Poljubljena moja , san se samnom stalno poigrava ,
sve cesece , dolazi u moje misli i mastu mi razigrava ,
dovodi sa sobom , tvoj lik i u moju zaspalu dusu stavlja
i tako tijelo moje , spojeno s tvojim , do jutra ostavlja .
Natapa nase vene strastima i one , svom silinom poteku ,
sve do usca zelja , slijevajuci se , u velicanstvenu rijeku .
Tamo , nasu vatru ne smiruje , vec nas ka moru vodi ,
gdje carstvo naslade , polja nasih tijela , uzicima plodi .
Preko ponosnih i visokih gora , iznad pitomih ravnica ,
uz sumske proplanke , obalom rijeke , pod pjevom ptica ,
u zvjezdane i tisinom bogate noci , ususret mladom danu ,
njegovi blagi dodiri nas nose , nigdje uz put ne zastanu .
Kad moru stignemo i osjetimo njegovu beskrajnu pucinu ,
otvara samo za nas , natopljenu osjecajima , svoju dubinu
i poklanja svu njeznost , sto njime , od pamtivjeka vlada ,
zajedno s njom ,nasim tijela pusta milinu , da njima zavlada.
Tada , plavom visinom poletimo , a oblaci nas , sebi prime
i carobnim prostranstvom srece , narastemo poput plime ,
pa zagrljeni , ljubavne grane , u poljupcima rascvjetamo
i otkucajima mazimo nas san i nikome , uci nedamo .