ŠEST MISRERIOZNIH OTKRIĆA ZA KOJA NAUKA JOŠ NEMA OBJAŠNJENJE.
Voynichev rukopis
Radi se o drevnoj knjizi koja je uspela onemogućiti sve pokušaje da se dešifruje njen sadržaj. Knjiga je podeljena na poglavlja sa doslednim tekstovima i detaljnim ilustracijama. Čini se da je reč o stvarnom jeziku, ali onom koji niko prije nije video. I verojatno ima nekakvo značenje, no niko ne zna kakvo. Čak se ne zna ni ko je to napisao, niti kada je tačno napisano, pretpostavlja se prie 500 do 600 godina. Od njenog otkrića 1914., ova knjiga bila je objekt intenzivnog proučavanja od strane mnogih kriptografa, uključujući neke od vrhunskih američkih i britanskih vojnih kriptografa. Niko od njih nije uspeo dešifrovati niti jednu jedinu reč knjige. Neki pak tvrde da se radi o običnoj prevari, dok drugi smatraju kako je reč o tzv. 'glossolaliji', što je zapravo umetnost pisanja nečega što je nerazumljivo, a saopšteno je od strane više sile, poput Boga ili vanzemaljaca. Knjiga je postala sveti gral kriptografa i povesničara, a dobila naziv po rusko-američkom trgovcu knjigama Wilfrid M. Voynichu, koji je pronašao.
Mehanizam AntikytheraAntikythera je zapravo antički aparat pronađen na olupini broda u blizini Grčke koja datira iz 100 godine pre Hrista. Mehanizam od bronze i gvožđa, star 2100 godina koji je otkriven 1901. mogao bi se nazvati prvim astronomskim računarom. Sadrži opremu i strukturu koja nije pronađena na sličnim predmetima još 1000 godina. Naučnici se ne mogu složiti kada je mehanizam napravljen niti ko ga je napravio. Postoje pretpostavke da su aparat napravili Grci jer su instrukcije na njemu pisane na grčkom, dok drugi pak tvrde kako zapravo dolazi sa Sicilije. Smatra se da je mehanizam napravljen kako bi se predvidela i otkrilapozicija nebeskih tela, a neke pretpostavke idu toliko daleko da kažu kako je to olupina mašine za putovanje kroz vreme. Bilo kako bilo, mehanizam Antikythera sadrži funkcije i opcije koje su za antičko doba bile potpuna nepoznanica.
Cjevi iz BaigongaU dijelu Kine koji nije naseljen, a zapravo se radi o industrijskom području, postoje tri misteriozna otvora na vrhu lokalne planine koji se račvaju dalje u stotine drevnih zahrđalih željeznih cijevi. Neke cijevi vode duboko u planinu, dok druge vode do obližnjeg slanog jezera. Dio ih se nalazi i u jezeru, a dio ide uz obalu jezera. Neke od većih cijevi promjera su 40 cm te se čini kako su raspoređene se namjerom. U čemu je stvar? Arheolozi su naime zaključili da cijevi datiraju iz kamenog doba. Začudo, nemaju pukotina iako su stare tisućama godina. To sugerira da nisu postavljene pod zemlju samo tako, nego da su imale i neku svrhu. Pretpostavke idu od toga da su cijevi iz Baigonga drevni astronomski laboratorij ili čak pista za lansiranje svemirskih brodova koju su za sobom ostavili vanzemaljci.
Divovske kamene kugle s KostarikeKostarika i nekoliko okolnih područja preplavljeno je divovskim kamenim kuglama. Oblikovane su gotovo savršeno, glatke površine. Neke od njih su prilično malene, od samo par centimetara u prečniku, dok su druge prečnika 2,5 metara i teže nekoliko tona. Kugle se nalaze posvuda premda njihova svrha nije poznata, baš kao ni period kada su nastale.
Bagdadske baterijeBaterije su zapravo serija predmeta pronađenih na području mezopotamije, koji datiraju iz stoljeća prije Krista. Kada su ih arheolozi pronašli, prva pretpostavka bila je da se radi o običnim glinenim vrčevima. No to je ubrzo odbačeno s obzirom da su vrčevi sadržavali bakreni prutić te znakove korozije. To znači da su vjerojatno sadržavali tekućinu koja je u dodiru s bakrom proizvodila električnu energiju. Ako je to istina, radi se prvim baterijama na svijetu, premda još uvijek nije jasno čemu su točno služile.
Bloop1997. naučnici su snimili čudan zvuk u okeanu. Čudan i vrlo glasan. Toliko glasan da su ga snimila dva mikrofona udaljena 3000 milja. Zbunjeni su ga istraživači nazvali 'bloop'. Osobine zvuka snažno upućuju na živo biće, toliko nepogrešivo da većina naučnika veruje kako je njegov izvor neko morsko stvorenje koje se krije u dubokim, hladnim i večno tamnim vodama. No da proizvede takvo nešto, biće bi moralo biti mnogo veće od plavetnog kita. Ako je taj organizam sličan kitu, morao bi povremeno izranjati po vazduh, što znači da bi verojatno bio viđen, osim ako ne poseduje manji aparat za disanje, poput, recimo, slonove surle (a bilo je vrlo mnogo viđenja takvih čudovišta kroz povest). Kako god bilo, bloop se nije čuo nikad više nakon godine 1997., i ostaje jedna od neobjašnjenih tajni Zemljinih okeana. Nadobudni istraživači misterija, reći će da zvuk zapravo proizvodi drevno podmorsko čudovište Cthulhu, koje je opisao poznati pisac horora i naučne fantastike H.P. Lovecraft.