"Nosio si u sebi jednu sliku o zivotu, jednu veru i zahtev, bio si spreman na dela patnje i zrtve, a postepeno si primecivao da svet od tebe ne trazi ni dela ni zrtve i tome slicno, da zivot nije herojski ep, sa junackim ulogama i ostalim, vec samo gradjanska bolja soba u kojoj su ljudi savrseno zadovoljni jelom i picem, kafom i pletenjem carapa, igranjem taroka i muzikom preko radija. A ko hoce nesto drugo i u sebi nosi nesto drugo, ono junacko i lepo, ko obozava velike pesnike ili svece, taj je budala i Don Kihot. Lepo. tako sam i ja prosla prijatelju moj! .... Neko vrijeme sam bila neutesna i dugo sam trazila krivicu u samoj sebi. Mislila sam da zivot, najzad, uvek mora da bude u pravu, a ako se on narugao mojim lepim snovima, tako sam mislila, znaci da su moji snovi bili glupi i da oni nisu bili u pravu. Ali sve to nije pomoglo. A posto sam imala dobre oci i usi, a posto sam bila pomalo radoznala, pocela sam veoma pazljivo da posmatram zivot, svoje poznanike i susede, vise od pedesetoro ljudi i sudbina, i tada sam videla, Hari, da su moji snovi bili u pravu, po hiljadu puta u pravu, isto kao i tvoji. A zivot i stvarnost nisu bili u pravu.... Tvoji zahtevi su odvise visoki, tvoja glad prevelika za ovaj jednostavni i nemarni svet, zadovoljan tako sitnim stvarima, koji te odbacuje od sebe jer ti za njega imas jednu suvisnu dimenziju. Ko danas hoce da zivi i da uziva u tome, ne sme da bude kao sto smo ti i ja. Ko umjesto ciguljanja trazi muziku, umesto razonode radost, umesto novca dusu, ko umesto spekulisanja trazi istinski rad i umesto igre istinsku strast, tome ovaj lepuskasti svet ne moze biti domovina …"
Herman Hese
"Stepski vuk"