Skazi a sto ti tri posta unazad pricas sam sa sobom? Mogu li da ti objasnim da pre nego sednes i postiras, lepo razmislis o cem' ces da pises, udahnes duboko pa napises svoje pametne misli... Nema potrebe da postiras tri puta za redom, svaki post ti je podjednako idealan za smeh.
Neko, tebi je potreban sedativ. Da imam, rado bih te ponudila istim. Mnogo besnis, decko bez da imas valjani razlog za to. Cuvaj zivce, trebace ti.
E sada, o Parkicu... Svrha poljskih ucionica jeste da tu moze cas da se odrzi i kada rominja kisica, znaci da ima strehu. One ploce koje su postavljene su jedno obicno ruglo i daleko od autenticnosti Parkica (kad su vec stigle pare za Park onda je trebalo uraditi valjano a ne proprti pare i skarabudziti park), reflektori su sasvim OK, a mogla je i lepa trava da se zasadi kao i ziva ograda. Kralj Aleksandar je dolazio da obidje Adzicev park, divio se ruzicnjaku i retkim stablima koje park posedovao. Kada bi napadao sneg, Adzic je stresao sneg sa mladih grana da bi se grane pravilno razvijale, da ne budu krive... i sada se nasao neko ko ce to da sece! Na Filozofskom fakultetu u Beogradu, grupa za pedagogiju i psihologiju, kao ispitno pitanje imaju Zivot i delo Adzica i njegov znacaj za razvoj pedagogije u Srbiji. Pa sad vidite jel je park zasluzio da ga mi, njegovi mestani, tako lako preuredjujemo i skaradimo.