Forum Beograd Jagodina Ćuprija Paraćin

Molim vas da se prijavite ili se registrujete.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i dužinom sesije
Napredna pretraga  

Vesti:

Samo za Registrovane članove je moguć pristup u kategoriji '' Ljubav & Sex & Lepotice''
Obavezno pročitajne uslove korišćenja Foruma ->
Uslovi Korišćenja

Autor Tema: Vaše je samo da umrete...  (Pročitano 3110 puta)

0 Članovi i 1 gost pregledaju ovu temu.

donwlayco

  • Prijatelj
  • *****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 5690
Vaše je samo da umrete...
« poslato: 14-04-2014, 02:33:28 »



Vaše je samo da umrete...

Njemu pripisuju slogan: „Vaše je samo da umrete, sve ostalo je naša briga“. Njegovo preduzeće ima najviše pogrebnih vozila u Evropi. On je kralj grobara - Drnda.
Kad u Evropi umre neki gastarbajter iz naših krajeva, kažu „Otiš’o kući sa Drndu“. Drnda, kršteno Radiša Mihajlović (61), vlasnik je pogrebnog preduzeća „Drnda internacional“ i prevozi pokojnike iz belog sveta u zavičaj, mahom u istočnu Srbiju.
I sam je bio na privremenom radu u inostranstvu kad mu je umro najbolji drug. On je organizovao transport njegovog tela i skupo ga platio. Video je da su pare u tom poslu. Dve godine kasnije, u Kučevu je otvorio svoju radnju, a danas mu je centrala u Požarevcu.
- Uveo sam nemačku disciplinu u poslovanje, iskustvo pokupljeno u svetu, i ono nešto moje... - objašnjava uspeh.
A da je uspešan, jeste: ima radnje po celoj istočnoj Srbiji, 22 specijalna „mercedesa“ i, što je važnije, dobar glas. Sve to jer je u praksi primenio onaj slogan s početka teksta. U svakoj njegovoj radnji prodaju se sanduci i ostala pogrebna oprema, odeća u crnoj boji raznih modela i veličina, i sve ono što asortiman jednog pogrebnog preduzeća čini potpunim: umrlice, florovi, cveće... Ali kod „Drnde“ je jedan ugao u svakoj radnji rezervisan za osnovne potrepštine: dezodoransi i sapuni, četkice za zube i brijanje, češljevi, žileti... i uz to ukusni neseseri živih boja. Sve to, naime, prema lokalnim običajima stavlja se u sanduk, da se pokojniku nađe na onom svetu, a Drnda se pobrinuo da olakša muku ožalošćenima.



U drugoj vitrini izložene su verne imitacije zlatnih burmi i prstenja, naušnica, ogrlica i satova - sve namenjeno poslednjem ukrašavanju i ostavljanju utiska na žive, ali ni to nije sve:
- Ako je pokojnik nosio štap, imamo razne modele. Kišobrane isto, i šešire, kačkete... - kaže Drnda, razbijajući predrasudu o tome da se za ukop pokojniku obuvaju kartonske cipele.
- Tražio sam i po Nemačkoj i po Italiji, nema to... Nudimo prave po ceni od 1.800 dinara - kaže poslovno.



A dokle ide briga za ožalošćene, svedoči podatak da Drnda prodaje i metle. Običaj je, naime, da se po iznošenju pokojnika iz kuće soba počisti isključivo novom metlom, pa je Drnda i na to mislio. U standardnu ponudu ulaze i žene koje će na grobu naricati. Obično se traže tri, ali Drnda može da ih nađe koliko treba.
Naravno, spreman je da se prilagodi i specijalnim zahtevima: da mušteriju pusti da legne u sanduk i proveri njegovu udobnost, da pokojnika, po želji porodice, proveze pored svih za života mu omiljenih mesta u gradu, da trubi pri ulasku u selo... Jedan je testamentom tražio da mu na prvu godišnjicu smrti organizuju slavlje, pa je Drnda našao šator, muziku, pevačicu u kratkoj suknji... Veselje je trajalo celu noć!
A kad je u Požarevcu sahranjivan Slobodan Milošević, kroz grad ga je vozio Drnda lično.
- Cveće je bilo nabacano na haubu da ništa nisam video. Pored mene je išao tadašnji predsednik opštine i govorio mi: „Drndo, levo... sad ispravi“ - seća se tog dana... „Slobin mercedes“ i danas rodbina pokojnika najviše traži, iako je nabavio novije i luksuznije modele.



I pogrebnici se moraju negdje ispuhati...

Srbin Bata radi u pogrebnom poduzeću svoga tasta Drnda Internacional. Gospodin Drnda otvorio je kompaniju nakon povratka kući s rada u Nemačkoj i Austriji. Danas je to međunarodna kompanija s 26 pogrebnih kola koja dopremaju Srbe preminule u inostranstvu kući ili vraćaju kući turiste čiji je odmor u Srbiji loše završio. Bata putuje iz istočne u zapadnu Evropu i obrnuto prevozeći brojna tela. Uz večno sivo nebo, stare hitove na radiju i poneku vatrenu raspravu s carinicima, vraća se kući smireno i sretno. No, putovanja i posebice interakcija s ljudima počinju uzimati danak. Naposletku, i pogrebnici se moraju negdje ispuhati. Kamera je uključena i celo se vreme fokusira na Batu tako da ne vidimo mrtva tela. Ovo nije morbidna priča o smrti nego intiman prikaz jednog pogrebnika.

http://www.youtube.com/watch?v=HcQHCVtqOFE
Sačuvana
 

Stranica je napravljena za 0.054 sekundi sa 21 upita.