Forum Beograd Jagodina Ćuprija Paraćin
Razne zanimljive teme => Psihologija i on-line savetovalište => Temu započeo: Fanta 18-04-2009, 19:38:50
-
Uvek sam se deklarisala kao neko ko ima malo prijatelja ali dosta poznanika. Prijatelje izjednačavam sa svojom užom porodicom i obostrano važi ona stara izreka "i u dobru i u zlu". Međutim, "prijatelj" ipak nije prijatelj. Iz nekog, njemu znanog razloga, zabije ti nož u leđa zaboravivši na sve one dobre i fine dane... Kako reagovati kada te emocije poplave? Razočaranje, tuga... Jeste li imali slična iskustva i kako ste se nosili sa njima? Kako biste se vi postavili i kako reagovali?
-
Posle velike ljubavi dolazi velika mržnja
jednostavno više ne pričaš s njim
-
Znači, ili crno ili belo? hmmmm...
-
imao sam prijatelja za kog sam bio spremam zivot da dam
i nikada nebih bio u stanju da ga izdam...
ali prijatelji vise nismo, jer nije mogao da odoli i spavao je sa mojom devojkom
(sa kojom od tada takodjer nisam zajedno)
tako da me na ovome svetu vise nista ne moze sokirati ili iznenaditi...
osim ako je mozda nesto divno
:aq24:
posle svega toga sam uvideo da cu uvek imati jednog jedinog pravog prijatelja
a to mi je otac
:aq04:
-
tesko je naci prave prijatelje,da kazem da mogu da se oslonim na njih i u dobru i zlu.....................a "prijatelje" i poznanike.............to imam kolko hoces..........porodica je sve!!!!!
-
tesko je naci prave prijatelje,da kazem da mogu da se oslonim na njih i u dobru i zlu.....................a "prijatelje" i poznanike.............to imam kolko hoces..........porodica je sve!!!!!
:aq05:
-
.
-
Kada budes shvatila da smo svi mi samo mali, izgubljenu u svetu koji nas tera da prezivljavamo a ne zivimo, lakse ce ti biti da shvatis zasto ti pravi prijatelji posle svega rade toliko toga. Znam da boli, mora, ali manje ce boleti ako prestanemo da osudjujemo. Kazes nije ti jasno zasto nam posle svega zabiju noz u ledja, hmm, nemoj to tako da posmtras. Negde skoro procitah,,mi smo ogledalo nasih prijatelja'', jednim delom je zaista tako, i time sto nas povrede na takav podmukli nacin, oni razbiju svoje ogledalo, i bice jakooo razocarani kada jednog dana shvate da vise ne vide svoj lik, ne vide svoje uspehe ili suprotno, da su prazni, potpunu tupi i sami, da vise nikada nece moci da sastave staro ogledalo jer je ono sada zauvek polomljeno, i da nema nacina da se ponovo sastavi. Ali tada ces biti srecna jer to znaci da su konacno shvatili, da su konacno budni....zato ne osudjujmo vec cekajmo i nadajmo se tom savrsenom danu...a do toda ne ne tugujmo vec radujmo se lepotama novog ogledala , kristalno cistog i potpuno naseg.....
-
Posle 10 godina druženja smatrala sam da je potrebno pružiti osobu još jednu šansu i da mi pojasni svoje postupke. Očekivala sam bar delić istine, međutim, iz jedne laži uplela se u drugu... Nisam imala kud i suočila sam je sa argumentima. Bilo je bez komentara. Nije mi važno što sam poentirala na kraju, ali mi je žao što je osoba smatrala da sam ovca.
Svoju porodicu jako volim i dosta sam joj privržena ali smatram da su prijateljstva potrebna. Ipak se sve zapravo svede na Didijevu rečenicu - da je porodica sve.... Posle ovog iskustva znam da imam samo poznanike i prijatne ljude sa kojima mogu da popijem kafu, da popričam o neobaveznim temama i da tu stavim tačku.
-
Ja pravim krajnje surovu selekciju za to ko mi je prijatelj,a ko ne.
Ljudi koje smatram za prijatelje,prijatelji su mi i dalje,a par njih mi je vremenom postalo i vise od toga.
Dodju mi kao braca.
-
Ljudi dolaze i odlaze
-
Nekada sam imala vise vere u prijatelje,a danas ih u opste i nemam....imam dosta poznanika...razlika među njima je sto se s nekima češće viđam.
Na porodicu mogu uvek da se oslonom i to mi znaci.
-
Ljudi dolaze i odlaze
To je potpuno tačno. To je suština.
Međutim, ljudi smo, emotivni smo, volimo, vezujemo se, verujemo, žrtvujemo se. I to je ok. Pre ili kasnije ili nikad možda, nešto se pomeri, pormeni. Niko za to ne mora da bude kriv ili jeste. Sve jedno. Putevi se raziđu. Sve je to sasvim normalno i ništa neobično. Povređena osećanja su takođe, u takvim situacijama, potpuno prirodna stvar. Što naravno ne čini čitavu stvar lakšom i jednostavnijom.
Moj, najbolji prijatelj iz srednje škole je studirao u Beogradu, ostavši tamo duže nego ja. Kada je dolazio kući obavezno smo se viđali, satima pričali, super smo se slagali. Onda je počeo ređe da dolazi, i jednom prilikom, videvši ga na ulici, sva oduševljena što je konačno došao, priđem mu i kažem: " Pa gde si ti? Što se na javljaš? :)", na šta će on meni: "Pa kome da se javim?". Ko grom iz vedra neba! Svašta. Pazi kad smo bili baš dobri drugovi. Baš čudno. Znam da nisam ništa uradila, jer da jesam ne bi mi prećutao. Od tada ga nisam videla. Ustvari jesam jednom u jednoj pekari u 27.og marta u Bg i jednom ispred naše pošte, bez pozdrava. Baš sam se glupo osećala. Preboliš sve, sada o njemu pričam kao o nekom sa kim sam se nekada baš dobro slagala.
-
Ljudi sa godinama postaju usamljeniji jer polako shvataju s kim imaju posla dok ne ostanu potpuno sami.
-
Ljudi sa godinama postaju usamljeniji jer polako shvataju s kim imaju posla dok ne ostanu potpuno sami.
Ne bi baš valjalo da ostanu potpuno sami, jer bi to značilo da nisu puno naučili u životu.
Ali, da se broj prijatelja smanjuje proporcionalno broju godina, to sigurno :aq20:
-
"Koga zmija ujede,i gustera se boji", kaze stara poslovica.Shodno iskustvu formiramo stav i misljenje...da ih je sve
manje-jeste...da li su ikada i bili...ostaje samo da se preispitujemo i analiziramo...
-
Pa tako nekako. Primer koji sam navela nije moj jedini "susret" sa prijateljstvom.
Uvek analiziram sebe. Da li sam ja možda dovela do takvog razvoja situacije?
Ako se utvrdi da nema krivice sa moje strane ili da je zanemarljiva, jednostavno puštam tu situaciju niz vodu.
Ne ljutim se na bivše prijetelje. Svako nosi svoj krst.
-
Ja pravim krajnje surovu selekciju za to ko mi je prijatelj,a ko ne.
Ljudi koje smatram za prijatelje,prijatelji su mi i dalje,a par njih mi je vremenom postalo i vise od toga.
mozda zbog toga imam prijateljstva koja traju vec vise od 20 godina.
ponosna sam i srecna zbog toga.
nekad se ne vidimo mesecima ali uvek,ama bas uvek mozemo jedni na druge racunati.
mislim da ce tako i ostati,ne moze se lako pogaziti ono sto je godinama negovano.
ljudi mesaju pojam poznanstva i prijateljstva, zato cesto dodje do razocarenja.
-
JA sam imala drugaricu sa kojom sam se druzila 20 i kusur godina, ceo zivot, bila je clan porodice...Na kraju me je prodala za jedne farmerke i cizme
-
Prijateljstvo se gradi godinama, a unisti za jedan tren!!! :aq25: :aq25: :aq25:
-
Na žalost reksys, to je istina. :xq066:
Nedavno mi je bivša prijateljica išla u susret. Nisam mogla da podnesem da baš prođem pored nje bez pozdrava... Pređoh na drugu stranu ulice... baš bezveze osećaj :aq25:
-
Skladnost u misljenjima stvara prijateljstva.
Demokrit
Prijateljstvo se ne bira,ono biva,ko zna zbog cega,kao ljubav.
M.Selimovic
-
prijateljstvo se neguje, ko cvet!
-
Ovo su mi omiljeni o prijateljstvu:
- Najvisi znak prijateljstva je biti ravan i sa nizim od sebe.
- Koliko je prijateljstvo retko,vidi se po tome koliko je skupo;mi poznajemo na stotine ljudi,ali samo dvoje ili troje izaberemo za prijatelje.
-Ciceron
-
:xq011:
slazem se potpuno.
-
Meni nije potreban prijatelj koji se u svemu slaze,i na sve klima glavom,jer isto to moze moja senka da uradi,jos mnogo
bolje....
Plutarh
-
Ne idi ispred mene,mogu da te ne sledim.
Ne idi iza mene,mogu da te ne vodim.
Prosto budi pored mene,i budi moj prijatelj!
Camus