Forum Beograd Jagodina Ćuprija Paraćin

Molim vas da se prijavite ili se registrujete.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i dužinom sesije
Napredna pretraga  

Vesti:

Samo za Registrovane članove je moguć pristup u kategoriji '' Ljubav & Sex & Lepotice''
Obavezno pročitajne uslove korišćenja Foruma ->
Uslovi Korišćenja

Autor Tema: Knić - Kultura - Sport - Turizam  (Pročitano 7567 puta)

0 Članovi i 2 gostiju pregledaju ovu temu.

autentik

  • Administrator
  • Svedok stvaranja istorije
  • ******
  • Karma: +0/-0
  • Na mreži Na mreži
  • Pol: Muškarac
  • Poruke: 17391
    • Jagodina, Ćuprija i Paraćin kao na dlanu
Knić - Kultura - Sport - Turizam
« poslato: 18-10-2009, 20:48:01 »

Postoje ubedljivi podaci, da je Opstina Knic (Gruza) bila naseljena jos u mladje kameno doba. O tome govore iskopine o velikom naselju u grivackom polju pored reke Gruze, kao i mnoga orudja od kamena koja se nalaze u svim krajevima Knica (Gruze). U poznije doba jelinske i rimske kulture takodje je bila naseljena. Tragovi iscezlih varosi u polju sela Radmilovica, pored Boracke reke, i u varosici Gruzi, kao i drugim mestima jasni su svedoci njene naseljenosti.

Ime Borca, kako se nazivao predeo u Knicu, pominje se prvi put prema pisanim podacima, u prvoj polovini XIII veka, kada je Stevan Prvovencani podigao manastir Zicu. Jednom hrisovoljom iz tog doba on dodeljuje, izmedju ostalih i Zupu Borac manastiru Zici.

U kasnije doba, kada se ispred Turske najezde granica srpske drzave sve vise pomerala na sever, Knic (Gruza) dobija sve veci znacaj, a njeni gradovi Cestin i Borac postaju vazna uporista. Kada su podignuti ovi gradovi, o tome nema pisanih tragova. Neki nasi istoricari smatraju, da su im temelje udarili jos stari Rimljani. Ali, za vreme Nemanjica oni su jos vise utvrdjivani i prosirivani, posto su bili na periferiji drzave. Oni su sluzili tada kao jaka utvrdjenja u odbrani od Madjara i drugih nasrtaja.

Istorijsko delovanje knicana (gruzana) pocelo je tek posle boja na Kosovu. U to doba Knic (Gruza) je bila dobro naseljenja. Jos se poznaju tragovi starih puteva koji su se Knicom ukrstali. Jos stoje mnoga stara groblja i temelji porusenih crkava, gotovo u svim selima Knica. Mnoga sela u Knicu iz tog doba nose ista imena kao i danas: Kamenica, Konjusa, Vracensnica, Belo Polje, Brestovac, Becevica, Borac, Cestin, a narocito se pominju Poskureice 1381 godine u jednoj povelji kneza Lazara, gde su bili njegovi vinogradi.

U doba despota Stevana Lazarevica nastaje i veliki procvat Knica. Trgovina se razvijala, stanovnistvo umnozavalo, a grad Borac sa svojom velikom varosi ispod grada postaje vazan politicki i vojni centar njegove drzave. Na gradu Borcu resavana su tada vazna drzavna pitanja. Sa grada Borca upucivanje su vojne snage protiv Madjara na severu i Turaka na Jugu . Na njemu su stvarani vojni planovi i potpisivani trgovacki i politicki ugovori sa raznim zemljama.

U Borcu despot Stevan potpisao je 2. decembra 1405 godine trgovacki sporazum sa Dubrovackom Republikom, kojim im daje privilegije sto su imali za vreme cara Dusana i kneza Lazara, da mogu po Srbiji trgovati.

Godine 1438 turski car Murat II osvaja dobar deo srpskih zemalja, pa i Gruzu, Cestin i Borac, kao i grad Ostrvicu pod Rudnikom. Od tada se gubi njihov znacaj. Gruza je tada dobrim delom popaljena, a stanovnistvo odvedeno u rostvo. Od kada je 1459 godine i poslednji kutak Srpske zemlje izgubio svoju samostalnost, Gruza je bila velikim delom opustosena. Kroz iducih dvesta godina Gruza je nesto malo naseljenija, da bi 1690 godine pod patrijahom Carnojevicem u poznatoj velikoj seobi Srba, skoro ostala pusta. U njoj je ostao tada vrlo mali broj starosedeoca i to u zabacenijim krajevima. Vreme je cinilo svoje. Gde su nekada bile varosi, sela i kuce izrasle su guste sume, a putevi postali neprohodni.

Kada je 1716 godine poceo rat izmedju Turske i Austrije Gruzani su stupili u dobrovoljce na strani Austrije. Ali kako su se bitke vodile po Gruzi i okolo nje, to su Gruza i kragujevacka nahija ponovo najvise opustoseni.

Dobivsi ove krajeve Pozarevackim mirom 1718 godine Austrijske vlasti vrsile su popis stanovnistva u osvojenim krajevima i u Gruzi je tada bilo: 4 kuce u Becevici, 5 kuca u Borcu, 4 kuce u Golocelu, 6 kuca u Grosnici, 2 kuce u Divostinu, 3 kuce u Draci, 5 kuca u Knicu, 1 kuca u Lipnici, 4 kuce u Cestinu, 3 kuce u Petropolju, 2 kuce u Dubravi, 5 kuca u Ljuljacima, 2 kuce u Belom polju i kod manastira Vracesnica 2 kuce. Ostala sela u Gruzi sva su bila pusta bez ijedne kuce.

Za vreme Austriske vladavine do 1739 godine bilo je nesto malo doseljavanja u Gruzu, kada su ovi prostori ponovo pali u tursko robstvo. 1788 godine Austrija je ponovo zaratila sa Turcima i pozvala Srbe da joj se pridruze. Mnogi Gruzani ucestvovali su u tom ratu.

Pri kraju XVIII veka od Kocine krajine, kako je nazvan Srpski ustanak od 1788 godine, u gruzanske guste sume i lugove prebegavale su pojedine porodice iz Crne Gore, Sandzaka i Sjenice i trazile zaklonitije mesto od Turaka. Za vreme prvog srpskog ustanka 1804 godine, Gruza je bila prilicno naseljena.

Znacajne istorijske trenutnke sa pocetka XX veka stanovnici Knicanske opstine pamte po mnogobrojnim Srpskim ratnicima koji su svoje zivote dali za slobudu tokom prvog svetskog rata, kao i veliki broj zrtava tokom drugog svetskog rata.

Medju prvim skolama u malenoj Srbiji otvorena je skola u Cestinu 1818 godine. Njen prvi ucitel bio je Nikolaj Nikolajevic iz Cestina, a 1812 godine otvorena je skola i u starodrevnom despotovom gradu Borcu, a potom u Draci i Vracesnici.
 

Stranica je napravljena za 0.065 sekundi sa 25 upita.