Forum Beograd Jagodina Ćuprija Paraćin

Molim vas da se prijavite ili se registrujete.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i dužinom sesije
Napredna pretraga  

Vesti:

Samo za Registrovane članove je moguć pristup u kategoriji '' Ljubav & Sex & Lepotice''
Obavezno pročitajne uslove korišćenja Foruma ->
Uslovi Korišćenja

Autor Tema: Tara!!!  (Pročitano 17349 puta)

0 Članovi i 2 gostiju pregledaju ovu temu.

gremlin

  • Zvezda u usponu
  • ****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Muškarac
  • Poruke: 3213
Tara!!!
« poslato: 25-02-2009, 12:15:02 »

Mesto koje je prvo dobilo sertifikat međunarodnih turističkih organizacija, poznato kao idealno za pripreme sportista. :aq17: :aq22:
Sačuvana

gremlin

  • Zvezda u usponu
  • ****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Muškarac
  • Poruke: 3213
Одг: Tara!!!
« Odgovor #1 poslato: 06-03-2009, 17:36:51 »

Sačuvana

posmatrac

  • Zvezda
  • ***
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 1110
Одг: Tara!!!
« Odgovor #2 poslato: 06-03-2009, 20:48:25 »

Od pet najvisih planina u Srbiji, nijedna nije u Zapadnoj Srbiji, dok su cetiri u Istocnoj Srbiji To su: Stara planina, Besna kobila, Vardenik i Dukat. Kopaonik je u Centralnoj Srbiji. Zato, gledajuci planinske potencijale, Istocna Srbija je u velikoj prednosti u odnosu na Zapadnu Srbiju. Medjutim, za sada turisticki, a pre svega ski centri, u Srbiji se grade prvenstveno u Zapadnoj Srbiji, na niskim nadmorskim visinama.

Logicno je u Istocnoj Srbiji u potpunosti zastiti Suvu planinu (Trem 1810 m), Vardenik (Veliki Streser 1875 m) i Dukat (1881 m), a dozvoliti gradnju turistickih centara na Besnoj kobili (1923 m) i na planinama koje su neposredno uz Vlasinsko jezero. Kada je u pitanju Stara planina, logicno je pojedine delove potpuno zastiti, a na drugim omoguciti gradnju. Svaka gradnja mora biti strogo kontrolisana da bi se planina ekoloski ocuvala.

Ekolozi su napravili veliku nepravdu prema planinama Istocne Srbije ponizavajuci ih u odnosu na planine Zapadne Srbije. Nacionalni parkovi su kategorija iznad Parkova prirode. Ekolozi su za Nacionalne parkove proglasili vecinu planina Zapadne Srbije, dok su planine Istocne Srbiji ili potpuno zanemarili, ili proglasili samo za Parkove prirode. Tako su Kopaonik, Tara, Zlatibor zasticeni kao Nacionalni parkovi, a Stara planina kao Park prirode.

Sa ekoloske strane gledista, u Srbiji je trenutno najugrozeniji Kopaonik, pre svega zato sto nije resen problem otpadnih voda. Prosto je neverovatno da se toliko novca ulozi u jednu planinu, a da se osnovni problem zagadjenja ne resi. Samo jedna zicara kosta vise od kvalitetnog postrojenja za preradu otpadne vode. Zar je moguce da ljudi krenu na planinu da bi uzivali u cistoj sredini, a istovremeno rade na njenom zagadjinju?

S obzirom na broj stanovnika i na okruzenje, Srbiji je potrebno 5 velikih zimskih centara i logicno je da to budu Kopaonik, Stara planina, Vlasinsko jezero, Besna kobila i Golija (koja je u Zapadnoj Srbiji, najvisi vrh Jankov kamen1833 m). 

Shodno globalnom otopljavanju, uz uracunat tehnoloski napredak za pravljenje vestackog snega, u nasem podneblju ima svrhe praviti zimske centre, orijentaciono, na visinama vecim od 1200 m nadmorske visine na severnoj strani planine, iznad 1600 m na juznoj strani i iznad 1500 m na istocnoj ili zapadnoj strani (odnosno 1350 m ako staza prolazi kroz sumu koja pravi dobru senku). Uobicajena fraza od  1400 m ili od 1600 m nadmorske visine nije dovoljno konkretna. 

Potencijal planina u Srbiji za turizam i ekoloska zastita planina su posebno znacajna tema ovog sajta. Ovo su dve kontradiktornosti za koje je u svetu dokazano da mogu jedna sa drugom. Ipak, neophodne je pojedine planine, kao i delove pojedinih planina potpuno zastiti, ali istovremeno siriti svesnost kod ljudi o neophodnom ocuvanju planina.

Ljudi u Srbiji najvise znaju o Kopaoniku i Zlatiboru. Medjutim, Kopaonik je mala planina u odnosu na Staru planinu, a Zlatibor je mala planinu u odnosu na veliki broj drugih planina u Srbiji.

A onda, treba reci da zapravo u Srbiji bez Kosova ne postoji ni jedna stvarno visoka i velika planina. Od okolnih zemalja Rumunija, Bugarska, Makedonija i Crna Gora imaju po desetak vrhova koji su visi od Midzora, najviseg u Srbiji bez Kosova. Medjutim, ovde je bitno naglasiti da su vecina tih vrhova kameniti i nepogodni za ski staze, slicno kao Suva planina. Za razliku od njih, Stara planina, Besna kobila i planine oko Vlasinskog jezera imaju proplanke koji su 'poput persijskog tepiha'.
Sačuvana

DEDA-EU

  • Zvezda u usponu
  • ****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Muškarac
  • Poruke: 4908
  • Ко у разговору с другим људима упорно настоји да н
Одг: Tara!!!
« Odgovor #3 poslato: 01-04-2009, 23:22:07 »

ТАРА


Масив планине Таре налази се у западној Србији, у северозападном делу оивичен дубоким кањоном реке Дрине, док му се огранци спуштају ка креманској долини и долини реке Ђетиње, где се ослања на огранке Златибора. Подручје планине Таре сачињава најзападнију скупину из групе Старовлашких планина и, у ширем смислу, састоји се од три подеоне целине, донекле издвојене речним долинама, превојима или седлима.
 
"Митровац на Тари Дечије летовалиште зими"
Тара у ужем смислу – Равна Тара – део масива са Калуђерским барама и кречњачком висоравни између следећих река: Дрина , Рача , Коњска река , Бели Рзав и Дервента (врх Збориште 1.544 метара надморске висине).
Црни врх – између суве границе Србије и Босне те између села Заовине и Растиште. У вези је са Равном Таром на превоју Чемериште, а са Звездом на седлу Предов Крст (врх Козији Рид 1.591 метара надморске висине).
Звијезда – у троуглу између села Растиште и Јагоштица и кањонског дела Дрине (врх Велики крај 1.444 метара надморске висине).

Са овим деловима јединствено физичко-географско подручје сачињава и Велики Столац (1.675 метара надморске висине) који је у Босни и истовремено највиши врх читавог подручја.

На основу дугогодишњих проучавања и истраживања овог подручја, а ради заштите изузетних природних вредности које оно поседује Скупштина Србије је 1981 god. посебним Законом подручје Таре прогласила за Национални парк.

Планина Тара је познато и традиционално летње и зимско рекреативно подручје. Повољни климатски услови, велики број сунчаних дана, средња висина око 1000 метра надморске висине.
Испод северних падина Таре лежи варошица Бајина Башта.
Планину Тару су проучавали многи научници. Први је био Јосиф Панчић. Познати планинар Др Куно Видрић, који је препешачио скоро све важније планине Европе, је навише времена провео на Тари обележавајући планинарске стазе и прикупљајући грађу за више књига о овој прелепој планини.
Тара-поглед са бране ђурићи



ZAŠTIĆENE BILJNE VRSTE
Pančićeva omorika
Panciceva omorika je endemo-reliktna vrsta naših krajeva, potomak iskonskih vrsta koje su u Evropi za vreme tercijara pre ledenog doba pokrivale velike prostore i povezivale evropske vrste četinara sa vrstama koje danas žive u severoistocnoj Aziji i na severozapadu Severne Amerike.

Zahvaljujuci posebnim uslovima na Balkanskom poluostrvu, omorika je mogla da se održi do danas, kao predstavnik izumrle vegetacije.
Naziv Pančićeva omorika dobila je po istaknutom jugoslovenskom velikanu prirodnih nauka, Josifu Pančiću, koji je najzaslužniji za otkrice omorike.

Pančićeva omorika kao reliktni biser autohtonih šumskih vrsta drveca Srbije, predstavljala je i dalje predstavlja predmet interesovanja svetskih istraživaca ne samo zbog njene izuzetne lepote već i zbog njenih bioloških i drugih osobina.

Omorika zahvata uski areal u srednjem toku reke Drine, gde se javlja na vrlo strmim, kamenitim obroncima.
Kao pravi stanovnik stenjaka, svojim uskim habitusom i vitkim stablom ukrašava litice Tare i predstavlja u prirodno-naucnom smislu jednu od najvažnijih vrsta drveca u Evropi.
Kao drvo omorika dostiže visinu do 30 pa cak i 40 metara, a u precniku debljine je 60 m.  Ima pravo i vitko stablo sa piramidalnom krošnjom.

Omorika raste na vrlo stenovitim i siromašnim terenima .                                                    Sem na krecnjaku raste i na drugim tipovima zemljišta. Razvija se podjednako dobro na suvim i mocvarnim zemljištima, podnosi mraz, kao i suva leta.
Biljne zajednice Pančićeve omorike javljaju se na veoma razlicitim tipovima zemljišta.

Šume omorike i smrce su uglavnom rasprostranjene na krecnjaku i to vecinom na velikim nagibima i to najčešce na hladnijoj ekspoziciji.. Pored smrče omorika može da opstaje sa jelom, belim i crnim borom i bukvom.
Omorika je glavna odlika kako flore tako i vegetacije planine Tare.
Panciceva omorika je najinteresantniji endemoreliktni predstavnik Tare, kojoj je na ovom planinskom masivu, od tercijera pa sve do danas, bio obezbeden kontinuitet postojanja. Ova vrsta i njena staništa postala su predmet nacionalnog ponosa, ali i predmet interesovanja citave svetske naucne javnosti.

U sastav flore ulazi 1013 determinisanih vrsta. Usled povoljnih ekoloških uslova mnoge od njih predstavljaju prirodne vrednosti kao što su:

Centaura Derventana, derventanski razlicak izuzetno atraktivna biljna vrsta sa ljubičastim cvetom čije je prirodno nalazište u klisuri Dervente u kanjonu Drine.Spada u endemičnu vrstu.

Jeremičak je takode endemicna vrsta, opojnog mirisa, stavljena pod zaštitu države.       Moguće ga je pronaci u svim borovim zajednicama, crnog, belog bore i crnjuši i to najčešće na lokalitetima Kaludjerske Bare, Miloševac, Gavran, Brus, Pasak i dr. On je tercijarni relikt.

Zelenika (božikovina) zimzeleni žbun ili do 10 m nisko drvo mediteranskog i atlanskog rasprostranjenja. Moguce ga je naci na prelazima izmedu potiske subalpske klime od 850 do 900 m nadmorske visine na severoistocnoj strani masiva Tara. Takode tercijarni relikt zakonom zašticena vrsta.

Žuta lincura vrlo retka gotovo iscrpljena vrsta na ovom podrucju. Kao omiljeni narodni lek masovno je vaden koren tako da je blizu potpunog išcezavanja zbog cega je stavljen pod strogu žastitu. Ima je na lokalitetima Miloševac, Zborište, Gavran, Dikava, Đurdevo brdo.

Velika plava lincura je takode vrlo retka i sada je ima samo na višim istaknutim krečnjackim stenacima. Ima je na svim sastojinama smrce i jele i to na Mitrovcu, Baturi i Zvezdi. Takode zakonom zaštićena vrsta.

Paprat rebraca veoma redak relikt. Ima je u bukovim šumama strmih padina Tare.

Crna cemerika je vrlo retka a na Tari se nalazi na Zvezdi, Dugom dolu, Stocu.

Tisa hiljadu godisnje drvo cija pojedinacna i retka stabla dosezu i do 25 m. Predstavlja antropološki endem. Moye se naci u kanjonskim nepristupacnim mestime Grlca (Nevesinjski potok), Brusnice, Džanici, Kanjon Belog Rzava. Zbog svojih karakteristika zakonom zaštićena.

Šume prašumskog tipa - u nekim delovima kanjona nalaze se nepristupacna mesta gde covek nije mogao da eksploatiše drvece i one su iskonski takve i ne menjaju se.

Reliktne zajednice oraha koji je iskonski živeo i ostatak je istorijske prošlosti. Može se naci na likalitetima Kanjon Race, Derventa, Aluški potok. Polidominantna yajednica Crveni potok i svi kanjoni.
Na obroncima šuma zastupljeno je preko 250 jestivih i 3 otrovne pečurke (zelena pupavka).
ISTORIJSKE ZNAMENITOSTI


Područje Nacionalnog parka Tara, zbog vodenih tokova i drugih prirodnih pogodnosti oduvek je bilo privlačno za život, o čemu govore mnogi lokaliteti i ostaci materijalne kulture iz najstarijih vremena.

Iz feudalnog perioda na području Nacionalnog parka Tara postoje ostaci gradina u Jagoštici i Zaovinama. Očuvani ostaci mogu se videti u Solotuši. Solotuški grad nalazi se na steni iznad Solotuške reke, na uzdužnom grebenu zvanom Kulina. Slični i u mnogo manjoj meri sačuvani ostaci, nalaze se na teritoriji šireg područja: Pilici, Rogacici i u Staparima iz doba Nemanjića.



Nekoliko lokaliteta starih grobalja iz srednjeg veka koja se u narodu najčešće nazivaju grčkim, rimskim ili latinskim, stavljeni su pod zaštitu mada se generalno može reći da su oštećeni i nedovoljno istraženi. To su nekropole u Rastištu, Zaovinama i Perućcu.

Naročito znacajan istorijski spomenik koji spada u zaštićene objekte kulturnih dobara, je manastir Rača koji datira iz XVIII veka. Manastir je podigao kralj Dragutin.To potvrđuje narodna tradicija kao i podaci u tronoškom i pećkom letopisu.Kaluđeri manastira Rače, posebno posle obnove Pećke patrijaršije, razvijaju veoma živ kulturno-prosvetni rad u cilju umnožavanja crkvenih knjiga, poznat kao prepisivačka škola.U toku Drugog svetskog rata u njemu je skrivano Miroslavljevo jevanđelje,delo izuzetne kulturološke vrednosti.   
                             Sekulići
Sačuvana
Ко у разговору с другим људима упорно настоји да наметне своје мишљење, макар оно било и тачно, нека схвати да болује од болести ђавола.

DEDA-EU

  • Zvezda u usponu
  • ****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Muškarac
  • Poruke: 4908
  • Ко у разговору с другим људима упорно настоји да н
Одг: Tara!!!
« Odgovor #4 poslato: 01-04-2009, 23:25:31 »

zaovine

Sačuvana
Ко у разговору с другим људима упорно настоји да наметне своје мишљење, макар оно било и тачно, нека схвати да болује од болести ђавола.

DEDA-EU

  • Zvezda u usponu
  • ****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Muškarac
  • Poruke: 4908
  • Ко у разговору с другим људима упорно настоји да н
Одг: Tara!!!
« Odgovor #5 poslato: 01-04-2009, 23:27:18 »

Kaluđerske bare
Sačuvana
Ко у разговору с другим људима упорно настоји да наметне своје мишљење, макар оно било и тачно, нека схвати да болује од болести ђавола.

DEDA-EU

  • Zvezda u usponu
  • ****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Muškarac
  • Poruke: 4908
  • Ко у разговору с другим људима упорно настоји да н
Одг: Tara!!!
« Odgovor #6 poslato: 01-04-2009, 23:32:19 »

VIDIKOVCI

Kada ste na Tari, nipošto ne propustite da obiđete tarske vidikovce. Imresivan prizor ispred Vas, priroda na dlanu, osećaj slobode i uživanje u predivnoj scenografiji koju je priroda napravila.

Banjska stena- dugo je nosila naziv Kozja stena, međutim ovaj vidikovac se nalazi na Banjskom točilu pa otuda i naziv Banjska stena. Banjsko točilo je bilo dugačko 1100 m, od Banjske pa sve do Drine. Točilo je ustvari uvala, kao korito, i tuda su ljudi spustali seno i drva sve do Drine. Građa se spuštala do jezera Perućac, gde je bilo splavište, i odatle se splavovima niz Drinu i Savu prevozila sve do Beograda.

Banjska stena se nalazi 7 km, 1 h pešačenja makadamom, od Mitrovca, na 1024 m nadmorske visine. U okolini je stanište medveda i divokoza. Sa ovog vidikovca može se videti HE »Bajina Bašta« i srednji tok Drine sa svih sedam rečnih terasa. Vidik se pruža sve do sela Bačevci i planine Maljen. Zatim se može videti brdo Đurđevac, levo iznad jezera. Iznad Đurđevca se nalazi Osat, odakle potiču čuveni zidari-Osaćani. Na jugo-zapadu se mogu videti Zvezda i plato Božurne na kome rastu tri vrste božura koje predstavljaju relikte i endemite Tare. U Bosni se vidi Bela kuća u Sušici, koja je u stvari bila lovačka kuća. Tu je takođe stanište medveda. Na 300 m od Banjske stene nalazi se hranilište za medvede, koji su ugrožena i zakonom zaštićena vrsta. Procenjuje se da na Tari ima oko 30 jedinki medveda.

Bilješka stena se nalazi u Zvezdi. Do ovog vidikovca se najlakše stiže od Perućca pored jezera, pa kroz Rastište i Sedaljku (mesto sa najmanje padavina na Tari, 596 mm godišnje), zatim se nastavlja asfaltom do Predovog Krsta, pa makadamom 7 km i stiže se na odredište. Bilješka stena se nalazi na samoj ivici kanjona i tu je stanište Pančićeve omorike. Od ivice vidikovca, i levo i desno, nalazi se Pančićeva omorika, kraljica Tare. Sa ivice se vidi izvorište potoka Nevelj, koji čini kanjon Grlca. Tim kanjonom se u prošlosti građa spuštala iz Zvezde do Drine. I sa Bilješke stene se može videti plato Božurne, sa svoje tri reliktne vrste vrste božura. Iznad livada se vidi vrh Orlov vis, zatim zaliv Klotjevac, a iza brda u Bosni Zeleni Jadar, gde izvire reka Jadar. Levo od Klotjevca je Crvena zemlja i čuveni rudnik Sase (ruda boksita). Na oko 1,5 km od Bilješke stene nalazi se Ravna Zvezda, gde je takođe hranilište za medvede. Na ivici platoa rukom možete dohvatiti vrhove omorika koje tu rastu.



Borovo brdo - Vidikovac Borovo brdo se nalazi na oko 30 min od hotela »Omorika«. Na tom mestuse nalazi spomen obeležje borcima račanske čete. Sa ovog vidikovca možete videti Bajinu Baštu i manastir Raču. Naspram vidikovca se vide plato Sokoline i stene kanjona reke Rače koji je nastanjen divokozama i medvedima, i gde se gnezdi jedini preostali par Surog orla, koji predstavlja pravu retkost. Na levoj strani se vide kanjon reke Rače i Dervente. U kanjonu Rače, 1865. godine, Josif Pančić je pronašao retku pticu puzgavac, koja nastanjuje samo taj deo Tare i jedan deo Istočne Srbije
Sačuvana
Ко у разговору с другим људима упорно настоји да наметне своје мишљење, макар оно било и тачно, нека схвати да болује од болести ђавола.

DEDA-EU

  • Zvezda u usponu
  • ****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Muškarac
  • Poruke: 4908
  • Ко у разговору с другим људима упорно настоји да н
Одг: Tara!!!
« Odgovor #7 poslato: 01-04-2009, 23:37:26 »

REKA GODINA

U Perućcu, na desnoj obali reke Drine, 13 km uzvodno od Bajine Bašte, nalazi se reka Vrelo. Ova zanimljiva rečica izvire iz masiva planine Tare i posle svog kratkog toka utiče u Drinu, zapravo se stropoštava sa prilične visine i pravi veliki i izuzetzno lep vodopad. Voda se uz jak huk survava U Drinu i pri tome se podiže pravi oblak od sitnih kapi, pa je na ovom mestu, čak i u vrelim letnjim danima izuzetno sveže i prijatno. Na samom slapu se nalazi i lep restoran.



Međutim, rečica Vrelo je zanimljiva i zbog nečeg drugog. Naime, njen tok je dugačak tačno 365 m, dakle onoliko koliko godina ima dana. Upravo iz tog razloga ovu rečicu meštani sa puno ljubavi nazivaju »reka dugačka kao godina«. Dužina njenog toka se ne menja jer ističe iz kraškog terena, a na ušću se takođe nalaze čvrste stene koje voda ne može da odnese. Ispod samog izvora reke podignut je i ribnjak u kome se gaji kalifornijska pastrmka.



Reka vrelo je meštanima Perućca darovala bistru planinsku vodu, predivan vodopad i ribnjak a oni su za uzvrat kumovali –»REKA GODINA«

                                                                                                                                                                                                                                                           

Dreaming on Tara 2 (It's raining down in Bosnia) by Miodrag Bogdanović



Sačuvana
Ко у разговору с другим људима упорно настоји да наметне своје мишљење, макар оно било и тачно, нека схвати да болује од болести ђавола.

DEDA-EU

  • Zvezda u usponu
  • ****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Muškarac
  • Poruke: 4908
  • Ко у разговору с другим људима упорно настоји да н
Одг: Tara!!!
« Odgovor #8 poslato: 01-04-2009, 23:46:10 »

PANČIĆEVA OMORIKA

Josif Pančić je za Omoriku, kao četinar koji se razlikuje i od jele i od smrče, prvi put čuo u užičkom kraju 1855.god. Nije uspeo da je pronađe prilikom posete ovim krajevima 1861. Godine 1865.naredio je da se za potrebe Velike škole iz Zapadne Srbije dostave grane sa šišarkama svih četinara i tu su se našle i dve grane Omorike,ali nije bilo zabeleženo odakle su donete niti ko ih je poslao. Već sledeće godine krenuo je sa svojim učenicima na naučnu ekskurziju po Zapadnoj Srbiji i opet je nije pronašao iako je išao putem koji je prolazio pored prirodnih staništa Omorike. Pančić je ne spominje ni u svojoj knjizi Fauna kneževine Srbije ( 1874 ).                                 Na kraju 1875.god. Josif pančić pronalazi Omoriku u Zaovinama, a pronalazak i opis je objavio na nemačkoj jeziku u članku Jedan novi četinar u Istočnim alpima, a opis biljke je napisan kako to i današnja botanika zahteva na latinskom jeziku. Odmah je počelo osporavanje u naučnim krugovima da se radi o novoj vrsti koju je Pančić nazvalo Picea omorica P., a često joj je tepao i ’’ ledena lepotica ’’. Pančić je ipak izdržao kritiku nauke i nova vrsta je dobila ime po njemu Pančićeva omorika. Pančić je uspeo da locira i neka druga prirodna staništa Omorike. Karlo Maly 1934.god. otkriva najinteresantnije nalažište Pančićeve omorike na Mitrovcu ’’ Crveni potok ’’ ili ’’ Tepih livada ’’, što prestavlja jedino nalazište Omorike na tresetištu.     Sva nalazišta Pančićeve omorike izdvojena su u tzv.rezervate prirode o kojima brine Zavod za zaštitu prirode Srbije u saradnji sa JP Nacionalni park Tara. Svako pojedinačno stablo Pančićeve omorike je pod zaštitom kao i prirodna staništa kao strogi rezervati prirode: Zvezda, Crveni potok, Karaula Štula, Crvene stene, Ljuti breg, Bilo i Podgorušica.


Pančićeva omorika kao ’’ živi fosil ’’ svetske flore predstavlja naučnu zagonetku ( poreklo, smanjivanje prirodne sredine samo na srednji tok reke Drine, slabost u konkurenciji sa drugim biljnim vrstama, osetljivost na negatino delovanje čoveka u prirodnim staništima, a sa druge strane jako dobro uspevanje u zagađenim urbanim uslovima ). Šumsko gazdinstvo u saradnji sa Institutom za šumarstvo iz Beograda podiglo je na Jelovoj gori prvu plantažu Pančićeve omorike, kako bi se ova sve više ugrožena vrsta spasila i omogućila proizvodnja sadnica. Kanic u svom putpisu navodi da su Pančićevu omoriku Rimljani koristili zbog izdržljivosti za podupiranje rudničkih jama u Bosni.

Josif Pančić 1888.god. sahranjen je u sanduku načinjenom od Omorike na vrhu Kopaonika koji po njemu nosi i ime – Pančićev vrh. U njegovo ime Gimnazija u Bajinoj Bašti koja nosi njegovo ime započela je sa projektom formiranja botaničke bašte u neposrednoj blizini škole.

Putujući po užičkom okrugu Josif Pančić, dočuo za Omoriku i odlučio da je nađe.       Omorika je najlepši evropski četinar

 
  Mesto rođenja Pančićeve Omorike, je Tara – selo Zaovine. Ove godine će na najlepši način biti obeležena stotridesetgodišnjica otkrića omorike i očuvanja istorije i života ''ledene lepotice''.

 PRADAVNO, pre ledenog doba, na velikom prostranstvu zemlje živela je mlada lepotica Omorika. Jednom tako ona od celog sveta odabere planinu Taru da tu zaspi. Onako vitka, nežna i prelepa preživljavala je smrti svojih biljnih i životinjskih vršnjaka, sve zemljine preobražaje – milione godina.
Putujući po užičkom okrugu dočuje za nju princ od botanike Josif Pančić i tvrdo odluči da je nađe. I ako je to bilo gotovo nemoguće, jer mu niko nije znao reći gde ona živi, posle dvadeset dve godine mukotrpnog traganja (dolazio je nekoliko puta na konju iz prestonice ovamo), probudi je i, sav srećan pokaže svetu.

  Svet je bio očaran besmrtnošću i lepotom ''Uspavane lepotice'', a princ time proslavi sebe i svoju malu zemlju, koja je jedina u svetu pružila uslove za večan život ovoj princezi četinara.

  Iz celog sveta tražili su od nje i nemoguće: Da prenese svoje oblike u njihove parkove. Udovoljavala je njihovim željama, ali pošto ta zemlja, je bila nova, nije imala onu čudotvornu, jedinstvenu materiju koja oplemenjuje, svi su videli da su te omorike – lažne. Ali ljudi sveta bili su ponosni što imaju što od omorike, makar i lažno.

  Vreme je prolazilo. Ljudi su izmišljali vozove, strugare, fabrike, elektrane, a omorika blagonaklono posmatrala čovekovo kretanje ka blagostanju.

  Ali, vreme je i drugačije prolazilo. Njeni sunarodnici su je zaboravljali, njeni, pa čak i najverniji – društvo za zaštitu prirode – sve ređe su je posećivali, kada su o njoj još uvek govorili.

Jednog dana dođoše inženjeri. Vidoše Drinu, koja je pod njom proticala a ugledaše u njoj i ogromnu korist, ali ne videše Omoriku, i to baš na njenu stogodišnjicu!

Tarabića proročanstvo!

Omorika, osetivši se nepotrebnom, bespomoćno poče da čeka mač sudbine.

Duboko izneverena razmišljala je, ima je i u drugim delovima Tare, a Pančićeva Omorika naseljavala je u dalekoj prošlosti sve kontinente pre smene ledenog i međuledenog doba zadržala se samo na lokalitetu okuke Drine između Bajine Bašte i Višegrada i zato predstavlja tercijalni relikt, ''živi fosil ledenog doba'', endemičnu i reliktnu vrstu. Ovaj redak egzotični četinar smatra se najlepšim četinarom Evrope, i danas zbog svoje izuzetne lepote krasi botaničke bašte širom sveta, jedino se zadržao u svom prirodnom obliku po vrletima Tare, u ambijentu svoje postojbine.

Njen pronalazač, Josif Pančić, rođen je u selu Ugrine u Lici, 5. aprila 1814, završio osnovnu školu u Gospiću, gimnaziju u Rijeci, filozofiju u Zagrebu a medicinu u Pešti, gde je promovisan za doktora medicine 1. septembra 1843. godine.

U Beču se upoznao sa Vukom Karadžićem i izrazio interesovanje da radi i proučava floru Kneževine Srbije.

Vuk mu je preporučio da zatraži od tadašnjih vlasti u Srbiji u Užicu.

Pančić je došao u Beograd 1846. godine, ali nije postavljen u Užicu zbog velikog broja protivnika tadašnje vladajuće dinastije.

Koliko je bio razočaran zbog neostvarene želje, sa druge strane, moglo bi se slobodno tvrditi da mu je odluka ispunila veliku želju da upozna floru Kneževine Srbije..

Kao najbolji poznavalac flore Srbije, 1850. godine primljen je za člana Društva srpske slovesnosti, a zatim postavljen za redovnog profesora prirodnih nauka u Liceju Srbije.            U Liceju, kasnije Velikoj školi Pančić je ostao do kraja života svojom ličnošću, radom, primerom i celim svojim životom delovao obrazovno i vaspitno na 34 generacije licejaca i velikoškolaca, širio znanja u našem narodu, a svojim naučnim radom stekao najveća priznanja ne samo u svojoj zemlji nego i u inostranim naučnim centrima Evrope i Amerike i za svoj narod, tek oslobođen od petovekovnog ropstva, osvojio Visoko mesto među drugim kulturnim narodima.

Dr Josif Pančić je osnivač i prvi predsednik Srpske akademije nauka i umetnosti, član Jugoslovenske akademije znanosti i umetnosti, Ugarske akademije zoološkog društva u Beču, član Bavarskog društva u Šerburu, u kojima su isticane velike zasluge njegovih naučnih radova za svetsku nauku.

Josif Pančić je u svojim proučavanjima dao veliki doprinos na polju botanike, zaštite prirode, zoologije, biogeografije i ekologije, mineralogije i geologije.

Samo na polju botanike Pančić je u Srbiji opisao 2176 biljnih vrsta i pronašao za nauku 102 biljne vrste.

Ali, jednog dana, i ako je bio besmrtan, princ umre. Velika žalost zavlada 25. februara 1888. godine. Omorika je od svog drevnog blaga dala da mu se napravi kovčeg. Sahranjen je na Pančićevom vrhu na Kopaoniku.

Imenom Josifa Pančića nazvan je Obrazovni cenar i Gimnazija u Bajnoj Bašti. U čast Pančića Gimnazija podiže Botaničku Baštu.

 

Rašo Ivanović
Sačuvana
Ко у разговору с другим људима упорно настоји да наметне своје мишљење, макар оно било и тачно, нека схвати да болује од болести ђавола.

gremlin

  • Zvezda u usponu
  • ****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Muškarac
  • Poruke: 3213
Одг: Tara!!!
« Odgovor #9 poslato: 02-04-2009, 13:24:48 »

Šta mislite koliko je angažovana Turistička organizacija Srbije da ove lepote predstavi svetu i dovede strane turiste, imate li neki predlog kako to može bolje. :aq17: :aq22:








2. april 2009 14:24  :aq17: :aq22: :aq28: :aq29:
Sačuvana

autentik

  • Administrator
  • Svedok stvaranja istorije
  • ******
  • Karma: +0/-0
  • Na mreži Na mreži
  • Pol: Muškarac
  • Poruke: 17391
    • Jagodina, Ćuprija i Paraćin kao na dlanu
Одг: Tara!!!
« Odgovor #10 poslato: 02-04-2009, 14:03:04 »

imam ja, ali nemam vreme

gremlin

  • Zvezda u usponu
  • ****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Muškarac
  • Poruke: 3213
Одг: Tara!!!
« Odgovor #11 poslato: 03-04-2009, 06:50:18 »

pazi ti sa tim vremenom i koristi ga, ako možeš odi i do Tare, možda ti se rodi i neka ideja.
Sačuvana

DraganDragan

  • Član
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 1
Одг: Tara!!!
« Odgovor #12 poslato: 17-08-2009, 10:45:17 »

@Šta mislite koliko je angažovana Turistička organizacija Srbije da ove lepote predstavi svetu i dovede strane turiste, imate li neki predlog kako to može bolje.

Evo kako moze bolje:
http://discoverserbia.org/
Sačuvana

autentik

  • Administrator
  • Svedok stvaranja istorije
  • ******
  • Karma: +0/-0
  • Na mreži Na mreži
  • Pol: Muškarac
  • Poruke: 17391
    • Jagodina, Ćuprija i Paraćin kao na dlanu
Одг: Tara!!!
« Odgovor #13 poslato: 17-08-2009, 14:33:17 »

@Šta mislite koliko je angažovana Turistička organizacija Srbije da ove lepote predstavi svetu i dovede strane turiste, imate li neki predlog kako to može bolje.

Evo kako moze bolje:
http://discoverserbia.org/


Svaka čast... i ja pokrećem nešto slično...

ali ovaj sajt je za pohvalu

Bravo...

posmatrac

  • Zvezda
  • ***
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 1110
Одг: Tara!!!
« Odgovor #14 poslato: 17-08-2009, 21:12:12 »

Lepe su i planine istocno od Morave, ali nema ko da ih pohvali.
Zar Rtanj nije upadljiv? Zar Stara i Suva planina nisu interesantne? Zar Beljanica i Crni Vrh iznad Bora nisu za zimski turizam? Zar ... , da se ne pitam vise!
Ali sta to vredi, kada ostaju u senci Tare i Zlatibora. Taj deo Srbije je blizi Crnoj Gori i Bosni, pa je blizi srcima tamo nekih...
 :aq16:
Sačuvana

Inana

  • Član
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Žena
  • Poruke: 26
Одг: Tara!!!
« Odgovor #15 poslato: 29-08-2009, 18:21:49 »

ovog vikenda krenuo jedan mladi austrijanac sa svojom devojkom amerikankom putem bosne, srbije, crne gore..  krajnji cilj tara ...inace  dolaze po prvi put na balkan , bas me interesuje kakve ce utiske da skupe
Sačuvana
 

Stranica je napravljena za 0.17 sekundi sa 25 upita.