ako ti je ideja vodilja uporedjenje sa drugima,moze biti deprimirajuce.ali,ako te vode sopstveni ciljevi,kojima vidis da se priblizavas,to moze biti i nebitno.uostalom,gospodin jung je govorio kako tek oko 35. nas "duh" sazreva i pocinje da stvara neke druge prioritete,a on je govorio puno istinitih stvari.ne bih da ovo bude shvaceno kao bezanje,izgovor,ja jesam u toj situaciji,ali daleko od toga da smatram kako "nemam ni kuceta ni maceta",vazno je u kojim se kategorijama razmislja.:aq07: :aq07: :aq07: :aq04:
Pa imate sebe ... a možda grešim?Ljudi nisu ni svesni toga koliko im je neko potreban kao zivotni saputnik.Licno-ne volim ni najmanje samodovoljne ljude.
Svakoga dana treba da se uchi samo jedna stvar-kako da se bude iskreno srecan!
Naravno,ovo nije vezano za materijalni svet, vec svet u nama samima koji treba da usavrshavamo svakoga dana...
To izucavanje srece u teoriji zvuci interesantno, ali kako kaze Ducic - ni u jedan se ponor ne daje dugo gledati bez vrtoglavice i užasa... Mislim da to teoretisanje o sreci/nesreci nema nikakvu svrhu i sigurno ne dovodi do srece.Na mnogim primerima znam da dovodi do srece...Pa i na licnom...Svakoga dana treba da se uchi samo jedna stvar-kako da se bude iskreno srecan!
Naravno,ovo nije vezano za materijalni svet, vec svet u nama samima koji treba da usavrshavamo svakoga dana...