Forum Beograd Jagodina Ćuprija Paraćin

Molim vas da se prijavite ili se registrujete.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i dužinom sesije
Napredna pretraga  

Vesti:

Samo za Registrovane članove je moguć pristup u kategoriji '' Ljubav & Sex & Lepotice''
Obavezno pročitajne uslove korišćenja Foruma ->
Uslovi Korišćenja

Autor Tema: Nešto o Fotografiji  (Pročitano 9298 puta)

0 Članovi i 1 gost pregledaju ovu temu.

autentik

  • Administrator
  • Svedok stvaranja istorije
  • ******
  • Karma: +0/-0
  • Na mreži Na mreži
  • Pol: Muškarac
  • Poruke: 17391
    • Jagodina, Ćuprija i Paraćin kao na dlanu
Nešto o Fotografiji
« poslato: 04-06-2007, 18:15:41 »

Fotografija,
slika dobijena delovanjem svetlosti na površinu koja je osetljiva na svetlost. Istim nazivom se označava tehnička delatnost i umetnička disciplina.


Etimologija naziva

Naziv fotografija (skovan od od grčkih reči fotos i grafein) uistinu je prvi upotrebio Francuz Herkil Florans 1833. prilikom opisivanja svog otkrića slikanja pomoću svetlosti, ali njegov izum nije bio tada obelodanjen (nego tek vek i po docnije – 1977!) pa javnost u to vreme nije saznala za taj naziv. Ponegde se može pročitati da nemačka istoriografija pripisuje prvu upotrebu naziva fotografija nemačkom astronomu Johanu Medleru (25. februar 1839), ali ostala svetska istoriografija to argumentovano osporava. Naime, zvanično je prvi uneo u javnost naziv fotografija (tj. crtanje pomoću svetlosti) engleski astronom i fizičar Džon Heršel, 4. februara 1839. godine, tri nedelje pre Medlera.


Predstorija otkrića

Opisana u starom veku od Aristotela, kamera opskura je, naročito od vremena renesanse pa nadalje, služila slikarima i arhitektima kao pomoćno sredstvo u prenošenju crteža iz prirode. Njom su se služili, u slične, crtačke svrhe, i pioniri fotografije Nieps, Dager i Talbot. Oni su poznavali principe optičkog prenošenja slike iz prirode pomoću svetlosti, ali je svaki na svoj način nastojao da sliku fiksira i sačuva je zauvek. Predistorija fotografije je, u najvećoj meri, zbir opita urađenih u nameri da se pronađe odgovarajuće hemijsko sredstvo kojim bi se slika ustalila.


Pioniri fotografije

Najraniju sliku načinjenu uz pomoć svetlosti i kamere opskure dobio je 1826. godine Francuz Nisefor Nieps. On je upotrebio metalnu ploču premazanu tečnim rastvorom bitumena (asfalta) i izložio u kameri opskuri. Ekspozicija je trajala 8 sati. Ta fotografija (popularno nazvana “Pogled na golubarnik”) sačuvana je, a otkrio ju je 1952. godine istoričar fotografije Helmut Gernshajm u zaostavštini jednog botaničara iz 19. veka kome je Nieps poklonio taj primerak prilikom boravka u Londonu 1827. godine.

Francuski slikar panorama i pozorišnog dekora (scenografija) Luj Mande Dager usavršio je Niepsov postupak - sa kojim je prethodno sklopio ugovor o usavršavanju - unevši u proces soli srebra i dobio prve fotografije na posrebrenoj ploči 1837. godine. Dve godine kasnije, 19. avgusta 1839. Dagerovo usavršeno otkriće je zvanično objavljeno pred francuskom Akademijom nauka i poklonjeno svetu pod nazivom dagerotipija. Taj dan se smatra rođendanom fotografije. Dager je posrebrenu ploču izlagao jodnoj pari, a nevidljivu sliku učinio vidljivom tako što ju je razvijao (izazvao) u pari žive i fiksirao u rastvoru natrijum sulfita (tj. kuhinjske soli). Dagerotipije su bile unikati i mogle su se posmatrati samo pod određenim uglom.

Englez Viljem Foks Talbot je nezavisno započeo svoje opite 1835. godine kada je dobio prve fotografske minijature na papiru. On je primenio drugačiji postupak koji je nazvao kalotipija (gr. lepi otisak). Kasnije, pod pritiskom svoje porodice i javnosti promenio mu je naziv u talbotipija. Talbot je u kameru opskuru unosio papir prepariran srebrnim hloridom i tako dobijao negativ, od koga se, prosvetljavanjem (tj. kopiranjem) mogao dobiti neograničen broj pozitiva. Time je postavljen princip negativ-pozitiv na kome počiva savremena fotografija. Talbot je izneo u javnost svoje otkriće u Londonu, samo nekoliko meseci posle Dagera.


Usavršavanje podloge i emulzije

Krajem četvrte decenije došlo je do unošenja stakla kao podloge za fotografski negativ (otkriće Nieps de Sen Viktora iz 1847), a 1851. Frederik Skot Arčer upotrebio je kolodijumsku emulziju kao nosioca fotoosetljivog sloja. Zahvaljujući kolodijumskoj, tzv. mokroj ploči fotografija je postala pristupačnija, pa je započeo njen prodor u sve grane života. Godine 1871. Englez Ričard Lič Medoks objavio je mogućnost proizvodnje tzv. suve ploče na bazi želatinske emulzije. Tim otkrićem, a naročito uvođenjem celuloidnog filma kao nosača emulzije (Džordž Istmen, 1888.) započinje razdoblje industrijske proizvodnje fotografskog materijala.


Početni razvoj fotografije u boji

Sva prethodno pomenuta otkrića odvijaju se na području crno-bele fotografije. Prve opite sa bojom izveo je francuski muzičar Luj Dik Doron oko 1868-69. Mada je dobio neke primerke fotografija u boji (a sačuvana je ”Pogled na Angulem”, 1877) postupak je bio zametan, složen za izvođenje i nije imao većeg odjeka u javnosti. Za prodor fotografije u boji zaslužna su braća Ogist i Luj Limijer, 1904. Oni su izumeli postupak sa obojenim zrncima krompirovog skroba (Autohrom) i to je prvi praktično primenljiv postupak za fotografiju u boji, uveden u fotografsku praksu 1907. godine. Međutim, do šire primene boje u fotografiji dolazi posle 1930. sa usavršavanjem filma u boji, najpre od nemačkog proizvođača Agfa, zatim i od američkog Kodaka. Naredno veliko otkriće na tom polju je trenutna polaroid-fotografija (izum Edvina Landa, 1947.) kojom se neposredno posle snimanja dobija gotov pozitiv.


Sažeti pogled na tehnički razvoj fotografije u prvoj polovini 20. veka

1906. Wratten and Wainwrught Ltd – komercijalna proizvodnja panhromatskih ploča. 1907. Braća Limijer – iznete na tržište autohrom-ploče za fotografiju u boji. 1910. E. Goldberg – senzitometrijski klin. Način ispitivanja foto-materijala s obzirom na osetljivost emulzije. 1911. Arnold Gente, američki fotograf, prvi fotografisao sunčev zalazak i dugu na autohrom-pločama. 1912. Fridrih Dekel – konstruisao zatvarač tipa Compur. 1919. H. F. Farmer razvio trobojni karbo-proces. 1920. H. Lipo-Kramer – desenzibilizovanje foto-osetljivog sloja. 1923. Prvo prenošenje fotografije žičanim putem (telefoto). 1924. Uvođenje maloformatne kamere Ermanox za snimanje pri raspoloživoj svetlosti. 1924. Leopold Godovski i Leopold Man patentovali dvoslojni film u boji. 1925. Oskar Barnak – izneta na tržište kamera Leica za film od 35 mm, proizvodnje Ernest Leitz Veclar, Nemačka. 1925. Patentovana magnezijumska fleš-rasveta. 1928. Francke & Heidecke – konstrukcija dvooke refleksne kamere Rolleiflex. Naredne godine kamera izneta na tržište. 1928. Eastman Kodak Company – proizveden film u boji za kinematografske kamere od 16 mm. 1929. J. Ostermajer – vakuumska bleskalica (vacublitz). 1932. Uvedena fotoelektrična ćelija za merenje svetlosti. 1933. Osnovan fotosajam u Berlinu pod nazivom Die Kamera. 1935. M. Laporte – elektronska bleskalica. 1935. L. Man i L. Godovski – troslojni film u boji za dobijanje dijapozitiva, Kodachrome. 1936. Komponente za boju u emulziji za film u boji, Agfacolor proces. 1936. J. Strong – unošenje antirefleksnog sloja na površinama stakala objektiva. 1939. Agfacolor, pozitiv proces. 1939. Uveden sistem stroboskopske fleš-rasvete. 1939. Harold E. Edgerton – elektronska fleš lampa (bleskalica). 1942. J. D. Kendal – uvedena razvijačka supstanca fenidon. 1944. Uveden Kodacolor negativ film. 1947. E. H. Land – iznet na tržište proces Polaroid. 1948. Prva Nikon-kamera formata 35 mm predstavljena u Japanu. 1948. Ansel Adams – predstavio svoj zonski sistem za tonalnu kontrolu putem preciznog određivanja ekspozicije u skladu sa tehnikom razvijanja filma. 1949. Opšta upotreba acetatne sigurnosne filmske trake za podlogu kino-filma. 1950. Održan prvi foto-kino sajam (Fotokina) u Kelnu.


Fotografija krajem 20. veka

Fotografija je prešla usko profesionalne granice a industrija je proizvodila sve jednostavnije forme kamera, dostupnih svima. Krajem dvadesetog veka doživela je još jednu revoluciju uvođenjem digitalne fotografije. Pokrenula se čitava legija fotografa, ne samo profesionalnih nego i amatera, pred čijim objektivima sve ima vrednost: i oblačak povrh Ajfelove kule, i kamena pećina u Kapadokiji, i mavarski spomenik u Andaluziji, i kapljice rose na listu – bilo gde u svetu. Fotografija – čudesni, iako u biti dokumentarni fenomen, ušla je i u porodicu umetnosti kao artefakt sui generis, da bi, u okviru neoavangardnih stremljenja i razuđenih autorskih interesovanja, postala instrument različitih tipova i modela umetničke prakse. Slika u srebru, naizgled jednostavna, mukotrpno je rađana, i isto tako stasavala. Doprinela je nauci, otkrila nevidljivo, približila daleke narode i omogućila pogled na skrivene kutke čovečanstva. Taj neprekidni hod u svet ikonosfere više ništa nije moglo zaustaviti. (G.Mal.)

Izvor: Wikipedia

MarimJa

  • Član
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 167
Одг: Nešto o Fotografiji
« Odgovor #1 poslato: 05-06-2007, 16:48:30 »

Mali foto-kurs

PORTRET

Portreti bi trebali stvoriti lični utisak o snimanoj osobi, otkrivajući njen karakter. Zato se i profesionalci drže pravila: prvi snimci su samo za zagrejavanje. Sloboda fotografisanja može se stvoriti tek kada su se model i fotograf prilagodili jedno drugome. Sigurno nećete uspostaviti željeni kontakt stidljivim gledanjem kroz super-teleobjektiv; jednostavno morate smanjiti udaljenost od modela.

Ukočeni portreti nisu više aktuelni. Snimajući prijatelje i poznanike u posebnim trenucima zapravo zaustavljamo vrijeme. Portreti mogu biti bezvremenski kao što je to slučaj s nekim crno-belim fotografijama. Međutim, na njima može biti "uhvaćen" i duh vremena u kojem su snimljeni, što se može postići izborom boja i drugih parametara kao što su:

POLOŽAJ FOTOAPARATA

Ne morate uvijek snimati u visini očiju. Menjajući položaj i ugao fotoaparata postići ćete interesantne rezultate.

Pokušajte snimati s merdevina ili iz "žablje" perspektive. Time ćete naglasiti objekt snimanja. Povišeni položaj daje posebnu dubinu, naročito grupnim fotografijama. Lagano spušteni položaj fotoaparata čini model višim te omogućava čistiju pozadinu. Nepotrebne detalje u pozadini možemo izbeći pomakom u lijevo ili desno. Ali budite oprezni, za portrete nemojte birati preekstremne uglove snimanja, osim ako namerno ne želite ekstravagantne efekte. Alternativa je da je fotoaparat čvrsto na stativu, pozadina jasno definirana, a model menja položaj.

KADRIRANJE

Odvojite bitno od nebitnog, to je osnovno pravilo za bolje fotografije. Višak detalja "razvodnjava" pravu tačku interesa fotografije. U većini slučajeva fotografija ionako daje vrlo uski izrez od 180 stepeni koliko vidi ljudsko oko.Da li prikazati cijeli model? Koliko je važno okruženje? Izražavaju li oči više od položaja tijela?Izbjegavajte detalje koji iritiraju. Nekoliko različitih položaja fotoaparata mogu "uhvatiti" više od jednog. Snimci iz blizine mogu biti isto snažni kao i oni s distance gd okruženje igra odlučujuću ulogu. Iskusni fotograf će obično istaknuti model koristeći veću žarišnu daljinu objektiva i neutralnu pozadinu.

PERSPEKTIVA

Različite žarišne daljine objektiva znače i različito povećanje. To je istina ako položaj fotoaparata ostaje isti. Ali ako menjate i udaljenost od modela (a njegova veličina ostaje ista) i pri tome menjate i žarišnu daljinu, onda se menja i perspektiva! Objektivi kraće žarišne daljine čine pozadinu velikom i dinamičnom, a teleobjektivi komprimiraju prostor i odvajaju model od pozadine. Kombinacijom mijenjanja položaja fotoaparata i žarišnih daljina moguće su brojne varijacije.

POZADINA

Često pozadina "ispadne" upadljivija i oštrija nego što smo to mogli zaključiti prema slici u tražilu fotoaparata. Koncentracija na osobu ispred objektiva može odvući pažnju od bitnih detalja u pozadini. Portret će biti snažniji ako model bude udaljen od pozadine.Ako je otvor zaslona veći, pozadina neće biti oštra. Najbolje je dobiti jednoličnu površinu u tonovima koji pristaju odeći modela. Sve što intenzivno odvlači pažnju s portreta, smatra se kardinalnom greškom.

KOMPOZICIJA

Površine i crte moraju biti u skladnim odnosima. One ne smiju nepotrebno deliti sliku.Naročito kod portreta, žarište je u nekoliko ključnih elemenata. Tamne jednolične površine pogodne su za pozadinu, kao i snežno-bele, ako su kontrast tamnoj puti ili odeći. Kod fotografiranja vani, crta horizonta može biti problem. U tom slučaju promenite ugao snimanja podižući ili spuštajući fotoaparat. Time oslobađate model nepoželjnih detalja u pozadini

PRAVILNA RASVETA

Frontalno svetlo (spreda)

Izravno svetlo spreda smatra se najgorim rešenjem. Izuzetak je blic koji popunjava senke. Ako fotograf želi postići izrazito bledi ton kože, koristit će takođe frontalno svetlo. Inače, ono uvek uzrokuje neželjene refleksije na koži. Reprodukcija tonova izgleda neprirodno, budući da potpuna refleksija posvetli sve boje.

Svetlo sa strane

Rasveta sa strane uviek stvara utisak dubine. Ako svetlo dolazi sa strane i odozgo ono zapravo stvara utisak sunčevog svetla.Ako želite efekat tvrde senke potreban vam je samo jedan izvor svetla s jedne strane lica (npr. portret kraj prozora). Snaga svetla određena je njegovom udaljenošću, a efekat senke njegovom pozicijom u odnosu na osu objektiva. Što je svetlo bliže osi objektiva senka je kraća.

Svetlo odozgo

Ovaj tip rasvete stvorit će dugačke senke oko nosa, a izgubit će se sjaj u očima. Kako biste ublažili senke, možete upotrebiti reflektor u obliku belog kartona ili platna, postavljenog nisko dole.

Pozorišno - "stage" svetlo (odozdo)

Svetlo odozdo ima poseban efekat. Model izgleda misteriozno pa čak i zastrašujuće. Takvo svetlo i senke koje nastaju treba pažljivo planirati kako bi se izbegla preterano "demonska" atmosfera.

Pozadinsko svetlo

Ovo svetlo stvara srebrnkastu konturu modela. Ono ne bi trebalo padati direktno na objektiv jer će onda stvoriti nepoželjene refleksije unutar objektiva. Bez frontalnog svetla rezultat je silueta.

Efekt omekšavanja

Pomoću filtera koji proizvode tzv. "soft" efekt fotograf može postići bolju reprodukciju tonova kože. Difuzija je maksimalna kod punog otvora zaslona, a ublažuje se njegovim zatvaranjem.
Sačuvana
Al' marim ja, to su samo kapi vremena
prosute k'o šaka semena po širokoj njivi Gospodnjoj.

MIK

  • Svedok stvaranja istorije
  • ******
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Žena
  • Poruke: 13121
Одг: Nešto o Fotografiji
« Odgovor #2 poslato: 12-06-2010, 22:11:43 »

 :aq28:

Sta to "covek" treba da ima u sebi? (sem sto neko i rodjen za to..) , kako se opredeli?
Recimo Jaaaaaaaaaa, slika koliko hoces. Ne znam kad'sam prvi put slikala, uopste kad'uzela u ruke, foto aparat  :aq15: kad bi'se potrudila da se setim sada.... Ali od tada, always.




Sačuvana
 

Stranica je napravljena za 0.08 sekundi sa 26 upita.