Pozdrav, volim da rimujem a vidim super tema ima ovde, evo da podelim malo svog asortimana, naime pesmica se radi o tuznoj prici jednog decaka na ciju glavu Bog ruku nije stavio..
Cela prica pocinje kao svaka klinacka idila,
samo sto se ova prica s' tuznim krajem zavrsila.
Naime decak Stefan, koji zivi sa svojom bakom,
bori se sa bedom a njegova baka sa rakom.
Otac mu je umro jos dok beba je bio,
kada saznao je sudbinu cele noci suze je lio.
Majku nije video jer ostavila ga je davno,
nekom Bog podari srecu a za nekog sve mu ravno.
Tuznim zivotom Stefan gledao je pravo u nebo,
place za svojim ocem dok on s' neba vice mu drzi se bebo.
Nemoj da ocajavas cuva tebe tvoj tata,
sa tobom bi bio da nije bilo usranoga rata.
Jednog jutra Stefan poso' je u skolu,
ali dan mu je poceo u tugi i bolu,
Njegova baka je umrla, on u nesvest je pao,
povratio se kad mu je doktor injekciju dao.
Ostao je sasvim sam, poslat je u dom,
u njegovom mekom srcu odigrao se lom.
Molio je Boga da sve je ruzan san,
ne moguce da sve izgubi za samo jedan dan.
Iz doma je pobegao, jer nije mogao vise,
zeleo je da nestane, da ne dise vise.
Na most je otisao i skocio u reku,
njegovoga oca na nebu suze teku.
Ova tuzna prica samo je primer da treba da postujete ono sto imate,
volite svoje roditelje, porodicu bliznje, neka svi to shvate!