Dragi moj "autentiku" , ja sam presla tridesetu i zagazila u cetvrtu deceniju zivota , dakle trideset i sitno...i mogu ti reci da mi nikada nije bilo lepse nego u tridesetim. Tada je covek najenrgicniji i tada treba da stvara i da daje svoj maksimum. Aleksandar Makedonski je tada osvojio svet:) Tada i imas i umes i mozes i tacno znas sta ocekujes od sledeceg jutra
Sad, to sto nemas "ni kuceta ni meceta" (citaj: ni zenu ni decu, u mom slucaju: ni muza ni decu) nije nikakav problem. Ako na to gledas kao na problem dobices kompleks inferiornosti . Gledaj to ovako: ja sam jos mlad/mlada i nema nikakve prepreke da se ne realizujem kao roditelj i suprug. Bogu hvala, zdravi smo i pravi i bioloski sposobni za reproukciju (mene je mama dobila u 34-oj i dala mi dobar alibi tako da cela ta fama oko udaje mene jos uvek ne dotice, a i izgledam bar 5 godina mladje od mojih (ne)srecno udatih prijateljica), Jedini je "problem' naci odgovarajuceg partnera, ali i tu si ucinio sve do je do tebe, to se ne nalazi tako sto krenes sa baterijskom lampom u trazenje neceg sto si izgubio, vec se desi ili ne desi. Dakle, nije problem u tebi, osim ako nisi izuzetno teska, netolerantna i zahtevna osoba, sto ti, provereno, nisi.
Moja je parola: BOLJE SAM NEGO SRAM!!! sto se i pokazalo dobrim na primeru vrsnjaka koji su se zbog paranoje od godina na vrat-na nos ozenili/udali, napravili decu i sada cupaju kosu sa glave zbog pogresnog izbora ili zovu bivse devojke/momke da im se isplacu na ramenu i ogrebu za jos koju partiju sexa bez obaveza.
Dakle, nema zurbe, ko veruje u ljubav , trazi ljubav dozivotnu i spreman je da se menja i da postane bolji covek zbog toga, a kada se to realizuje-shvatices da je bilo vredno cekanja. Dok cekas, radi na sebi , mentalno, duhovno i fizicki jer ljudi i dalje umeju da prepoznaju prave vrednosti i sto si bolji zasluzices i naci ces boljeg.