Štampaj

Molim vas da se prijavite ili se registrujete.
1 čas 1 dan 1 nedelja 1 mesec Zauvek
Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i dužinom sesije

[STEPSKI VUK]

Donosim ti u osmjehu nebeski plavi izvor
i zlatni dah svojih usana.
Suncem slijecem na tvoje grudi
i grlim ih poljupcima,
a preko tvog stomaka
rijekom zagrljaja zurim
da s prvim obrisima ranog jutra
udjem u gnijezdo tvojih strasti
i beskonacnom pozudom
zamirisem izmedju uzavrelih bokova
i podsjetim na dodire ptica.
Divno tvoje krilo,
vatrena je misao mojih ruku
i snop zrelog zita u njima.
Kao mjesec po njemu plovim,
a moji tanki i razigrani prsti,
u oblicima mekih pokreta uzdisu
i cvrstinom zanosa
osvajaju cijelu duzinu tvoga tijela.
Slavna su njihova milovanja u tebi,
duga i bijela ceznja tvog izvijanja.
Zudnja tvoja,
topli prsten oko moga struka
i slast u otkucaju srca,
proljece je i plamen mojih vena.
Cisto tvoje lice
ima ljubav tvojih usana
i dva bistra jezera sto se njisu.
Slavna su njihova milovanja u meni,
duga i bijela ceznja mog izvijanja.

[VUČICA]

...ogrnut ću se noćas tvojom nježnošću...
ljubav svoju prospi po meni
i ostanimo do jutra zagrljeni,
cijelu noć budimo jedno...
mjesec i zvijezde nek u čudu stoje
i poljubce naše broje....
a ujutro sa mirisom zore
ljubit ću te kao i noći ove,
ljubit ću te dugo i nježno...
a kako i nebi...
kad te želim neizmjerno....

[VUČICA]

¸*Putujemo snovima*

Snovima tihim putujemo mi,
daleko od svega,daleko od svih.
U zagrljaju nježnom,
čvrstom,svilenom.
Letimo do svemira pored
zvijezda što sjaje..

Od dodira tvog topim se
poput meda,
a oči tvoje sjaje poput bisera..

Zagrli me još jače,da cijeli život
putujemo snovima beskrajnim,
jer ti si anđeo preslatkog osmjeha,
čvrstog i nebeskog zagrljaja,
poljubca medenog,
duše nježne koju bi svatko poželio,
srca velikog i punog ljubavi,
nježnosti i dobrote....

[STEPSKI VUK]

Mislima te u oblik sna pretvaram
i dok sapatom izgovaram zelju za tvojim likom,
prilazis mi zemljana i okupana vatrom.
Tiha poput vjetra nosis jedro moga glasa,
a ja te u odsjaju ceznje gutam
i u plavoj svjetlosti daljine,
one iste svjetlosti iz koje izranja ljubav,
takvu smjelu i tako zrelu,
kao ljubav nas samih,
kao bozanstveni dar prinosim
i medenu u sebi iskonskom tisinom ljubim.
Iako te sad nema kraj mene,
iako su se vrazije udaljenosti ponovno razgalamile
hodas abecedom zagrljaja ponosno u meni
i slikom osmjeha koracas mojim usnama.
Oduvijek te u svom srcu i svojoj dusi imam
i tu spokojno odrastas,
a metri i kilometri sto se ponavljaju
i gaze vrijeme rastezuci moj pogled,
kao da se i ne dogadjaju
ili se nikada nisu dogodili.
Samo se mi sretni dogadjamo
u mnostvu tog prokletog cekanja.
Ne klecimo, opiremo se nadiranju samoce
i u vjecnim jutrima istine,
poput uzarenog pogleda,
kao plemeniti dodiri ljubavi,
pod prstima mjesecine nestajemo.

[VUČICA]

Kao što mi daruješ misli
tako me dodirni....
privij se uz mene,
neka mjesečina posipa svoj sjaj,
kao vodopad neka se zlati
po našim tijelima....
tiho,nježno dodirni me....
nasloni se na moje grudi,
noćas te tako želim...
jednostavno,ženski,
toplo i nježno,
znam...i ti mene.
Pitaš se kako sam sigurna?
Odgovaram ti....lijepo,
vidim...znam...osjećam...
zar to nije divno..vidjeti i
osjetiti želju u tvom pogledu...
ne plaši se dragi,
tu smo samo nas dvoje...
ti i ja,jedno srce,jedna duša,
ne plaši se,
poslušaj melodiju srca,
ne razmišljaj o sutra,
cijela je noć pred nama,
noć neka odluči kakvo
će nam biti jutro,
mjesec,zvijezde...svi su uz nas,
samo slušaj srca glas...

[VUČICA]

DRUGOJ POLOVICI DUŠE

Znam da me i dalje čitaš,
znam da često ovamo svratiš,
znam da me tražiš i pratiš,
znam da često pitaš za mene,
a trudiš se ostati leden,
a znaš da te poznam....
Prati mi zametene tragove
ako hoćeš,u njima dobro
skrivenog sebe naći ćeš.
Maštom te i dalje u srce
mogu dovući....
jer samo nebo zna kako šutim,
obgrljena tvojim stihovima,
zarobljena dodirima tvoje duše...
bez osude...nesputana...
tako tvoja...samo tvoja..
na vječitom izvoru igre...
o da mi je dotaknuti rubove
tvoga osmjeha,
poljubiti treptaj tvoje zjenice...
duboko ispreplesti vršcima prstiju
naše nemire...
dosanjati san nedosanjani....

[STEPSKI VUK]

Ima veceri, kad pozelim vidjeti suze u tvojim ocima, i istu onu bol zacinjenu golemom tugom, ali opet....
Prodje me ta zelja, i prije nego sto se okrenem, prije nego sto stisnem saku, preplavi me onaj poznati osjecaj ljubavi.. i zelja, beskrajna zelja da te samo poljubim, samo poljubim...
Sve me vodi k tebi: i bol, i losa iskustva, i nasi snovi, i sjaj u tvojim ocima, i osmjeh, i okus tvojih usana, i tvoj zagrljaj, i zaljubljeni pogled.

Kako si ? Kako provodis ove hladne noci ? Jel pomislis tu i tamo na mene ? Da li te netko ceka ?

Samo da si mi ti sretna, da se smijes, da ti okice sjaje, da ti ti se jezik plete, i da si...onako simpaticno nespretna kako samo ti znas biti...
Sve mi je sivo, zelim da mi se vrate boje, zelim da mi se vrati onaj poznati osjecaj...ali... sve me vodi k tebi.
Bol, tuga i nistavilo danas, a sutra...to samo ti znas, zar ne ?

[VUČICA]

Kad razgovaram s tobom i običan razgovor postaje poezija
ili bar naslov pjesme.Beskrajni mir tvoga bića pronalazi
beskraji mir u meni i kao da se ta dva mira neprestano
grla i ljube.
Dali smo to u razgovoru nas dvoje ili razgovaraju šume,
mora,polja,rijeke...?
Dali jedno drugome pričamo što radimo i što sanjamo
ili to trepere planete i u vječitom krugovanju
pohode svije zvijezde...?
Kakav je to tok što mi od tebe teče,
noseći me u svijetove daleke,
u obilazak duše velike i nedogledne...?
Tek kada razgovaramo ja sam ona prava,
bezgranična,ničim ograđena,
velika zemlja,veliko nebo,velika tajna.....
'

[VUČICA]

Sanjajmo slušajući šapat kiše...
sanjajmo to nam tako dobro ide,
bolje nego drugima...

Sanjaj da ti kradem usne svojima,
ljubim osmijeh osmijehom...

Sanjam te da mi mrsiš kosu prstima,
miluješ me pogledom....

Sanjajmo jer šta nam još preostaje?
Sanjajmo...
To nam tako dobro ide u dvoje....

[VUČICA]

Mogu te u mislima imati,
u srcu zaključati,
mogu te strasno ljubiti,
tako strasno i jako
da ćeš tamo u daljini
osjetiti koliko su snažni
moji poljubci...
koja je to erupcija strasti
i osjećaja namijenjena
samo tebi...
mogu te mislima zagrliti,
nježno ljubiti i tiho šaputati
kako je svijet lijep otkad si tu...

[STEPSKI VUK]

Vjerovali smo vremenu kada smo jedno drugome znacili vise od ispunjenja.
Dobro je da tako smo cinili.
Sada, u tisini sobe osluskujem disanje knjiga, prisjecajuci se nacina
Vodjenja igre davanja koju si samo ti mogla tako mastovito osmisliti.

[VUČICA]

...ovo je pjesma koja će te čekati
iza svakog kuta,iza svakog osmijeha...
pjesma koja ne zna prestati biti draga
i samo će te ona prenijeti preko zvijezdanog praga..
Kad mene ne bude
i kad ti oči nekako posive
kad na usne padne list jeseni,
kad se raduješ recimo nečemu
a ustvari misliš o meni.
Ova pjesma ima stotinu zadaća,
stotinu razloga da se ne odvaja od tebe,
ona je tvoj stražar u noći,
ja sam joj naredila da te čuva...
I kad mene ne bude tamo gdje me tražiš,
a bit ću tamo gdje nemožeš do mene,
ova pjesma će biti moje ime,
jer ne želim da ti u očima stanuju zime.
...ovoj pjesmi sam naredila da te ponekad sjeti na mene...

[STEPSKI VUK]

Jos jedna noc...
Svi spavaju, tisina oko mene i u meni...
Lutam po sjecanjima... Mnogo slika...
Posmatram svjetla grada... Bude u meni sjetu... Bez obzira ne sve ugodno je ovo osjecanje u meni... Secanja su lijepa dok nam daju snagu. Obecavaju da ima toliko toga lijepog sto smo prosli sto cemo proci...
Sutra ce i ova noc biti samo sjecanje...
Sam sam... Ali ne marim... Trenuci ukradeni samo za mene... Odavno ih nisam mogao sebi priustiti...
Previse obaveza... Suvise se brzo zivi...
I znam da cu sutra biti jaci zbog ove noci... Ispunjava me nekom toplinom... Godi mi ova tisina, saznanje da ljudi koje volim spavaju mirnim snom, da su tu... Nocas ih ja cuvam, mozda ce sutra oni mene...

[VUČICA]

Bogatstvo je znati
nekoga kao što si ti,
jer tvoja duša je velika i moćna,
tvoja dobrota ruši svako zlo,
zato uživaj u svemu
jer ti zaslužuješ to...
i sjeti se da ima nešto
vrijednije od zlata,
nešto slađe od čokolade,
sjeti se da imaš mene
i da ću uvijek biti
ovdje uz tebe...

[VUČICA]

TEBI...

Poklanjam ti osmijeh iskren
širok iz srca.
Radost koja ko virus
prelazi na druge,
zarazit te traži.
Poklanjam ti uho
kad govorit želiš,
šutnju i razumijevanje,
kad riječi ne dolaze
iz srca tvog.
Ruku kad se približiš
provaliji života,
pirhvati je pun vjere
i radosti.
Želim ti ljubav na malu
već veliku,neopisivu,
kakvu zaslužuješ.
Plovi oceanima slobodan,
svako novo svitanje
doživi punom dušom...
Od tebe tražim samo jedno:
osmijeh i da budeš sretan
i kad mene ne bude!

[STEPSKI VUK]

Tek je početak našeg ulaska u jesen,
tek stidljivo progovara zrela čežnja,
ali u svakoj struni tišine diše proljeće
i kao da smo jučer, a ne danas,
zeleni uzdasi trzaju naše zjenice
i našim očima neprestano cvjeta miris lipe.

Gledam kako te žuta boja sunocokreta
svlači pod mojim blagim zagrljajima
i osjećam da od ravnice mojih ramena,
pa sve do koljena, nježno samo za mene,
poput beskrajnih brezinih krošnji šumiš
i bezbrojnim valovima mirno tečeš u meni.

Iznosim crvene makove na tvoje obraze
a zlatne jabuke, tvoje tople grudi
neprestano kaplju po meni.
Tiho upijam tvoje valovito tijelo,
slijedim slatki okus njegovih dodira
i tažim žeđ laganim milovanjima.

Izvijaš se na mojim nestrpljivim usnama
i dok po tebi skupljam osmjeh kupina
zavodiš me pogledom svojih bedara
i sa čežnjom zrelih sokova zanosno osvajaš,
a za uzvrat, strpljivo te smirujem rukama
i rosom muških strasti kupam.

Tek je početak našeg ulaska u jesen,
tek su stasali prvi grozdovi slasti,
a već uživam zadovoljstvo tvoga bića,
i nazirem u tebi jesenje plodove,
plodove bogatije i sočnije, plodove
s kojima dočekujem ulazak u našu zimu.

[STEPSKI VUK]

Voljena moja, nasim otkucajima tece ljubav kao sto i njenim skladnim bicem tecemo mi i svaka pomisao na odustajanje ili popustanje, bila bi neprimjerena nasim skromnim nadanjima. Zato smo zasluzeno dio njene njezne milosti.

Svaki puta kad se zagrlimo zanosnim osmjehom nase obraze kupaju kapi njenih zrelih poljubaca i povezani slatkom potrebom uzajamnog disanja
postajemo trenutak u njenom vjeènom osjecaju. Voljena moja, usli smo u dragocjeno trajanje.

U nama su godine i tragovi bezbrojnih sjecanja, ali na nasoj kozi mladost povremeno jos zamirise, a u obrisima cekanja zlatni su dodiri sto dolaze
i s njima ce nasa strepnja za sva vremena nestati. Ljubav je u nama, voljena moja, i mi smo u njoj.

Sa zadovoljstvom smo obukli njene tople boje i tijela dostojanstveno prepustamo pocetku jeseni, jer nikada nismo ovako bezbrizno i mirno disali, kao sada kako nas je zauvijek u sebe primila. Nasa ljubav, voljena moja, nasa predivna ljubav

[VUČICA]

Dali bi želio?
Kada bi mogao
u moju zoru uploviti
i plavim osmijehom
moje jutro obojiti,
svojim rukama
svako moje buđenje
nježno zagrliti...

Kada bi mogao
u moje veče
se ušuljati i
srebrom sve
moje noći presvući
i tijelo toplinom
svojom zauvijek
grijati...

Kada bi mogao
svojim usnama
po mom tijelu
svoju ljubav bilježiti...
i bar jedan trenutak
vječnosti mene
u svojoj sudbini
oživjeti...

Kada bi mogao bi li želio?

[STEPSKI VUK]

Veliki je početak
u nitima tišine,
u ljubavnom naručju
osmjeh budi.
Veličanstven trenutak,
dragulj je visine
s kojim ću u tebe ući.
Iskreno me u ljubav uzmi,
u mekom zanosu
pravedno na bokove razdijeli.
Ljubavnicu u tebi budim,
poteci mirisima znoja,
vrhom bradavica zapleši,
i ljubavnika u meni
strašću probudi.


Užari vatrom zagrljaje,
razbuktane ruke želim.
U spirali snova
nebesko crvenilo
na grudi navuci.
Nježno usne raširi,
jednostavno s njima
po meni zapleši
i kad divlje baklje,
dvije usne izgube riječi,
zatvori oči labud ću biti.
Otvori ruke, u ritual me primi.
Iskreno ljubav uzmi,
u mekom zanosu
pravedno bokove razdijeli.

[VUČICA]

Zauzeo si posebno mjesto u mom srcu,
...mjesto gdje se počinju rađati
najljepši osjećaji...
oduvijek sam znala sa riječima,
ali za opisati što osjećam
ni jedna riječ nije bila dovoljna...
...s ničim se nemože opisati
kako mi je lijepo u tvom zagrljaju...
..ponekad me strah kad razmišljam...
bojim se kako ću dalje ako te izgubim,
ali borim se...
...jer znam da na rukama držim
nešto najvrijednije na svijetu..
...znam da je u srcu osjećaj
koji sam dugo tražila...
...i znam da ni jedan strah
nemože biti jači od toga...