Opšte je poznato da su crkvene zajednice u društvima u kojima postoje morale da prihvate neke paganske običaje kako bi prišle narodu. Tako i u današnje vreme, crkve se stalno, neke u manjoj neke u većoj meri, prilagođavaju tokovima društva. Evo nekih primera obeležavanja Uskrsa u srpskim krajevima koji se negde možda i danas koriste u svojoj formi koju su imali nekada davno
Domaćica rano budi ukućane da se umiju vodom u kojoj je potopljen drenak, zdravljak, bosiok i crveno jaje. Decu obavezno dotakne jajetom – da budu crvena i zdrava preko čitave godine.
U kosovskim selima rano odlaze u crkvu, sa sobom nose jaja, jedan deo podele po crkvi, a drugi posle jutrenja komšijama, prijateljima, rođacima, pred crkvom, pa se tu svi omrse. Gde nema crkve ljudi se okupljaju oko "zapisa". Tu je dolazio sveštenik, tu su se delila jaja, sekao kolač, prvi put mrsilo, a muškarci se dogovarali o litiji koja se nosi sutradan oko sela – da godina bude rodna.
Svuda, gde živi srpski narod, odlazi se rano u crkvu. Uobičajen pozdrav je "Hristos voskrese" - "Vaistinu voskrese", i on se upotrebljava u toku naredne sedmice.
Kad se završi služba u crkvi, muškarci, žene, deca, svečano obučeni, zaseli bi oko nje ili u obližnjim gostionicama ili livadama, ako je lepo vreme. Tu se pored jaja jelo sve od belog mrsa i pečenog mesa. Pila se rakija i vino, igralo i pevalo.
U Gornjoj Pčinji, svako selo je priređivalo sabor, na kome se prvi put, posle višenedeljnog posta, igralo i pevalo.
Ujutru, u selima južne Srbije, prvo se prima "komka" - pričešćuju se, i to pošto su se svi ukućani svečano obukli i "ponovili" za Uskrs nekim delom odeće ili celim odelom. Komka se kod kuće; prvo domaćica spremi rese od drena, koprive i zdravca i sve to potopi u vino zajedno sa komadićima uskršnjeg kolača. Domaćin unutra pred prag od kućnih vrata položi sekiru, ukućani jedno po jedno staju na tu sekiru i primaju "komku", a potom skaču napolje preko praga i to koliko god ko može dalje, izgovarajući želje za zdravlje i napredak kuće. Posle toga je porodični ručak, a zatim mlađarija ide na "vrtešku". "Vrteška" je čvrsto usađen stožer na koji se stavi dugačka greda. Na oba kraja grede udenuta su po dva vertikalna klina za koje se pridržavaju igrači, a trbuhom se oslanjaju o samu gredu. Dva igrača trčeći vrte gredu ili jednostavno neko stane u sredinu i zavrti ih. Da bi se vrteška lakše okretala, vrh grede namaže se sokom stabljike mladog kukureka. Dok
se jedni vrte, drugi igraju klisa ili piljke, igraju u kolu i pevaju razne prigodne pesme.
Deca se izuzetno raduju Uskrsu i crvenim jajima, kojima se udaraju ili ih razbijaju srebrnim ili običnim novčićima. Jajima se udaraju i odrasli. Čije se jaje razbije, taj gubi i predaje onome koji ima jače da se omrsi.
Prvo farbano jaje čuva se u kući godinu dana i naziva se "čuvar-kuća". Neko ga nosi na njivu i zakopa sa usevima, kao žrtvu božanstvu koje štiti rod, a drugi pak ljuske od jaja bacaju na mravinjak da bi kokoške obilato nosile.
Sremci mese poseban uskršnji kolač, koji zovu "buzdovan", a u Šumadiji se zove "vitica". Viticu domaćin lomi uz ručak i deli svima govoreći: "Sve nam krslo i vaskrslo".
Veruje se da na Uskrs ne valja zaspati pre ponoći, jer će se u protivnom spavati celog leta i ništa se neće uraditi. I dalje se veruje da je nebo otvoreno."
Ovaj odlomak preuzet je iz knjige: "Srpski narodni kalendar", autora Dragomira Antonića i Miodraga Zupanca.