Forum Beograd Jagodina Ćuprija Paraćin

Molim vas da se prijavite ili se registrujete.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i dužinom sesije
Napredna pretraga  

Vesti:

Samo za Registrovane članove je moguć pristup u kategoriji '' Ljubav & Sex & Lepotice''
Obavezno pročitajne uslove korišćenja Foruma ->
Uslovi Korišćenja

Autor Tema: Istorija grada  (Pročitano 8529 puta)

0 Članovi i 1 gost pregledaju ovu temu.

Zockey

  • Stalni učesnik
  • **
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Muškarac
  • Poruke: 533
  • Ljubav Svetlost
Istorija grada
« poslato: 24-01-2008, 18:17:14 »

Praistorija

Oblast opštine Paracin smeštena u plodnij dolini Velike Morave,
pruzala je od praistorije do danas veoma povoljne uslove za
nastanjivanje. Mnogobrojne kulture koje su trajale na ovom
podrucju ostavile su tragove svog prisustva.

Još u XX veku F. Kanic, austrijski inzinjer, istrazivac i humanista,
skrenuo je paznju javnosti na arheološko bogatstvo srednjeg
Pomoravlja. Na osnovu arheoloških istrazivanja koja su ovde
zapocele u drugoj polovini ovog veka, zakljucuje se da je ovo
tle bilo kontinualno naseljeno u periodu mladjeg kamenog,
bronzanog i gvozdenog doba, kao i kasnije u rimskom i
srednjevekovnom periodu.

Zahvaljujuci ostacima materijalne kulture i monumentalnim delima,
u koja je covek utisnuo svoja vrovanja, stremljenja i raspolozenja,
danas raspolazemo, ako ne celovitom, onda bar konturnom slikom
o kulturno-istorijskom razvoju ove teritorije. Dosadašnja arheološka
istrazivanja na praistorijskim lokalitetima Drenovac, Glavica, Glozdak,
Striza kao i na mnogim drugim, potvrdjuju prisustvo coveka na ovom
podrucju od VI milenija pre naše ere do dolaska Rimljana, kad se
formalno i završava praistorijski period.

Posebnu ulogu u intenzivnom kulturnom razvoju imao je
moravsko-varvarski put, kao jedna od osnovnih saobracajnica
starog Balkana. Znacaj ovog puta, kao i drugih prirodnih
komunikacionih veza Pomoravlja u pojedinim fazama praistorije i
istorije, ogleda se cestim i raznolikim kulturnim i etnickim strujanjima.

Stari vek

U osvajackom pohodu na Balkansko poluostrvo na prelazu iz stare
u novu eru, Rimljani, verovatno i u I vek, zauzimaju i Pomoravlje.

Tokom svoje uprave grade poznati i veoma vazan Vojnicki put
(Via militaris) sa naseljima-utvrdjenjima: Idimum (Velika Medvedja),
Mutacio ad Oktavum (selo Drazmilovac), Horeum Marrgi (Cuprija).
Jedna od stanica na ovom putu bio je Sarmates, prvo naselje na
teritoriji opštine Paracin koje se pominje u pisanim izvorima.

Po njima Sarmates nije vece utvrdjenje ili naselje, vec stanica na
Vojnickom putu, koja je korišcena za menjanje konja i odmor.
Stanica je nastala na ovom mestu zahvaljujuci geografskim
pogodnostima, jer se ovde, sem što se ukrštaju vazne prirodne
saobracajnice, nalazi i reka Crnica kao jedan od najvaznijih
preduslova za kasniji nastanak veceg naselja.

Ime stanice Sarmates zabelezeno je u itinereru jednog hadzije koji
je ovuda prolazio na putu iz Francuske za Jerusalim. Pretpostavlja
se da je ova stanica locirana na 7 ili 12 milja juzno od Horeum Marrgi
(Cuprije), nastala u vreme kada su Rimljani raseljavali pokoreno
pleme Sarmata, sa kojima su ratovali tokom II, III I IV veka. Stanica
je verovatno dobila ime po ovom plemenu. Kao vece trgovacko mesto,
Sarmates poslednji put pominje vizantijski istoricar Prokopije u VI veku.

Stari zapisi o Paraćinu

Prvi put naselje Paraćin pominje se u povelji kneza Lazara
pisanoj u XIV veku, najverovatnije 1375 godine. Ovom
poveljom on daruje manastiru Lavri sv. Atanasija sela u
Petruškoj oblasti i trg »Trg Paracinov brod«. Paracin se
kao selo sa trgom pominje i u drugoj povelji iz XIV veka,
monarhinje Evgenije. Pretpostavlja se da je dobio po
brodu-prelazu preko vode, najverovatnije Crnice.
O tadašnjoj velicini Crnice ukazuje i Evlija Celebija u svojim
beleškama u kojim piše da se konjem ne da lako prebroditi.

Ako je Crnica u XVII veku bila toliko velika, sasvim je
moguce da je u XIV veku bila još šira i dublja, tako da
se samo na pojedinim mestima mogla preci. U poveljama
iz XV veka Paracin se više ne pominje kao selo sa trgom
vec kao »trg Paracin sa pancurom«, što kazuje na njegov
rast i razvitak.

Po nekim izvorima, kao i po narodnom predanju, Paracin
nije dobio ime po prelazu preko reke, vec po vlastelinu
koji se zvao Parakin. Kao dokaz ovoj pretpostavci navodi
se Paracin kao muško ime, istina dosta retko, koje nalazimo
i u recniku Vuka Stefanovica Karadzica.

U beleškama putopisa, narocito kod Jovana Becek, Stefana
Gerlaha, Andrije Volfa, Melhiora Bezolda i Evlije Celebije,
koji ovom krajem prolaze u XVI i XVII veku, zapaza se da
je Paracin od »sela sa trgom« kako se pominje u starijim
poveljama, prerastao u »lepu varoš, odnosno varošicu«.

Najpotpunije podatke o Paracinu tog vremena ostavio nam
je Evlija Celebija koji je 1661. Godine proputovao kroz Srbiju.
On opisuje Paracin kao »jaku tvrdjavicu na reci Crnici«.
U njoj je bilo stacionirano oko 40 turskih vojnika, koji su bili
veoma potrebni, po kazivanju ovog, turskog geografa i putopisca,
»na ovom velikom drumu gde krstare okoreli hajduci-ustanici«.

Paracin je u vreme austrougarske vladavine u Srbiji 1717. Godine
bio sediste resavskog dištriga-sreza. Tada je i dzamija, koju je
podigla ovde majka Sulejmana Velicanstvenog, bila pretvorila u crkvu.
Potvrda da je Paracin u XVII veku, a i ranije, bio vece mesto-naselje,
treba videti i cinjenicu da su samo veca mesta imala trg na kome se
vršila razmena dobara. Nesumnjiv razlog je i veoma povoljan
geografski polozaj grada, koji je oduvek lezao na velikim i za
tadašnja vremena veoma vaznim saobracajnicama.

Paracin u XIX i XX veku

Borbe za oslobdjenje od Turaka, koji su prisutni u Pomoravlju kao
i u celoj Srbiji jos od XV veka, dobijaju u ovom kraju veliki znacaj.
Malo je dogadjaja u istoriji prvog srpskog ustanka koji su imali
tako veliki uticaj na njegov dalji tok i razvoj, kao što je slucaj
sa bojem na Ivankovcu. Sukob srpskih ustanika pod komandom
Karadjordja i turske carske vojske predstavlja prvi otvoreni okršaj
Srba sa regularnom vojskom Turske Carevine.

Posle poraza na Ivankovcu, avgusta 1805. Godine turska carska
vojska napustila je svoje polozaje i preko Vezirovog brda odstupila
prema Paracinu. Srpskoj ustanickoj vojsci koncentrisanoj na brdu
iznad Paracina, koje se danas zove Karadjordjevo brdo, pridruzio
se odred od 200 vojnika formisan u selu Izvoru kod Paracina.
Posle zauzimanja polozaja srpski ustanici su poceli da kopaju i
utvrdjuju šanceve i do danas ocuvane. Zestoke borbe vodjene
su na obalama reke Crnice. Porazena turska vojska u neredu je
odstupila. U okolini Paracina smrtno je ranjen i komandant turske
carske vojske Hafiz-paša. Pisani izvori navode da je steva pisar,
umolivši Karadjordja da mu dozvoli da ispali hitac iz topa, pogodio
konak i smrtno ranio Hafiz-pašu.

Pretrpevši poraz iznad Paracina, a i demoralisani pogibijom svoga
komandanta, Turci se povlace prema Nišu. Znacajna licnost ovog
kraja u prvom srpskom ustanku bio je Ilija Barjaktarevic, trgovac
iz sela Izvora, koga je Karadjordje posle pobede na Ivankovcu
postavio za vojvodu. U svojstvu paracinskog vojvode on
prisustvuje skupštini koju Vozd osniva 1813. Godine u Kragujevcu.

U vreme drugog srpskog ustanka Paracin je ponovo bio oslobodjen,
ali samo prividno, pošto je bio izvan Beogradskog pašaluka. Grad i
dalje pripada Leskovackom pašaluku u kome su tada bili Turci, ali
na osnovu sporazuma kneza Miloša sa Maršali-pašom i u tim
krajevima je vec bilo elemenata srpske vlasti.

Za period drugog srpskog ustanka karakteristicno je doseljavanje
u Paracin srpskog zivlja sa »juga iz Turske«, zatim iz Vojvodine i
drugih krajeva. U nameri da ojaca privredu ovog kraja, knez Miloš
daje stanovništvu mnoge povlastice. Paracin je u to vreme, pošto se
nalazio na granici dva pašaluka, imao i filijalu Glavne carinske stanice.

Narod paracinskog sreza sve teze je podnosio turku vlast. Iz jednog
spontanog revolta došlo je do ustanka u paracinskom srezu
1832. Godine, koji ce svojom odlucnošcu ubrzati pregovore sa
Turcima i dovesti do definitivnog oslobodjenja ovog kraja.
Hatišerifom iz avgusta 1830. Godine Paracin je pripojen Srbiji,
ali je stvarnu slobodu dobio jula meseca 1834. Godine, kada
Turci konacno napuštaju ove krajeve.

Paracinski srez je u to vreme imao 28 naseljenih mesta. Odlukom
Praviteljstva iz 1842. Godine pridodato mu je još 10 naselja. Prema
tefteru-spisku, pisanom izmedju 1833-1838. Godine, varoš Paracin
i sela paracinskog sreza imala su 1197 kuca. Najznacajniji dokument
za Paracin iz ovoga perioda je Ustav Knezevstva Srbije, od
15. Februara 1835. Godine, na kome se nalazi i potpis kneza
paracinske nahije Jovana Veljkovica.

Selo Lešje koje lezi u podnozju planine Babe, 10km istocno od Paracina,
dalo je u XIX veku tri krupne istorijske licnosti – Stojana Jovanovica
lešjanina, sudiju u Paracinu, Raznju, Kragujevcu, predsednika suda u
Kruševcu i ministra unutrašnjih dela u knezevini Srbiji, Rajka Lešjanina,
profesora prava u Srpskom beogradskom liceju a potom ministra pravde
i Milivoja Lešjanina, koji je niz godina tesno saradjivao sa knezom Milošem
u svojstvu nacelnika knezeve kancelarije. Svojom angazovanošcu, radom
i uticajem oni su daleko prevazilazili nahujske medje i bili medju
najistaknutijim licnostima toga vremena u Srbiji.

Iz tog perioda sacuvano je u Paracinu nekoliko karakteristicnih
arhitektonskoh objekata. Medju najznacajnije spada Tatar-Bogdanova
vodenica na reci crnici, ocuvana i o danas. Knez Miloš u znak paznje
poklanja ovaj, u to vreme znacajan objekat, svome glasonoši-tataru
Bogdanu iz Paracina.

Posle oslobodilackih ratova Srbije sa Turskom 1876/77. Godine, kada
su Srbiji pripojen cetiri nova okruga, veliki broj porodica pridošlih iz
novooslobodjenih krajeva naselilo se u Paracinu. Prema popisu iz
1890. Godine, koji je bio prvi organizovani sigurni popis, Paracin je
kao grad imao ukupno 5.468 stanovnika. Sela paracinskog sreza imala
su tada 23.801 zitelja, što znaci da se broj stanovništva udvostrucio.

Prva  svedocansva o izgledu tadašnjeg Paracina nalazimo u crtezima
V. Poleonova iz 1876. Godine, koji prolazi ovim krajem sa ruskom vojskom.
Balkanski ratovi donose nedace i nemaštine. U borbama je poginulo oko
30 radnika iz ovog kraja. U toku prvog balkanskog rata u Paracinu dolazi
Rus Nikolaj Aleksandrovic Semaško. Od 1913-1916. Godine bio je
rukovodilac bolnice u Paracinu. U to doba aktivno je sradjivao i sa
socijal-demokratskom strankom, cije je ideje propagirao u Paracinu.

Tokom 1914. Godine, Paracin i njegova okolina ponovo stradaju u ratu,
kao i cela Srbija. Poslednje jedinice prilikom povlacenja glavnine srpske
vojske prema jugu, napustile su Paracin 22. Oktobra 1915. Godine,
uništavajuci za sobom vojne objekte, magacine, zeleznicke pruge.
Tom prilikom je srušen i most na reci Crnici.

Posle proboja Solunskog fronta i sloma neprijateljskog otpora na
prilazima Paracinu, grad sa okolinom je oslobodjen 12. Oktobra
1918. Godine. Na bojištima tokom prvog svetskog rata poginulo je
194 Paracinaca.

U periodu izmedju dva rata Paracin je, kao i ranije, vazan
zanatsko-trgovacki centar u Srbiji. Tome je doprineo i povoljan
geografsko polozaj Paracina, koji sa brojnim selima i velikim
gravitacionim podrucjem ima sve preduslove za brzo napredovanje
zanatstva i trgovine. Kao ilustracija moze da posluzi podatak da je
u Paracinu tokom XIX veka radilo oko 300 zanatlija i 160 trgovaca.
Sačuvana
Mi nismo stvorili ovaj svet, mi smo samo deo njega, sve što mu činimo, činimo to i sami sebi!

posmatrac

  • Zvezda
  • ***
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 1110
Одг: Istorija grada
« Odgovor #1 poslato: 28-03-2009, 23:51:10 »

Branko Krsmanovic je zasluzio svoje mesto u istoriji.
http://www.mutnica.net/index.php?id=obranku2
Da ga Tito nije likvidirao Srbija bi imala drugaciju istoriju.
 :xq008:
Da li neko misli drugacije?
 :aq22:
 :aq17:
« Poslednja izmena: 29-03-2009, 13:18:35 od strane posmatrac »
Sačuvana

posmatrac

  • Zvezda
  • ***
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 1110
Одг: Istorija grada
« Odgovor #2 poslato: 25-04-2009, 14:26:25 »

Kako su Paraćinci gradili toranj na crkvi Svete Trojice i izučili novi zanat "crkvarenje", otimanje narodnih para koje se održalo do danas:
http://www.srpsko-nasledje.rs/sr-l/1998/05/article-19.html
Sačuvana

Luna

  • Prijatelj
  • *****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Žena
  • Poruke: 9142
Одг: Istorija grada
« Odgovor #3 poslato: 31-08-2009, 00:42:12 »

Branko Krsmanovic je zasluzio svoje mesto u istoriji.
Da ga Tito nije likvidirao Srbija bi imala drugaciju istoriju.
 :xq008:
Da li neko misli drugacije?
Rodjak je moje majke.odlazili smo kao deca cesto kod njih u staru,prostranu,gospodski namestenu kucu u centru Paracina.
Secam se baba Vele,njegove majke,koja je stalno imala upaljeno kandilo i molila se recima:
"sinko ako si ziv,nek' ti je za zdravlje,ako si mrtav,nek' ti je za dusu"!
Tvrdili su da ga je Tito ubio plaseci se njegovog uticaja po svoju karijeru.
zasto i nebi bilo tacno?!
« Poslednja izmena: 31-08-2009, 00:45:43 od strane Luna »
Sačuvana
Prosecni ljudi nista tako ne mrze kao nadmoc duha.

Zockey

  • Stalni učesnik
  • **
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Muškarac
  • Poruke: 533
  • Ljubav Svetlost
Одг: Istorija grada
« Odgovor #4 poslato: 15-01-2010, 11:00:15 »

Kako su Paraćinci gradili toranj na crkvi Svete Trojice i izučili novi zanat "crkvarenje", otimanje narodnih para koje se održalo do danas:
http://www.srpsko-nasledje.rs/sr-l/1998/05/article-19.html

Svuda se otima po nešto na bilo koji način!
Samo radni narod ispašta.
Sačuvana
Mi nismo stvorili ovaj svet, mi smo samo deo njega, sve što mu činimo, činimo to i sami sebi!
 

Stranica je napravljena za 0.074 sekundi sa 24 upita.