Forum Beograd Jagodina Ćuprija Paraćin

Razne zanimljive teme => Književnost - Umetnost - Kultura => Temu započeo: ignja 13-07-2010, 13:17:44

Naslov: Dostojevski: misli i citatii aforizmi
Poruka od: ignja 13-07-2010, 13:17:44
Fjodor Mihajlovič Dostojevski (rus. Фёдор Миха́йлович Достое́вский; rođen 11. novembra, odnosno 30. oktobra po starom kalendaru, 1821. godine u Moskvi, preminuo 9. februara, odnosno 28. januara po starom kalendaru, 1881. godine u Sankt Peterburgu) je bio jedan od najvećih pisaca svih vremena.

Završio je vojnu školu. U dvadesetosmoj godini zbog učešća u revolucionarnoj organizaciji bio je osuđen na smrt. Nakon pomilovanja proveo je četiri godine na prisilnom radu u Sibiru.

On je jedan od najuticajnijih pisaca ruske književnosti. Prema širini i značaju uticaja, posebno u modernizmu, on je bio svetski pisac u rangu Šekspira i Servantesa. Realizam Dostojevskog predstavlja svojevrsni prelaz prema modernizmu, jer njegovo stvaranje upravo u epohi modernizma postaje nekom vrstom uzora načina pisanja. Sa aspekta književne tehnike njegovi su romani još uvek bliski realizmu zbog obuhvata celine, načina karakterizacije i dominirajuće naracije, dok dramatični dijalozi, filozofske rasprave i polifonija čine od njega preteču modernizma. Utemeljitelj je psihološkog romana. Po mnogima je i preteča egzistencijalizma
Biografija

Fjodor je bio drugi od sedmoro dece Mihaila i Marije Dostojevski, koji su bili potomci beloruskih imigranata. Porodica Dostojevski vuče poreklo od beloruskih unijatskih (grkokatoličkih) plemića koji su se kasnije vratili u okvire pravoslavlja. Ubrzo pošto je majka umrla od tuberkoloze 1837. godine, on i brat Mihail su poslati u Vojnu akademiju u Sankt Peterburgu. Godine 1839. umro mu je i otac, penzionisani vojni hirurg i nasilni alkoholičar, koji je služio kao doktor u bolnici za siromašne „Marinski“ u Moskvi. Pretpostavlja se da su Mihaila ubili njegovi kmetovi, za koje je poznato da su u više navrata bili ogorčeni Mihailovim ponašanjem u pijanom stanju. Pretpostavlja se da su ga ubili tako što su ga vezali i sipali mu votku u usta dok se nije udavio.[traži se izvor od 11. 2009.] Po drugoj priči, Mihail je umro prirodnom smrću, a nasilno objašnjenje njegove smrti je skovao susedni zemljoposednik da bi lakše kupio njegov posed.[traži se izvor od 11. 2009.]

Fjodoru nije previše dobro išlo u Vojnoj akademiji u Sankt Peterburgu, pošto je bio loš iz matematike koju je prezirao. Umesto toga se posvetio književnosti. Tada je visoko cenio Onore de Balzaka, te je 1843. čak preveo jedno od njegovih najvećih dela, „Evgenija Grande“, na ruski jezik. Dostojevski je počeo da piše svoju dela otprilike u ovo vreme i 1846. se pojavio njegov prvi roman u formi epistolarne proze, „Bedni ljudi“, koji je dobio odlične kritike, a jedan kritičar (Visarion Belinski) je dao čuvenu karakterizaciju: „Rođen je novi Gogolj!“.
Spomenik Dostojevskom u Omsku, mestu gde je bio zatočen.

Dostojevski je uhapšen i zatvoren 23. aprila 1849. pod optužbom da je učestvovao u revolucionarnim aktivnostima protiv Cara Nikolaja I. Na dan 16. novembra iste godine je osuđen na smrt zbog delanja protiv vlasti u sklopu intelektualnog kruga, tzv. Kruga Petraševskog. Posle lažnog streljanja gdu su mu vezane oči i kada je ostavljen na hladnom vremenu da čeka na hitac odreda za streljanje, Dostojevski je pomilovan i upućen na prisilni rad u radnom kampu „Katorga“ u Omsku, u Sibiru. Tokom ovog perioda povećao se broj epileptičnih napada za koje je imao genetsku predispoziciju. Godine 1854. je pušten iz zatvora da bi služio u Sibirskom regimentu. Dostojevski je proveo narednih pet godina kao poručnik u sedmom bataljonu, koji je bio stacioniran u tvrđavi u Semipalatinsku, u današnjem Kazahstanu.

Ovaj period se smatra za prekretnicu u njegovom životu. Dostojevski je napustio ranije političke stavove i vratio se tradicionalnim ruskim vrednostima. Postao je ubeđeni hrišćanin i veliki protivnik filozofije nihilizma. U to vreme je upoznao i Marju Dmitrijevnu Isajevu, udovicu prijatelja iz Sibira, kojom se potom oženio.

Godine 1860. se vratio u Sankt Peterburg, gde započinje nekoliko neuspešnih književnih časopisa sa svojim bratom Mihailom. Dostojevski biva izuzetno potresen smrću supruge 1864, a odmah zatim i smrću svoga brata. Bio je u lošoj finansijskoj situaciji, a morao je da izdržava i udovicu i decu svoga brata. U to vreme je potonuo utonuo u depresiju, kockajući se, često gubeći i zadužujući se.

Dostojevski je imao problem sa kockom. Tako je i jedno od njegovih najpoznatijih dela, „Zločin i kazna“ napisano u rekordno kratkom roku i brzo objavljeno da bi uspeo da isplati kockarske dugove, a pošto ih je otplatio ponovo je ostao gotovo bez novca. U isto vreme je napisao i knjigu „Kockar“ da bi zadovoljio ugovor sa svojim izdavačem.

Dostojevski je u ovo vreme putovao u zapadnu Evropu. Tamo je prvo pokušao da obnovi ljubavnu vezu sa Apolinarijom Suslovom, mladom studentkinjom, ali je ona odbila da se uda za njega. Još jednom mu je slomljeno srce, ali je uskoro upoznao Anu Grigorjevnu, dvadesetogodišnju devojku koja je radila kao stenografkinja, kojom se oženio 1867. U ovom periodu je napisao svoja najveća dela. Od 1873. do 1881. izdaje, ovaj put uspešan, mesečni književni časopis sa kratkim pričama, karikaturama i člancima o aktuelnim dešavanjima — Piščev dnevnik. Časopis je doživeo ogroman uspeh.

Dostojevski je 1877. održao počasni govor na sahrani pesnika Nekrasova, koji je tada pobudio mnoge kontroverze, a godine 1880. održao je poznati Puškinov govor na otvaranju spomenika Puškinu u Moskvi.

Pred kraj života je živeo u gradu Staraja Rusa u Novgorodskoj oblasti, nedaleko od Sankt Peterburga. Umro je 9. februara (28. januara po starom kalendaru), 1881. od problema sa plućima koji su bili izazvanim njegovim epileptičnim napadima. Sahranjen je na groblju „Tihvin“ pri manastiru Aleksandar Nevski, u Sankt Peterburgu, u Rusiji. Procenjuje se da je 40.000 ljudi prisustvovalo njegovoj sahrani. Na njegovom nadgrobnom spomeniku piše: „Zaista, zaista vam kažem, ako zrno pšenično, padnuvši na zemlju, ne umre, onda jedno ostane; ako li umre, mnogo roda rodi.“ (Jevanđelje po Jovanu XII,24), što je i epigraf njegovog poslednjeg romana, „Braća Karamazovi“.


Najpoznatija dela su mu „Zločin i kazna“„“ i „Braća Karamazovi“. U „Zločinu i kazni“ glavni lik, siromašni student, iskušava sebe ponet idejama o „velikim ljudima“ i socijalnoj pravdi. Živeći u najvećoj bedi izgrađuje pogled na svet koji se zasniva na ideji da je društvo suštinski nepravedno, jer omogućava beskorisnim i iskvarenim ljudima da uživaju u bogatstvu, dok istinski vredni ljudi propadaju u siromaštvu bez mogućnosti da razviju i ostvare svoje sposobnosti. Pravosuđe osuđuje sitne zločine, a istorija slavi ljude poput Napoleona koji su odgovorni za smrt hiljada ljudi. Odlučuje da iskuša sebe i da počini zločin koji će mu omogućiti novac za školovanje i čoveka dostojni život. Međutim, pod teretom savesti na kraju se predaje policiji. „Braća Karamazovi“ je poslednja knjiga Dostojevskog. To je roman složene strukture u čijem je središtu sudbina porodice Karamazovih. Osim toga poznati su i njegovi romani „Kockar“ i „Idiot“.

Stvaralaštvo i ime Dostojevskog je vremenom postalo sinonim za duboku psihološku analizu. Dugo su psihološka analiza i kontradiktornost njegovih likova činile da čak i sistematske psihološke teorije značajnih psihologa izgledaju površno. Mnogi teoretičari psihologije, uključujući i samog Sigmunda Frojda, smatrali su Dostojevskog začetnikom psihološke teorije i analize. Osećaj za zlo i ljubav prema slobodi učinili su njegovo delo vrlo relevantnim za 20. vek, vek dva svetska rata, masovnih ubistava i totalitarnih režima. Njegove ideje i inovacije u formi književnog dela, duboko su uticale na mnoge filozofe i pisce, Fridriha Ničea, Albera Kamija, Žana Pola Sartra, Mihaila Bulgakova, itd. Dela sklopljena od kombinacije običnih i svakodnevnih tema sa univerzalnim pitanjima, kao što su vera, patnja i značenje života, i danas bude živo interesovanje čitalaca širom sveta.

Preminuo je 9. februara po novom, odnosno 28. januara po starom, kalendaru, 1881. godine u Sankt Peterburgu. Posle dva dana, njegovo telo je ispratila na groblje bezbrojna gomila naroda, monaštva i sveštenstva. Takva počast odavana je jedino telima preminuluh ruskih careva.




    * Bedni ljudi, 1846 - roman u pismima
    * Dvojnik, 1846 - psihološka studija na temu razdvojene ličnosti
    * Bele noći, 1848 - sentimentalni roman
    * Netočka Nezvanova, 1849 - nedovršeno delo, prekinuto hapšenjem i odlaskom u Sibir
    * Selo Stepančikovo, 1859 - napisano u Sibiru, komični roman s temom o provincijskoj vlasteli
    * Poniženi i uvređeni, 1861 - roman-feljton, apologija ljubavi
    * Zapisi iz mrtvog doma, 1861 - roman o zatočeništvu, jedan od najbogatijih karakteroloških spisa u istoriji, bilo da je reč o čisto psihološkim, antropološkim ili konkretno literarnim ostvarenjima
    * Zločin i kazna, 1866 - prelazni oblik prema modernom romanu, virtuozni roman na temu savesti
    * Kockar, 1866 - takođe vrsta autobiografskog spisa, roman o urvinama kockarske strasti
    * Idiot, 1868 - apologija dobrote, pravoslavlja i lepote
    * Zli dusi, 1871-1872 - „antinihilistički roman“
    * Mladić, 1875 - filozofsko razmatranje motiva i cilja, neverovatno poniranje u dubinu mlade ljudske duše
    * Braća Karamazovi, 1879-1880 - kruna piščevog stvaralaštva, smatra se[ko smatra?] najvećim književnim delom u istoriji svetske literature, filozofsko tumačenje svetlosti pravoslavnog hrišćanstva, roman koji po pravilu, menja čitaočev život



    * Zapisi iz podzemlja, 1864 - intimna filozofska ispovest čoveka iz „podzemlja“
    * Krotka, 1876 - objavljena unutar piščevog dnevnika, „jedna od najpotresnijih novela očaja“ u svetskoj književnosti


Vikicitat ima kolekciju citata srodnih sa:
Fjodor Mihajlovič Dostojevski


Kći Dostojevskog čudila se svojoj majci što je ona, dvadesetogodišnja devojka, imala hrabrosti da se uda za čoveka od četrdeset i sedam godina. Na to je gospođa Dostojevski odgovorila:

— Tvoj otac bio je u ono vreme mnogo veseliji i mlađi po liku od mladića svog vremena koji su prema tadašnjoj modi svi nosili naočare i izgledali kao profesori zoologije.
Naslov: Одг: Dostojevski: misli i citatii aforizmi
Poruka od: ignja 13-07-2010, 13:19:50
Oni koji znaju govoriti – govore kratko.

 

Nikad ništa ne preduzimajte dok vas drži bijes.

 

Čovjek je nesrećan zato što ne zna da je srećan.
Naslov: Одг: Dostojevski: misli i citatii aforizmi
Poruka od: ignja 13-07-2010, 13:22:09

LJEPOTA

Ljepota je strašna, jeziva stvar! Strašna je jer je niko još nije dokučio niti će to ikada moći, zato što Bog stalno stavlja pred nas nove zagonetke. U ljepoti se susreću dvije obale i sve suprotnosti postoje uporedo. Ja nisam učen čovek, brate, ali sam mnogo o ovome razmišljao. Zaista, tajnama nema kraja
Naslov: Одг: Dostojevski: misli i citatii aforizmi
Poruka od: NameNo 13-07-2010, 13:47:15
         

                       (http://www.dodaj.rs/f/2l/tG/2Ky9RRpW/dostojevski.jpg)


                   Dostojevski je nešto najbolje što je moglo svetskoj književnosti da se dogodi.


Naslov: Одг: Dostojevski: misli i citatii aforizmi
Poruka od: NameNo 13-07-2010, 13:58:14


Najvažnije je - izbegavajte laž, svaku laž, naročito laganje samoj sebi.
Pazite na svoju laž i konrolišite je svaki čas, svaki trenutak.
Izbegavajte gadljivost i prema drugima i prema sebi:
                               to što vam se čini gadnim u sebi čisti se već samim tim što ste to primetili.
Takodje izbegavajte strah, mada je strah posledica svake laži.
Ne plašite se nikada svoje malodušnosti u postizanju ljubavi, ne plašite se mnogo čak ni rđavih svojih postupaka.
Žalim što vam ne mogu reći ništa utešnije jer aktivna ljubav, u poredjenju sa onom iz maštanja, predstavlja surovu i zastrašujucu stvar. Sanjalačka ljubav čeka brzi podvig, brzo zadovoljenje i da ga svi posmatraju.
Tu zaista dolazi dotle da čak i život čovek daje samo da ne bi dugo trajalo, da bi se što pre završilo, kao na sceni,
da ga svi gledaju i hvale. A aktivna ljubav je - rad i istrajnost, za neke, možda, cela nauka.

Dostojevski, Braća Karamazovi, Maloverna dama

Naslov: Одг: Dostojevski: misli i citatii aforizmi
Poruka od: NameNo 13-07-2010, 14:01:37


    Duša kažnjenih govori nam rečima: "Ne, ti me ljubi iako sam prljav, jer čistog i umivenog ljubio bi me svako!"


Naslov: Одг: Dostojevski: misli i citatii aforizmi
Poruka od: NameNo 13-07-2010, 14:14:50

- Ako na putu ka svom cilju stanes da bacis kamen na svakog psa koji na tebe laje,nikada neces stici.
- Kad bi na zemlji sve bilo razumno,ne bi se nista dogadjalo.
- Jednoga se bojim! Da ne budem dostojan svojih patnji.

Naslov: Одг: Dostojevski: misli i citatii aforizmi
Poruka od: ignja 14-07-2010, 23:07:05
Bog

Kad Bog ne bi postojao, trebalo bi ga izmisliti
Naslov: Одг: Dostojevski: misli i citatii aforizmi
Poruka od: Fanta 15-07-2010, 00:37:51
Konačno i koja reč o velikom Dostojevskom!  :xq011:

Ne mogu odvojiti roman koji bi mi bio najbolji. Smatram da je Podzemlje alfa i omega svih ostalih romana. Kakvo je to perfektno prodiranje u ljudsku psihu!, u negativ koji poseduje svako od nas.
Svaki roman stavlja znak jednakosti ka Istini, ka hrišćanstvu, ka filozofiji... Dostojevski je od filozofije mogao malo da nauči, ali je zato filozofija od njega naučila puno. Hrišćanstvo je predstavio na najmogući bolji način. Utešio i potvrdio Hristove reči... o iskrenom pokajanju, itd., itd.,...

O ljubavi svuda govori, ali o telesnoj ljubavi nas smrtnika, možda je najbolje opisao u romanima Bedni ljudi i Bele noći.

O Bednim ljudima: "Bedni ljudi duže od jednog veka kazuju čiitaocu bolećivu poruku: "ne misli samo o sebi i ne živi samo za sebe! Osvrni se i pogledaj, nađi plemenit i dostojan objekat svojih briga i misli. Oni su žeđ za životom u kome neće biti ni pomena od nabrojenih, nbrojenih nevolja"



* Šta je bolje, jeftina sreća ili uzvišena patnja?

* Kukavica je onaj ko se boji i beži, a ko se boji, ali ne beži, taj nije kukavica - jedan od mojih omiljenih citata kojima se rado vraćam i koji me podižu!

* Svi ideali sveta ne vrede suze jednog deteta.
Naslov: Одг: Dostojevski: misli i citatii aforizmi
Poruka od: NameNo 15-07-2010, 01:59:59
Konačno i koja reč o velikom Dostojevskom!  :xq011:

Ne mogu odvojiti roman koji bi mi bio najbolji. Smatram da je Podzemlje alfa i omega svih ostalih romana. Kakvo je to perfektno prodiranje u ljudsku psihu!, u negativ koji poseduje svako od nas.
Svaki roman stavlja znak jednakosti ka Istini, ka hrišćanstvu, ka filozofiji... Dostojevski je od filozofije mogao malo da nauči, ali je zato filozofija od njega naučila puno. Hrišćanstvo je predstavio na najmogući bolji način. Utešio i potvrdio Hristove reči... o iskrenom pokajanju, itd., itd.,...

O ljubavi svuda govori, ali o telesnoj ljubavi nas smrtnika, možda je najbolje opisao u romanima Bedni ljudi i Bele noći.


Složiću se sa tobom u svemu...

Ispričala bih takođe jednu priču o Dostojevskom. A vezana je za prvi uspeh Dostojevskog.


Bio je mlad i pisao prvi roman- Bedni ljudi.
U to vreme je stanovao sa prijateljem književnikom Grigorjevim.
On je mesecima prolazio pored stola na kojima su stajali zapisi i gledao ih.
Dostojevski mu je uručio rukopis kada je bio gotov.

Pročitavsi, Grigorjev fasciniran odnese roman bez piščevog znanja čuvenom kritičaru Njekrasovu.

Sledeće noći u tri izjutra Njekrasov i Grigorjev bude Dostojevskog. Kritičar, koji ga do tada nije znao, ga grli, ljubi i naziva novom nadom Rusije. Provode noć u razgovoru oko romana. Odlazeći, Dostojevski, (kasnije je tu noć nazivao najsrećnijom u životu) se naginje kroz prozor i gleda za njima. Ne moze da se suzdrži i počinje da plače.
Kaže sebi:" Boze, kako divni ljudi! A ja, ja sam prost.
Šta oni mogu da vide u meni? A, čak i da im to kažem oni mi neće verovati."

Takva je bila jednostavnost Dostrojevskog. I skromnost. A skromnost je po mom mišljenju vrlina. Velika.
Posmatrajuci njihov odlazak, mislim, da je plakao zbog njihove nedostupnosti i zbog nemogućnosti, nedostojnosti da ikada sebi postavi pitanje da je vredan tih ljudi.




Ja sam često sticala utisak, ranije, da nisam dostojna nekih ljudi, dok mi iskustvo, kao i život nisu pokazali - istinu.









Naslov: Одг: Dostojevski: misli i citatii aforizmi
Poruka od: ignja 15-07-2010, 09:10:20
Konačno i koja reč o velikom Dostojevskom!  :xq011:



zasluge što sam ja pokrenuo temu pripadaju svilenoj, ona je bila neodlučna , ja sam hteo samo da je požurim
Naslov: Одг: Dostojevski: misli i citatii aforizmi
Poruka od: ignja 16-07-2010, 22:38:10
SMIJEH
Za smijeh je, prije svega, potrebna iskrenost, a zar ima iskrenosti kod ljudi? Za smijeh je potrebna nezlobnost, a ljudi se najčešće smiju pakosno. Iskren i nezlobiv smijeh znači veselost, a zar ima kod ljudi u današnje vrijeme veselosti i umiju li ljudi da budu veseli? Veselost čovjeka je najvidnija crta
Naslov: Одг: Dostojevski: misli i citatii aforizmi
Poruka od: ignja 16-07-2010, 22:41:43
Oni koji znaju govoriti – govore kratko.
 
Nikad ništa ne preduzimajte dok vas drži bijes.
 
Naslov: Одг: Dostojevski: misli i citatii aforizmi
Poruka od: Fanta 19-07-2010, 23:56:08
Konačno i koja reč o velikom Dostojevskom!  :xq011:



zasluge što sam ja pokrenuo temu pripadaju svilenoj, ona je bila neodlučna , ja sam hteo samo da je požurim

Nije bitno cija je inicijativa, bitno je da tema konacno postoji.


Dostojevski... neiscrpna tema. Njegovo stvaralastvo je praznik i pir misli. On nam otkriva nove svetove koji su uuvek u stanju burnog kretanja. Kod njega nema niceg staticnog. Otkriva covekovu prirodu, ispituje je kroz njenu nesvesnu prirodu, u bezumlju i zlocinu. Dostojevski, misticni realista, kako kazu neki kriticari koji nas vodi kroz slobodu, hriscanstvo, zlo, filozofiju, ljubav... Kod njega tama sakriva svetlost...
Naslov: Одг: Dostojevski: misli i citatii aforizmi
Poruka od: Fanta 20-07-2010, 00:05:41
Lepota - to je strasna i uzasna stvar! Strasna zato sto se neda opisati, a neda se opisati stoga sto je Bog zadao sve same zagonetke. Tu se obale sastaju, i tu sve protivurecnosti zajedno zive... Lepota! A osim toga, ne mogu da podnesem sto po neki, cak srcem visi covek, i sa umom visok covek, pocinje sa idealom Madone, a svrsava sa idealom sodomskim! Jos strasnije je kad se neko vec sa idealom sodomskim u dusi ne odrice ni ideala Madone, i od toga mu srce plamti, i vaistinu plamti, kao u mladim neporocnim godinama. Da, sirok je covek, cak je isuvise sirok - ja bih ga suzio! , Braca Karamazovi
Naslov: Одг: Dostojevski: misli i citatii aforizmi
Poruka od: ignja 20-07-2010, 00:13:43
Konačno i koja reč o velikom Dostojevskom!  :xq011:



zasluge što sam ja pokrenuo temu pripadaju svilenoj, ona je bila neodlučna , ja sam hteo samo da je požurim

Nije bitno cija je inicijativa, bitno je da tema konacno postoji.


Dostojevski... neiscrpna tema. Njegovo stvaralastvo je praznik i pir misli. On nam otkriva nove svetove koji su uuvek u stanju burnog kretanja. Kod njega nema niceg staticnog. Otkriva covekovu prirodu, ispituje je kroz njenu nesvesnu prirodu, u bezumlju i zlocinu. Dostojevski, misticni realista, kako kazu neki kriticari koji nas vodi kroz slobodu, hriscanstvo, zlo, filozofiju, ljubav... Kod njega tama sakriva svetlost...
potpuno se slažem
Naslov: Одг: Dostojevski: misli i citatii aforizmi
Poruka od: ignja 21-07-2010, 23:42:00
" ...Što se, pak, tiče moje podele ljudi na obične i neobične, priznajem da je ona unekoliko proizvoljna, ali ja i ne insistiram na tačnim brojčanim podacima.. Ja samo verujem u svoju glavnu misao. A ona se sastoji u tome da se ljudi već po prirodnom zakonu uopšte dele na dve kategorije: na nižu (na obične), to jest, tako reći na materijal koji služi samo za rađanje sebi sličnih, i na ljude u pravom smislu, to jest ljude koji imaju dara ili talenta da u svojoj sredini kažu novu reč.
Tu, razume se, postoji beskonačno mnogo podela, ali osobne crte obaju kategorija su dovoljno izrazite: prvu kategoriju, to jest materijal, uopšteno govoreći, čine ljudi koji su po svojoj prirodi konzervativni, uljudni, ljudi koji žive u poslušnosti i vole slušati.
Po mom mišljenju, oni su i obvezatni biti poslušni, jer to je njihova namjena i u tome nema apsolutno ništa što bi ih ponižavalo. Čitava druga kategorija gazi zakon, to su rušitelji, ili su, sudeći po njihovim sposobnostima, naklonjeni rušenju. Zločini tih ljudi su, razume se, relativni i vrlo različiti; u većini slučajeva, u veoma raznolikim izjavama, oni traže obaranje postojećeg u ime nečeg boljeg. Ali ako je jednom od tih ljudi potrebno zbog svoje ideje pregaziti i preko mrtvog tela i krvi, po mom mišljenju, on sam sebi to može dopustiti - uostalom, sve u zavisnosti od njegove ideje i njenih razmjera - to imajte u vidu...

... Prva kategorija je uvek - gospodar svog vremena, a druga - gospodar budućnosti. Prvi održavaju svijet i brojčano ga umnožavaju; drugi pokreću svet i vode ga cilju. I jedni i drugi imaju potpuno ista prava na postojanje...
(Fjodor M. Dostojevski - Zločin i kazna)"
Naslov: Одг: Dostojevski: misli i citatii aforizmi
Poruka od: ignja 24-07-2010, 11:47:25
" Na celom svetu zasigurno nema naroda koji bi se toliko tužio na svoju sudbinu, poniženje, stradanje, mučeništvo, kao što su Židovi. Pomislio bi čovek da stvarno nisu Židovi ti koji gospodare u Europi, upravljaju burzama, politikom, moralom jedne države. A što bi bilo da u Rusiji nije tri miliona Židova nego Rusa, a Židova osamdeset miliona? Šta bi bilo od Rusa? Ne bi li ih odmah pretvorili u robove? I još gore: ne bi li im i kožu ogulili? Ne bi li ih  potpuno iskorenili, uništili?
Naslov: Одг: Dostojevski: misli i citatii aforizmi
Poruka od: NameNo 11-11-2010, 17:31:34

Na današnji dan 1821. god. rođen je Dostojevski

(http://www.dodaj.rs/f/3W/kk/30tl7uxe/dostoevsky.jpg)


Ima tri vrste podlaca na svetu:
Prvo, naivni podlaci, to jest oni koji su uvereni da je njihova podlost najveća plemenitost,
zatim podlaci koji se stide sopstvene podlosti, ali je ipak ne napuštaju, i najzad, prosto - podlaci, čistokrvni podlaci.
F. M. Dostojevski
Naslov: Одг: Dostojevski: misli i citatii aforizmi
Poruka od: jelenkos 11-11-2010, 18:42:30
BRAĆA KARAMAZOVI

- Ali neki put je zbilja časnije odati se nekom zanosu, pa makar i
nerazumnom, ali koji je ipak proizašao iz velike ljubavi - nego mu se
nikako ne odazvati.

- Pravi realista, ako je ateista, uvek će naći u sebi snage i
sposobnosti da ne poveruje u čudo, a ako se pred njim čudo pojavi kao
neosporan fakat, on će pre poverovati svojim osećanjima nego što će
dopustiti mogućnost tog fakta. A ako ga bude smatrao mogućim, smatraće
ga prirodnom pojavom, koja mu samo do sada nije bila poznata.




Zli dusi

"Ne možete zamisliti kakva tuga i srdžba obuzimaju dušu kada veliku
ideju, koju odavno poštujete kao svetinju, dohvate nevešti ljudi i
izvuku je na ulicu pred glupake kakvi su i sami, i najedanput je
nadjete na tržnici stareži, u prljavštini, naopako nameštenu, bez
proporcija, bez harmonije - kao igračku kod nerazumnog deteta, i ne
možete je više prepoznati... Ne!"
Naslov: Odg: Dostojevski: misli i citatii aforizmi
Poruka od: NameNo 28-12-2010, 23:31:09
.