Zavisnost od hrane i metode lečenja
Zavisnost od hrane je način oslobađanja od napetosti putem uzajamnog delovanja sa objektom zavisnosti - hranom. Zavisnost od hrane se manifestuje tako što čovek ne jede samo kada je gladan već i kada je tužan, usamljen, uznemiren, ogorčen, nezadovoljan itd. U takvim situacijama hrana donosi samo privremeno olakšanje.
Uglavnom se problem prejedanja i suvišnih kilograma posmatra iz medicinskog ugla, a ne kao psihološki problem. Naravno, ne treba negirati činjenicu da problem sa viškom kilograma često ima medicinske korene, npr. poremećaj rada štitne žlezde ili neki drugi hormonski poremećaj. Pre nego što se započne rad na problemu suvišnih kilograma pomoću psihoterapije, neophodno je uveriti se da pacijent nema medicinski problem koji je glavni uzročnik suvišnih kilograma. Čak i u slučaju kada suvišni kilogrami predstavljaju rezultat hormonskog poremećaja, psihoterapija može biti korisno pomoćno sredstvo korekcije težine.
Ukoliko višak kilograma nije uzrokovan medicinskim problemima, psihoterapija će dati pozitivne i sigurne rezultate u izlečenju.
Kakvi su simptomi zavisnosti od hrane?
• Gubitak kontrole nad konzumiranjem objekta zavisnosti
• Sužavanje interesa na polje zavisnosti
• Prisustvo psihičke krize
1. Šta znači gubitak kontrole nad upotrebom hrane?
To su napadi kada se u jednom mahu isprazni polovina. Napad podseća na stanje pomućene svesti. Posle takvog napada najčešće nastupa kajanje za prežderavanje i osobu počinje da muči osećaj krivice, nezadovoljstvo sobom, u nekim slučajevima čak mržnja prema samom sebi. Međutim, uprkos takvim neprijatnim posledicama, napadi se ponavljaju.
U gubitak kontrole spada i blaža varijanta koja se dešava prilično često, kada je nemoguće odoleti parčetu torte ili nekom drugom ukusnom slatkišu.
2. Sužavanje interesa na polje zavisnosti znači da se čovek koji pati od zavisnosti od hrane neprestano interesuje temom mršavljenja, kupuje magazine, proučava nove dijete, diskutuje o tome sa svojim drugovima u nesreći. Po pravilu su takvi ljudi pravi eksperti u oblasti dijetologije i mogu ispričati mnogo zanimljivosti i korisnih stvari o tome kako treba mršaviti, ali na žalost, sva njihova znanja su potpuno beskorisna za njih same.
3. Psihička kriza je nesposobnost promeniti uobičajeni za njih odnos prema hrani. Dovoljno je samo da se počne sa dijetom kako bi odmah opalo raspoloženje, pojavila se razdražljivost i za nekoliko dana, u najboljem slučaju za nekoliko nedelja dolazi do recidiva.
Šta se događa sa čovekom koji pati od zavisnosti od hrane, kada on pokušava da se oslobodi svoje zavisnosti i promeni svoje ponašanje?
Zašto je toliko teško držati se dijete?
Glavni faktor je to što kod zavisne osobe hrana igra malo drugačiju ulogu od prostog utoljenja osećaja gladi. Ljudi koji imaju zavisnost od hrane su često prilično usamljeni, imaju malo zadovoljstva u životu , ne podnose napetost vezanu za neizvesnost. Zbog svega toga hrana ostaje skoro jedino što je uvek dostupno i čime je moguće obradovati sebe i uraditi nešto prijatno za sebe. I odricanje od takve male radosti organizam doživljava kao izdaju.
Metode lečenja zavisnosti od hrane
Pre nego što se otpočne sa lečenje zavisnosti od hrane, neophodno je saznati koji su uzroci pojave zavisnosti kod svakog pacijenta ponaosob. Međutim, postoje neki momenti koji su karakteristični za sve.
1. Mnogi problemi proizniču iz detinjstva. Često roditelji govore da su veoma zabrinuti o ishrani svog deteta. Usled toga oni posvećuju ishrani deteta više pažnje nego što je to potrebno. Ponekad roditelji teraju svoju decu da pojedu mnogo veće porcije nego što bi dete trebalo da pojede. Ukoliko roditelji duži vremenski period teraju dete da pojede više nego što je njegovom organizmu potrebno, detetu ne perostaje ništa drugo do prilagodjavanje situaciji. Dete se navikava da jede skoro ne osećajući ukus hrane, gutajući hranu u ogromnim zalogajima i potiskujući prirodno gađenje prema hrani kada je već sito. Kada se potisne gađenje prema jelu, teško je odrediti da li jedemo ukusnu hranu ili ne, da li smo pojeli onoliko koliko našem organizmu treba, ili dva puta više od toga. Na taj način dolazi do "oralne frigidnosti". To znači da čovek jede bez mere i ne osećajući ukus hrane.
2. Druga posledica nepravilnog vaspitanja je da ako dete odbija da jede, automatski izaziva nezadovoljstvo roditelja. Roditelj se ljuti i nervira. Standardna mamina ili bakina fraza je "Kako te nije sramota, ja sam kuvala, trudila se, a ti nećeš da jedeš". Prirodno je da takvo ponašanje formira u detetu refleks da kada ono ne jede, automatski ljuti mamu i ono postaje neposlušno dete, a kada dobro jede, mama se raduje, hvali ga i dete se oseća "dobro".
Na takav način lečenje zavisnosti od hrane u prvom planu sadrži rehabilitaciju prirodnog osećaja za ukus hrane i mere pojedene hrane. Isto tako treba nauciti kako raspoznati svoje potrebe i razlikovati od potreba značajnih ljudi u nasem zivotu.
Takođe je prilično rasprostranjena navika da čovek jeduci ublažava neprijatnosti. Najverovatnije je ta navika mnogima poznata. Ona je slična alkoholizmu. Kao što alkoholičar pije kako bi zaboravio na svoju tugu i probleme, osoba sa zavisnošću od hrane jede. Kako bi se čovek oslobodio te navike, potrebno je da poradi na svojoj sposobnosti izlaženja na kraj sa stresom na druge načine. Ali pre nego što se počne sa time, neophodno je saznati kakvi su to konkretno prolbemi koje gušimo pomoću hrane i kakvo istinsko osećanje se krije iza uznemirenosti. Za razne ljude to mogu biti razne emocije.