Forum Beograd Jagodina Ćuprija Paraćin

Molim vas da se prijavite ili se registrujete.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i dužinom sesije
Napredna pretraga  

Vesti:

Samo za Registrovane članove je moguć pristup u kategoriji '' Ljubav & Sex & Lepotice''
Obavezno pročitajne uslove korišćenja Foruma ->
Uslovi Korišćenja

Autor Tema: Poezija  (Pročitano 39139 puta)

0 Članovi i 1 gost pregledaju ovu temu.

Fanta

  • Prijatelj
  • *****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Žena
  • Poruke: 5090
Одг: Poezija
« Odgovor #20 poslato: 22-06-2009, 22:45:03 »

Među pogledima
koji su do ruba puni poruge i zime
nismo znali sačuvati
malu škrinju
s našim rukovanjem,
nismo se tražili
pokraj predmeta
što postaju zli, ubojiti i opasni
i mrze naše tijelo,
zastali smo
da beznadne
i tako sumorne slike
objesimo na zidove
što izdaju
sudbinu ove bezimene priče,
dok vrijeme ljušti naslagu uspomena
i gradi maglu,
i gradi saonice,
kada je snijeg odavno zaboravljen,
i kada lavine donose nove brodove,
a onih starih
ima već previše
da bismo na svima mogli ploviti.

*

Željela sam biti krotka pred sudbinom
Kao more

I kupiti joj vjetar,
Sunčan obruč snova,
Željela sam kao more
Mnogo topline za moj glas
Zaleđen na dnu opake noći,
Željela sam i tražila
Okomite sjene na mom
tijelu
Malo umora u mojoj kosi
I jedno sasvim malo sunce
Za moje oči
Nagnute u sebe,

Kao more,

Željela sam
I zaustavila
Krhki stroj srca,
Koji postavlja zamke
Nalik na magične predjele,
I koji opominje ove zjene
Da ne lutaju neumitnim nebom,

Kao more.

*

Skamenjena na velikom trgu snova,
naslonjena uz bridove neba,
prestrašena u grlu rose,
nijema poput leptira
okrećem svoje lice zemlji
jer svuda nalazim tebe.
Hrabra na žici iznad ponora,
ponosna među obalama ohole rijeke,
ja dozivam noć prisutnih godina,
sav očaj napuštenih drvoreda,
sve naricaljke predaka
jer svuda nalazim tebe.

U ustima ovog zdenca
ne dodirujem rubove vode,
ni dno u srcima riba,
prolazim poput kiše
kroz tkanine jesenjih gradova,
vezujem se glađu,
ranjavam vid na oštrici sunca
stojim na paljevini vlastita sluha,
poklanjam se izvoru mora
i pronalazim svoj strah.

Odrezala sam kosu
spalila sam lice
oderala sam kozu
pretvorila sam se u izgorio pejzaž,
ali ti me prepoznaješ


Irena Vrkljan

« Poslednja izmena: 22-06-2009, 22:58:46 od strane Fanta »
Sačuvana

Fanta

  • Prijatelj
  • *****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Žena
  • Poruke: 5090
Одг: Poezija
« Odgovor #21 poslato: 22-06-2009, 22:46:47 »

Čarolija zaborava


U ovom prostoru
omedjanom stablima mog razuma,
u ovom prostoru bez sredista svjetla,
bez okusa, bez glasova,
u ovom sjecanju,
zatvorenom u tamni obruc tijela,
u ovoj boli
u ljubavi nepravednoj,
u ljubavi
ja dozivam lice
koje sam posjedovala jucer,
ja dozivam noc.
U ovaj sat neponovljen,
u ovaj dan neotrovan
blizinom vremena,
u strahu prisutnom medju oblicima,
u ovaj moj plac
neka iz mahovine izidju sve kosute
i poloze moje tijelo
na zle i visoke borove,
danas,
na dan neprolazne osvete,
neka umorne zene
svezu moja stopala
i zapale sve ladje,
snene pod lukom mog vrata.
Ja zovem.
Neka dodje velika tisina,
neka dodje velika tisina,
neka se rijeke udalje od obala
i tijelo neka napusti
dubinu vlastite krvi,
jer ja vise ne poznajem
granicu svog krika,
ne vidim vise daljinu izmedju dva neba,
ne osjecam krv.
U ovaj suton
sastavljen od dva oblika patnje,
u ovu plahost
koju nose stupovi
lagani od nevinosti ljeta,
u ovaj san
ja dozivam rijeci
nage i bez uspomena,
ja dozivam agoniju
hladniju od snijega.
U disanju moje koze,
u ove plohe tuge,
u ovu tamu,
ja zovem vjetar
koji brise obrise gorkih planina,
vjetar zaborava
ja dozivam pcele,
da lancima bez zvukova
zarobe tu travu
taj plamen
na tvom imenu.
Ja zovem.
Neka se mora preliju
u presusen izvor zemlje
i zaustave krv
koja me napusta,
neka se moja zaljubljenost
pretvori u osamljene perivoje,
moj osmijeh otudji od sunca,
neka ostrice izrasle u dodiru nase sutnje
prodru kroz ovaj plemenit okus smrti.
Nadjite me,
vezite me,
spalite moje sjecanje,
zakopajte moje sunce
u jezgro najtamnijeg korijenja,
otvorite moje dlanove od soli
i oduzmite mi taj lik
koji i sljunak pretvara u ljubav.


Irena Vrkljan
« Poslednja izmena: 22-06-2009, 22:59:11 od strane Fanta »
Sačuvana

Fanta

  • Prijatelj
  • *****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Žena
  • Poruke: 5090
Одг: Poezija
« Odgovor #22 poslato: 22-06-2009, 22:51:36 »

Volim te - Iskra Tanodi

Sjedni.
Ne tu.
Preko puta.
Moram te vidjeti.

Ne, ne prekidaj me.

Suti.

Pusti me da ti kazem
ono sto sam vec trebala reci.

Kad trebas doci, bojim se tvog dolaska.
Zbog nedolaska.
Jer,
ako kasnis samo pet minuta
srce mi je u dlanu
i moja me ljubav ili mozda strah
boli.

I zato ne smijem kasniti.
Vec sutra moze biti kasno.
A nisam ti jos rekla
kako i koliko te volim.

Volim te tijelom, pokretima, pogledom, dodirima, rijecima.
Volim te smijehom i suzama.
Volim te tugom i brigama.

Ne. Ne gledaj me zastraseno.
Ljubav, ma kakva bila:
neispunjena, sretna, lakomislena i povrsna
prava i zauvijek...

Boli.

Kad dolazim, pitam se cekas li me.

Bojim se da jednog dana vise ne otvoris vrata.

Bojim se praznog stubista bez mirisa, bez zvuka,
svjetla.

A nisam ti rekla:
najvise se bojim vremena koje ne ceka.
A ja kasnim.

Volim te.
I volim sve sto si ti.

Tvoje oci pitajuce.
Tvoj smjesak oprastajuci.
Tvoj korak ohrabrujuci.

Volim tvoju nesigurnost.
I moja je najcesca.

Bore na tvom licu i moje su.

I u tom trajanju ne znam da li sam ucinila sve za tebe
ljubavi moja.
Sačuvana

Svilena

  • Gost
Одг: Poezija
« Odgovor #23 poslato: 27-07-2009, 18:45:29 »

Trenutak samo

Kada bih svoj život mogao ponovo da proživim
pokušao bih u sledećem da napravim više grešaka,
ne bih se trudio da budem tako savršen,
opustio bih se više.

Bio bih gluplji nego što bejah, zaista
vrlo malo stvari bih ozbiljno shvatao.
Bio bih manji čistunac.

Više bih se izlagao opasnostima, više putovao,
više sutona posmatrao, na više planina popeo,
više reka preplivao.

Išao bih na još više mesta na koja nikad nisam otišao,
jeo manje boba, a više sladoleda,
imao više stvarnih a manje izmišljenih problema.

Ja sam bio od onih što je razumno i plodno
proživeo svaki minut svoga života: imao sam,
jasno, i časaka radosti.

Ali kad bih mogao nazad da se vratim,
težio bih samo dobrim trenucima.
Jer, ako ne znate, život je od toga sačinjen,
od trenova samo; nemoj propuštati sada.

Ja sam bio od onih što nikada nikuda nisu išli bez
toplomera, termofora,
kišobrana i padobrana;
kad bih opet mogao da živim,
lakši bih putovao.

Kada bih ponovo mogao da živim,
s proleća bih počeo bosonog da hodam
i tako išao do kraja jeseni.
Više bih se na vrtešci okretao,
više sutona posmatrao i sa više dece igrao,
kad bih život ponovo pred sobom imao.

Ali, vidite, imam 85 godina, i znam
Da umirem.


Horhe Luis Borhes
Sačuvana

NameNo

  • Prijatelj
  • *****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 6626
Одг: Poezija
« Odgovor #24 poslato: 28-07-2009, 13:29:25 »

Neverni osmeh prelece ti preko ociju
kada dodjem tebi da ti kazem: zbogom!
Cinio sam to tako cesto da mislis opet cu se vratiti.
Priznacu ti,istu sumnju osecam i ja.
Jer proletnji dani opet idu; pun mesec
uzima zbogom i ponovo dolazi; behar se
ponovo vraca i rumeni na granama iz
godine u godinu,tako se i ja mozda rastah
od tebe da se opet vratim.
Ali cuvaj varljivu sliku neko vreme;ne
goni je neljubaznom zurbom.
Pa,kada kazem: ostavljam te zauvek,
primi to za istinu,i pusti bar za trenutak
da magla suza pojaca mracni okvir tvojih
ociju.
A kada se ponovo vratim,osmehni se
lukavo,kako ti je drago.

R.Tagore
GRADINAR
Sačuvana

Schnuffel

  • Stalni učesnik
  • **
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Žena
  • Poruke: 682
    • Schnuffel
Одг: Poezija
« Odgovor #25 poslato: 16-08-2009, 12:54:41 »

JA SAM SAMO JEDNA IZGUBLJENA DUŠA

KOJA JE TIHO U OVAJ SVET UŠLA

JA SAM SAMO JEDAN ZALJUBLJENI CVET

KOJI HTEDE DA ZAGRLI CEO SVET

JA SAM SAMO JEDNA DOBRA VILA

U NARUČJE TVOJE SREĆNA SAM BILA

JA SAM SAM SADA SAMA I UPLAKANA

JER LAŽNA LJUBAV BEŠE MI STRANA

JA SAM SAMO JEDAN PESNIK ŠTO PEVA

KO RANJENI LABUD ŠTO LABUDICU SNEVA

JA SAM SLIKAR ŠTO MEŠA BOJE

JA SAM NEKO KO NE ZNA KO JE

JEDNA KAP U MORU TUGE

NEKO KO JE VOLEO TEBE

A TI SI VOLEO DRUGE


Izvinjavam se svima zbog velikih slova ali nisam mogla drugačije. Hvala
Sačuvana
Živimo ljubav, budimo ljubav, zračimo ljubav.
Radnik svetlosti

Schnuffel

  • Stalni učesnik
  • **
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Žena
  • Poruke: 682
    • Schnuffel
Одг: Poezija
« Odgovor #26 poslato: 16-08-2009, 12:56:59 »

IRIS RUŽI
Kao pahulja na usni se istopiš
Kad zagrlim te snažno
Svaku noć u san mi dolaziš
Dok na javi te više nema
Ali sada to nije ni važno.
Zato me boli ovo srce ranjeno
I stalno mi se drema
Na put bez povratka
Moja duša se sprema
Poneću samo sećanja
I kofer pun tvojih obećanja
Sada ružo svetaj
Širi svoj opojan miris
Dok za tobom vene
Nekada voljeni iris.
Sačuvana
Živimo ljubav, budimo ljubav, zračimo ljubav.
Radnik svetlosti

misel

  • Član
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 6
Одг: Poezija
« Odgovor #27 poslato: 10-09-2009, 10:12:39 »

Kada je sve volim
   
Kada mi upadne u sobu

I unese sneg na trepavicama

I miriše na napolje.

*

Kada kupi psa pa ovaj

Hteo, ne hteo ubrzo

Počne da liči na nju.

*

Kad se setim da je bila fetus

I takvu je volim

U stadijumu punoglavca

*

Na fotografijama iz detinjstva

Kao bebironu sa loknicama

A najvolim zato što se ona

Od tih fotki do danas

Uopšte ne menja

*

Kad noću piše

Baterijom po vazduhu

Šalje poruke vanzemaljcima

*

Kad me na Rilkeove

Stihove pita

-A je l’ ti se svidja

Moja nova tašna?

*

Kada usisava tepih u ’aljinčetu

I kada je uštinem otpozadi

A ona vrisne –

Jesi li normalan

Mogla sam tako da poginem ovde

*

Kad slušamo muziku

A ona podigne kažiprst

Slušaj sad ovaj prelaz

Kako je dobar

Ram-tara-ram-tira-tam

*

Kad je pogledam na neko mesto

A ona stavi ruke preko tog mesta

Kaže – što si pokvaren,

Marš tamo!

*

Kada donese ćumur

Na poslužavniku

Evo, malo su mi

Izgorele kiflice – kaže

*

Dok čita ove beleške

Pa se iznervira

Što lažeš, za one kiflice!

*

Kada mi kaže

Bože, koliki ti je nos!

To je zato što me lažeš

Pa ti stalno raste

K’o Pinokiju…

*

Kad kaže

Ja bih te nešto pitala

Ako obećaš da

Nećeš da se smeješ

*

Kad izadje iz kupatila i

Kad joj kosa liči

Na dečiji crtež

*

Kad šmrca na ljubavni film

I kada opazi da se jedva

Uzdržavam da

Ne prasnem u smeh

Pa stane da me gadja

Korama od pomorandže

*

Kad mi kaže –

Ti mene kad bi ostavio

Ja bih samo legla

Na patos

I umrla…

Jovan Nikolic
Sačuvana

posmatrac

  • Zvezda
  • ***
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 1110
Одг: Poezija
« Odgovor #28 poslato: 25-09-2009, 05:49:19 »

BITI SRETAN

U životu ne postoji nikakva dužnost
osim dužnosti: biti sretan.
Samo smo zato na svijetu,
a sa svim dužnostima,
svim moralom
i svim zapovijedima
rijetko činimo jedno drugoga sretnim,
jer i sebe time ne činimo sretnima.
Ako čovjek može biti dobar,
može to samo onda
kada je sretan,
kada u sebi ima sklada,
dakle kada voli.
To je bilo učenje,
jedino učenje na svijetu.
To je rekao Isus,
To je rekao Buda,
To je rekao Hegel.
Za svakoga je na ovome svijetu
jedino važno
njegovo vlastito najunutarnjije,
njegova duša,
njegova sposobnost da voli.
Ako je ona u redu,
onda je svejedno

Smeta li nekome hrvatski jezik?
Sačuvana

SunđerBoba

  • Gost
Одг: Poezija
« Odgovor #29 poslato: 25-09-2009, 11:41:55 »

Hocete li da se menjamo?
- Ja bih vama dao nesto staro a vi meni dajte nesto novo.
- Ne, ja cu vama dati nesto ruzno a vi meni dajte nesto lepo.
- Ne, ja cu vama dati nesto malo, a vi meni dajte nesto veliko.
- Ne, ja cu vama dati nesto pokvareno a vi meni...

-Ne, hvala!

- Hocete li ovako: ja bih vama dao krivo a vi meni nesto sivo.
- Ne, ja bih vama mogao pokloniti nesto ljuto a vi meni poklonite nesto zuto.
- Ne mogu... Mogu vam dati nesto belo, a vi meni poklonite celo.
- Ne, ja vam samo mogu dati nesto citko za nesto pitko. Mogao bih vam dati nesto kratko a da za to kratko dobijem nesto slatko.
- Kratko za slatko? Ne pada mi na pamet!
- Cekajte... Ako ocete da se menjamo – mogu vam dati nista a vi meni poklonite nesto... Dobro dacu vam parce a vi meni dajte celo.
- Ne, ne... Mogu vam dati dva zla za jedno dobro... Dva zla!
- Ne, to ja ne mogu... Evo dajte mi sest i ja cu vam pokloniti pet.
- Ne, hvala... ako imate tacku, ja cu vam pokloniti tacku.
- Imam tacku, ali tacku dajem za macku.
- Dajte mi tacku i znacku a ja cu vam pokloniti macku.
- Ne tako se ne mozemo menjati!
- Vratite se... najbolje je da promenimo mesta... Tako... Sad smo se menjali... Mesto za mesto.
- Necu da menjam mesta... Vratite mi moje mesto... Tako... Necu mesto za mesto.
- Dobro hocete li ovako: Da ja vama dam “nemam” i jos nesto a da vi meni date „imam“.
- Ne ja bih vama dao „necu“ za “hocu”...Ako hocete?
- Necu.

Duško Radović
Sačuvana

SunđerBoba

  • Gost
Одг: Poezija
« Odgovor #30 poslato: 02-10-2009, 10:26:35 »

O Nemačka, bleda majko,
kako uprljana sediš među narodima,
među ukaljanima padaš u oči.
Najbedniji od tvojih sinova leži umlaćen.
Kad mu je glad bila velika,
drugi su tvoji sinovi digli ruku na njega.
To se raščulo.
U tvojoj kući urla laž,
a istina mora da ćuti, je li tako?
Zašto te svuda hvale tlačitelji,
a potlačeni okrivljuju?
Izrabljivani prstom ukazuju na tebe,
a izrabljivači hvale sistem što je u tvojoj kući izmišljen.
A svi vide kako skrivaš skut svoje suknje,
krvav od krvi tvog najboljeg sina.
Kad slušaju govore što dopiru iz tvoje kuće, smeju se,
ali ko te ugleda, maša se noža kao da vidi haramiju.
O Nemačka, bleda majko,
ala su te udesili tvoji sinovi,
da među narodima sediš kao ruglo
ili kao užas.


Bertold Breht
« Poslednja izmena: 02-10-2009, 10:27:23 od strane SunđerBoba »
Sačuvana

NameNo

  • Prijatelj
  • *****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 6626
Одг: Poezija
« Odgovor #31 poslato: 05-01-2010, 19:16:39 »

             TISINA

Zaboravljeni predeo u proplanku dugom,
obale pod teskom tisinom i travom.
Tu vecernje vode huje tihom tugom,
a zalosne vrbe sume zaboravom.

U zelenoj jasnoj pomrcini granja,
tu nadjem samocu, u cutanju vecnom,
bledu,pokraj reke:tu sedi i sanja,
i ogleda lice u modrilu recnom.

Ko zna od kad tako.No u nemom dolu,
glas pane li samo u ta mesta cista,
sva tisina tesko uzdahnu u bolu:
Refren patnje ode od lista do lista.

                              Jovan Ducic
« Poslednja izmena: 05-01-2010, 19:19:05 od strane opsena »
Sačuvana

NameNo

  • Prijatelj
  • *****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 6626
Одг: Poezija
« Odgovor #32 poslato: 04-02-2010, 18:08:58 »

Pijanstvo

Ne marim da pijem, al` sam pijan često.
U graji, bez druga, sam, kraj pune čaše.
Zaboravim zemlju, zaboravim mesto
Na kome se jadi i poroci zbraše.

Ne marim da pijem. Al` kad priđe tako
Svet mojih radosti, umoren, i moli
Za mir, za spasenje, za smrt ili pak`o,
Ja se svemu smejem pa me sve i boli.

I pritisne očaj, sam, bez moje volje,
Ceo jedan život, i njime se kreće;
Uzvik ga prolama: "Neće biti bolje,
Nikad, nikad bolje, nikad biti neće."

I ja žalim sebe. Meni nije dano,
Da ja imam zemlju bez ubogih ljudi,
Oči plave, tople kao leto rano,
Život u svetlosti bez mraka i studi.

I želeci da se zaklonim od srama,
Pijem, i zaželim da sam pijan dovek;
Tad ne vidim porok, društvo gde je čama,
Tad ne vidim ni stid što sam i ja čovek.
_________________________________

VLADISLAV PETKOVIC - DIS
Sačuvana

Maza

  • Član
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 29
Одг: Poezija
« Odgovor #33 poslato: 15-02-2010, 09:11:03 »

Ako...

Ako možeš da sačuvaš razum kad ga oko tebe gube i osuđuju te,
ako možeš da sačuvaš veru u sebe kad sumnjaju u tebe,
ali ne gubeći iz vida ni njihovu sumnju,
ako možeš da čekaš, a da se ne zamaraš čekajući,
ili da budeš žrtva laži, a da sam ne upadneš u laž,
ili da te mrže, a da sam ne daš maha mržnji,
i da ne izgledaš u očima sveta suviše dobar ni tvoje reči suviše mudre.

Ako možeš da sanjaš, a da tvoji snovi ne vladaju tobom,
ako možeš da misliš, a da ti misli ne budu sebi cilj,
ako možeš da pogledaš u oči Pobedi ili Porazu
i da nepokolebljiv, uteraš i jedno i drugo u laž,
ako možeš da podneseš da čuješ istinu koju si izrekao
izopačenu od podlaca u zamku za budale,
ako možeš da gledaš svoje životno delo srušeno u prah,
i da ponovo prilegneš na posao sa polomljenim alatom.

Ako možeš da sabereš sve što imaš
i jednim zamahom staviš sve na kocku,
izgubiš i ponovo počneš da stičeš,
i nikad, ni jednom reči ne pomeneš svoj gubitak,
ako si u stanju da prisiliš svoje srce, živce, žile
da te služe još dugo, iako su te već davno izdali
i da tako istraješ u mestu kad u tebi nema ničeg više do volje koja im govori:“Istraj!“

Ako možeš da se pomešaš sa gomilom, a da sačuvaš svoju čast,
ili da opštiš sa kraljevima i da ostaneš skroman,
ako te najzad niko,ni prijatelj, ni neprilatelj ne može da uvredi,
ako svi ljudi računaju na tebe, ali ne peterano,
ako možeš da ispuniš minut koji ne prašta
sa šezdeset skupocenih sekundi
tada je ceo svet tvoj i sve što je u njemu,
i što je mnogo više, tada ćeš biti veliki Čovek, sine moj.

Rudyard Kipling
Sačuvana

NameNo

  • Prijatelj
  • *****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 6626
Одг: Poezija
« Odgovor #34 poslato: 17-02-2010, 13:27:34 »

 Iskrena pesma

O, sklopi usne, ne govori, ćuti!
Ostavi misli, nek se bujno roje,
I reč nek tvoja ničim ne pomuti
Bezmerno silne osećaje moje.

Ćuti, i pusti da sad žile moje
Zabrekću novim, zanosnim životom,
Da zaboravim da smo tu nas dvoje,
Pred veličanstvom prirode; a potom,

Kad prođe sve, i malaksalo telo
Ponovo padne u običnu čamu,
I život nov i nadahnuće celo,
Nečujno tiho potone u tamu -

Ja ću ti, draga, opet reći tada
Otužnu pesmu o ljubavi, kako
Čeznem i stradam i ljubim te, mada
U tom trenutku ne osećam tako......

A ti ćeš bedna ženo, kao vazda,
Slušati rado ove reči lažne;
I zahvalićeš bogu što te sazda,
I oči će ti biti suzom vlažne.

I gledajući vrh zaspalih njiva
Kako se spušta nema polutama,
Ti nećeš znati što u meni biva, -
Da ja u tebi volim sebe sama,

I moju ljubav naspram tebe, kad me
Obuzme celog silom koju ima,
I svaki živac rastrese i nadme,
I osećaji navale ko plima!

Za taj trenutak života i milja,
Kad zatreperi cela moja snaga,
Neka te srce moje blagosilja!
Al' ne volim te, ne volim te draga!

I zato ću ti uvek reći; Ćuti!
Ostavi dušu, nek spokojno sniva,
Dok kraj nas lišće na drveću žuti,
I tama pada vrh zaspalih njiva.

 Milan Rakić
Sačuvana

Svilena

  • Gost
Одг: Poezija
« Odgovor #35 poslato: 18-02-2010, 14:51:12 »

Psovke Nežnosti - Mika Antić
 
Sad shvatam:
nismo došli zadovoljni ko trave
što rastu da se zgaze kroz cvrkutave zore.

Mi smo zvezde
što ludo u mrak se strmoglave
i zbog jednog bljeska ne žale da izgore.

Imamo ruke
dobre
kao pijane laste
da se grlimo plavo i gasimo u letu.

I prisutni smo zbog neba što mora da izraste
u saksijama oka ponekome u svetu.

Prejeli smo se davno i zubatog i nežnog.
Sad svako pruža šape i nova čuda traži.
A sve je smešno,
i tužno,
i sve je neizbežno,
i ove istine dobre i ove dobre laži.

Prejeli smo se,
kažem, i svako ume da sanja,
i svako ume da psuje i ore daljine glavom.

I jednako je u nama i kamenja i granja.
I jednako je u nama i prljavo i plavo.

I svesni da smo lepi isto koliko i ružni,
stigli smo gde se gmiže
i stigli gde se leti.
I znamo šta smo dali,
i znamo šta smo dužni,
i šta smo juče hteli
i sutra šta ćemo hteti.

Goreli smo,
al nismo postali pepeo sivi
od kojeg bujaju žita i obale u cvetu.

Uvek smo bili živi,
pa ipak:
drukčije živi
od svih ostalih živih na ovom luckastom svetu.

I najzad:
tako je dobro što nismo samo trave,
što talasanja svoja nijednom vetru ne damo,
već smo zvezde što sjajem sve nebo okrvave
željne da budu sunce makar trenutak samo.
Sačuvana

NameNo

  • Prijatelj
  • *****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 6626
Одг: Poezija
« Odgovor #36 poslato: 18-02-2010, 17:43:01 »


     Ćutanje

 
Ostale su strašne reči nerečene,
Samo tvoje oči, mirne kao tmina,
One su gledale i slušale mene;
Moj bol na tvom uhu pevaše tišina.
Kakva himna srca, ta reč nerečena!
Ta reč što ne pozna bespuća ni bludnje!
Kad tišina zbori mesto nas, reč njena
Ima svu čistotu sna i bolne žudnje.
Ta blaga muzika ljubavi što ćuti,
Ima mir molitve u dubini duha;
Nikada se rečju laži ne pomuti,
Nit se glas poročni dirne našeg sluha.
Ideja u nemi kamen uvajana;
Vera sva u suzi što neće da kapi;
Ta zakletva što je u neznan čas dana;
I najviši zakon bola koji vapi.

_____________________________

Jovan Dučić
Sačuvana

Svilena

  • Gost
Одг: Poezija
« Odgovor #37 poslato: 08-03-2010, 10:25:04 »

GDE JE SVE TVOJE - M. ANTIĆ

Zar te ne uplaši pomisao
s kim luta tvoja svest kad zaspiš?

S kim se izležava tvoj san
sad, dok si budan?

Gde je sve ono što si zaboravio da si bio?
Gde je sve ono što si sad, a ne znaš da to jesi?

Gde je sve tvoje
Svaki put kad ga tražiš?
Sačuvana

NameNo

  • Prijatelj
  • *****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 6626
Одг: Poezija
« Odgovor #38 poslato: 12-04-2010, 21:03:37 »

To moze samo zena koja ljubi


To moze samo zena koja ljubi
traziti malo, poklanjati sve.
Dani su teski, zagrljaju grubi
a ona ko nekad vjeruje u sne.

Vjerna i tiha zna jos da ceka
kada i ne misle na nju.
Prolaze dani, ne vraca se rijeka,
a ona jos uvijek stoji tu.

To moze samo zena koja ljubi
pruzati njeznost i zivjeti bez nje.


Arsen Dedic
Sačuvana

predo

  • Član
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Muškarac
  • Poruke: 2
Odg: Poezija
« Odgovor #39 poslato: 18-05-2011, 12:40:01 »

Žena je sreća

nije žena tuga,no sreća
svjetlost univerzuma
kap zlatna,na dlanu tvorca
presuta u ruke adamu,
ona je svjetlo u mraku,
radost života,
ona je majka,sestra,
princeza neba,
vladarka tiha
ona se zove sreća,
ona nikuda ne odlazi
ona je tu ,
ona nije nevjerna,lažovi smo mi
ona nije aspida adska,
drska i bezobrazna,
već slika bogomajke,
koja ima divno srce i dušu veliku,
kojoj mi dadosmo drugačije ime,
zbog naše krvi nečiste
grijeha praiskonskog,
lijepu sliku njenu isprljasmo,
u nevjeru ,strast i tugu je pretvorismo,
zvijeri paklenoj ,ime joj dasmo,
bolesti, vjetrovi strašni ,
njeno ime nose.
čak ni pjesme više ne pjevaju o ljepoti njenoj,
već ju raščerešiše na proste dijelove,
glavu ,kosu ,grudi , noge,
zadnjicu,
ko bravče ,životinju.
zato vas molim..pjevajte o njoj,
o majci ,sestri,drugu u životu,ružu na jastuku,
tajni u postelji,
majci čovječanstva,
cvijetu ,ukradenom iz vrta edenskog.

Predrag Babić
Sačuvana
 

Stranica je napravljena za 0.101 sekundi sa 25 upita.