Forum Beograd Jagodina Ćuprija Paraćin
Razne zanimljive teme => Psihologija i on-line savetovalište => Temu započeo: ONA 13-08-2007, 13:24:05
-
Evo ja zapocela,pa da kazem prva,valja se,elem,uvek se vodim logikom,da ako ne mogu ikome da pomognem necu ni da mu odmognem,znaci za prijatelje,drage i voljene UVEK, a ove druge,pa koliko mogu
-
Jesu
u velikoj meri
-
jesu u mogucnosti, ali ne pomazu koliko zaista mogu. a i kada pomognu najcesce pomazu onima koje najmanje znaju
-
Pa dobro,ti bi pre pomogao meni koju ne znas,nego svome bliskom,ili ces mi reci DA BI,ali nisi u mogucnosti,ili opet u krug,a sto da ti ja pomazem....i tako u nedogled
-
Pa dobro,ti bi pre pomogao meni koju ne znas,nego svome bliskom,ili ces mi reci DA BI,ali nisi u mogucnosti,ili opet u krug,a sto da ti ja pomazem....i tako u nedogled
nisam uopste pricao ovde o sebi, vec o drugima. lakse je, jer kada se gleda sa strane svasta se vidi
-
E,sad kapiram tvoj problem,ti kao COVEK SA STRANE,svasta vidis i prenosis tudja iskustva,a sto onda ti drugi nisu ovde,pa da nam iznesu neko TVOJE MISLJENJE, e to bi vrlo interesantno bilo
-
E,sad kapiram tvoj problem,ti kao COVEK SA STRANE,svasta vidis i prenosis tudja iskustva,a sto onda ti drugi nisu ovde,pa da nam iznesu neko TVOJE MISLJENJE, e to bi vrlo interesantno bilo
to uopste nije moj problem, uz to odkud znas da nema ovde ljudi koji me znaju i ne iznose i nesto od mojih iskustava? i naravno ne iznosim TUDJE misljenje, vec MOJE vidjenje NJIHOVIH situacija.
-
Ma jasno je,vidi se ovde tvoj licni stav i pecat,a vidi se i da ima ljudi koji te znaju...SMEH...
-
Ako mogu uvek pomognem. Ako ja trebam pomoć s razlogom očekujem da mi se pomogne. I u većini primera se to desi.
-
ne...nisu u mogucnosti da sami sebi pomognu...a kamo li drugima
-
Nekad je pomoć da saslušaš nekoga.
-
a nekad ne mozes ni to.....jer imas i suvise svojih....
-
Pa onda napraviš skraćeni kurs "Draga Saveta"
-
...na tebi je da odlucis da li ces uraditi ovo ili ono.......
-
Tačno, ali više ljudi pa padne koja pametna ideja
-
sta je pisac hteo reci?
-
To se pročita u predgovoru
-
pravo je pitanje motiva da se drugome pomogne.budite iskreni prema sebi,i kad ne ocekujete nagradu (ne mislim materijalnu,mada i to radi),ocekujete zadovoljstvo sopstvenim postupkom?da li postoji situacija kada nekome pomazete na sopstvenu stetu,a znate da ce biti i osude okoline,i vaseg nezadovoljstva svojim postupkom?taj moralni imperativ,je li to zvaka iz literature,ili ga je neko iskusio?
-
Nista pogresno ako nekoga ispunjava ili nalazi zadovoljstvo u pomaganju ljudima! Zasto bi to bilo "pravo pitanje motiva"? :aq15:
Masa primera, ljudi,koji su, cak i svoj zivot, posvetili takvom jednom uzvisenom cilju! :aq29:
Sto se tice drugog dela posta, ja sam imala situacije kad sam pomagala na sopstvenu stetu.
Medjutim, na osudu okoline nisam naisla, pre na nerazumevanje.
Nezadovoljstvo nisam nikada osetila. Svesna sam, da postoje ljudi, kojima tesko pada svedok njihovog momenta slabosti.
I da najradje te iste kasnije izbegavaju. To je ljudski!
Nezadovoljstvo moze da se pojavi kada se ocekuje zahvalnost i uzvracanje! :aq28:
-
hteo sam da pitam sta je pravi pokretac nesebicnog postupka-to zadovoljstvo idejom da si nekom pomogao,ili "cist" altruizam?u prakticne efekte ne sumnjam,ni u njihovu korisnost.zamisli situaciju:profesor na ispitu slusa 23. put istog studenta,koji naravno opet nema pojma o cemu se tu zapravo radi;ali,to mu je poslednji ispit (ko zna kako je dosao dotle,nebitno),majka mu je dobila otkaz,nema osiguranje a bolesna je,on bi mogao odmah da se zaposli,ali needs diploma?pomoci mu,i izneveriti sopstveno zvanje i misljenje o sebi,ili biti dosledan svojim principima (postovati moralne norme),i osuditi ga na bedak?pitanje motiva se tu jasno vidi
-
hteo sam da pitam sta je pravi pokretac nesebicnog postupka-to zadovoljstvo idejom da si nekom pomogao,ili "cist" altruizam?u prakticne efekte ne sumnjam,ni u njihovu korisnost.zamisli situaciju:profesor na ispitu slusa 23. put istog studenta,koji naravno opet nema pojma o cemu se tu zapravo radi;ali,to mu je poslednji ispit (ko zna kako je dosao dotle,nebitno),majka mu je dobila otkaz,nema osiguranje a bolesna je,on bi mogao odmah da se zaposli,ali needs diploma?pomoci mu,i izneveriti sopstveno zvanje i misljenje o sebi,ili biti dosledan svojim principima (postovati moralne norme),i osuditi ga na bedak?pitanje motiva se tu jasno vidi
Mogu samo da podjem od sebe i da se stavim u polozaj profesora. Ovo je vec svrsen cin! Kod mene prolazi!
A znas zasto? Vec sama ta situacija govori da sam izneverila SEBE. Zvanje i principi u tom momentu ne igraju vise ulogu.
Ne primetiti ranije, da mu treba pomoc, smatrala bih sopstvenim propustom. :aq29:
A pokretac..... :aq15:pa, ja to nosim iz kuce, moj otac je bio cist altruista! Verovatno postoji i genetski faktor. Nisu sva njegova deca takva.
-
Moj odgovor bi bio pozitivan... :aq29:
-
Jesu,ali ljudi imaju granice do kojih mogu da pruze pomoc drugima.
-
Jesu ukoliko žele, ali takvih je nažalost vrlo malo.
-
NEMOJTE PUNO *******, DA LI STE NEKOM NASLI POSAO ,STAN..DA LI STE NEKOM ISKRNO REKLI NEMOJ DA BRINES OTICEMO ZAJEDNO DANAS TAMO.
-
ja sam našao posao za preko 50 osobe u jagodini
pošto sam non-stop po nekim firmama, svaki mesec različitim, ljudi me pitaju za da li ima neki posao, a firme me pitaju da li postoji neki zainteresovan pošten radnik
mnogima sam pomogao, dao telefone, uputio ih gde da idu
-
Ljudi su mogli oduvek da pomazu drugima, a zasto ne bi mogli i danas. To je bezvremena kategorija ljudskog karaktera, i za tako nesto je potrebno bezuslovna snaga volje i ljubavi da se nadjemo drugome u nevolji. Nije tesko. U svima nama postoji iskra dobrote, samo je skrivena i neaktivirana, ali svi smo mi, apriori, spremni da pomazemo i da nam pomazu.
-
Bravo, lepo rečeno
Već mi se sviđa tvoje razmišljanje
-
uvek....covek i nezna koliko je u njemu potencijala.
kod mene je to spontano,dok slusam o necijem problemu vec razmisljam kako mogu pomoci,svejedno na koji nacin.
jedino ne mogu da od drugih trazim pomoc.mozda jer sam naucila na suprotno.
-
Naravno da su u mogucnosti, e sad diskutabilno je kad, ko kome i u kojoj situaciji zeli da pomogne.
Nekim ljudima najbolje pomazemo tako sto im necemo (ili ne mozemo) pomoci.
-
Ja ne okrecem glavu kada ljudima treba pomoc, i cekam je zauzvrat, ali mi se desilo da mi treba neka sitnica, tipa da ne cekam red, a taj neko, okrene glavu. E tad poludim. Svima dajem i kapom i sakom koliko mogu i sta mogu, a ali kada meni nesto treba, jednostavno nema nikog, ili nece da se mesaju, a ja samo trazim da me saslusaju, nista vise. E to je bedak.I onda tada pomislim na onu, kada vidis coveka da se davi, gurni ga jos dublje, nedaj mu ruku, ali ja ne mogu tako, jace je od mene
-
Znam o cemu pises, ali mene takve situacije ne pogadjaju - navikla sam.
Kad zelim da izadjem u susret to i radim a da pritom ne kalkulisem hocu li nazad dobiti uslugu ili ne.
Ja u principu nikad i ne ocekujem usluge od ljudi. Ako mi je nesto potrebno, ja se obratim direktno bez ustezanja.
Svaku meni ucinjenu uslugu cenim jako i pamtim, mada, mozda ne pokazujem zahvalnost u onoj meri koliko bi se u tom momentu ocekivalo od mene, ali kad je potrebno znam da se nadjem ljudima bez rezerve.