zbog osmeha u kamenu drugova zaspalih izmedju dve bitke
kada nebo nije vise bilo veliki kavez za ptice nego aerodrom
moja ljubav puna drugih je deo zore
budim je zbog zore,zbog ljubavi,zbog sebe,zbog drugih
budim je mada je to uzaludnije negoli dozivati pticu zauvek sletelu
sigurno je rekla:,,Neka me trazi i vidi da me nema''
ta zena sa rukama deteta koje volim
to dete koje je zaspalo ne obrisavsi suze koje budim
uzalud,uzalud,uzalud
uzalud je budim
jer ce se probuditi drukcija i nova
uzalud je budim
jer njena usta nece moci da je kazu
uzalud je budim
ti znas voda protice al ne kaze nista
uzalud je budim
treba obecati izgubljenom imenu necije lice u pesku
ako nije tako odsecite mi ruke i pretvorite me u kamen...
Sačuvana
Magija je svuda oko nas i ona nema granice svoje vladavine ,ali je vrlo izbirljiva u vezi njenih predstavnika...

government

  • Zvezda u usponu
  • ****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 4156
Одг: Poezija
« Odgovor #18 poslato: 16-05-2009, 22:20:20 »

Opet se zaljubiškala , dokle bre više  !!
Odsecite mi ruke pretvorite u kamen ......... uuuuuuu ovo je neka jaka ljubav
Sačuvana

NameNo

  • Prijatelj
  • *****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 6626
Одг: Poezija
« Odgovor #19 poslato: 22-06-2009, 13:28:56 »

 U oluji u buri
 kraj nedaca svih
 uz teske gubitke i uz
 tugu kletu biti
 nasmejan...prirodan...tih...
 najveca je umetnost na svetu.

                          Sergej J.
Sačuvana
 

Stranica je napravljena za 0.188 sekundi sa 24 upita.