Pa vidis,ja ne mogu sada precizno da izvucem paralelu izmedju drzavnih i privatnih fakulteta ali ono sto mogu da kazem da mi nije po volji sistem rada.Kako ja to vidim...Ono sto zameram nasoj opstini u nekoj meri je zastupljeno i u nasoj drzavi,a to je nekako slaba STRATEGIJA.
Dakle,nema(cini mi se)nekog plana.Sta pod ovim podrazumevam?
Prvo bi trebao da se napravi plan na polju cele drzave o potrebi odgovarajucih obrazovnih profila i njihovom broju.Zatim se ne upisuje neki ogroman broj preko toga>A ovo se cini iz dva razloga(tako ja to vidim):
1) Drzava nema pojma sta ce sa tolikim srednjoskolcima pa ih na ovaj nacin ostavljaju jos 10-tak godina na grbaci roditelja i
2) pare od skolarine.
Ovo kasnije rezultuje cime?
Gomilom mladih ljudi koji su upisali fax jer nisu znali sta bi i gde radili,nezadovoljni su,nezainteresovani,tesko usvajaju gradivo sa faxa(jer ga nisu ni upisali da bi nesto tamo naucili-a kada se tako pocne neki posao,sta da ocekuje covek?).
I kada se u 30-35 godina probudi u krevetu koji NIJE on kupio,u kuci koju NIJE on sagradio,jede hranu za koju NIJE on platio itd...itd...sta je on u stvari?I ko je tu kriv?On?Roditelji?Profesori?Drzava?
Svi ce vam dati neko obrazlozenje(roditelj-sve sam mu obezbedio;on-mrzeli me profesori;profesori-nista ne uci;drzava-omogucili smo mu da studira).A svi su odgovorni zapravo i svi su deo sistema obrazovanja i svi treba da stave prst na celo!