Forum Beograd Jagodina Ćuprija Paraćin

Razne zanimljive teme => Književnost - Umetnost - Kultura => Temu započeo: bebironac 02-04-2008, 21:54:59

Naslov: Poezija u srcu....
Poruka od: bebironac 02-04-2008, 21:54:59
Mika Antic

Senka

Zbog svega sto smo najlepse hteli
hocu uz mene nocas da krenes,
ma bili svetovi crni ili beli,
ma bili putevi hladni il vreli,
nemoj da zalis ako svenes.

Hocu da drzis moju ruku,
da se ne boljis vetra i mraka,
uspavana i kad kise tuku,
jednako krhka, jednako jaka.

Hocu uz mene da se svijes,
korake moje da uhvatis,
pa sa mnom bol i smeh da pijes
i da ne zelis da se vratis.

Da sa mnom ispod crnog neba
pronadjes hleba komadic beli,
pronadjes sunca komadic vreli,
pronadjes zivota komadic zreli.
Il crknes, ako crci treba,
zbog svega sto smo najlepse hteli.
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: bebironac 02-04-2008, 21:59:28
Želim znati znaš li se radovati, zbog mene ili sebe, i možeš li divlje zaplesati i pustiti da te ekstaza preplavi sve do vrškova prstiju, a da nas pritom ne upozoravaš neka budemo pažljivi, realni, svjesni ljudskih ograničenja. Želim znati možeš li vidjeti ljepotu čak i kada nije lijepa, svaki dan, i možeš li iz nje crpsti život. Ne zanima me gdje živiš, i koliko novaca imaš. Želim znati možeš li ustati poslije noći duboke žalosti i očaja. Ne zanima me koga poznaješ i kako si dospio ovamo. Želim znati hoćeš li sa mnom u središte vatre, a da pri tom ne ustukneš. Ne zanima me ni gdje ni što ni s kim si učio. Želim znati što te hrani iznutra kada sve ostalo nestane. Nemoj skočiti na noge i povikati: "Da, to je ono što želim! Učinimo to!"
Samo tiho ustani i pleši sa mnom. Pokaži mi kako svome narodu i svijetu daješ priče i pjesme, a ja ću tebi pokazati kako se ja trudim,
ne da promijenim svijet, nego da ga volim.
 wq06
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: bebironac 02-04-2008, 22:02:57
Rabindranat Tagore

Moje srce, ptica divljine, naslo je nebo
u tvojim ocima...
One su kolijevke jutra,
one su carstvo zvijezda...
Moje su pjesme potonule u dubine njihove.
Pusti me samo da se vinem u to nebo,
u njegovo osamno bespuce...
Pusti me samo da dijelim njegove oblake,
da sirim krila u sjaju njegovog sunca...
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: jelena.st 03-04-2008, 15:37:54
Čekaj me, i ja cu doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj me i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vreme da se zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek poveruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek piju kod ognjišta.
Čekaj i nemoj sesti s njima,
i nemoj piti ništa.

Čekaj me, i ja cu sigurno doći,
sve smrti me ubit neće.
Nek kaže tko me čekao nije
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat će mo kako
preživjeh vatru kletu -
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svetu...

Napomena: uvod dopisao galeksic.
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: jelena.st 03-04-2008, 15:38:56
Ne, nemoj mi prici! Hocu izdaleka
da volim i zelim oka tvoja dva.
Jer sreca je lepa samo dok se ceka,
dok od sebe samo nagovestaj da.

Ne, nemoj mi prici! Ima vise drazi
ova slatka strepnja, cekanje i stra'.
Sve je mnogo lepse donde dok se trazi,
o cemu se samo tek po slutnji zna.

Ne, nemoj mi prici! Nasto to, i cemu?
Izdaleka samo sve k'o zvezda sja;
izdaleka samo divimo se svemu.
Ne, nek' mi ne pridju oka tvoja dva
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: jelena.st 03-04-2008, 15:39:33
Pero Zubac - Mostarske kiše
U Mostaru sam voleo neku Svetlanu
Jedne jeseni
Jao kad bih sada znao sa kim sada spava
Ne bi joj glava, ne bi joj glava
Jao kad bih znao ko je sada ljubi
Ne bi mu zubi, ne bi mu zubi
Jao kad bih znao ko to u meni bere
Kajsije još ne dozrele

Govorio sam joj
Ti si derište, ti si balavica
Sve sam joj govorio
I plakala je na moje ruke, na moje reči
Govorio sam joj
Ti si anđeo, ti si đavo
Telo ti zrelo, šta se praviš svetica
A padale su svu noć neke modre kiše
Nad Mostarom

Nije bilo sunca, nije bilo ptica
Ničeg nije bilo
Pitala me je imam li brata,
Šta studiram
Jesam li Hrvat, volim li Rilkea
Sve me je pitala
Pitala me je da li bi mogao sa svakom
Tako sačuvaj Bože
Da li je volim tiho je pitala
A padale su nad Mostarom neke modre kiše
Ona je bila raskošno bela u sobnoj tmini
Ali nije htela to da čini, nije htela
Ili nije smela, vrag bi je znao

Jesen je ta mrtva, jesen na oknima
Njene oči ptica, njena bedra srna
Imala je mladež, mladež je imala
Ne smem da kažem
Imala je mladež mali, ljubičasti
Ili mi se čini
Pitala me je da li sam Hrvat
Imam li devojku
Volim li Rilkea, sve me je pitala
A na oknu su ko Božićni zvončići moga detinjstva
Zvonile kapi
A noćna pesma tekla tihano niz donju mahalu
Ej, Sulejmana othranila majka

Ona je prostrla svoje godine po parketu
NJene su oči bile pune kao zrele breskve
NJene su dojke bile tople kao mali psići
Govorio sam joj da je glupava
Da se pravi važna
Svetlana, Svetlana
Znaš li ti da je atomski vek
De Gol, Gagarin i koještarije
Sve sam joj govorio
Ona je plakala, ona je plakala

Vodio sam je po kujundžiluku, po aščinicama
Svuda sam je vodio
U pećine je skrivao, na čardak nosio
Pod mostovima se igrali žmurke
Neretva žderbica
Pod starim mostom crnjanskog joj govorio
Što je divan, šaputala je, što je divan

Kolena joj crtao u vlažnom pesku
Smejala se tako vedro, tako nevino
Ko prvi ljiljani
U džamije je vodio
Karađoz beg mrtav, premrtav
Pod teškim turbetom
Na grob Šantićev cveće je odnela
Malo plakala kao i sve žene.
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: jelena.st 03-04-2008, 15:42:10
Arsen Dedić - Ne daj se Ines
Ne daj se Ines
Ne daj se godinama moja Ines
drukčijim pokretima i navikama
Jer još ti je soba topla
prijatan raspored i rijetki predmeti
Imala si vise ukusa od mene
Tvoja soba divota
Gazdarica ti je u bolnici
Uvijek si se razlikovala
po boji papira svojih pisama, po poklonima
Pratila me sljednjeg jutra oko devet do stanice
I ruši se zeleni autobus tjeran jesenjim vjetrom
kao list niz jednu beogradsku padinu
U večernjem sam odijelu i opkoljen pogledima

Ne daj se mladosti moja, ne daj se Ines

Dugo je pripremano naše poznanstvo
I onda slucajno uz vruću rakiju
i sa svega nekoliko rečenica, loše prikrivena želja
tvoj je način gospođe i obrazi seljanke
prostakušo i plemkinjo moja
Pa tvoje grudi, krevet
i moja soba objesena u zraku kao narandza
kao narancdzasta svjetiljka nad zelenom i modrom vodom Zagreba
Proleterskih brigada 39 kod Prkovic
Pokisla ulica od prozora dalje i šum predvečernjih tramvaja
Lijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromaštva
Upotreba zajednicke kupaonice
I "Molim Vas, ako netko traži"

Ne daj se Ines

Evo me ustajem tek da okrenem ploču
Da li je to nepristojno u ovakvom času
Mozart Requiem Agnus Dei
Meni je ipak najdraži početak
Raspolazem s još milion nježnih
i bezobraznih podataka naše mladosti
koja nas pred vlastitim očima vara, i krade, i napušta

Ne daj se Ines

Poderi pozivnicu, otkaži večeru, prevari muža
odlazeci da se počešljaš u nekom boljem hotelu
Dodirni me ispod stola koljenom
Generacijo moja, ljubavnice

Znam da će još biti mladosti,
ali ne više ovakve - u prosjeku 1938
Ja neću imati s kim ostati mlad ako svi ostarite
I ta ce mi mladost teško pasti
A bit ce ipak da ste vi u pravu
Jer sam sam na ovoj obali
Koju ste napustili i predali bezvoljno
A ponovo počinje kiša,
kao što već kiši u listopadu na otocima
More od olova i nebo od borova
Udaljeni glasovi koji se miješaju
Glas majke prijatelja, kćeri, ljubavnice, broda, brata
Na brzinu pokupljeno rublje pred kišu
I nestalo je svjetla s tom bjelinom
Još malo šetnje uz more i gotovo.

Ne daj se Ines
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: bebironac 03-04-2008, 15:43:45
Hvala Jelena :aq07:
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: jelena.st 03-04-2008, 15:44:23
Aleksa Santic - Emina
Sinoc, kad se vratih iz topla hamama,
Prodjoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S' ibrikom u ruci stajaše Emina.

Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kada šece i plecima krece...
- Ni hodžin mi zapis više pomoc nece!

Ja joj nazvah selam. al' moga mi dina
Ne šce ni da cuje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bašti džule zalivati ode;

S grana vjetar duhnu pa niz pleci puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!

Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne dodje lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alcak, što za njom crko'!...
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: bebironac 03-04-2008, 15:45:44
ANDJEO
Da, ja sam Andjeo poslat tebi...
samo su mi drugi slomili krila.
I prosto ne znam ni sama gde bih,
ako ne bih tvoja bila...

Srce su mi slomili,
sjaj iz ociju ukrali,
al' ja sam tu za tebe...

Da te milujem
i obrisem suze,
da oteram sve senke kojih se bojis,
da ti dam oci kad ne vidis,
i radujem se sto postojis...

A ti...
..ti ni ne slutis ko sam ja...
a ja cu i poslednji dah dati...
jer ja sam Andjeo poslat tebi...
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: bebironac 05-04-2008, 20:54:59
POSLE LJUBAVI

Opraštamo se,
opraštamo se i strašno dugim nogama
odlazimo u svet.

Ti u svoju mladost
onuda iza fabrika,
iza pristaništa
i mosta,
niz raskršća koja se razilaze kao posvađani ljudi.

Ja u svoju mladost
onuda uz prugu,
gde trava ima ukus vode,
peska
i sunca.

Nikad više nećemo sedeti u istoj klupi
ni jedno od drugog prepisivati zadatke,
ni deliti užinu na odmoru.
Nikada se više neću smejati tvojim olinjalim lutkama
ni ti mom neukroćenom žvrku na temenu
za koji su me večito čupkali
oni što sede iza nas.
Nije ovo više završena samo jedna školska godina.
Kažu:
gotovo je detinjstvo.
Jedno veliko detinjstvo danas je gotovo.

Kažu,
i svi su zajedno radosni
i kotrljaju se niz stepenice kao šaka prosutih klikera,
i svi su smešni od zadovoljstva
kao plastelinske figure,
i svi su šareni i čudni
kao grad za vreme velikih praznika.

Samo ja znam:
nikada više,
nikada više,
nećemo se uhvatiti za ruke
ni hodati od ugla do ugla
i pokušavati uzalud da se setimo dok ćutimo
nečega vrlo važnog,
nečega toliko ogromno važnog
čega se razdvojeni nikada više nećemo moći setiti.

Miroslav Antić
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: Dak 06-04-2008, 14:47:51
Lepo i tuzno bebironac...Zadnj stih me ubi...I ne treba mi puno sada.
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: bebironac 06-04-2008, 15:20:14
Joj Dak nisam imala nameru da te rastuzim....
Evo za tebe nesto malo lepse...



Kada razgovaram sa Tobom i običan pozdrav
postaje poezija, ili bar naslov pesme.
Beskrajni mir Tvoga bića pronalazi beskrajni mir
u meni i kao da se ta dva mira neprestano grle i ljube.
Da li smo to u razgovoru nas dvoje ili razgovaraju
šume, mora, polja, reke
Da li to jedno drugom saopštavamo šta radimo
i šta sanjamo ili trepere planete i u večnom krugovanju
pohode svoje zvezde
Kakav je to tok što mi od Tebe kreće,
noseći me u svetove daleke, u obilazak sopstvene duše
velike i nedogledne
Tek kada razgovaramo ja sam ona prava,
bezgranična, ničim omeđena, velika zemlja, veliko nebo, velika tajna.
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: anny 06-04-2008, 15:47:29
TRAŽIM TE

Tražim te
po belim kulama
pod osamljenim svodovima
dok koplje podneva vrišti
u vrtačama mojih zenica

Tražim te
dok nebeski časovnici
ozvezdani
razmeću se belim pticama
po rubovima sna

Tražim te
dok ludi konji zapliću
svoja kopita
po okrvavljenim brazdama večeri

Tražim te
na roguljama prstiju
gde se prelama
duša zatočenica

Tražim te
u kanjonima devojačkim
u očima detinjstva
a znam
kamena ruka sudbine
polako mrvi buktinje
sa žrtvenika
prizivajući nam sunce pastirsko...

 Branka Maksimović
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: bebironac 06-04-2008, 15:56:48
Zaljubljena - Pol Elijar

Ona stoji na mojim očnim kapcima
I njene kose zamršene su u mojima,
Njeno telo ima oblik mojih ruku,
Ona je boje mojih očiju,
Ona se utapa u moju senku
Kao kamen u nebo.

Ona ima uvek otvorene oči
I ne dopušta mi da spavam.

Njeni snovi pri punoj svetlosti
Mogu sunce da ispare,
Zbog njih se smejem, plačem i smejem,
Govorim, a ništa ne kazujem.
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: anny 06-04-2008, 16:05:13
PRIJATELJI

Odlaze moji prijatelji
jedan za drugim,
ostavljaju u sećanju osmehe
i glasove koji se gube.

Na stolu su samo ostale
razglednice dalekih gradova
u koje više neće otići.

Sada su nadgrobnici zarasli u travu.
Požurili su pre mene,
ostavljajući svoje uspomene
na mom pisaćem stolu.

  Olivera Šiljački
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: bebironac 07-04-2008, 23:13:08
Mesecevo Srebro

Ne priznajem rastanke
i nikad neću
Suviše boli kada se grubo
otkine cvet
koji tek niče
Kada na samom početku priče
vreme zatreperi i stane
baš kada bleda
još prazna zora
mesečevo srebro ućuti
i kada zamre let povetarca
što dahom sluti
uzdahe nove, nasmejane
Ja želim da još s tobom gledam
kako se bude zlatasta mora
da s tobom dišem i da te volim
i vatrom noci i zore sjajem
I zato ne dam, i zato neću
i zato rastanke ne priznajem
Želim da živim tvojim dahom
i da se smejem osmehom tvojim
želim da bolujem tvoje boli
i da strahujem tvojim strahom
dokle me ima
dok postojim
Želim da sanjam tvoje snove
i da kroz virove tvoje reke
ponovo osetim prste u kosi
da razvejano seme maslačka
tvoj vetar nosi
i sipa u šarene misli neke
u žute duge na modrom tlu
Zato ne dam i zato neću
Zato moj odraz još vešto krije
istih osmeha tajne daleke
Zato ću uvek biti sa tobom
u dašku misli ili u snu
Još uvek naš cvet negde niče
još uvek naše tajne snije
i ustreptalom lepotom traje
dok mu na lati leptiri sleću
Svi su rastanci tužne price
zato ja rastanke ne priznajem
i nikad neću.

Miroslav Antić
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: bebironac 08-04-2008, 15:18:40
Izmedju mene i tebe tako je malo prostora. U taj procep stao bi tek treptaj svetlosti. U njega se smestila nasa ceznja, u njega se smestila nasa ljubav. Tako smo blizu ti i ja, a opet tako beskrajno daleko. Deli nas tek delic najmanjeg dela. A ipak, koliko god se trudio, koliko god tezio i hteo, nikada me neces dosegnuti. Izmedju mene i tebe tako je malo vremena. U taj procep stao bi tek treptaj oka. U njega se smestio nas zivot, u njega se smestila nasa sudbina. Tako smo slicni ti i ja, a opet tako beskrajno drukciji. Usprotivilo nam se cudnovato prostranstvo neodredjenih razdaljina, prostranstvo koje nije potrebno preci. Ne naprezi se uzalud, jedini moj, ne siri svoje ruke ne bi li me zagrlio. Izmedju nas je more beskraja - ne vece, ne dublje od njenog dodira. Ali zar ne znas To je more ljubavi i ono ce nas zauvek spajati.

Kezele
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: bebironac 10-04-2008, 16:32:59
Volela bih da mogu


svu ljubav da ti prenesem,


taj oblak beskrajne ceznje


i neznosti i topline...


Da se duz zlatnih niti


sva moja ljubav raznese


i raspline po tebi


i nastavi da tece...


Da obavijem ti sve bi'


najculnije dubine...
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: anny 10-04-2008, 18:47:13
Predivno,Bebironac :aq05:
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: bebironac 10-04-2008, 19:00:41
Hvala Anny evo i cela pesma


TEBI LJUBAVI...


Volela bih da mogu da te prelijem osmehom...
Da ti u oko pretocim ovaj moj iskricav sjaj,
koji kroz osmeh zazivi kad' ti se spomene ime...
Da ti stocim jos smelije pogled sa jasnim podstrekom
koji vidi pocetke, i ne priznaje kraj...

Kako da ti ga predam?
Ne postoje te rime...
Kako sve da prenesem kad putevi ne postoje...?
Nazirem samo drhtaj,kao dah treperav sneni
u ono nemusto vreme kad' noc smenjuje dan...

I vec mi sve nade streme put tog tananog zracka
koji se niotkud razli u niti zute boje...
I osmeh puce u meni poput zrelog maslacka
i ode nosen necim da ti oblije san...


Volela bih da mogu svu ljubav da ti prenesem,
taj oblak beskrajne ceznje i neznosti i topline...
Da se duz zlatnih niti sva moja ljubav raznese
i raspline po Tebi i nastavi da tece...
Da obavijem ti sve bi' najculnije dubine...

Prizivam bledo vece protkano zutim sjajem.
Da li je ovo vec bilo ili ce sve tek da bude?
Svejedno.
Ljubav mi tece i ja bih samo da dajem
dok se juce kroz danas u isto trajanje slilo.

Da li ce stici do Tebe?
Ne sumnjam vise ni trena.
U meni ceznje ima da porusi sve planine.
U meni neznost snena jaca od svih morskih plima
uz nebo ljubavi greje i gazi sve daljine.

Samo se pitam tiho dok niti saraju sne:
"Hoce li zaista moci da ti prenesu sve...?"


Volela bih da mogu da ti dotaknem lice...
Da te usnama svojim toplo osetim zudnim...
Da talasava vatra u dubinama mojim
kroz dodir izroni negde gde skupa s Tobom postojim...
I da svojom toplinom i tvoju vatru budim...

Negde u odbljesku zlata moj dah se mesa s tvojim.
Kroz neke zuckaste niti osecam tvoju kosu.
Dok modro, kasno vece tvoje mi telo krije,
pocinjem da postojim kroz zlato koje se prosu.

I nije sve ovo varka.
Ja sam ti dala sebe, svu plam sto iz mene lije,
vrelinu svakog mog' kutka...
I nije mi vise bitno da li sam ja jos ja
ili postojim kroz tebe dok je tog vecnog trenutka...

Moj pozar obojen zutim...
Znam da do Tebe stize jer s tvojim plamenom sluti,
zasto mi nisi blize...?


Odraz Sunca u meni, toplina koja me greje,
i zudnja i dah sneni dok strujimo u jedno...
I meki odbljesak snova sto se treperi i smeje,
i cini od zajednistva sve drugo manje vredno...
I sve drugo sto saljem kroz ove zlatne niti,
sve ono sto imam do cega mi je stalo...
Nisu dovoljni u biti...
Ne dopiru istim sjajem...

Jer:
koliko god da ti dam, jos toga u meni ima...
koliko god da dajem u meni je jos sevalo...
koliki god bio zuti sjaj jos veca postoji plima...

I ZNAM DA TI NISAM DALA DOVOLJNO, DA JE SVE TO MALO...


Dragana Konstantinovic

Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: anny 10-04-2008, 20:05:23
...Dobro je sto mi toliko obecavas.
Potrebno je da mi se obeca gotovo sve,
jer sam predugo ziveo u suncevoj seni.
Treba mi svetla i nevinosti –
i suncane vatre u crevima.
Zelim biti prevaren
i razocaran da bih upotpunio trojstvo
i da ne bih neprestano morao poletati
sa planete u svemir.
Verujem ti sve sto mi kazes,
ali znam da ce ispasti drugacije.
Prihvatam te kao zvezdu i kao zamku,
kao kratkovidog sudiju, kao jamu u koju se propada,
kao stazu po kojoj se ide, kao krst i strelu.
Do danas sam putovao na suprotnu stranu od sunca;
od danas putujem u dva smera, za suncem i za mesecom...
Trazicu svrhu u samome sebi..
Da cujem jos jednom
kako mi obecavas
SVA TA SUNCA KOJA NOSIS U SEBI.
Pokusacu da verujem, bar jedan jedini dan,
dok se odmaram pod vedrim nebom,
da je sunce dobro znamenje.
Velicanstveno cu skapati kad ti sunce prsne u utrobi.
Cvrsto verujem svim tvojim lazima.
Prikucaj mi svoju utrobu na zid da bih te se setio.
Treba da krenemo. Sutra, sutra... ’’
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: bebironac 10-04-2008, 21:46:50
...Malo ko zna kako mrak ume da bude gust


kad si ti jedini osvetljeni.


Bezbroj puta se još planina tmine i tišine, navalila na mene


i sumnjam da bi Moja Braća poput tebe poverovala


gde i kada sam pomišljao na njih, pa se u to necu  kleti....


A ja ni jednom nisam odustao kad naiđem na dilemu


i ne samo da ih nikada neću razočarati...


Nego ću se spustiti do najdubljeg okna u sebi...


I odroniti gomilu zvezda...


                                       Balašević


Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: Dak 11-04-2008, 16:15:12
      Латице живота
                                                   
                 Превер



Ишо сам до главне поште
и платио сам све рачуне
за тебе љубави моја

Ишо сам до Каленића пијаце
и купио да има да се једе
за тебе љубави моја

Ишо сам до јебеног Миљаковца
и превезо твом брату комп који ни не зна да користи
за тебе љубави моја

А затим сам дошао кући и значајно те погледао
Па бре пизда ти материна неодговорна, ниси ни судове могла дa опереш
Љубави моја
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: bebironac 12-04-2008, 09:39:37
Eeeee Dak,kad sam ovu temu nazvala "Poezija u srcu..." nadala sam se da se nece pojavljivati ovako neozbiljne pesme....htela sam da vidim koliko ljudi mogu da budu romanticni i mastoviti....

Evo jedne pesme za tebe:


MOZES URAMITI CVET
MOZES URAMITI SLIKU,
ALI ZIVOT U SVOM LIKU
UVEK U NOVOM OBLIKU TECE

JER SRCE GODINE NEMA,
NE ZNA STA ZNACI DAN
NITI STA ZNACI VECE

SA SVAKIM SVITANJEM
SVE SNAZNIJE PULSIRA
I KAO REKA TECE
U SVOJE NOVE SLOBODE

JER TO NIJE OBICNO SRCE
TO JE SRCE CAREVE SLOBODE
NA SVETU CELOM NAJLEPSE
SRCE OD VODE!!!
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: Dak 12-04-2008, 17:22:24
E,nisam mogao da odolim kad sam je video(pesmu).Nisam puno romantican sto se tice pesama.Ja to iskazujem na druge nacine.I-hvala puno za ove stihove:-)
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: bebironac 12-04-2008, 17:44:19
Nema na cemu i drugi put.... :aq01:
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: bebironac 16-04-2008, 11:57:33
KO SAM, ŠTA SAM
Ko sam? Šta sam? Samo sanjalica
kojoj oko ispi magle let.
I svoj život uzgred, tužna lica,
ja proživeh uz ostali svet.

I s tobom se ljubim po navici -
mnogo puta već se ljubih s drugom,
k'o da krešem vatru po šibici,
nežne reči šapućem ti dugo.

"Draga moja", "mila", "znaj, doveka" -
duša hladna ostaje u svemu,
kad se darnu strasti kod čoveka,
nema više istine u njemu.

Zato moja dusa i ne preza
od ljubavi ledom zalivene,
ti si moja lutalica breza
sazdana za druge i za mene.

Ali uvek, tražeć' srodnu sebi,
mučeći se bez nežnosti pune,
nimalo se ne ljutim na tebe,
nimalo te i nikad ne kunem.

Ko sam? Šta sam? Samo sanjalica
kojoj oko ispi magle let,
i voleh te uzgred, tužna lica,
isto tako k'o ostali svet.


Jesenjin
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: bebironac 16-04-2008, 11:58:53
OSEĆAM
Osećam, draga, osećam
kosu tvoju što blista,
ali nisam srećan
što odlazim zaista.

Jesenjih se noći sećam
dok senke breza kruže.
Što dan nije bio večan,
a mesec blistao duže.

Još čujem dok patiš:
"Proći će godine u letu
i zaboravićeš me sasvim
uz neku drugu na svetu."

I danas lipa cveta
i osećanja gore ko plamen.
Ja sručih toga leta
cvetove na tvoj pramen.

Ne gubi srce, snagu.
S drugom će poljupce tkati.
I ja ću ko priču dragu
tebe njoj spominjati

***
I vernošću ne muči me,
vernost svaka meni smeta.
Ko pesnika rodiše me,
ljubiću te k'o poeta.

***
Neka zvoni pesma,
nek se pesma lije,
ipak neće biti
što je bilo prije.

Od gordosti prošle
i snage, što posta?
Ova svirka tužna
jedino mi osta.

***
Izljubiću te, taći telom
i kao s drugom poć' u dom.
Ja voljeh devojku u belom,
sad plavu volim dušom svom


Jesenjin
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: bebironac 23-04-2008, 21:04:29
''Ponekad su stvari koje
su istinite ili nisu...
one u koje covek treba
najviše da veruje.
Ljudi su uglavnom dobri.
Cast...
Hrabrost i vrline
znace sve.
Moc i novac ne znace ništa.
Dobro uvek pobedjuje zlo.
I ovo zapamti, ljubav...
Prava ljubav nikad ne umire.
To zapamti, decko.
To zapamti.
Nema veze je li to istina
ili nije. Vidiš...
Covek treba verovati u
te stvari, jer su
to stvari..
U koje vrijedi verovati.
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: Schnuffel 26-04-2008, 11:17:52
Rabindranat Tagore

Moje srce, ptica divljine, naslo je nebo
u tvojim ocima...
One su kolijevke jutra,
one su carstvo zvijezda...
Moje su pjesme potonule u dubine njihove.
Pusti me samo da se vinem u to nebo,
u njegovo osamno bespuce...
Pusti me samo da dijelim njegove oblake,
da sirim krila u sjaju njegovog sunca...

Njegovu poeziju obožavam a ova me vezuje za svog sadašnjeg supruga kog neizmerno volim i za razliku od ovih stihova koji su vezani za moje tadašnje ponašanje uslpela sam da ga vratim. Ps. tada sam bila isuviše mlada i lakomislena.
                                  On mi došanu: "Dragana, podigni oči tvoje".
                                   Ja ga surovo prekoreh i rekoh: "Odlazi" ali se on i ne pomače s mesta.
                                   Stajao je preda mnom držeći obe ruke moje. Rekoh mu: "Ostavi me!" ali on ne ode.

                                   Priljubi svoje lice uz moje uho.
                                   Pogledah ga i rekoh mu: "Neka te je sram!" ali on ne hajaše za to.
                                   Njegove mi usne dodirnuše obraz.
                                   Uzdrhtah i rekoh mu:
                                   "Neka te je stid" ali on nije znao za stid.

                                   Udenu u kosu moju jedan cvet. A ja mu rekoh:
                                   "Ne pomaže ti ništa!"Ali on stajaše tu nepomično.
                                   Skide venac sa moga vrata i ode.
                                   A ja plačem i pitam srce svoje: "Zašto se ne vraća?"
 
                                                             :aq28:
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: bebironac 26-04-2008, 11:43:50
Bas mi je drago da si uspela....zaista volim happy end...Zelim ti da ta ljubav traje vecno...A sad stihovi samo za tebe i tvog supruga....

  NA USNAMA

U pomamu s vetrom
Nebu kada krenu
Talasi mora
I nadosle plime
I munja kad prasne
U boju crvenu
Na usnama mojim
Bice tvoje ime

Zanosom jakim
Sa pesmom ces pasti
Na postelju cvetnu
Otkanu od rime
Neces moci
Savladati strasti
Na usnama tvojim
Bice moje ime

Gorecemo skladno
U plamu i zaru
Crvenilo neba
Plimom gasicemo
S imenima nasim
Na usnama vrelim
U visine neba icicemo!


Boris Stojanov

 :aq28:
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: Schnuffel 26-04-2008, 18:54:54
Hvala najlepše. :aq26:
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: bebironac 28-04-2008, 16:11:16
Molim i drugi put....   :aq26:

Vidim tvoj osmeh iz daleka,
osećam zagrljaj tvojih ruku,
gledam sećanja koje nosi reka,
čarobnih čini koje me ka tebi vuku.

Poljubac tvoj utisnut na mojim usnama,
kroz moje misli prolazi,
zaustavlja se među skrivenim željama,
koje ne poznaješ ti...

Beskonačnost trenutka ovog,
ogleda se u svemirskoj snazi,
poput otkrića nečeg novog,
ili poraza koji ponos gazi...

Sve je to san koji će nestati,
koga će oduvati vetar snažan,
sve je to san koji će prestati,
kada se u mom životu pojavi neko važan...

Kažu da sam sanjalica,
da potpuna sreća ne postoji,
da bez razloga sanjam princa
koji će da me osvoji!

Kažu da sam u oblacima,
kada zamišljam prinčev lik,
kažu da sam sanjalica
i da je sve to moj trik!
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: bebironac 06-05-2008, 14:23:11
RADE SERBEDZIJA FILIPA KLJAJICA LYRICS

Noć je u mojoj sobi
Mrak nam topi vrijeme
Modra sjeta pada mi na oči
Omamljen tobom pišem zadnji stih
Na ovoj ploči.

Nemir je moja sudbina
Ovo vrijeme usporava sate
Dodirujem ti zaspale oči
Čuvam tvoj san
Ti si zadnji stih na mojoj ploči

Hajde,primakni se bliže
Ljubi me, ljubi polako
Da, zagrli me čvrsto
Dobro je, dobro je tako.

Polako odlazi noć
Tramvaj zvani čežnja
Noćni radio svira nešto lagano
Tiha gitara opet me nosi
Tebi u san....

Možda sanjaš nešto posebno
Neki film u kom smo zajedno
Sjetna, zastrašena djeca
Čuvari snova što još ne žele da se probude

Hajde,primakni se bliže
Ljubi me, ljubi polako
Da, zagrli me čvrsto
Dobro je, dobro je tako.
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: bebironac 06-05-2008, 14:28:10
Nežna pesma

Moje telo se stapa sa tvojim,
Kakav sklad te simfonije.
Tvoje biće se stapa sa mojim,
Sa zvucima naše melodije…

Nosiš me u čarobne visine,
Daješ mi deo sebe,
Vodiš me u dubinu tišine,
Tvoja sam, sada sam deo tebe…

Dok sanjam povetarac i na njemu nas dvoje
U naručju tvom,
Snažno se privijam uz telo tvoje,
Vodi me, dragi, srcu svom…

Budiš me nežno usnama mekim
Rukama nežnim,
Dahom tvojim i očima setnim,
Čuvaj me, ljubavi, u noćima snežnim…

Ljubi me, voli me svakoga dana isto
Daruj mi ono naše, najvrednije.
Ljubi me, voli me celog zivota čisto
Pružam ti sebe celu, najčednije…

Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: bebironac 06-05-2008, 14:33:31
Pesma bez kraja....
Htela sam nocas da Ti pesmu pishem
bash jednu od onih koje vechno traju ,
kako kada slovom , ne mogu da dishem ,
a um mi je prosut , po Tvome beskraju...

Stihovi mi plachu negde u prashini
dok misao trazim drhtavim prstima ,
o kolko Te ima u nemoj tishini ,
u svemu shto zivi , u mojim ochima.

Zelela sam samo da Ti ruke ljubim
da daleko vreme stopim u blizinu ,
a znam da nemocna sve ponovo gubim ,
i sve dublje tonem u Tvoju dubinu.

Da htela sam dusho da Ti pesmu pishem
sad dok san se igra sa mislima Tvojim ,
kako kada slovom ne mogu da dishem ,
a um mi je prosut , vishe ne postojim.

Kad Ti s jutrom sunce lice pomiluje
a krupne Ti ochi san poklone danu ,
i dok ptica pesma , daljinom se chuje ,
ne pitaj me gde sam ....
TU SAM TI NA DLANU.....
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: bebironac 06-05-2008, 14:40:36
Grešio sam mnogo

Grešio sam mnogo, i sad mi je žao
i što nisam više, i što nisam luđe
jer, samo će gresi, kada budem pao
biti samo moji - sve je drugo tuđe.

Grešio sam mnogo, učio da stradam
leteo sam iznad vaše mere stroge
grešio sam, jesam, i još ću, bar se nadam
svojim divnim greshom da usrećim mnoge.

Grešio sam, priznajem, nisam bio cveće
grešio i za vas, koji niste smeli,
pa sad deo moga greha niko neće
a ne bih ga dao - ni kad biste hteli.

Dusko Trifunovic
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: bebironac 06-05-2008, 14:41:18
TAJNA VEZA

Ima neka tajna veza
za sve ljude zakon krut
njome covek sebe veze
kada bira neki put


Ima neka tajna veza
tajna veza za sve nas
njome covek sebe veze
kada trazi dusi spas


Sidro koje ladju cuva
da ne bude buri plen
tone skupa sa tom ladjom
jer je ono deo njen

Dusko Trifunovic
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: bebironac 06-05-2008, 14:42:09
Ljubav nema bolje dane
sve je sad i nikad više
sve što iza toga dođe
dođe samo da nju zbriše.

Ljubav nema bolje dane
nema sutra nema juče
to je škola za ludake
koji malo teže uče.

Ljubav nema bolje dane
sama kreće sama stane
sama pali sama gasi.

Nas uništi sebe spasi
nemoj da joj brojiš mane
ljubav nema bolje dane.

Dusko Trifunovic
 
 
 
 
 
 
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: bebironac 06-05-2008, 14:43:29
Patnja

Patio sam
više nego iko
dok se nisam na nevolje sviko
patio sam
nije bilo lako
onda sam se sredio nekako.

Možete li zamisliti mene
kako patim zbog obične žene
kako trčim i nosim joj cveće
kako molim
a ona me neće

Uzeo sam
koliko je dala
poljubio
i rekao hvala
Opet vidim crno mi se piše
jer sad patim što ne patim više


Duško Trifunović
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: bebironac 06-05-2008, 14:44:08
Ima nešto

Ima nešto u tom što me nećeš
ostavljaš mi vremena za druge
vidim kako veselo oblećeš
kao leptir oko moje tuge.

Ima nešto u tom što me nećeš
nesto čemu ni sama ne znaš ime
sve što kažeš na šalu okrećeš
a sve znači - ne zaboravi me.

Ima nešto u tom što me nećeš
od te laži načisto umreću...

Ima nešto u tom što me nećeš
i u tome što ja tebe neću...


Duško Trifunović
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: bebironac 06-05-2008, 14:51:29
Ti ne voliš i ne žališ mene,
nisam više mio srcu tvom?
Gledajuć u stranu strast ti vene
sa rukama na ramenu mom.

Smiješak ti je mio, ti si mlada,
riječi moje ni nježne, ni grube.
Kolike si voljela do sada?
Koje ruke pamtiš? Koje zube?

Prošli su ko sjena kraj tvog tijela
ne srevši se sa plamenom tvojim.
Mnogima si na koljena sjela,
sada sjediš na nogama mojim.

Oči su ti poluzatvorene
i ti sanjaš o drugome nekom,
ali ljubav prošla je i mene,
pa tonem u dragom i dalekom.

Ovaj plamen sudbinom ne želi,
plahovita bješe ljubav vruća--
i ko što smo slučajno se sreli,
rastanak će biti bez ganuća.

Ti ćeš proći putem pored mene
da prokockaš sve te tužne zore.
Tek ne diraj one neljubljene
i ne mami one što ne gore.

I kad s drugim budeš jedne noći
u ljubavi, stojeći na cesti,
možda i ja onuda ću proći
i ponovo mi ćemo se sresti.

Okrenuvši drugom bliže pleći
ti ćeš glavom kimnuti mi lako.
"Dobro veče",tiho ćeš mi reći.
"Dobro veče, miss", i ja ću tako.

I ništa nam srca neće ganut,
duše bit će smirene posvema --
tko izgori, taj ne može planut,
tko ljubljaše, taj ljubavi nema.

Jesenjin
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: bebironac 06-05-2008, 14:55:32
ISKRENA PESMA

O sklopi usne, ne govori, cuti,
Ostavi misli nek se bujno roje,
I rec nek tvoja nicim ne pomuti
Bezmerno silne osecaje moje.

Cuti, i pusti da sad zile moje
Zabrekcu novim, zanosnim zivotom,
Da zaboravim da smo tu nas dvoje
Pred velicinom prirode; a potom,

Kad prodje sve, i malaksalo telo
Ponovo padne u obicnu camu,
I zivot nov i nadahnuce celo
Necujno, tiho potone u tamu,

Ja cu ti draga, opet reci tada
Otuznu pesmu o ljubavi, kako
ceznem i stradam i ljubim te, mada
U tom trenutku ne osecam tako.

I ti ces, bedna zeno, kao vazda
Slusati rado ove reci lazne,
I zahvalices Bogu sto te sazda,
I oci ce ti biti suzom vlazne.

I gledajuci vrh zaspalih njiva
Kako se spusta nema polutama,
Ti neces znati sta u meni biva-
Da ja u tebi volim sebe sama,

I moju ljubav naspram tebe, kad me
Obuzme celog silom koju ima,
I svaki zivac rastrese i nadme,
I osecaji navale ko plima!

Za taj trenutak zivota i milja,
Kad zatreperi cela moja snaga,
Neka te srce moje blagosilja.
Al' ne volim te, na volim te, draga!

I zato cu ti uvek reci: cuti,
Ostavi dusu nek spokojno sniva,
Dok kraj nas lisce na drvetu zuti
I tama pada vrh zaspalih njiva.

Milan Rakic
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: bebironac 06-05-2008, 14:57:05
M.B.Romanov - Tetovirana jesen

Ti i ne znas kako je carobno

znati da negdje postojis

jednako draga i krhka

i na poludjelom moru

u ovu tetoviranu jesen

koje se sve manje bojis

u svijetu u kojem leptiri

i ne docekaju zoru.

Sakriven u tvojim venama

ja sam kap sto ne otice

ma kako bili daleko

ma kako izgledali tudji,

srecom ne gube klovnovi

na kraju svake price

mada iz nje izlaze

bar za milimetar ludji.

A, ti, ti si zvijezda

zaspala na mom dlanu

i ja te cuvam i ne dam

i nemoj da se bojis,

a ako vec budes bodez

i napravis nekakvu ranu

i tad cu da budem sretan

sto jos uvijek negde postojis.
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: bebironac 06-05-2008, 15:00:35
Milan Rakić

Čekanje

Čekam u senci jednog starog duda
Da mesec zađe i, skrivena tamom,
Po uskoj stazi što kroz noć krivuda,
Da siđes k meni čežnjivom i samom.

Čekam, a lenjo prolaze minuti,
I sati biju na tornju daleko.
Već zora sviće, blede mlečni puti,
A ja još čekam, - i večno bih čeko!

O, šta je to što mene veže sada
Za jednu put, za jedan oblik tela,
I što mi duša zatreperi cela,
I sva nemoćna izdiše i pada,
Kad me se takne jedna ruka bela!

I sav zasenjen pred čudesnim sjajem
Lepote tvoje, slab, bez jednog daha,
Kao da svakog časa život dajem,
prilazim tebi pun pobožnog straha

Posrćem, klecam, dokle me privlače,
ko provalija tamna i duboka,
I dok se strasnim prelivima mrače,
Tvoja dva crna neumitna oka...
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: bebironac 06-05-2008, 15:01:39
O, NIKAD VIŠE...

O, nikad više, nikad moja ruka
Stisnuti neće tvoju ruku b'jelu, -
K'o tužni odjek tajanstvenog zvuka
Kidaće jadi moju dušu c'jelu.

K'o sjetna tica, što u krugu tavnu
Ledenih žica zarobljena stoji,
Snivaću i ja o blaženstvu davnu
O slatkom raju poljubaca tvoji'.

Ja sam k'o stablo, kome vjetar hudi,
Raznese lišće u daleke strane,
K'o vječni sužanj, koji zalud žudi
Osmejak mili one zore rane.

Po tavnoj noći, kad sveštenim mirom
Prel'jeće sanak nečujno i blago,
Besvjesno lutam na grudima s lirom,
I zv'jezdam' šapćem tvoje ime drago...

Ja suzam' kvasim tvoju sliku bajnu
I gledam osm'jeh, što s usana l'jeće,
Al' zaman suze, nikad prošlost sjajnu,
Nikad mi tebe darovati neće...

Oh, nikad više, nikad moja ruka
Stisnuti neće tvoju ruku b'jelu, -
K'o tužni odjek tajanstvenog zvuka
Kidaće boli moju dušu c'jelu.


Aleksa Šantić
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: bebironac 06-05-2008, 15:31:59
   Zemlja jesmo

Petooko blistavo prozorsko krilo
zagledalo se u Kolubaru i Maljen
dolazak moj,od kako se odjutrilo,
ceka se ko brod jos nevidljiv udaljen.

Na podu stoji naramak slame nove
ima na njoj bar stotinu grama zlata
laste svaki cas okrznu krovove
sirom su svuda otvorena vrata.

Bakracu nad vatrom je usijano dance
kovitla se po kuci vodena para
na sumu mirise drveno koritance
i kolevka tek doneta od stolara.

Negde,mnogima nevidljiva moja majka
prvi put se cudi sta zenu snadje
zbog pomamnoga,posle svadbe cina,
nizu joj se,pred ocima gore kao ladje
kad bi bar uzmogla roditi sina.

i na kraju....

Ostavicu vam jedino reci
iskopane iz dubine sluha
kao blago iz kladenca,
nasledjene od vetrove frule,
iskovane gde se srp kuje,
reci otete s kljuna ptici
koja leti nad oblacima.
reci ispretene na ognjistu,
koje tajnu vatre i pepela znaju,
rec procitanu nemusten iz pogleda,
istrgnutu coveku iz placa,
reci koje deca i ponornice
prv izricu kad spaze sunce.

Nista vam necu ostaviti
sem reci stihom okovane
kao drevni insekt cilibarom.
Iza mene nece ostati ni kaplja krvi
ni u kome..ni koscice...
ni srca bar malog kao u ptice...


DESANKA MAKSIMOVIC
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: bebironac 06-05-2008, 15:49:11
    PUTNIK U TRAMVAJU

Stojim na platformi elektricnog tramvaja
i potpuno sam nesiguran u pogledu svog polozaja
na ovom svetu,u ovom gradu,u svojoj porodici.
Cak ni uzgred ne bih umeo reci
kakve bih zahteve u bilo kom smislu
mogao spravom da postavim.
Ne mogu se nicim braniti
sto stojim na ovoj platformi,
sto se drzim za ovu rucicu,
sto dopustam da me nosi ovaj tramvaj...
sto se ljudi sklanjaju pred njim,
ili idu mirno ili se odmaraju pred izlozima.

Istina to niko i ne zahteva od mene,
ali to je sve jedno..

Tramvaj se priblizava stanici...
Jedna devojka spremna da sidje
staje blizu vrata...
Vidim je tako jasno,kao da sam je opipao..
Odevena je u crno,nabori na suknji se gotovo ne pomeraju,
bluza joj je pripijena uz telo i ima okovratnik od bele guste cipke.
Otvorenom levom sakom se prislonila na zid,
a kisobran u njenoj desnoj ruci
dotice drugi stepenik odozgo.
Lice joj je preplanulo
a nos lako stanjen po sredini
pri vrhu joj je okrugao i sirok.
Ima mnogo smedje kose i lelujave kratke vlasi
na desnoj slepoocnici.
Malo uho joj je pripijeno uz glavu,
al' ja stojim blizu i vidim
celu poledjinu desne usne skoljke i senku pri korenu.

Upitao sam se onda:
Kako to,da se ona ne cudi sebi,
da drzi usta otvorena,
i da ne kazuje nista o tome....

FRANC KAFKA
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: bebironac 06-05-2008, 15:54:05
USNE
Miroslav Antić

Usne jedino zato postoje
da s nekim podeliš nešto svoje.
To su latice najmekšeg cveta.
Grumenčić saća prepun meda
sa zlatnim ukusom kasnog leta
i blagim disanjem drvoreda.
One su šum kiše što rominja
po celu noć niz trotoare.
I prvi plamičak koji zatinja kad vatre počnu da se žare.
Usne su da se nešto šapne
u jedno ustreptalo veče.
Usne su da zvezda na njih kapne
i da te prvi poljubac posle
celog zivota pomalo peče.
Usne jedino zato postoje
da s nekim podeliš nešto svoje.
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: bebironac 06-05-2008, 15:57:58
NE PRUŽAJ RUKE...

Ne pružaj ruke sa plačem i tugom
Dok čuješ srce da kroz grudi bije!
Ne sklanjaj glavu niti budi slugom -
Sokolom budi što se nebu vije!

Sujeti mrskoj ne čini po ćudi,
U vrtlozima nevolje ne kloni!
Bezglasna stijena ljutom gromu budi,
U sebi duša neka suze roni.

Uzdigni glavu, kao što vrh diže
Stoljetno borje, kroz oblak i tamu!
Život je borba - nek oluja stiže,
Sunce će snova rodit se u plamu.

Uzdanjem svetim diži duhu krila
I budi borac koji časno pada;
Ali ne kloni pod teretom sila;
Sudbine gorke, nevolje i jada!

Nemoj da tuđa zalaže te ruka;
Ako si sirjak, ne daj duhu da je:
Znoj i krv tvoja, u vihoru muka,
Neka te hrani dok života traje!

Ne pružaj ruke! Nemoj biti slugom,
Sujeti mrskoj ne čini po ćudi!
Nijemo, kô stijena, bori se s tugom!
Uz prkos sveme svijetu gordim budi!


Aleksa Santic
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: anny 09-05-2008, 20:40:34
Iluzija



Trazili smo se po tudjim zalutalim osmesima
blesavo razvucenim i praznim...
Jurili po ranjivim slikama bledih uspomena,
otrovnom dahu sopstvene setve...
Upijali bezvezne reci u nemim odjecima
zamorno tupim i neprolaznim...
I snili uzdah zenice, oblik i miris kolena...
San koji uzlece iznad kletve...

Ne, nisi ti iluzija... Tako nesto ne postoji.
U iluziju veruju samo izgubljene duse.
U svakoj dozi nemira koja bojom telo zesti
ozivljavaju dubine sto te videse i cuse
kako izranjas iz svemira
kroz paucinu svesti...

Izgubljeni trenuci slazu se u memljive kule
otezalih eona vremena...
Ustalasani se oblici stapaju s okolinom
i prelivaju poslednje kapi...
I one sto su sve videle, i one sto su cule
posrcu pod teretom bremena...
Hoce li se bar jedna obojiti svojom silinom
pre no sto se stopi, ishlapi...?

Ne, nije sve iluzija... Tako nesto ne postoji.
U iluziju veruju samo umorni i stari.
U svakoj senci trajanja nazirem nesto o tebi
sto mi zenice boji i cutanje osmehom zari
dok te u moru kajanja
nalazim negde u sebi...
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: Louis 25-07-2008, 17:20:33
Pljusak

Na krovove i ulice obrušuju se kiše
Padaju visine i padaju ljudi
Ni sebe ni druge ja ne vidim više
Nas ne može niko sada da probudi

Šiba pljusak snažno prozore šamara
Stojim tako sluđen pod Božijim okom
Svet se ko sneg topi u reku pretvara
Ka nigdini hita beživotnim tokom

Iznad grada besne elementi kraja
Nagoveštaj sila u tminama našim
Sve što je strašno sa sobom nas spaja
pa zar sebe samog treba da se plašim

Iz čeljusti munja prosuše se krici
Svih oblaka tmastih pregolemi uzdah
Možda i ja jesam u biblijskoj slici
Pa želju za suncem ja gromom obuzdah


Moj drug Rita početkom 90.ih
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: celestina 26-07-2008, 23:52:28
Rdajard Kipling

Ako

Ako možeš da sačuvaš razum kad ga oko tebe gube i osućuju
Ako možeš da sačuvaš veru u sebe kad sumnjaju u tebe, ali ne gubeći iz vida ni njihovu sumnju
Ako možeš da čekaš, a da se ne zamaraš čekajući
ili da budeš žrtva laži, a da sam ne upadneš u laž
ili da te mrze, a da sam ne daš maha mržnji
i da ne izgledaš u očima sveta suviše dobar ni tvoje reči suviše mudre
Ako možeš da sanjaš, a da tvoji snovi ne vladaju tobom
Ako možeš da misliš, a da ti tvoje misli ne budu cilj
Ako možeš da pogledaš u oči Pobedi i Porazu
i da, nepokolebljiv, uteraš i jedno i drugo u laž
Ako možeš da podneseš da čuješ istinu koju si izrekao
izopačeno od podlaca u zamku za budale
Ako možeš da gledaš tvoje životno delo srušeno u prah
i da ponovo prilegneš na posao sa polomljenim alatom
Ako možeš da sabereš sve što imaš
i jednim zamahom staviš sve na kocku
izgubiš, i ponovo počneš da stičeš
i nikad nijednom ne pomeneš svoj gubitak
Ako si u stanju da prisiliš svoje srce, živce, žile
da te služe još dugo, iako su te već odavno izdali
i da tako istraješ u mestu
kad u tebi nema ničeg do volje koja im govori "Istraj"
Ako možeš da se pomešaš sa gomilom
a da sačuvaš svoju čast
ili da se opštiš sa kraljevima i da ostaneš skroman
Ako te najzad niko, ni prijatelj ni neprijatelj ne može uvrediti
Ako si ljudi računaju na tebe, ali ne preterano
Ako možeš da ispuniš jedan minut koji se ne troši
sa šezdeset dragocenih sekundi

Tada je ceo svet tvoj i sve što je u njemu
i što je mnogo više, bićeš veliki Čovek, Sine moj!
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: anny 27-07-2008, 11:10:37
Predivno, Celestina  :aq07:!
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: SENJOBER 15-08-2008, 21:48:25
Никоме не дајте да лије нашу крв зато што је српска.
Миром на рат идите и ратом мир чините.
Љубављу на љубав идите, али крвљу крв српску браните.
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: bebironac 15-08-2008, 22:15:03
Senjoberu ova tema je predvidjena za ljubavnu i RAZUMNU poeziju.....a ove stihove i slicne ovim koje podsticu na rat i krvoprolice izvoli stavi gde hoces, ova krvava poezija se ne uklapa ovde  :xq007:
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: NameNo 23-04-2009, 16:57:56
     Stotine i hiljade godina
nece biti dovoljne da izbbrisu
onaj trenutak vecnosti
kada sam te poljubio
kada si me poljubila
u parku Monsuri
na Zemlji
koja se u zvezde racuna...

               Prever
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: NameNo 23-04-2009, 17:30:36
  Ceznem da ti kazem najdublje reci koje ti imam reci,ali se ne usudjujem
strahujuci da bi mi se mogla nasmejati.
Zato se smejem sam sebi i odajem tajnu svoju u sali.
Olako uzimam bol svoj,strahujuci da bi
ti to mogla uciniti.

 Ceznem da ti kazem najvernije reci koje
ti imam reci,ali se ne usudjujem,
strahujuci da bi mogla posumnjati u njih.
Zato ih oblacim u neistinu,i govorim
suprotno onome sto mislim.
Ostavljam bol svoj da izgleda glup,
strahujuci da bi ti to mogla uciniti.

 Ceznem da upotrebim najdragocenije
reci sto imam za te,ali se ne usudjujem,
strahujuci da mi se nece vratiti istom merom.
Zato ti dajem ruzna imena i hvalim se
svojom surovoscu.
Zadajem ti bol,bojeci se da neces nikada
saznati sta je bol.

 Ceznem da sedim nemo pored tebe,ali
se ne usudjujem jer bi mi inace srce
iskocilo na usta.
Zato brbljam i caskamolako,i zatrpavam
svoje srce recima.
Grubo uzimam bol svoj,strahujuci da bi
to mogla ti uciniti..........

 Ceznem da te ostavim zauvek,ali se ne
usudjujem,strahujuci da bi mogla otkriti
moj kukavicluk.
Zato ponosito dizem glavu i dolazim
veseo u tvoje drustvo.
Neprekidne strele iz tvojih ociju cine da je moj bol vecito svez...

R.Tagore
GRADINAR
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: Svilena 27-07-2009, 18:50:16
SUSRET

Kad ugledam gde mi
U susret koracas
vidim plahu kosutu
Kraj sumskog izvora.
Moju dusu obuzme
Silna radost zivota
Izvadivsi ludo srce,
Na dlanu bih ga pruzio
Tebi...


Dragutin Tadijanovic
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: Dak 27-07-2009, 22:24:15
"Podrigni mi jednom nezno
 da osetim sta si jela"

    Autor: nepoznat
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: Svilena 27-07-2009, 23:45:05
 :xq003: o, dak, pa ti imaš već jedan žuti karton od bebironca!

što trudnoj ženi miniraš temu, bre?  :xq007:
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: NameNo 28-07-2009, 17:47:00
          NE VERUJ

Ne veruj u moje stihove i rime
kad ti kazem draga da te silno volim,u trenutku svakom
da se za te molim i da ti
u stabla urezujem ime.

Ne veruj!

No,kasno,kad se mjesec
javi i predje srmom vrh
modrijeh krsa
tamo gde u grmu prolece
leprsa,i gde slatko spava
nas jorgovan plavi,

dodji,cekacu te!

U casima tijem,
kad na grudi moje priljubis se
cvrse.
Osetis li draga,da mi telo drsce
i da silno gorim ognjevima svojim
tad vjeruj meni i ne pitaj
vise!
Jer istinska ljubav za rijec i ne zna
ona samo plamti,silna neoprezna,
niti mari, draga,da stihove
pise!

Aleksa Santic
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: Dak 28-07-2009, 23:00:17
:xq003: o, dak, pa ti imaš već jedan žuti karton od bebironca!

što trudnoj ženi miniraš temu, bre?  :xq007:

Imao sam iznenadni napad poeticnosti, prosto je samo izaslo iz mene...k'o i svako sranje:)
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: Svilena 28-07-2009, 23:33:38
(http://im-smiley.com/imgs/laughing/laughing028.gif) (http://im-smiley.com) ako, ako,
 ne valja da jedna tako fina, tanana dušica odluči da potisne u sebi taj jak nagon, pardon, napad poetičnosti   :xq009:
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: NameNo 02-05-2010, 00:56:15
Sumnja

Moja sumnja strasna, i svetla i plodna,
Moje drugo biće i drugi vid; jetka,
Brani koju čašu da ispijem do dna,
I da koju sreću poznam do svršetka.

Moje srce drži prstima od leda,
I moj duh napaja kajanjem bez mere;
Moj pogled u nebo da očajno gleda,
Da mrzim bez snage i ljubim bez vere.

No ona obasja moj um obesnažen,
I dade mom duhu, slabom kao slamka,
Sto krupnih očiju, da ozaren, blažen,
Mine svaki ponor i zna gde je zamka.

I da je dobrota, odricanje; i da
U zakletvi ima izdajstva i srama;
I u pobedama poraza i stida;
Niske bezbožnosti u svim molitvama.

I u čistoj veri, praznoverja; da je
Ljubav sebičnija nego naše zloće;
I koliko laži naše suze taje,
I mračnih zavera zamukle samoće.

Tako oslobođen i sebe i drugih,
Gledam kako pada i poslednja uza.
I gord sam u času iskušenja dugih
Što bar ne zajecam kad mi pođe suza.


________________________________

Jovan Dučić
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: principessa 05-05-2010, 00:36:52
НЕСПОРАЗУМ
Жуборе сећања у мојим очима,
А уморне мисли краду ми снове;
О где си се скрила у тешким ноћима
Док теби само још све наде плове?

Да ли то са неба твоје очи светле,
А у месечини коса ти се скрива?
У часу кад зора пробуди све петле
Ко у твом погледу испијен ужива?

Или си од страха капке затворила,
Да не види нико како чежња боли?
И као што птицу поломљених крила
И тебе самоћа у тишини сколи.

Или у ноћ шаљеш мисли мојој срећи
Да већ другој модре милујем божуре,
А не слутиш да сам самотњак највећи,
И да твоје име још ми усне зборе.

Да мрзим свакога ко о теби ћути
Мислећи да никог не питаш за мене;
И тад ми се разум сасвим већ замути
Да неко ти други љуби очи снене.

И шта да је тако? Зар још имам права
Да завидим твојој срећи с неким другим?
Или се и с тобом живот поиграва
Док самоћу кријеш у ноћима дугим.
ANĐELKO ZABLAĆANSKI
http://poetryaz.blogspot.com/2010_02_01_archive.html
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: principessa 05-05-2010, 00:53:41
ГРЕХ И ЧЕЖЊА
Кажи ми је ли грех ако те волим
Ако желим усне да ти љубим
Ако жудим белину твојих груди
И сневам мирисе твоје женствености

Грех ли је кад погледи нам се сретну
А страх их сакрије у бујицу речи
Онако сетне и стидљиво бестидне
Кажи – је ли грех кад очима те мазим

Кажи је ли грех због греха љубав крити
Због живота живот не проживети
Све стазе судбине и по трњу проћи
И никад – бар због љубави их заобићи

Кажи ми је ли грех кад лажно љубим другу
А тебе у греху чедно док волим
До суза да гушим себе у себи
И тек очи кад склопим – у сну се дам теби
ANĐELKO ZABLAĆANSKI
http://poetryaz.blogspot.com/2009/08/blog-post_12.html
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: FLOYD 09-05-2010, 01:59:02
ODLAZAK PREPUSTI PROSLOSTI,
DA BI TVOJA BUDUCNOST NASLA PROSTORA DA SE RASCVETA
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: ignja 02-07-2010, 15:59:09
Grešio sam mnogo, i sad mi je žao
i što nisam više, i što nisam luđe
jer, samo će gresi, kada budem pao
biti samo moji - sve je drugo tuđe.

Grešio sam mnogo, učio da stradam
leteo sam iznad vaše mere stroge
grešio sam, jesam, i još ću, bar se nadam
svojim divnim grehom da usrećim mnoge.

Grešio sam, priznajem, nisam bio cveće
grešio i za vas, koji niste smeli,
pa sad deo moga greha niko neće
a ne bih ga dao - ni kad biste hteli
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: ignja 02-07-2010, 15:59:44
Duško Trifunović "Patnja"

Patio sam
više nego iko
dok se nisam na nevolje sviko
patio sam
nije bilo lako
onda sam se sredio nekako.

Možete li zamisliti mene
kako patim zbog obične žene
kako trčim i nosim joj cveće
kako molim
a ona me neće

Uzeo sam
koliko je dala
poljubio
i rekao hvala
Opet vidim crno mi se piše
jer sad patim što ne patim više
Naslov: Одг: Poezija u srcu....
Poruka od: Svilena 13-07-2010, 00:47:23
PRILOG STATISTICI

Od sto ljudi

onih koji znaju sve bolje
- pedeset dvoje;

nesigurnih u svaki korak
- gotovo svi ostali;

spremnih da pomognu,
ukoliko to duže ne potraje
- čak četrdeset devetoro;

uvek dobrih,
jer ne mogu drugačije
- četvoro, možda i petoro;

sklonih da se bez zavisti dive
- osamnaestoro;

onih koji žive u neprestanom strahu
od nekog ili nečeg
- sedamdeset sedmoro;

sposobnih za sreću
- najviše dvadeset i nekoliko;

pojedinačno bezopasnih,
koji divljaju u gomili
- sigurno više od polovine;

okrutnih
kad ih primoravaju okolnosti
- bolje je ne znati
čak ni približno;

mudrih nakon štete
- neznatno više
nego mudrih pre štete;

onih što od života ne uzimaju ništa
osim stvari
- četrdesetoro,
iako bih volela da grešim;

pogrbljenih, obolelih
i bez lampice u pomrčini
- osamdeset troje,
pre ili kasnije;

dostojnih saučešća
- devedeset devetoro;

smrtnika
- sto posto.
Brojka, koja se, kao ni dosad, nije menjala.

VISLAVA ŠIMBORSKA