Forum Beograd Jagodina Ćuprija Paraćin

Molim vas da se prijavite ili se registrujete.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i dužinom sesije
Napredna pretraga  

Vesti:

Samo za Registrovane članove je moguć pristup u kategoriji '' Ljubav & Sex & Lepotice''
Obavezno pročitajne uslove korišćenja Foruma ->
Uslovi Korišćenja

Autor Tema: TITO  (Pročitano 34643 puta)

0 Članovi i 1 gost pregledaju ovu temu.

donwlayco

  • Prijatelj
  • *****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 5690
Odg: TITO
« Odgovor #60 poslato: 23-07-2015, 01:38:15 »



KAKO JE TITO POBIJEDIO STALJINA Uoči utakmice u svlačionicu je stigao telegram od Tita osobno. Igračima su se noge odsjekle

http://www.jutarnji.hr/kako-je-tito-pobijedio-staljina-uoci-utakmice-u-svlacionicu-je-stigao-telegram-od-tita-osobno--igracima-su-se-noge-odsjekle/1386362/



1952 (22.07) Yugoslavia - USSR - 3:1 Re-match of 1/8 finals of the XV Olympiad

https://www.youtube.com/watch?v=8004U8X2V8k



Josip Broz TITO - Documentary

https://www.youtube.com/watch?v=S9lRUzUBC_k



Objava Titove smrti na Televiziji

https://www.youtube.com/watch?v=AlUzp86RmFo



Titovi memoari

https://www.youtube.com/watch?v=t09CaI_RwWI



Miroslav Krleža o susretu sa Titom 1939. godine

https://www.youtube.com/watch?v=6Q6ZWz8A44E



Tito govori studentima. Beograd, 9. jun 1968. godine.

https://www.youtube.com/watch?v=Nne2feNUEu8



Titov govor u Splitu, 7. maj 1962. godine.

https://www.youtube.com/watch?v=VYPoIdgW4Y8
Sačuvana

donwlayco

  • Prijatelj
  • *****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 5690
Odg: TITO
« Odgovor #61 poslato: 27-07-2015, 05:24:40 »



Sestra Jovanke Broz prvi put progovorila

U zvaničnoj rezidenciji predsjednika Jugoslavije Josipa Broza Tita, u Užičkoj 15 u Beogradu, na prvom spratu bile su tri spavaće sobe. U jednoj je bio Tito, u drugoj Jovanka, a u trećoj njena najmlađa sestra Nada, koja je jedno vrijeme bila i zaposlena u Titovom kabinetu i koja je jedina od svih zaposlenih Titu dala otkaz

 
I tokom dvadeset pet godina svakodnevnog boravka u njihovoj kući i tokomJovankine tridesetšestogodišnje izolacije, Nada Budisavljević je bila njen jedini oslonac. Jednom prilikom Krleža joj je rekao: “Sve znate, sve vidite, sve čujete i ćutite, ni o čemu riječ ne govorite.” A, ona bi umjela da kaže: “To mi je bio posao. Što sam čula – nisam čula, što sam vidjela – nisam vidjela”.
Sada je prvi put progovorila. Svoja sjećanja pretočila je u knjigu, koju je izdala Laguna: “Nada Budisavljević – Moja sestra Jovanka Broz”.
Sada, kad ste uzeli knjigu u ruke, kakav vam je utisak?
– Dirljiv mi je utisak. Kao što je Jovanka vama rekla, kada ste joj dali album s njenim i Titovim fotografijama: “Vratili ste mi moj život”, tako i ja mogu da kažem da ste vi meni s ovom knjigom vratili nju. Zapravo njih oboje. I mislim da sam knjigom odužila dug prema njoj. Rekla sam nešto što je istina. Nešto što baca svjetlo na nju, a ne samo mrak.
Šta očekujete od knjige?
– Ne očekujem ništa drugo sem da se čuje istina. Bilo je jako puno ružnih stvari napisanih o Jovanki. Pisali su ih ljudi koji nisu mogli da znaju te stvari. Pisali su ih ljudi koji su se služili lažima ili poluistinama. Jer, neko ko je bio konobar na nekoj večeri koju su oni organizovali, ili kuvar u kuhinji, ili ljekar ili baštovan u bašti – uzima za pravo sebi da piše knjigu o njima. Da piše o najintimnijom stvarima šta su rekli njih dvoje jedno drugom.
Koliko su ti ljudi mogli znati o njihovoj intimi?
– Nimalo! Tito i Jovanka su bili ljudi starinskog kova. O privatnim stvarima se ne govori. Ja ništa od tih zlih knjiga nisam čitala, da bih sačuvala zdrav razum, ali ih je Jovanka mazohistički čitala, smatrajući da treba da zna o čemu se tu govori. I strašno je sebe povrjeđivala tim. A to su najčešće bile naručene knjige ili tekstovi.
Dakle, sazrelo je vrijeme za pravu istinu.
– Ona je žena koja je zaslužila mnogo više pohvala, nego pogrda. Ona je bila pametna, energična žena. Žena koja je odgovorno radila ono što je radila na najbolji mogući način. Ona se trudila da nijednim svojim gestom ili riječju ne obruka ni sebe, ni Tita, ni svoju zemlju. Da se razumijemo – ona nije bila savršena. Ona je imala svojih mana, ona se sukobljavala sa ljudima zato što je mnogo tražila. Bila je perfekcionista u svom poslu. Ali, ona nikada nije tražila od tih ljudi nešto za sebe. Ako je tražila nešto za sebe – to je tražila od mene. Da joj ja nešto pomognem. A od drugih ljudi ona je tražila za tu kuću, za organizaciju posla, za protokol.

Kako je bilo biti njena sestra?

- Bilo je s jedne strane lijepo, ali nije bilo lako. Kao što ni ona nije nijednim svojim gestom htjela da obruka zemlju, tako ni ja nijednim svojim postupkom nisam htjela da naudim njoj. Uvijek sam bila jako oprezna i što se kaže, kako treba. Mi smo se stvarno jako voljele. Naš odnos je bio normalan odnos. Zato se dešavalo i da se ponekad posvađamo, jer ja sam joj bila najveći kritičar.

Šta vam je bilo teško?

- Najteže je bilo gledati kako se pati i slušati njene muke. A to što sam ja oko nje radila – to meni nije bilo teško. Nikada. To mi je nekako bilo prirodno. Jer, naša sestra Zora se udala još za vrijeme studija i otišla da živi u inostranstvo, s mužem diplomatom. Tada sam ja prešla da živim u Užičku 15, s Titom i Jovankom. Bila sam njihov podstanar. S jedne strane je bilo lijepo živjeti tamo, a s druge strane ja to nisam nešto voljela.

A i kad ste se odselili u svoj stan vaš život se nije puno promijenio?

- Ja sam u svom stanu samo spavala, jer sam nakon posla odlazila kod njih i pomagala Jovanki sve što joj je trebalo pomoći. A preko ljeta smo bili na Brionima. Nas su tamo, kad smo bili djeca, vozili kao prtljag. A tamo misliš da ćeš da poludiš od ostrva. Jer, samo neko ko tamo nije bio i nije živio misli da je tamo nešto glamurozno. A onda kad se Tito kasnije preselio na Vangu – tu tek nikoga nije bilo. Samo nas troje i tri psa.

Živjeli ste sa njima, nikad dosad niste ni riječ o tome rekli. Zašto ste sada odlučili da progovorite?

- Pod jedan, to su bile njihove tajne. Pod dva, to je tako bilo da se o stvarima koje se dešavaju u toj kući ne govori. Mislim da su postojale negdje neke klauzule, neki ugovori, da ako se neko primi u službu kod Tita i Jovanke, o njihovom privatnom životu se ne govori. I potpisuje se takav ugovor. Ja nikad nisam potpisala takav ugovor, niti je to od mene traženo. Ali ja sam toliko bila dugo s njima i toliko uz njih, da sam znala da se o tim stvarima ne priča.

Ipak, vi ste jedini istinski svjedok onoga što se u toj kući dešavalo.

- Oni se nisu ispovijedali u tim godinama svog zajedničkog života. Ja sam to gledala i upijala. I gledala sam kako je to na izvjestan način strašno kad je neki par toliko vezan. Kad jedan ode, onaj drugi ostane bez podloge. Kao da su mu iščupali tepih ispod nogu. A ona je, još povrh svega toga, ostala na milost i nemilost ljudima koji su se bez skrupula borili za vlast.

Obračun sa njom bio je nemilosrdan.

- Nisam ni pretpostavljala da će za svaki trenutak ljepote i sreće platiti jednom strašnom, duplom patnjom. Bilo je to nasilje svakakve vrste. Verbalno nasilje. Sistem uzet da pomogne tom nasilju. Mediji u službi tog nasilja. Psihičko zlostavljanje. Pa i fizički napad. Osam godina bez grijanja u kući kojoj curi krov, a podrum je pod vodom. To je bila strašna vrsta mučenja. A u kuću ne može da uđe niko drugi sem državnih majstora jer je to državna imovina. A oni dođu, pa namjerno pokvare i ono što radi. Svega je bilo. A njoj nije bilo stalo do stvari, do materijalnih dobara. Njoj je bilo stalo do neke pravde. I nije htjela da dopusti da s njom otiru pod.

Je l‘ žalila za nečim?

- Žalila je za njim. Za njihovim uspomenama. Vama je rekla da ste joj vratili život kad ste joj dali fotografije koje nije vidjela decenijama. To je nju jako puno obradovalo.Njoj su prijetili da će vas da ubiju ako ona progovori.

S druge strane, ona vama nije dozvolila čak ni da je branite u javnosti.

- Stalno mi je govorila: “Ti se ne petljaj u to”. I u najgorim njenim danima mi je to ponavljala. Nije dozvoljavala da kažem nijednu riječ u njenu odbranu. Ili je htjela da me zaštiti, ili je mislila da ja nisam u stanju da to uradim. I istina, ja nisam bila u stanju da to uradim.

Cio svoj život stavili ste u Jovankinu funkciju?

- Ja sam za nju bila ono što je ona bila za Tita. Tu je ta neka paralela. Ja sam bila njoj sestra koja joj je pomagala kad god je mogla.

Nedavno je jedan čovjek izjavio kako je Jovanka navodno svoje memoare dala prijatelju u inostranstvu i da se sada čeka da se ti memoari pojave.

- Ma, može da čeka. Može neko da podmetne i lažne memoare.

Da li je Jovanka imala svoje memoare, neke zabilješke?

- Poslije Titove smrti Jovanka je u Užičkoj 15, prije nego što je odatle protjerana, jako puno svojih bilježaka spalila. Ja sam joj pomagala da ih spali. Isto tako jako puno svojih bilježaka je spalila i nakon toga, u kući u Bulevaru mira. Memoare sigurno nije pisala. Ako bi se nešto tako pojavilo, to bi bio čist falsifikat.

Bili ste s njom do kraja.

- Svakoga dana. Do posljednjeg njenog dana. Samo je nisam vidjela tog posljednjeg dana kada je umrla.

Je l‘ bila nježna sestra?

- Ona bi se raznježila samo kad je pričala o majci. Mislim da je ona u svom životu iz dubine duše voljela samo majku i Tita. Pa onda jedna pauza, pa sam se tu negdje tu našla i ja. Ona nije bila sentimentalna, nije se raznježavala mnogo. Ona je bila taj tip antičke heroine. Nema ničega suvišnog. A, Tito je u tom pogledu bio sentimentalniji, osetljiviji.


Titova soba tajni - Jovanka Broz - (Dokumentarni Film)

https://www.youtube.com/watch?v=ZWHyXh5-eRA

Zivot Jovanke Broz, film

https://www.youtube.com/watch?v=pjTFA8lru0A
Sačuvana

donwlayco

  • Prijatelj
  • *****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 5690
Odg: TITO
« Odgovor #62 poslato: 04-08-2015, 00:09:25 »

Sačuvana

donwlayco

  • Prijatelj
  • *****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 5690
Odg: TITO
« Odgovor #63 poslato: 06-08-2015, 05:03:57 »



KO JE BIO TITO: Jevrejin, mason ili trostruki agent koji je umro kao musliman?

Nakon sahranke Jovanke Broz uz Tita, ponovo su postale aktuelne teorije po kojima „najveći sin naših naroda i narodnosti“ nije sahranjen ispod ogromne mermerne ploče u Kući cveća. Priča se dodatno zahuktala objavljivanjem izjave inžinjera Dragomira Gavrilovića, omiljenog Titovog građevinca, da je Tito, u stvari, sahranjen dva puta: jednom za kamere, a drugi put stvarno.
CIA je u svojim istraživanjima zaključila da Tito nipošto nije bio Jugosloven, te kao takav nije nikada dobro naučio „maternji“ srpsko-hrvatski jezik.
Sin industrijalca?
Najbrojnije teorije su one o „pravom poreklu“ Tita. Prema jednoj od njih, Tito je bio vanbračno dete majke Marije i izvesnog Samuela Majera, poljskog Jevreja i uspešnog industrijalca iz Beča, kod koga je Marija povremeno radila.
Tvrdnju o jevrejskim, a ne hrvatskim korenima izneo je i Titov lični lekar, prof. dr Aleksandar Matunović u svojoj knjizi „Jovanka Broz – Titova suvladarka“, koja je nedavno objavljena u Beogradu ali on za takvu tvrdnju ne iznosi nikakve dokaze.
Je li Tito bio Habzburg?
Prema drugoj, Tito je bio vanbračni sin plemića Franca Habzburga i sobarice Marije, Poljakinje koja je radila na dvoru Habzburga.
Rođen je u Beču 16. juna 1892. godine, bio je, što je karakteristika više teorija, Mason ali ovaj put, i član Vatikanske tajne lože.
Naime, Tita je finansirao Vatikan u cilju marginalizovanja Srpske pravoslavne crkve. Novac mu je uplaćivan preko jedne švajcarske banke koja je, da stvar bude još luđa i, prala novac nacističke Nemačke. Ovaj put teoretičari zavere idu toliko detaljno da navode čak i broj bankovnog računa: 0018736 na ime Valter Vajs – Tito.
Jevrej Ambroz?
Josip Broz, Hrvat, bravar bez jednog prsta, umro je 1913. godine i – nije imao nadimak Tito. Nakon Prvog svetskog rata navodno je bilo više komunista sa tim nadimkom. Ali onaj koji nas zanima, a kojeg poznajemo kao predsednika SFRJ, zapravo je jevrej Josip Ambroz.
„On je, ustvari, Josip Ambroz, koji će u vojnoj školi u Pečuju preuzeti identitet Josipa Broza, Hrvata rođenog u Beču, koji je umro 1913. U Pečuju je tada bio i Adolf Hitler, mršavi Bavarac, sin carinika sa železnice. On se razboleo od zamračenja pluća, odnosno tuberkuloze. Pošto je eliminisan iz škole, Hitler se našao na ulici. „, Navodi Predrag Anđelić, autor knjige“ Tajni dosije – Josip Broz „.
Josip Ambroz je preuzeo identitet Hrvata kako bi se kao uljez ubacio među južnoslovenske narode. Naravno, 1913. godine njegovi pretpostavljeni nisu ni sanjali da će doći do raspada Austro-ugarske i do formiranja kraljevine SHS.
A ono što je posebno zanimljivo za ovu teoriju je tvrdnja da se dotični Josip Ambroz kao član 25. regimenta 41. domobranskog puka Austro-ugarske vojske u Prvom svetskom ratu „proslavio“ po svojim zločinima nad srpskim vojnicima i civilima u Podrinju i Mačvi.
„Činjenica je“, izjaviće jednom prilikom Vladimir Dedijer, „da je Tito izbegavao da mi govori na pitanja o svom učešću u Prvom svetskom ratu. On pominje kako je bio u 25. domobranskoj pukovniji i onda preskače prvih šest meseci rata i govori o Petrovaradinu.
Zajedno sa Titom, u 42. domobranskoj ili „Vražjoj diviziji“, kako je još nazivana, u 25. puku, navodno, borio se i Vlatko Maček, lider Hrvatske seljačke stranke.
Pobornici ove teorije kao dokaz navode i podatak da je pred sam kraj Drugog svetskog rata, kada su se Vjekoslav Serveci i Slavko Stancer kao ustaški oficiri predali komesaru 51. vojvođanske partizanske divizije Milanu Basti, oni su zatražili da se sastanu sa Brozom. Kada je Milan Basta Ambrozu javio koga ima u svojim rukama i šta oni zahtevaju, Titov odgovor je glasio:“ Hitno ih sve streljati“. Razume se, zbog toga što su oni, kao Titovi saborci iz prošlog rata, bili retki koji su znali Brozov pravi identitet.
Sve ove teorije o Titovom poreku potkrepljene su tvrdnjom da ga u rodnom Kumrovcu nije preopoznao brat „pravog“ Josipa Broza.
Tito mason?
U većini ovih teorija, navodi se i da je Tito bio član tajne organizacije poznate kao Slobodni zidari ili Masoni.
Broz je, navodno, bio član zagrebačke masonske lože „Maksimilijan Vrhovec“, a njegova masonska „braća“ su mu u štampi davali neviđeni publicitet tokom „bombaškog procesa“, kada je pred sudom Kraljevine Jugoslavije neočekivano priznao da je član KPJ.
Zato i ne treba da čudi, smatraju pobornici ove teorije, što se Josip Broz, po svom dolasku u Beograd maja 1941. godine smestio u jednoj vili na Dedinju, koja je pripadala nikom drugom do Vladimiru Ribnikaru, jevreju, masonu i vlasniku lista „Politika“.
Ova vila se nalazila uz Nemački glavni štab, a sam Broz se navodno hvalio kako su on i njegovi saborci „bez straha pred nosom neprijatelju planirali akcije protiv okupatora“.
U pogledu sumnje da je Tito bio mason, navodi se i njegov idiličan odnos sa Vinstonom Čerčilom, koji je, opet navodno, bio mason „33. stepena.
Tito trostruki agent?
Prema nekim pričama, „najveći sin naših naroda i narodnosti“ poginuo je, a Kominterna je na njegovo mesto postavila dvojnika koji je bio špijun. I tu postoji više teorija. Jedna tvrdi da je Tito stradao u Rusiji 20-ih godina prošlog veka, a druga da je poginuo u bici na Sutjesci, ali u obe teorije zamenjen je sovjetskim agentom.
Zanimljiva je i teza Momčila Jokića da je Tito bio trostruki agent. Naime, pored Staljinovog NKVD-a, Jokić tvrdi da je Tito radio i za Britanski Inteligent Servis, u koji ga je uveo vajar Antun Augustinčić ali i za nemački Abver.
Tito je planirao raspad Jugoslavije?
Nedavno su pojedini hrvatski mediji objavili da je Josip Broz Tito je uz pomoc najuticajnijih slovenačkih i hrvatskih komunista namerno radio na rušenju SFRJ i stvaranju nezavisnih republika još od početka šezdesetih godina prošlog veka.
„Jutarnji list“ je jednom prilikom kao glavnu temu izneo tvrdnje iz najnovije knjige najpoznatijeg hrvatskog istoričara Dušana Bilandžića u kojoj nekadašnji „komunistički istoričar“ to nedvosmisleno navodi.
Ovo je prvi put da se u Hrvatskoj o konceptu SFRJ ne govori kao o „velikosrpskom projektu“, vec kao o ideji koja je imala za cilj da se granice na ovom prostoru iskroje baš onako kako je zamišljeno u Jajcu 1943. godine na čuvenom zasedanju AVNOJ -a. Što znaci direktno protiv interesa srpskog naroda.
Naime, Bilandžić u svojim otkrićima navodi da je Tito još 1962. shvatio da Jugoslavija kao koncept ne može da opstane, te da je sa dva svoja najbliža saradnika, Slovencem Edvardom Kardeljom i Hrvatom Vladimirom Bakarićem usmeravao Jugoslaviju prema raspadu – kada to budu dopustile međunarodne okolnosti. Ova ideja je pretočena u Ustav SFRJ iz 1974. godine, gde je precizirano da jugoslovenske republike imaju pravo na samoopredeljenje do otcepljenja.
Arbitražna Badinterova komisija je početkom devedesetih godina na osnovu tog ustava utvrdila da jugoslovenske republike imaju pravo na međunarodno priznanje – bez promene avnojevskih granica.
Dušan Bilandžić je objavio tajne zapisnike sa sednice Izvršnog komiteta CK SKJ od 15. do 17. marta 1962, na kojem su se navodno sukobili koncept očuvanja jedinstvene Jugoslavije, koji je zastupao prvi srpski komunista Aleksandar Rankovic, i koncept laganog rasformiranja države koji je zastupao Kardelj. Pero Simić, autor knjige „Tito – tajna veka“, kaže da je 1962. Tito poslednji put zvanično podržao ideju celovite Jugoslavije ali da je od tada „krenuo u drugom pravcu“.
„On je tada deklarativno podržao Rankovića. Ali, Kardelj i Bakarić tada počinju da razvijaju svoje ambicije koje su nesmetano mogle da se sprovode od 1966. i pada Aleksandra Rankovića. Brionski plenum je u stvari značio i kraj ideje o jedinstvenoj Jugoslaviji“, tvrdi Simić .
Tito je umro kao musliman?
Najnovija teorija vezana za Tita. Ovu tvrdnju je potvrdilo više izvora, a jedan od njih je Titov lični sekretar Berislav Badurina, koji je izjavio da je Tito umro kao musliman, čitajući Kur’an po treći put.
Beogradski muftija Hamdija Jusufspahić je potvrdio Titovu privrženost islamu:
„Ja sam se više puta sreo sa Titom. Sreo sam se sa njim i kao student u Kairu. Bio sam student islamsko-teološkog univerziteta. To je najstariji univerzitet na svetu. Al Azhar se zove. Bio sam tamo profesor u jugoslovenskoj dopunskoj školi kada smo se prvi put sreli. Tito je došao u naš klub, Klub Jugoslovena, i pitao: „Ko od vas, djeco, govori arapski?“. Bio sam jedini koji je u to vreme od omladine govorio arapski. Onda je Tito rekao: „Učite djeco arapski jer arapski je jezik budućnosti“, navodi Jusufspahić koji je veliki prijatelj s Titom postao tokom 1968. godine, nakon svog dolaska u Beograd.
Jusufspahić je ispričao i kako se tokom godina Tito kod njega često raspitivao kako i koliko puta dnevno se mole muslimani, a najčešće su razgovarali o tome kako muslimani zamišljaju Boga.
Kao još jedan dokaz ove tvrdnje navodi se i činjenica da je na Titovoj nadgrobnoj ploči navedeno samo njegovo ime i prezime, te godine rođenja i smrti.
Međutim, ovde se vraćamo na teoriju koja tvrdi da je Tito bio mason jer se, navodno, ovakva tradicija vezana za nadgrobne spomenike vezuje i za Slobodne zidare.
Tito prodao jugoslovenski svemirski program?
Pored teorija o Titovom „istinskom poreklu“, na ovoj listi svoje mesto svakako zaslužuje i ona koja tvrdi da je Jugoslavija imala svemirski program koji je Josip Broz Tito prodao Amerikancima. Tako barem tvrdi slovenački režiser dokumentaraca Žiga Virc u svom filmu „Hjuston, Ve Have a Problem“. Prema tvrdnji ovog autora, da nije bilo Tita, Amerikanci nikada ne bi otišli ​​na Mesec.
Tito je, tvrdi Virc, u vojnoj bazi Željava izgradio najveći tajni podzemni svemirski centar u Evropi. U tom centru, koji se naziva „Objekt 505″, Jugoslavija je navodno razvila operativnu tehnologiju za let u svemir.
Virc navodi da je Jugoslavija ostvarila brzi napredak, baziran na tajnim zapisima pionira svemirske tehnologije Hermana Potočnika, čija je knjiga „O problemu svemirskog leta – raketni motor“ ,pisana još 1928. godine, smatra temeljima svemirske tehnologije u kojoj se detaljno objašnjavaju pojmovi poput svemirske stanice, geostacionarne orbite i slično.
U zamenu za ovaj program, Broz je dobio podršku Bele kuće kao i značajnu finansijsku nadoknadu. U filmu se, između ostalog, navodi podatak da je u jednom trenutku na jugoslovenski račun uplaćeno dvije i po milijarde dolara, navodi Jutarnji list.

https://www.youtube.com/watch?v=6djroZ77sd0

https://www.youtube.com/watch?v=eMcLKIBZ9fc
Sačuvana

donwlayco

  • Prijatelj
  • *****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 5690
Odg: TITO
« Odgovor #64 poslato: 12-08-2015, 01:00:42 »




Dan kada je Tito oterao Rankovića i krenuo u rat protiv Srba!

Pad Aleksandra Rankovića Leke, bliskog saradnika Josipa Broza, jedan je od najkontroverznijih događaja u istoriji komunizma u Srbiji i Jugoslaviji, a pojedini stručnjaci smatraju da je Ranković, pod optužbom da je prisluškivao, sklonjen upravo da ne bi nasledio Tita.
Na sednici Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije, poznatoj kao “Brionski plenum“, na osnovu montiranih optužbi oštro je osuđena Služba bezbednosti zbog navodno štetnog delovanja na razvoj samoupravnog sistema. Glavna žrtva političkog obračuna Aleksandar Ranković, drug Josipa Broza Tita, bio je prinuđen da podnese ostavku na sve funkcije.
Brionski plenum je naziv za Četvrtu plenarnu sednicu Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije (CK SKJ), održanu 1. jula 1966. godine u hotelu „Istra“ na ostrvu Brionima.
Na ovoj sednici sa svih državnih i partijskih funkcija smenjen je Aleksandar Ranković, dotadašnji potpredsednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i sekretar Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije – jedan od trojice najvažnijih ljudi u zemlji.
Povod za održavanje Brionskog plenuma i smenu Rankovića bila je “afera prisluškivanja“, kad je predsednik SFRJ Josip Broz Tito u svojoj rezidenciji u Užičkoj ulici broj 15 u Beogradu pronašao aparate za prisluškivanje (u svom radnom kabinetu i u spavaćoj sobi).
On je o ovome odmah obavestio politički i vojni vrh zemlje, a za prisluškivanje je optužio Upravu državne bezbednosti (UDBA) i Aleksandra Rankovića. Odmah potom je formirana posebna komisija Izvršnog komiteta CK SKJ koja je imala zadatak da ispita navodne optužbe.
Predsednik ove komsije bio je Krste Crvenkovski, a komisija je saopštila da je prisluškivanja bilo. Na sednici Izvršnog komiteta CK SKJ, održanoj 16. juna 1966, na predlog Josipa Broza Tita, zakazana je za 1. jul Četvrta plenarna sednica Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije sa zadatkom da ispita “slučaj Ranković“ i “aferu prisluškivanja“.
Sednica Centralnog komiteta SKJ bila je održana u hotelu “Istra“ na Brionima, a na njoj je je raspravljano o prisluškivanju funkcionera, zloupotrebama i deformacijama u Upravi državne bezbednosti.
Aleksandar Ranković, kao dugogodišnji ministar unutrašnjih poslova i organizator službe bezbednosti, snosio je glavnu krivicu. Plenum je posle duge rasprave prihvatio ostavku Rankovića na članstvo u CK SKJ i Izvršnom komitetu CK SKJ, kao i ostavku Saveznoj skupštini na mesto potpredsednika SFRJ. Pored Rankovića, na sednici je smenjen i isključen iz CK SKJ dotadašnji Savezni sekretar za unutrašnje poslove Svetislav Stefanović Ćeća.
U periodu posle Brionskog plenuma iz političkog života je uklonjen, smenjivanjem i penzionisanjem, veliki broj pristalica Rankovića – Vojin Lukić, organizacioni sekretar CK SK Srbije, Životije Savić Srba, sekretar Republičkog SUP-a Srbije, general Miloje Milojević i drugi.
Godine 1967. usledila je reorganizacija Uprave državne bezbednosti, kad je federalizovana (svaka republika imala je svoju službu) i promenjen joj naziv u Služba državne bezbednosti. Služba je ovime bila oslabljena, što se posebno videlo u godinama raspada SFRJ.
Pad Aleksandra Rankovića Leke, bliskog saradnika Josipa Broza Tita, jedan je od najkontroverznijih događaja u istoriji komunizma u Srbiji i Jugoslaviji. Ovaj događaj ni do danas nije razjašnjen, a pojedini stručnjaci smatraju da je Ranković “sklonjen” upravo da ne bi nasledio Broza.
Nakon odlaska Rankovića s mesta šefa državne bezbednosti uništena je velika količina arhivske građe, za koju se ni do danas ne zna šta je u njoj pisalo.
Razne komisije su uništile na stotine hiljada dosijea arhivske građe koja se nalazila u arhivima državne bezbednosti u periodu od 1966. do 1977. Radilo se o nekih 2.700.000 nečeg što se zvalo dosijei i tu je zapravo potpadala razna arhivska građa, i svelo se na svega 600.000 dokumenata posle te reforme, odnosno komisijskog uništavanja.
Aleksandar Ranković je posle Brionskog plenuma penzionisan i isključen iz Saveza komunista Jugoslavije. Sve do svoje smrti 1983. živeo je u Beogradu i Dubrovniku, povučenim životom, bez ikakvih javnih i političkih nastupa.
Njegova sahrana bila je jedna od najvećih koju Jugoslavija, Srbija i Beograd pamte.
Sačuvana

donwlayco

  • Prijatelj
  • *****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 5690
Odg: TITO
« Odgovor #65 poslato: 24-08-2015, 02:15:36 »



Anegdote o Titu koje nisu smele da se pričaju

Postoji nekoliko anegdota o Josipu Brozu Titu koje za njegovog života, i života SFRJ, nisu smele da se prepričavaju. Ovo su najinteresantnije, koje su zapamtili njegovi savremenici.

Žandar u službi partije
Tito je pre rata često putovao na sastanke po zemlji, a i van nje, i uvek se služio falsifikovanim ispravama. Jednom je putovao na važan partijski zadatak pod imenom inženjera Kostanjšeka. Igorm slučaja u njegovom kupeu našao se neki žandarski narednik, vrlo govorljiv i znatiželjan. Tito je bio otmeno obučen, s rukavicama i šeširom, pa je žandaru verovatno prijalo da razgovara s tako uglađenim gospodinom. Tito je vrlo spretno odgovarao na sva pitanja, ističući da ima da obavi neki vrlo važan državni posao. Stigavši na odredište, Tito se pozdravio s narednikom i krenuo da izađe, ali je ovaj uhvatio njegov kofer i poneo mu do perona. Pre nego što će se vratiti u vagon, žandar je salutirao Titu i poželeo mu da dobro obavi "onaj važan posao".

Spasila ga beba
Zbog sve većeg progona komunista 1934, Josip Broz je krenuo preko Beča u Sovjetski Savez. U kupeu brzog voza koji se približavao Mariboru, s Brozom se vozila neka Austrijanka držeći u naručju malo dete. Kad su na granici ušli u voz policajci i zatražili pasoše, Austrijanka je zamolila Broza da joj pridrži dete. Došao je red i na Broza da pokaže svoju ispravu. Putovao je pod lažnim imenom češkog inženjera Tomaneka, s ne baš najbolje falsifikovanim pasošem. U trenutku kada je predao pasoš policajcu, osetio je nešto toplo u krilu. Brzo je podigao dete i na svetlom odelu ugledao oveću mrlju – beba ga je popiškila. Policajci su se slatko nasmejali i samo površno pregledali Brozov pasoš i vratili mu ga.

Neka pita proletere
Vrhovni štab se u vreme pete neprijateljske ofanzive, 1943. našao u teškom položaju, samo nekoliko stotina metara od neprijateljskih linija. Član britanske vojne misije, kapetan Deakin prišao je s tumačem Titu i upitao:

- Kakva je situacija?

Kad su mu pokazali gde se nalazi neprijatelj, uzbuđeno je rekao: - Pa što se ne predamo?

Kada je tumač preveo Titu Deakinove reči, vrhovni komadant je odgovorio:

- Reci mu, nek ode k Prvoj proleterskoj, pa ako se oni slože da se predamo, slažem se i ja.

Kad se Tito ne obrije
Bez obzira na situaciju tokom rata, Tito je uvek nalazio vremena da se obrije. U toku pete ofanzive, na Zelengori jedan od boraca primetio je da se tog jutra Tito nije obrijao pa će svom drugu:

- E, moj druže, mora da smo zapali u gadna g...., kad se drug Stari nije ni obrijao.

Uzajamno razumevanje
Godine 1944. Tito je posetio Vršac i okolna sela pa se zanimao kako narod živi, kako se slažu sa svojim susedima.

- Pa, eto, slažemo se… Samo, druže Tito… kradu nam konje! - rekao je jedan seljak.

- A što vi na to? - upitao je Tito.

- Pa i mi njima krademo konje - odogovorio je seljak.

- E, onda dobro. Znači, postoji obostrano razumevanje - nasmešio se Tito i završio razgovor.

Kriv je Minić
Jednom prilikom povela se reč o tome kako je francuski predsednik Šarl de Gol bio ljut na jugoslovenske komuniste zato što su Dražu Mihailovića posle rata osudili na smrt. Slušajući taj razgovor, kojem je prisustvovao i Miloš Minić, Tito u jednom trenutku dobaci, pokazujući na Minića:

- Pa neka pozove na odgovornost glavnog "krivca", on je bio državni tužilac na suđenju Draži…

Najbolji potez
U nacionalnom klubu štampe u Vašingtonu, Tito je 29. oktobra 1970. odgovarao na pitanja američkih novinara. Zahvaljujući Titovoj poslovičnoj ležernosti i pristupačnosti, ubrzo je uspostavljen prisan kontakt i srdačna atmosfera. Svojim duhovitim i sadržajnim odgovorima, Tito je imresionirao i najprovokativnije predstavnike "sedme sile".

- Gospodine, predsedniče, šta predstavlja najveći pozitivan rezultat Niksonove posete Jugoslaviji? - upitao je jedan novinar.

- To što sam ja danas u Americi - lakonski je odgovorio Tito.

Tito i Staljin
Posle raskida odnosa između Jugoslavije i SSSR 1948. godine, Staljin je, navodno, nekoliko puta pokušao da izvrši atentat na Tita. Navodi se da je Tito bio primoran da otvoreno piše Staljinu:

"Prestani da šalješ plaćene ubice da me ubiju. Već smo uhvatili petoricu, jednog sa bombom, jednog sa puškom… Ako ne prestaneš da šalješ ubice, ja ću poslati jednog u Moskvu i neću morati da pošaljem drugog."

Ne zna se šta je Staljin na to odgovorio.

Novinar platio Titu ručak
U podzemnom prolazu na Terazijama, koji je otvorio Josip Broz Tito, bio je instaliran i dotad neviđeni aparat za pečenje pilića, koji je radio automatski kad se u njega ubaci dinar, koji je tad bio "veliki kao kuća"! Organizatori svečanosti su poželeli da pečeno pile iz automata prvi proba predsjednik Republike:

- Ja nemam dinar - rekao je Tito, a i njegova supruga Jovanka nije imala para, pa je organizator upitao prisutne novinare može li ko od njih da pomogne u rešenju neočekivane teškoće?

- Imam ja - prvi se javio novinar Ljubiša Milanović.

Kolege su kasnije zavitlavale Ljubišu kako nesvakidašnju investiciju nije najbolje iskoristio napisavši, na primer, feljton s naslovom "Kako sam Titu platio ručak"! U to vreme, a naročito posle Titove smrti, mnogi koji su se samo našli u blizini doživotnog predsednika pisali su o tome ne samo članke, nego i knjige, pritom ih dobro unovčivši.
Sačuvana

donwlayco

  • Prijatelj
  • *****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 5690
Odg: TITO
« Odgovor #66 poslato: 04-09-2015, 05:36:52 »



Sovjetski agenti su 50-tih godina planirali da ubiju bivšeg predsednika Jugoslavije Josipa Broza Tita, a kao smrtonosno oružje je trebalo da posluži opasna bakterija, ili otrovna kutija za nakit, tvrdio je svojevremeno viši savetnik tadašnjeg ruskog predsednika Borsa Jeljcina.
Do pokušaja ubistva Josipa Broza, koji je Sovjetskom Savezu bio trn u oku, nikada nije došlo, ali je obaveštajna služba koja je prethodila Komitetu državne bezbednosti SSSR (KGB) razradila plan za ubistvo i čak izabrala atentatora, sovjetskog špijuna koji je postao ambasador Kostarike u Jugoslaviji, pisao je svojevremeno Dmitrij Volkogonov u listu “Izvestija”.
Špijun koji je dobio zadatak da ubije Tita ranije je učestvovao u organizovanju brutalnog ubistva Lava Trockog, zakletog neprijatelja Josifa Visarionoviča Staljina, u Meksiku, 1940. godine.
Njegovo pravo ime je bilo Josif Grigulevič, a delovao je pod imenom “Maks”, tvrdio je Volkogonov.
Posle Titovog “ne” Staljinu, šef sovjetske tajne policije Lavrentij Berija naredio je agentima da ga ubiju. Oni su se obratili “Maksu”, koji je zadobio poverenje rukovodstva Kostarike i bio ambasador ove zemlje u Jugoslaviji i Italiji.
Sovjetsko Ministarstvo za državnu bezbednost (MGB) razmatralo je mogućnost Titovog ubistva bakterijom koja izaziva kugu.
Kako se navodi u tajnom dokumentu na koji se Vokogonov pozvao u članku, bilo je planirano da “Maks” pusti bakteriju u jednom od Titovih salona za prijem stranih diplomata.
“Smrt Tita ili bilo koje druge osobe u prostoriji bila bi neminovna”, stajalo je u dokumentu.
“Sam Maks ne bi ništa znao o svojstvima supstance. Da bi njegov život bio spasen, on bi prethodno bio vakcinisan protiv kuge.”
Druge opcije su bile da se Tito ustreli pomoću “nečujnog sistema sakrivenog u predmetu za ličnu upotrebu”, kao što je naliv-pero, upaljač, štap ili aktovka, ili da se napravi kutija za nakit iz koje će, kada se otvori, izaći smrtonosni gas.
Dmitrij Volkogonov, od koga su potekle informacije o planiranju atentata na Tita je bio ugledni istoričar i penzionisani general, koji je kasnije obavljao funkciju Jeljcinovog savetnika.
On je istraživao nekadašnje tajne sovjetske arhive i bio je kopredsednik zajedničkog američko-sovjetskog komiteta koji je tragao za američkim ratnim zarobljenicima u bivšem Sovjetskom Savezu.

https://www.youtube.com/watch?v=S9lRUzUBC_k

https://www.youtube.com/watch?v=lgD2m3xTzTg



Josip Broz Tito - Biografija

https://www.youtube.com/watch?v=kLJxSGbSxgE
Sačuvana

donwlayco

  • Prijatelj
  • *****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 5690
Odg: TITO
« Odgovor #67 poslato: 07-09-2015, 04:31:44 »




Tajna testamenta Jovanke Broz

TETKU, Jovanku Broz, Jovanka Čolak Kirali srela je novembra 1980. godine, šest meseci po Titovoj smrti. Prethodno, tri dana je po novembarskoj suvomrazici stajala ispred njene kuće u Bulevaru oslobođenja 75 prkoseći organima bezbednosti, koji su pokušavali da je oteraju. Na kraju, morali su da je puste.
Prvi susret sa ženom po kojoj je dobila ime trajao je, kako se seća ova hrabra Ličanka, puna četiri dana. Prebirajući danas po tim vremenima, ona priča kako je došla kod tetke iz nekog besa, inata, posle glasina koje je čula u Zaprešiću u Hrvatskoj (gde je u to vreme živela) kako je tetka sklonjena jer je izdala maršala. Tada su u Hrvatskoj, priseća se Čolak Kirali, Brozovu udovicu krivili i za to što je Tito ostario, a pogotovo što je morao umreti. Dok je cela zemlja bila u suzama, u sredini gde je ona živela, Tita su najviše sažaljevali jer je živeo pored, kako su je zvali, “srpske rospije”. Ona je htela i to da kaže maršalovoj udovici.
Iz svog drugovanja sa tetkom Jovankom Broz, za sve vreme dok je bila “sklonjena i zaboravljena od sveta”, naša sagovornica izdvaja dva dijaloga. Ni danas ne može da ih sa sigurnošću protumači, ali smatra da su bitni za sećanje na nju.
Veli, prvi je vođen 2006. godine u Jovankinoj kući koju je čuvalo “jako” obezbeđenje, a povod je bila jedna u nizu provala u njen dom, kada su joj nestali neki lični papiri i stvari.
- Pitala sam je: “Tetka da li ti nešto pišeš, da li nešto želiš da ostaviš na papiru iza svoje smrti?” – seća se danas Jovanka Čolak Kirali.
Prema njenim rečima, ona se na to samo gromko nasmejala i rekla joj:
- Pa ti to znaš. Svi imate po jedan deo mojih memoara!
DRUGI, ne manje misteriozan razgovor, vođen je telefonom neposredno pred njenu smrt, a povod je bio poslednja provala u Jovankin dom, kada su obijači, uprkos obezbeđenju, uspeli da uđu kroz podrum i obiju čak sedmora vrata. Jovanka je nazvala tetku da čuje kako je, a ova joj se tada požalila da se ne oseća dobro. Rezignirana Ličanka tom prilikom je rekla:
- Ako se meni nešto desi, postoji testament i u testamentu svako ima svoj zadatak!
Jovanka Čolak je potom, nekoliko dana, oktobra 2013, bila uz postelju svoje tetke, ali Jovanka pred smrt nije više pominjala testament. Umrla je 20. oktobra 2013.
Deo svojih “memoara” i deo svog “testamenta” Jovanka Čolak iznosi za “Novosti”:
- Jovanku sam novembra 1980. našla tužnu, ali u dobrom zdravlju. Bila je u nekoj vrsti izolacije, ali za to nije krivila Tita. Odmah mi je ispričala da je između njih dvoje sve dobro i da joj je Broz, i pošto je “odvedena”, slao papiriće sa pozdravima, čak i hranu koju je najviše volela – govori Jovanka Čolak. – Nekadašnja prva dama SFRJ prilikom našeg prvog susreta bila je u situaciji kao Jozef K. iz Kafkinog romana, ali bila je i uverena da je sve to privremeno i da će drugovi ubrzo uvideti grešku.
NAŠA sagovornica svedoči i da joj je prilikom tog prvog razgovora Jovanka govorila kako nikakve generale nije smenjivala ni postavljala, kako se to tada pričalo. Do poslednjeg dana života tvrdila je da je Tita volela svim srcem, a za svoj egzodus krivila je ljubomorne i zle ljude koji su se našli u najužem maršalovom okruženju. Objašnjavala je kako je ona u stvari žrtva famoznog “nacionalnog ključa”.
- Mene su uvek kada bi se povela diskusija o nacionalnom ključu ubrajali u srpski kadar, a Tita nikad nisu ubrajali u hrvatske kadrove – pričala je Jovanka Broz svojoj imenjakinji, što je ova prepričala u svojoj knjizi “Moja tetka Jovanka Broz”. – Osamdesetih godina, pred Titovu smrt, srpski kadrovi u vrhu partije i države osećali su da su zakinuti za jedno mesto. Kao da sam ja u Titov život izabrana na partijskom kongresu. Smetala sam delu srpskog rukovodstva i zato sam sklonjena.
Ova žena dalje priča kako je pored “ličkih tema” sa tetkom uvek pretresala i visoku politiku. Titova udovica je tvrdila da se SFRJ nije sama raspala i argumentima je zastupala tezu da je država bila trn u oku, naročito na Zapadu. Govorila je da je u Titovoj SFRJ bilo više slobode i demokratije nego u svim njihovim zapadnim zemljama zajedno jer Zapad je svoje narode “držao u stalnom strahu od društvene imovine i socijalne prvde”.
- Ona je bila komunista, ali nije bila ateista – seća se Jovankina sestričina. – Boga je zvala inženjer i imala je jak osećaj da će taj njen inženjer ugoditi neku njenu pravdu i istinu pošto su drugovi bili nemi i gluvi.
Sećajući se 33 godine drugovanja sa Brozovom, Čolak Kirali podseća kako su se za sve to vreme vreme na vlasti menjali mnogi. Oni se sa svojim prethodnicima baš ni u čemu nisu slagali. Samo jedna stvar im je bila zajednička, ravnodušnost prema sudbini Titove udovice, a sva briga o njoj svodila se na jedno pitanje: da li drugarica Broz piše memoare ili ih je već napisala. Ako ih je napisala, gde ih krije?
- Kada je devedesetih na čelo Srbije došao Milošević, obećao je Jovanki da će i ona biti ubuduće drugačije tretirana – nastavlja naša sagovornica. – I zaista, Ognjen Grković i Ranko Bugarčević iz Memorijalnog centra “JB Tito” koji su dotle “upravljali” Jovankinom sudbinom, nisu više dolazili na njena vrata da joj prete i “uče” je šta sme, a šta ne. Međutim, za vreme Miloševića ni drugi iz vlasti je nisu posećivali ali ni lopovi nisu ulazili u njen dom. Kada je Milošević pao, i pred slom njegovog režima, tetka Jovanka je nakratko bila na strani “dolazeće demokratije”. Mislila je da i za nju dolaze bolji dani. Ubrzo se razočarala.

PRVI IZLAZAK IZ KUĆE
RAVNO 15 godina Jovanka Broz nije smela da napusti svoju nazovivilu, i da se prošeta po ulici. Dozvolu za izlazak dobila je tek 1993, a razlog je bio poseta Ečkoj, gde je živela njena sestričina Jovanka Čolak Kirali.
Ova žena danas priča:
- Čekala je mesec dana saglasnost i potpuno neočekivano, dobila ju je. Ja sam u Ečkoj u svom domu okupila familiju, naše Ličane, i to je bilo spektakularno. Jovanka je došla u službenom vozili, a stotine ljudi tiskalo se da je vidi. Sećam se i ličkog menija.
Nažalost, odmah po povratku u Beograd, Jovankin službeni automobil se pokvario, odvezen je u servis i ona ga više nikad nije koristila.
OD LIKE DO EČKE
* SESTRIČINA Jovanke Broz rođena je 1951. godine u Titovoj Korenici u familiji Đerić. Ime je dobila po slavnoj rođaki i životnom saputniku predsednika SFRJ.
* SUDBINA žene po kojoj je dobila ime u velikoj meri odredila je i život Jovanke Čolak Kirali. Razvela se i pobegla iz “mešovitog braka” u Hrvatskoj. Deceniju kasnije usledio je ponovo rat, u kom je opet Lika stradala.
* NAJMOĆNIJA od svih Ličanki u SFRJ tada je bila uveliko izopštena i nemoćna, a Jovanka Čolak Kirali maršalovoj udovici je postala i “prozor u rodni kraj”.
* JOVANKA je živela u ovom periodu u Minhenu i Ečkoj i sve vreme je bila deo mreže za pomoć srpskom narodu iz dijaspore.

https://www.youtube.com/watch?v=JP8dA8hBdwQ



Titova soba tajni - Jovanka Broz - (Dokumentarni Film)

https://www.youtube.com/watch?v=ZWHyXh5-eRA



SAHRANA JOVANKE BROZ

https://www.youtube.com/watch?v=18HKRhog38c

https://www.youtube.com/watch?v=uvVuw_3LYyI



Zivot Jovanke Broz, film

https://www.youtube.com/watch?v=pjTFA8lru0A



Kontekst: Jovanka Broz

https://www.youtube.com/watch?v=sS2ctSbJFCQ



Titova Soba Tajni - Milovan Djilas (Dokumentarni Film)

https://www.youtube.com/watch?v=rQeHRDy-pYs

https://www.youtube.com/watch?v=cukHfdpmIDs



ZBOG OVOGA GA SRBI ZOVU OTAC NACIJE

http://www.telegraf.rs/vesti/1093449-objavite-ovo-kad-umrem-procitajte-politicki-testament-dobrice-cosica-foto
Sačuvana

donwlayco

  • Prijatelj
  • *****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 5690
Odg: TITO
« Odgovor #68 poslato: 08-09-2015, 05:40:20 »

Sačuvana

donwlayco

  • Prijatelj
  • *****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 5690
Odg: TITO
« Odgovor #69 poslato: 17-09-2015, 02:41:44 »



Žena o kojoj Tito nikad nije govorio

Josip Broz se u prijateljskom društvu i pred televizijskim kamerama vrlo rado prisecao mladih dana, ali nikada nije govorio o svojoj prvoj supruzi - Pelagiji Bjelousovoj.

I pre Drugog svetskog rata u najužem krugu oko Tita znalo se da ga o Pelagiji nije pristojno ništa pitati, jer ta se ljubav gasila dugo i bolno.

Sve je pocelo 1920. vencanjem u Sibiru. Nakon pet i po godina koje je proveo kao ratni zarobljenik propale austro-ugarske vojske u Rusiji i Sibiru, Josip Broz se u novembru 1920. vratio u novonastalu Kraljevinu SHS. S njim je stigla i njegova mlada žena, Ruskinja Pelagija Bjelousova, u poodmakloj trudnoci. Porodila se u kuci Titovog oca Franje.

Broz se zaposlio u bravarskoj radionici Filipa Bauma u Zagrebu, u Petrinjskoj 3, a uclanio se i u Komunisticku partiju Jugoslavije, koja je u to vreme bila u svom najvecem usponu. Posao je promenio 921. kada se zapošljava u mlinu Samuela Polaka u Velikom Trojstvu, selu nedaleko od Bjelovara. Tamo je sa suprugom živeo sledece cetiri i po godine.

O bracnome životu Brozovih iz tog vremena malo je poznato, ali cini se da su živeli skladno. Josip je Pelagiju zvao 'Poljka'. Zna se ipak da im je u novembru 1922. roden sin Hinko koji umire nakon osam dana od dizenterije, u junu 1923. od difterije umire 18-mesecna kcer Zlatica, Josipova neprežaljena miljenica. U februaru 1924. rodio im se sin Žarko, zdravo i živahno dete, koje im je donekle bilo i uteha.

Kad se bliskim saradnicima, bracnom paru Kopinic, 1941. rodilo dete, mlada majka Stela požalila se Titu kako ne zna da se brine o novorodencetu. Tito joj je odgovorio: 'Ništa ne brini, ja cu ti pomoci. Ni moja Pelagija ništa nije znala, ali sam ja video kako to moja majka radi sa mojom mladom bracom i sestrama, pa sam ja Žarka, kad je bio beba, i kupao, i povijao, i hranio.'

Pocetkom 1924. Broz je izabran u novoformirani Okružni komitet KPJ za križevacko-bjelovarsku županiju i to mu daje podsticaj, a javlja se i ambicija da bude organizator i predvodnik. To je vreme kada pocinje da se menja od mirnog porodicnog coveka u stranackog aktivistu kojem je porodica na drugom mestu.

U slobodno vreme Broz juri po sastancima u bližoj i daljoj okolini. Održava tajnu vezu sa pokrajinskim rukovodstvom KP u Zagrebu. Na sahrani partijskog druga iz Bjelovara drži buntovni govor, zbog kojeg osam dana provodi u zatvoru. Policija mu pretresa stan i pleni knjige, koje su mu nešto kasnije ipak vracene.

Kad je Josip Broz 1928. godine osuden na pet godina zatvora i ubrzo otišao na izdržavanje kazne, Pelagija se sa sinom Žarkom vratila u Rusiju. Nakon izlaska iz zatvora 1934. i Tito ce se ubrzo naci u Moskvi. U januaru 1935. Centralni komitet KPJ odlucio je da ga uputi na rad u Komiternu, odnosno u Balkanski zemaljski sekretarijat, kao referenta za rad po pitanjima KPJ. Tito je ocekivao da ce to biti prilika da obnovi odnose sa suprugom. Tri meseca je cekao na poruku koju nije dobio. Najvece razocarenje za njega bilo je saznanje da Pelagija nije bila brižna majka. Izgredi i nedolicno ponašanje Žarka, smeštenog u dom za decu inostranih zvanicnika, bili su razlog za veliku brigu.

Žarko je imao burnu mladost i živeo je na ivici zakona. Kao vojnik Crvene armije u ratu protiv Nemaca izgubio je ruku. Tito ga je vratio krajem 1945. i sin mu se, vrlo nestašno živeci u Beogradu, ženio tri puta.

Pelagija Bjelousova se nakon razvoda s Josipom Brozom preudala za Rusa i s njim dobila dvoje dece.
Sačuvana
 

Stranica je napravljena za 0.157 sekundi sa 24 upita.