... gde ispod oblaka pulsira život u hiljadu boja ...
Na jugu Banata, a severoistočno od Beograda, nalazi se Pančevo - grad sa preko 100.000 stanovnika, čije se ime pominje čak u drevnom IX veku. Od nekadašnje varošice, preko važne pozicije koju je imalo na Vojnoj granici i odbrambenoj liniji od Turaka, Pančevo, Srpska Sparta, razvilo se u lep, urbanizovan grad i postalo zanatsko, trgovačko i kulturno središte u kome su se isprepletale različite kulture. Do XIX veka, Pančevo je ekonomski veoma brzo napredovalo i jačalo, a prosečni Pančevac bio je gospodin - trgovac ili zanatlija, govorio je tri jezika - srpski, nemački i mađarski, oblačio se po poslednjoj evropskoj modi i imao bogat kulturni život. U Pančevu su vazda održavani balovi, koncerti i pozorišne predstave. Putovalo se parobrodom i železnicom.
Posle drugog svetskog rata, iz Pančeva su nestali Jevreji i otputovali Nemci, ali su pristigli neki novi ljudi iz svih krajeva bivše Jugoslavije. U južnom delu grada je zaživela jaka industrija. Pančevo se ubrzano modernizovalo. I opet se u Pančevo slilo mnoštvo naroda i različitih kultura, koji su sa sobom doneli pregršt novih ideja, želja i potreba.
U XXI vek, Pančevo je ušlo ponovo sa novim licem, umiveno i lepo, sa velikim planovima za budućnost.
Iako razna vremena donose razne promene - neke dobre, neke ne - jedno se ipak nikada neće promeniti : Pančevci će doveka biti Pančevci - opušteni, gostoljubivi i uporni, a Pančevo će doveka, ma šta mu radili, biti lep grad sa velikom dušom. Znaju to i svi koji su kod nas makar jednom bili. I, kao što reče naš veliki Miroslav Antić :
" Dunav se uliva u Tamiš
iz svih mora i svih okeana
Pančevo - to je kad se vratiš
u samoga sebe jednoga dana. "