Otrgnuto iz zaborava:
U toku boravka u Jagodini, Josif Pancic je posecivao i Cupriju u kojoj je upoznao Ljudmilu, cerku barona Kordona, isprosio je i u januaru 1849. g. se vencao u pravoslavnoj crkvi u Cupriji.
Copy-paste
Josif Pancic
Pancicevi preci su, prema predanju, poreklom iz Hercegovine. Ne zna se kada su se doselili u Ugrine, selo na padinama Velebita, u sastavu opštine Bribir gde su krajem XVIII veka živela tri brata Grgur, Mate i Pavel. Josip, cetvrto dete Pavela, se rodio 5. (17.) aprila 1814.g. Osnovnu školu je završio u Gospicu a njegovo dalje školovanje je preuzeo stric Grgur, župnik u Gospicu, koji ga je odveo i upisao u gimnaziju na Rijeci. U tada šestorazrednoj gimnaziji u kojoj se nastava izvodila na latinskom jeziku, Josip je, osim solidnog znanja iz svih predmeta, stekao i sposobnost da se potpuno služi latinskim i nemackim jezikom a sam je naucio francuski, engleski, talijanski i malo španskog. Nakon završetka gimnazije, upisao se na visoku školu REGIA ACADEMICA SCIENTIARUM (1830) u Zagrebu, na Filozofski fakultet. Medjutim, s obzirom da su prirodne nauke, za koje je Pancic imao posebnu sklonost, bile slabo zastupljene na tom fakultetu, upisuje se na Medicinski fakultet u Pešti na kome se u to vreme održavala i nastava iz prirodnih nauka. Stric Grgur mu pruža podršku u vidu pomoci od 15 forinti mesecno. Pored ostalih predmeta, Pancic je pratio predavanja iz botanike tada poznatog botanicara Sadlera. Studije je okoncao doktorskom disertacijom iz botanike pod naslovom Taxilogia botanica koju je posvetio stricu Grguru. Za doktora medicine je promovisan 7. septembra 1843. g. Prva Panciceva služba nije bila državna. Zaposlio se u Rukbergu (Banat) kao domaci ucitelj i lekar sa platom od 400 forinti godišnje i besplatnim stanom. Posle Rukberga se vraca u rodni kraj i nakon kratkog perioda, opet uz stricevu pomoc, odlazi u Bec. U toku godine dana u Prirodnjackom muzeju je proucio i odredio do tada prikupljene biljke i istovremeno slušao predavanja cuvenog botanicara Endlera. Za vreme boravka u Becu došao je u dodir sa Miklošicem i Vukom. Po Vukovom savetu odlazi u Srbiju i u drugoj polovini maja 1846. g., za vlade kneza Aleksandra Karadjordjevica, stiže u Beograd. Prvo postavljenje, kao kontraktualni lekar i fizikus Jagodinskog okruga, dobio je u februaru 1847. g. Iste godine je tražio otpust iz austrougarskog i zatražio srpsko državljanstvo a krajem godine (12.XI) dobio je premeštaj u Kragujevac gde je postavljen za privremenog okružnog fizikusa.
U toku boravka u Jagodini, Pancic je posecivao i Cupriju u kojoj je upoznao Ljudmilu, cerku barona Kordona, isprosio je i u januaru 1849. g. se vencao u pravoslavnoj crkvi u Cupriji.
Cetiri godine kasnije Pancic je postavljen za profesora prirodnih nauka u Liceju, prvo pod ugovorom, a kada je dobio srpsko državljanstvo (1854), Josif Pancic je postavljen za redovnog profesora u Liceju. U Liceju, a kasnije u Velikoj školi, Pancic je radio do kraja života. Radom, licnošcu, nacinom života delovao je vaspitno na mnoge generacije polaznika Liceja i Velike škole. Svojim naucnim radom stekao je najveca priznanja i svom narodu obezbedio visoko mesto medju drugim kulturnim narodima. Time je Pancic vezao zauvek svoj život za Srbiju.