Višegradska ćuprija na Drini je zadužbina velikog vezira Mehmed-paše Sokolovića (tur. Sokollu Mehmet Paşa, 1505. ili 1506-1579).On je jedan od velikih osmanskih vojskovođa poreklom iz Bosne. Na vrhuncu svoje moći naređuje da se u Višegradu na Drini sagradi most kome ravna nema.
Most je izgrađen u periodu od 1571. do 1577. godine, a gradio ga je tada najčuveniji turski arhitekta Kodža Mimar Sinan. Izgrađen je u istočnjačkom stilu i predstavlja remek delo tadašnjeg graditeljstva.
Ima 11 lukova sa blagim usponom prema sredini i silaznom rampom na levoj obali. Iznad lukova čitavom dužinom mosta proteže se profilisani venac iznad koga je ograda mosta. Ukupna dužina iznosi 179,5 m, visina nad normalnim vodostajem reke 15,40 m a širina mosta 6,30 metara. Most je građen od kamena, sedre, odnosno bigra, koji je dovežen iz Višegradske banje. Iznad šestog stuba nalaze se sa obe strane proširenja. Na prilaznoj rampi leve obale nalaze se tri otvora završena prolomljenim lukovima. Na sredini mosta je izgrađena sofa која је predviđena za odmor prolaznika, a preko puta sofe je ugrađen kameni portal.
Na sredini mosta se nekada nalazila kućica sa drvenom kapijom i mostovskom stražom, pa je zbog toga ovaj deo mosta nazvan kapija. Ovdje se nalaze i dve ploče od belog mramora sa stihovima pesnika Nihadija na arapskom pismu, koji govore o graditelju i godini izgradnje.
U svom vekovnom postojanju most je pretrpeo mnogo nedaća. Prvo zabeleženo oštećenje mosta bilo je rušenje jednog svoda u srednjem veku. Most je doživio jednu popravku 1873. godine, a 1896. godine velika poplava je uništila veći dio Višegrada, ali je ćuprija ostala skoro neoštećena, iako je Drina dostigla rekordnih 14,6 m dubine. Jedino je stradala kamena ograda mosta.
Godine 1914. su srušena dva stuba i svodovi koji se na njih oslanjaju, a 1943.godine su miniranjem stradala četiri stuba sa okolnim svodovima. U periodu između dva svetska rata most je privremeno bio osposobljen za saobraćaj uz pomoć metalne konstrukcije. Detaljna rekonstrukcija mosta izvršena je u periodu od 1949. do 1952. godine.