Štampaj

Molim vas da se prijavite ili se registrujete.
1 čas 1 dan 1 nedelja 1 mesec Zauvek
Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i dužinom sesije

[STEPSKI VUK]

Ljubav je oganj što nevidljiv gori,
rana što boli, al se ne osjeća,
ona je nikad zadovoljna sreća,
bol što ne boli nego mukom mori.

Ne željet drugo nego da se ljubi,
između svijeta ići sam i zdvojan,
u zadovoljstvu ne bit zadovoljan,
zaradu htjeti tamo gdje se gubi.

Ljubav je ropstvo po vlastitoj volji:
pobijeđenome na usluzi biti,
vjernost poklanjat onom tko nas bije.

No kako ljubav može darom svojim
smrtna nam srca skladom ispuniti,
kad tako mnoge suprotnosti krije?

[VUČICA]

Bog je svim ađelima dao
 krila osim tebi,
 jer nije želio da mu najljepši odleti!

[STEPSKI VUK]

Znat ćeš da te nevolim i da te volim,
jer živjet je moguće na dva načina,
riječ je samo krilo tišine,
a vatra čuva polovinu studeni.

Volim te da bih te počeo voljeti,
da bih ponovo počeo beskraj,
da te ne bih prestao voljeti nikada:
zato te još uvijek ne volim.

Volim te i ne volim, kao da imam
u svojim rukama ključeve sreće
i nesigurnu sudbinu nesretnika.

Moja ljubav ima dva života da bi te voljela.
Zato te volim kada te ne volim
i zato te volim kada te volim.

[VUČICA]

Veliki moj Dječače,ono što voliš
nisam ja,
...meni ni nalik nije...
I ako kažem da za sve su krivi
stihovi i rime,
i tvoj bol koji si
u mome poznao,
vjeruj mi...
Al’ budi sretan i voli!
Pa makar i mene lažnu,
pa makar i mene nevažnu
u vilu pretvori,
i neka gori,i neka boli...
Znam,tek za tu vatru
vrijedi živjeti...
I ne misli
šta znakovi pored puta znače..
I ne prihvaćaj
 kada te plaše
da nikada nisam ni bila tvoja..
Da sam zalutala
u tvoju bajku,
da ostaćeš sam,..
kao i prije mene...
Moj veliki Dječače...

[STEPSKI VUK]

Razgolititi ću svoju dušu

poput bijelog jedra

rasprostrti je na suncu

stresti prašinu,i skoreno blato sa cipela

moj put vodi dalje bez mene

a zatim kleknuti na raskršće

sklopiti ruke na molitvu

i na svemu ti zahvaliti

stajati ću tako dugo

sve dok mi se ne smiluješ

i okreneš svoj blagi pogled na mene

[VUČICA]

Ja sam dobri duh...
Ispunjavam želje..
Zatvori oči...stavi lijevu ruku,
 na lijevu stranu grudi..tamo gde je ♥...
i poželi nešto..
...Ja ću se pobrinuti o ostalom...
Ipak...nemoj pretjerivati,
 nisam ni ja svemoguća...

[STEPSKI VUK]

Ponekad kao da noć skrije svoj plašt
kao da vrijeme krene i ima nade,
ponekad kao da bol skrije svoj mač,
kao da sunce luni poneki tren ukrade...

pokatkad kao da rijeka izvoru svome hrli,
kao da snovi lete korjenima svojim,
kao da blistava duga plačljivo nebo grli,
ponekad kao da opet kraj usnule tebe stojim.

[VUČICA]

Danas lutam sama,bez Duše...
Tražim tvoje oči čežnjive kao i moje...
Ne vrijedi ti se kriti...
...Moje oči vide tvoje sjenke skrivene..
Spoznala sam davno sve dubine tvoje..
Čitam te u trenu..
Gledaj me samo...
Kao što i ja tebe gledam..
I šuti...
U tvom oku čitam želju...u želji strast skrivenu..
U tvom dodiru osjećam žudnju i treptaj skrivenih želja...
..zamisli..Ruka je u ruci...dotiču se tijela...
Šapati blizine...
U svom tijelu osjećam želju...
Puštam te, da u mom dnu nađeš izgubljene misli...
Da na mojim usnama sanjaš, najluđe snove..
Puštam te, da valjaš moje grudi....
Puštam te, da među mojim bedrima, pijan zanoćiš i osvaneš...
Puštam te...

[MIK]

[STEPSKI VUK]

Malo o duši

Duša se ima.
Niko je nema neprekidno
i zauvijek.

Dan za danom,
godinu za godinom,
može se živjeti bez nje.

Ponekad samo u ushićenjima
i strahovima djetinjstva
gnijezdi se na duže.
Ponekad samo čudeći se,
što smo stari.

Rijetko nam asistira
pri teškim radovima,
kao što su pomjeranja namještaja,
vučenje kofera.
ili krstarenje putevima u tijesnim cipelama.

U vrijeme popunjavanja anketa
i sjeckanja mesa,
po pravilu, ima izlaz.

Od hiljadu naših razgovora
učestvuje u jednom,
i to ne obavezno,
jer više voli da ćuti.

Kada nas tijelo jako zaboli,
tiho napušta dežurstvo.

Izbirljiva je:
nerado nas vidi u gomili,
gadi joj se naša borba za bilo kakvu dominaciju
i žestina gramѕivosti.

Radost i tuga
za nju nisu različita osjećanja.
Samo kroz njihovu povezanost
ona je s nama.

Možemo da računamo na nju
kada ni u šta nismo sigurni,
a za sve smo zainteresovani.

Od materijalnih predmeta
voli satove s klatnom
i ogledala, što revnosno rade
i kad ih niko ne posmatra.

Ne kaže odakle dolazi
i kada će ponovo nestati,
ali očigledno očekuje takva pitanja.

Čini se:
kao što je ona nama,
i mi smo njoj
za nešto potrebni.

[VUČICA]

‎...Bio si mi u snu..kratko je trajalo..
i suviše kratko za mene i moju čežnju..
htjela sam te duže gledati ..
ali san je otišao..
java mi donosi neku prazninu..
fališ mi..tvoja pjesma i tvoja riječ
 koja me svaki put iznova ubija ..
ili kažnjava...fali mi tvoja iskrenost i realnost..
čitam stihove i počinjem i zareze da pamtim..
prazno ...sve mi je prazno...
..fali mi ona tvoja nježnost,
koja me svakog dana
pomalo topila...
..poljubac,ukradeni,
pun strasti....
..sve mi to fali...

[STEPSKI VUK]

Obećavam ti:

neću prestati tragati bisere

u dubinama tvojih zjenica

i neću pomisliti na odlazak

onkraj svjetlosti tvog tijela;

i još ti obećavam:

ostat ću na dohvat tvojih ruku,

na krilima sunca i ljubavi;

ostat ću okrenut

spram tvojoj zvijezdi,

spram tebi stvarnoj

kao istina, kao život ...

[VUČICA]

Budi uvijek tu..
kao moja sjena,
da se ne osjećam
izgubljena,
budi tu u noćima
hladnim da me griješ
svojim usnama gladnim....
Budi moje more,
u kome ću da plivam
bez straha,
i ljubi me dok ne
ostanem bez daha...
Budi moja zvijezda vodilja,
moja staza ljubavi i nježnosti...
Ma budi moje sve,
samo ostani uz mene....

[STEPSKI VUK]

Toliko sam sanjao o tebi,
da gubiš svoju realnost.
I da li je još uvijek čas da dostignem to
živo tijelo i poljubim na tim usnama
rađanje glasa, što mi je tako drag?

Toliko sam sanjao o tebi,
da se moje ruke, naviknute da grle tvoju sjenu,
spoje na mojim grudima, ne bi li možda osjetile
obrise tvoga tijela,
i da sam pred stvarnom pojavom onoga, što me
tako muči i upravlja sa mnom već danima
i godinama, postao bez sumnje sjena.

O, osjećanja, neodlučnosti!
Toliko sam sanjao o tebi, da je bez sumnje
prošlo već vrijeme moga buđenja.
I ja sada spavam stojeći s tijelom izloženim
svim pojavama ljubavi i života,
i da bih tebi, o jedina, koja i danas za mene
još uvijek nešto značiš,
mogao teže dodirnuti čelo i usne,
nego bilo koje usne i bilo koje čelo.

Toliko sam sanjao o tebi,
toliko hodao, govorio i spavao sa tvojom sjenom,
da mi sad više ništa ne preosta, a možda i zato,
da postanem prikaza među tim prikazama
i sjena sto puta više nego sjena, koja se šeta
i šetaće se radosno
po sunčanom satu tvog života.

[VUČICA]

‎..Našla sam te.Onda kada sam najmanje to očekivala..
kada me je svaka nada napustila,kada je svaka suza oprala trag
 ..našla sam te na mjestu gdje se susreću dvije duge,
gdje je linija između sna i jave..
..gdje sita opet postajem gladna ljubavi tvoje...
gdje ludost i ljubav igraju tajnu igru zavodjenja znanu
 samo tebi ...i meni...našla sam te..
..pruži mi ruku spasa..reci dali griješim..
dali sam uzalud slušala srce svoje koje
 mi je pokazalo put..
..ne..srce ne griješi,jer tvoje i moje su jedno,
kucaju u istom ritmu noseni čežnjom i bolom.
.naša srca osjećaju bol i svaki tren koji nam nedostaje..
jer srca vole do bola..strašno.
.onako kako samo mi znamo..
..našla sam te i ponovo sam se iz pepela digla
 u visine i pogledala  nebo...mnogo je jasnije i svetlije..
....i nista mi nije važno..jer našla sam te....

[STEPSKI VUK]

Danas sam nostalgičan....pa je i pjesma vezana za neka davna vremena

Ponekad, tužan, sjetim te se,
a nešto toplo zasja u duši
kao od dobre stare pjesme
što se slučajno zapjevuši.

Gdje li si noćas, ti daleka,
da li si negdje svila dom
ili još uvijek,k`o nekada,
lutas ponoćnim Beogradom.

Da li još tražiš onog čudnog,
onog iz tvojih snova vrelih,
koga si tražila uzaludno
i one noći kad smo se sreli.

Traži, samo traži, tragaj,
on, ipak, jednom mora doći
iz tvojih lijepih snova, draga,
u tvoje nimalo lijepe noći.

Kao što dodju ove pjesme
iz divnih šuma nepoznatih,
pravo u naše ružne nesne
u gorku zbilju kasnih sati.

Ponekad, tako, sjetim te se
a nešto toplo zasja u duši,
kao od dobre stare pjesme
što se slučajno zapjevuši.

[VUČICA]

ISPOD KOŽE

U očima tvojim vidim
koliko me srećo želiš
tvoj pogled mi sad govori
......samo samnom sreću djeliš

Poljubcima šapćeš mi
dobro jutro milia..
uvijaš se oko mene
tražiš tako nespokoj

Ušao bi mi ispod kože
da te čuvam od svi zima
jer osjeća srce tvoje
da za tebe ljubav ima

Prolaziš nježno rukama po meni
dok su tvoji obrazi rumeni
gledaj me koliko se god može
ja vidim da ti želiš ispod moje kože

Dali si san ili java
u srcu si mome uvjek bio
znam da me voliš kao i ja tebe
zato i tvoje kao i moje srce zebe..

[STEPSKI VUK]

Kao na daskama pozornice,
ja živim život posle nas.
Stavio sam masku na lice,
ogrnuo plašt.
Sad više ne znam šta htjedoh,
dal htjedoh da postanem ti, ili
neko sasvim drugi, zbog sebe
ili zbog nas.
Još uvijek tumaram po mraku,
još uvijek, jer negdje duboko u
srcu ja čujem ti glas.

[VUČICA]

Zauvijek ti poklanjam sebe,
Poljupce nježne i duge,
Poklanjam ti dane sreće,
Oduzimam ti dane tuge.

...Zauvijek ti poklanjam dušu,
Milovanja beskrajna u noći,
Poklanjam ti ljubavi pažnju,
Oduzimam te zauvijek samoći...

[STEPSKI VUK]

Uplovih u tvoje misli ?
Tako malo htjenja ?
Tako je to lako dati ?
Stranice ispisane mislima
kapima snova ? na usnama želja ?