PARAĆIN - Miroljub Đorđević Mareli (41), vlasnik „Mareli“ taksija, koga je juče na svirep način ubio kolega Aleksandar Milić (31), sahranjen je juče na paraćinskom groblju. Sahrani je, pored sina Denija i supruge Vinke, rodbine i prijatelja, prisustvovao i veliki broj kolega taksista i golubara. Prilikom spuštanja sanduka u raku, kolege golubari su simbolično pustili dvadesetak golubova, a taksisti su uključili sirene svojih vozila. Svi koji su ga poznavali imaju samo reči hvale za njega.
- Sa Marelijem sam u klubu golubara već nekih 20-30 godina i dobri smo drugari i kolege. Bio je uvek za šalu, nikada nije pominjao nikakve probleme. Iznenađen sam ovim što se desilo. Nikada nikome nije nikakvo zlo naneo. Nije bio čovek koji je živeo nekim životom da je moglo doći do ovakve stvari. Stvarno sam iznenađen - rekao nam je Nenad Stojinović, golubar.
Neki od taksista su se intenzivno družili sa njim.
- Dosta smo se družili, svake druge nedelje smo pekli neko prasence jer je nedeljom manje posla. Umeli smo da odemo i na pecanje, da pravimo roštilj. Kada su bile one velike vrućine, oko dva-tri sata isključimo telefone i odemo na Moravu na pecanje. Nama je uvek bilo lepo - priča nam Miki, taksista iz Ćuprije.
Prema njegovim rečima, sa Marelijem se znao dve godina, a družio se intenzivno u poslednji godinu dana, i tog jutra kada se dogodio zločin trebao je, kao i svakog jutra, da sa njim popije kafu.
- Bili smo super drugari, svakoga dana smo pili kafu. Čekao sam ga tog jutra da dođe na kafu. Zvao sam ga, a on nije odgovarao telefonom. LJudi iz autobusa koji je tada prolazio saopštili su mi da su upucali Marelija. Ponovo sam ga zvao, ali se i dalje nije javljao - rekao nam je Miki kako je doznao za zločin.
- Milića ne znam, ali svi pričaju da je loš i on i njegov otac. Pričali su mi ljudi koji su kod njega radili da su morali da pobegnu jer su nenormalni. Mareli je bio prva liga, voleo je da se zeza, da se šali, bio je društven čovek. Ne zato što je umro, već je zaista bio odličan drugar - sa setom u glasu objašnjava kolega.
Bojan, taksista iz Paraćina, sa Marelijem se poznavao od samog početka bavljenja taksi poslom, ali je poznavao i Milića.
- Mareli je bio super, za razliku od Milića koga sam takođe poznavao, ali sam ga se klonio. Milić nije bio društven, nije se družio sa ljudima. Nije pravio probleme, ali je bio ćutljiv, sklanjao se od kolega, nikada nije s nama popio kafu, a retko kada je s nekim i popričao. Sve je to krenulo od kada se Milićev zakačio sa Marelijem oko gluposti, oko mesta gde će ko da parkira. I posle je sve krenulo nizbrdo - završava svoju priču Bojan.
Milić je prekjuče najpre pucao iz krateža u Đorđevića, zatim ga 12 puta izbo nožem u leđa, a onda ga zaklao.
Glas Javnosti, petak 10. avgust 2007