Vecina ljudi nije u stanju prihvatiti da nekoliko ljudi uspijeva manipulirati milijardama života, djelujuci kroz sve institucije i u svim zemljama. Ja to razumijem; medutim, jednom kada imate piramide i znate na koji nacin uvjetovati umove i stvarnost stanovništva, to postaje relativno jednostavno.
Kada nekolicina ljudi želi nadzirati i upravljati mnoštvom covjecanstva, na licu mjesta moraju postojati odredene strukture. One su uvijek iste, bilo da pokušavate manipulirati osobom, obitelji, plemenom, gradom, zemljom, kontinentom ili planetom. Najprije morate nametnuti ‘pravila, što se smatra ispravnim a što pogrešnim, što je moguce a što nemoguce, što je zdravo a što bolesno, što je dobro a što loše. Vecina ce ljudi bespogovorno poštivati ta ‘pravila’ zbog ‘be-e-e, be-e-e mentaliteta’ stada koje u kolektivnom ljudskom umu prevladava barem posljednjih tisucu godina. Kao drugo, malobrojnima koji osporavaju vaša nametnuta ‘pravila’ život morate uciniti krajnje neugodnim. ‘Pravila’ ili ‘konsenzusna stvarnost’ prijeko su potreban element naše kontrole. Najucinkovitiji nacin da se zajamci pokoravanje tim pravilima jest zagorcati život onima koji se razlikuju. Pojedince koji iznose drukcije poglede, verzije ‘istine’ stilove života držite podalje kao crne ovce u ljudskom stadu. Vec ste uvjetovali stado da prihvati vaša pravila kao vlastitu stvarnost, pa ono svojom osornošcu i neznanjem ismijava ili osuduje one s razlicitim stilom života. Time se na crnu ovcu Stvara pritisak da se pokori, što ujedno služi za upozorenje drugim pojedincima u stadu koji takoder razmišljaju o odvajanju ili osporavanju prevladavajuce stvarnosti.
Kao što sam ranije istaknuo, taj strah da budemo razliciti te iskazivanje stajališta koja pobijaju ‘pravila’ nadmocan je strah od onoga što ce drugi ljudi misliti o nama. U stvari, rijec je o strahu od toga što ce ovce koje nas okružuju reci i uciniti ukoliko pokušamo napustiti stado i preispitati njegove uvjetovane pretpostavke. Takav mentalitet znaci da mase same nad sobom provode red i poredak, držeci jedni druge na liniji. Ovca ostatku stada postaje ovcarski pas. Nije to ništa drugo nego psihološki fašizam – Policija misli sa svojim agentima u svakom domu, posvuda. Postoje agenti koji su do te mjere uvjetovani da uglavnom nemaju pojma da su neplaceni kontrolori umova. Govore mi: ‘Samo radim ono što je najbolje za moju djecu’. Ne, nego ono za što si programiran da vjeruješ da je najbolje za njih, kao što je programirano i uvjerenje da samo ti znaš što je najbolje.
Sve je to dio ‘podijeli pa vladaj’ strategije, presudne kada nekolicina nadzire mnoštvo. Svatko igra ulogu u mentalnom, emocionalnom i fizickom zatvoru svih drugih. Kontrolori samo moraju odrediti ‘pravila’ i povuci pravi konopac u pravo vrijeme kako bi njihove ljudske marionete plesale u odgovarajucem ritmu. Postižu to propisivanjem onoga što ce se poducavati u sustavu koji smiono nazivamo ‘obrazovanjem’, te nadziranjem onoga što prolazi pod ‘vijesti’ u medijima u vlasništvu Iluminata. Na taj nacin nemislecem stadu koje ne postavlja nikakva pitanja mogu propisivati što bi trebalo misliti o samomu sebi, drugim ljudima, životu, povijesti i aktualnim zbivanjima. Jednom kada definirate ‘pravila’ nema više potrebe da kontrolirate svakog pojedinog novinara ili reportera ili vladinog službenika. Mediji i institucije preuzimaju svoju ‘istinu’ iz tih istih ‘pravila’ i službenih priopcenja, refleksivno ismijavajuci i osudujuci svakoga tko nudi drukcije videnje stvarnosti.
Ovo što slijedi izvrsna je simbolicna prica o nacinu na koji ‘norme’ postaju prihvacene bez pitanja, pa cak i bez znanja o tome odakle potjecu. Netko mi ju je poslao preko moje web-lokacije.
Pocnite s kavezom u kojem je pet majmuna.
Unutar kaveza objesite bananu za konopac i pod nju stavite ljestve. Uskoro ce neki od majmuna doci do ljestava i poceti se penjati prema banani. Cim dodirne ljestve, poprskajte sve druge majmune hladnom vodom. Nakon nekog vremena, pokušat ce neki drugi majmun, uz isti rezultat – svi drugi majmuni bit ce poprskani hladnom vodom.
Uskoro, kada se neki majmun bude pokušao popeti po ljestvama, drugi majmuni pokušat ce ga sprijeciti. Sada izbacite hladnu vodu. Izvadite jednog majmuna iz kaveza i zamijenite ga novim. Novi majmun vidjet ce bananu i pokušat ce se popeti ljestvama. Na njegovo iznenadenje i užas, napast ce ga svi drugi majmuni. Nakon još kojeg pokušaja i napada, znat ce da ce ga, pokuša li se popeti po ljestvama, drugi majmuni napasti. Nakon toga, uklonite još jednog od izvornih pet majmuna i zamijenite ga novim.
Pridošlica ce krenuti prema ljestvama i bit ce napadnut. Prethodni pridošlica entuzijasticno ce sudjelovati u kažnjavanju! ^ Isto tako, zamijenite treceg izvornog majmuna novim, zatim cetvrtog, i naposljetku petog. Svaki put kada najnoviji majmun krene prema stepenicama, bit ce napadnut.
Vecina majmuna koji ga tuku nema pojma zašto im nije bilo dopušteno da se popnu ljestvama ili zašto sudjeluju u udaranju najnovijeg majmuna. Nakon što zamijenite sve izvorne majmune, nijedan od preostalih majmuna nikada nije bio poprskan hladnom vodom. Usprkos tome, nijedan majmun nikada se više nece približiti ljestvama kako bi pokušao uzeti bananu. Zašto ne? Jer koliko oni znaju, oduvijek je bio takav obicaj!
David Icke
Doba oporezivanja – globalna podvala i krada vašeg novca
Nešto slicno na sramotan se nacin dogodilo na Cipru, kad je uveden presedan izravne zapljene novca štediša kako bi se spasio bankarski sustav koji je hladno i proracunato srušen 2008., cime su preduvjeti za takvu pljacku i stvoreni. Sada stiže još jedna potvrda da globalna bankarska pljacka i grabež imovine samo što nisu zapoceli.
Medunarodni monetarni fond (MMF) objavio je ‘Izvještaj o fiskalnom stanju’ pod naslovom ‘Doba oporezivanja’ u kojem se, ukratko, kaže da je stanje svjetske privrede toliko loše da se mora razmišljati o povecanju poreza i zapljeni imovine:
‘Naglim propadanjem javnih financija u mnogim zemljama ponovno je oživljen interes za ‘porez na imovinu’ – jednokratni porez na privatnu imovinu – kao izvanredne mjere za ponovnu uspostavu dužnicke održivosti. Smatra se da takav porez – bude li uveden prije negoli se pojavi mogucnost izbjegavanja istoga, a postoji uvjerenje da se to nikada nece ponoviti – ne remeti ponašanje (a neki ga mogu smatrati pravednim)… Uvjeti za uspjeh su veoma dobri, ali se takoder moraju odvagati naspram rizika alternativa, što ukljucuje odbacivanje javnog duga ili njegovo napuhavanje i potpunu eliminaciju. … Porezne stope potrebne za svodenje javnog duga na razine prije krize, štoviše, prilicno su velike: smanjenje stopa duga na razine s kraja 2008. zahtijevalo bi (za uzorak od 15 zemalja eurozone) poreznu stopu od oko 10 posto za kucanstva s pozitivnom neto imovinom.’
PRIPAZI, ŠTEDIŠO
MMF je rotšildska tvorevina, utemeljena preko Sporazuma iz Bretton Woodsa na kraju Drugog svjetskog rata, kada je uz taj globalni problem ponudeno ‘rješenje’ u vidu novog ekonomskog poretka.
Ako MMF poziva da nešto treba uciniti, tada je scenarij napisala dinastija Rothschild, a ovdje MMF poziva na ‘jednokratni porez na privatnu imovinu’ (jednokratni, kako da ne), što nije ništa drugo nego krada imovine stanovništva koje nije bilo odgovorno za krah iz 2008., po zapovijedi onih koji su za to bili odgovorni.
Ovu pljacku MMF opisuje i kao porez na bogatstvo, dok su superbogati pospremili i sklonili svoj novac tamo gdje ga se MMF i organi vlasti ne mogu docepati. Jer, zaboga, zašto bi oni koji stoje iza MMF-a koristili MMF da kradu svoj vlastiti novac? Racun cemo platiti mi ostali.
Sve je cešci slucaj da banke kradu imovinu svojih štediša, ali to se planira i ozakoniti. Kako? Tako da se iskoristi sljedeca, umjetno izazvana financijska kriza, gdje bi se propadajucim bankama i bankrotiranoj državi omogucilo da legalno kradu imovinu stanovništva preko tzv. ‘bail-in’ sanacija (situacija u kojoj ce banke prvo sanirati dionicari i vjerovnici, a tek potom država), odnosno preko grabeža imovine.
Aktivistica za slobodu i ljudska prava te autorica više knjiga Naomi Wolf pokrenula je sudsku parnicu protiv banke WaMu (koja se prije zvala Washington Mutual) zato što je navodno ukrala 300.000 dolara s tri racuna nakon što je prestala slati joj mjesecne izvještaje te je blokirala pristup njenom internetskom racunu.
Ako je ono što Wolf govori istina, taj postupak banke je nezakonit – odatle i sudska tužba – ali takvo se postupanje želi pretvoriti u uobicajenu zakonsku praksu svaki put kad banka ustvrdi da je zapala u krizu s likvidnošcu. To bi se tako nastavilo, sve dok se ne bude imalo što ukrasti od bilo koga tko ne spada u onih manje-od-jedan-posto unutar mreže privilegiranih krvnih loza. U tom trenutku društvo iz filma Igre gladi, uz sitan broj megabogatih kojima kao robovi služe megasiromašni, bit ce gotova stvar.
Eric Sprott i Shree Kargutkar, komentatori iz financijske rubrike u novinama, pišu:
‘Pljenidbom novca s racuna štediša vece središnje banke zašle su tamo gdje se ranije ne bi usudile. Rubikon je prijeden. Ocekuje se da ovo, nadalje, bude ‘obrazac’ za bavljenje rizicnim, prezaduženim bankama i zemljama koje ih podupiru. Po prvi put od pocetka krize suoceni smo s novom paradigmom ili ‘obrascem’ nacina na koji ce se vece središnje banke pozabaviti slabostima u financijskom sektoru. Dok je stari obrazac ukljucivao tzv. ‘bailing out’, sanaciju banke kroz prebacivanje rizika s korporacijskog sektora na poreznog obveznika, novi obrazac poziva na tzv. ‘bailing in’, sanaciju banke gdje rizik ostaje unutar pogodene institucije nauštrb dionicara, vlasnika obveznica i na kraju štediša.’
BANKE NOVAC NEMAJU
Sve vecem broju ljudi konacno postaje jasno da je strahoviti globalni krah neizbježan i da banke, u dosluhu sa svojim vladajucim strukturama, sve više otežavaju ljudima da podižu svoj novac. Informativni web portal The Activist Post javlja da banka JPMorgan Chase zabranjuje telegrafske transfere stranim bankama i da onemogucuje podizanje gotovine u iznosu od 50.000 dolara i više – što cini i banka HSBC, a za njima ce slijediti i druge.
S obzirom da deponiranjem novca u banku on postaje njezina imovina, možete vidjeti kako je bankama jednostavno uzeti ono što žele. One ionako drže samo dio deponiranog ‘novca’, po principu posudivanja na bazi djelomicnih rezervi, što im omogucuje da stvaraju novac ni iz cega, pod nazivom ‘kredit’. Kad bi svi ciji je novac teoretski u banci došli zatvoriti svoje racune vrata bi se zalupila za pola sata jer banke novac u stvarnosti nemaju. I bez obzira na razne sheme bankovnih jamstava, ukljucujuci i one gdje jamstva daje država, novca za podmirenje jamstva nema. Americki istraživac Dave Hodges piše:
‘[Federal Deposit Insurance Corporation ili FDIC] ima svega oko 25 milijardi dolara u svom fondu za osiguranje depozita koji, prema zakonu, treba držati bilancu jednaku samo 1,15% osiguranih depozita. Kad bi na obzoru, i veoma blizu, bio bankarski kolaps, banksteri vas o tome ne bi obavijestili jer ne bi htjeli pokrenuti navalu ulagaca (depozitara) na banke. Buduci da je samo 1,15% svih depozita osigurano od strane FDIC-a, vaš bi novac bio ugrožen, a upozorena bi bila jedino elita koja bi novac potiho prebacila na neko sigurnije utocište. Kako to znam? Tako što sam, istražujuci ovu temu, otkrio da se upravo to dogadalo s prebacivanjem novca netom prije izlijevanja nafte u Meksickom zaljevu. Kako je utvrdeno, jutro uoci eksplozije Goldman Sachs je izdao ‘opciju prodaje za povlaštene insajdere’ u Transoceanu (vlasniku naftne bušotine Deep Water Horizon), pa je elita imala zajamcenu dionicku stopu dobiti, dok su svi drugi doživjeli financijski potop! To je neosporni model djelovanja svjetske elite.’
Glavno orude mreže iluminatskih krvnih loza jest bankarski sustav koji su one stvorile te nastavljaju držati pod svojom kontrolom. I zato se ne moramo fokusirati na ‘pojedinacne’ banke – one su tek nîti naspram cijele mreže, ili kompjuterski terminali naspram interneta. One nastaju i nestaju, ali bankarski sustav koji ih nadzire uvijek je tu, a dogadajima upravlja upravo on.
Nakon uspostave sustava i njegove strukture kako bi se izvitoperilo samo stvaranje novca koji je postao nekakvo fantazmagoricno ‘bogatstvo’ u formi ‘kredita’, gospodari novca docepali su se i ostatka sustava te su uspostavili strukture vlasti, korporacije, sudove, medicinu, ‘znanost’, ‘obrazovanje’, medije i tako dalje.
IGRA JE NAMJEŠTENA
Oni koji vladaju stvaranjem ‘novca’ vladaju i svime što ‘novac’ može kupiti – vidi gore – a sada smo stigli do tocke u kojoj vrlo malo imovine nije u rukama bankstera. U posljednjih 300 godina, naime, odvijalo se nevideno prebacivanje resursa od vecine manjini, preko manipulacije ‘novcem’ koji ustvari ne postoji.
Ideja je sljedeca: ono što je ostalo treba pokupiti preko sanacija tipa ‘bail-ina’ (pljacke štediša) i putem skidanja imovine s privatnih racuna, a ljude bi se takoder cijedilo kao spužve kroz povecanje poreza u raznim oblicima i nemali porast cijena osnovnih potrepština kao što su hrana i grijanje, te kroz rezanje ili brisanje cak i najnižih socijalnih davanja za siromašne i nezaposlene.
U mojoj najnovijoj knjizi Percepcijska obmana (The Perception Deception) opisao sam kako su cijene hrane umjetno povecane ne bi li se još više izmuzli vec ionako stanjeni kucni budžeti, cesto dramaticno, zbog ucinaka orkestriranog financijskog kraha. Ovaj mjesec u Ujedinjenom Kraljevstvu korporacije što se bave distribucijom elektricne struje i plina te stvaraju goleme profite najavile su nakaradna povecanja cijena svojih usluga i do deset posto. Za to ne postoje nikakva financijska opravdanja, ali ih ne mora ni biti kad mreže koje drže pod kontrolom energetske korporacije diljem svijeta drže pod kontrolom i strukture vlasti koje bi ih trebale regulirati i pobrinuti se da igraju pošteno. Gdje god se okreneš, igra je namještena.
U prvoj fazi komunalna poduzeca koja su nekoc bila u državnom vlasništvu prodaju se (prakticki poklanjaju) privatnim korporacijama – od kojih su mnoge u stranom vlasništvu kako bi bile distancirane od zemlje u kojoj djeluju – a u drugoj, omogucuje im se da povecavaju cijene kako bi još više rasli necuveno visoki profiti te isplate dionicarima.
Tijekom prve faze država – koja bi trebala djelovati u javnom interesu – lišena je kontrole nad komunalnim poduzecima, a tijekom druge faze otvoren je još jedan front u ratu protiv financijskog opstanka ljudi. Pokojna britanska premijerka Margaret Thatcher gotovo je bogolika pripadnicima politicke desnice u Britaniji, zbog njene rasprodaje komunalnih i drugih poduzeca, no ona je zapravo pokrenula slijed postupaka osmišljenih s ciljem da se ukrade njihova imovina ako nisu dio onih manje-od-jedan-posto.
Padaju mi na pamet purani koji bi glasali za Božic ili Dan zahvalnosti.
Ista se prica odvija u Sjedinjenim Državama i cijelom svijetu, gdje dohodak pada, a troškovi osnovnih životnih potreba stalno se povecavaju, zato što globalna, mracna klika vodi ovaj proracunati grabež imovine preko bankarskog sustava što sada diktira svakoj državi na Zemlji.
Svakim se danom plan sve više ostvaruje, a skriva se iza naizgled slucajnih i pojedinacnih dogadaja koji prividno nemaju nikakve medusobne veze, dok su, ustvari, itekako povezani. U jednom od prošlih biltena pisao sam o nacinu na koji je ‘prekid rada’ americke vlade služio interesima ljudi koji žele uništiti ono što je preostalo od americkog gospodarstva, a ovaj tjedan je autor Ed Klein, bivši Newsweekov urednik tema iz svijeta i glavni urednik casopisa New York Times Magazine, rekao da je ‘prekid rada’ bio namjerno orkestriran.
Nakon razgovora s više službenika Bijele kuce i bivših predsjednickih savjetnika, Klein je rekao da je cijela stvar bila unaprijed planirana od strane Valerie Jarrett, Obamine sadašnje bliske savjetnice. Politika tako funkcionira: vlastodršce boli briga za njen utjecaj na živote ljudi sve dok njezin ishod koristi njihovim politickim ciljevima.
Klein je kazao da je to napravljeno kako bi se dobili glasovi u izborima na pola mandata u 2014., okrivljujuci za Vladin prekid rada republikance zbog njihova osporavanja Obamacarea (Obamine reforme sustava zdravstvene skrbi) i podizanja plafona duga, što je put u slijepu ulicu, službeno odgovornu za obustavu aktivnosti državnih tijela koja pak nije utjecala na politicke staleže.
Paaa, da… to je doista mogao biti razlog na razini stranacke politicke manipulacije, ali mnogo dublji razlog na mnogo dubljoj razini zavjere bila je, izmedu ostalog, namjera da se potkopa americka privreda, a da Obamacare posluži za odvracanje pozornosti s najveceg od svih problema: katastrofalne razine americkog nacionalnog duga koji se povecava iz minute u minutu.
Što se više udaljavate od kolektivnih normi, to više skidate lance kolektivne stvarnosti i Matrixa. Svaki put kad nam kažu da nešto radimo ili vjerujemo, bez obzira koliko to bilo svakidašnje, vrijedi razmisliti: «A da, a tko je tako odlucio?» Odgovor ce gotovo uvijek biti: «Nemam pojma.» Zašto našim životom upravljaju ‘norme’ kojima ne možemo cak ni utvrditi izvor?
Moramo zahtijevati da se svaka norma’ konsenzusne stvarnosti dokaže kao instrument poštenja i slobode. Ako one to nisu, zašto bismo ih trebali poštivati? Norma je da naša djeca primaju cjepiva, iako je to zapravo rat protiv njihovog imunološkog sustava. Norma je da djeca moraju dobiti ‘dobro obrazovanje’, iako je to novogovor za dobru indoktrinaciju konsenzusnom stvarnošcu. Što su škole danas? “Laboratoriji za pokuse na mladim umovima, centri za uvježbavanje navika i stavova koje korporativno društvo traži. Obvezno obrazovanje služi djeci tek usputno; njegova je stvarna svrha pretvoriti ih u sluge”
Piše: David Icke
Ovo što slijedi izvrsna je simbolicna prica o nacinu na koji ‘norme’ postaju prihvacene bez pitanja, pa cak i bez znanja o tome odakle potjecu. Netko mi ju je poslao preko moje web-lokacije.
Pocnite s kavezom u kojem je pet majmuna.
Unutar kaveza objesite bananu za konopac i pod nju stavite ljestve. Uskoro ce neki od majmuna doci do ljestava i poceti se penjati prema banani. Cim dodirne ljestve, poprskajte sve druge majmune hladnom vodom. Nakon nekog vremena, pokušat ce neki drugi majmun, uz isti rezultat – svi drugi majmuni bit ce poprskani hladnom vodom.
Uskoro, kada se neki majmun bude pokušao popeti po ljestvama, drugi majmuni pokušat ce ga sprijeciti. Sada izbacite hladnu vodu. Izvadite jednog majmuna iz kaveza i zamijenite ga novim. Novi majmun vidjet ce bananu i pokušat ce se popeti ljestvama. Na njegovo iznenadenje i užas, napast ce ga svi drugi majmuni. Nakon još kojeg pokušaja i napada, znat ce da ce ga, pokuša li se popeti po ljestvama, drugi majmuni napasti. Nakon toga, uklonite još jednog od izvornih pet majmuna i zamijenite ga novim.
Pridošlica ce krenuti prema ljestvama i bit ce napadnut. Prethodni pridošlica entuzijasticno ce sudjelovati u kažnjavanju! ^ Isto tako, zamijenite treceg izvornog majmuna novim, zatim cetvrtog, i naposljetku petog. Svaki put kada najnoviji majmun krene prema stepenicama, bit ce napadnut.
Vecina majmuna koji ga tuku nema pojma zašto im nije bilo dopušteno da se popnu ljestvama ili zašto sudjeluju u udaranju najnovijeg majmuna. Nakon što zamijenite sve izvorne majmune, nijedan od preostalih majmuna nikada nije bio poprskan hladnom vodom. Usprkos tome, nijedan majmun nikada se više nece približiti ljestvama kako bi pokušao uzeti bananu. Zašto ne? Jer koliko oni znaju, oduvijek je bio takav obicaj!
Razotkrivanje normi
Mi stvaramo naš vlastiti svemir, koji je jedinstven. Što više redefinirate svoju stvarnost u odnosu na konsenzus, to cete više ‘stršiti’ iz gomile i izdvajati se od ostalih. Razlog zašto Iluminad nastoje gurnuti takve ljude natrag u stado u tome je što su oni prijetnja samoj konsenzusnoj stvarnosti o kojoj Matrix ovisi. Oni pokazuju da postoji više od jedne moguce stvarnosti. Vizionari su opasni ljudi za Iluminate i oni ih se žele osloboditi. Svojeglavci su nocna mora za manipulatore konsenzusne stvarnosti. Svijetu je potrebno izbijanje globalne epidemije virusa STRS-a – sindroma težnje k revidiranju stvarnosti. Potrebni su nam svojeglavi ljudi koji djeluju spontano, slobodnih misli i životnog stila, koji prihvacaju samo one trenutne ‘norme’ koje poštuju slobodu, a ne ropstvo.
Što se više udaljavate od kolektivnih normi, to više skidate lance kolektivne stvarnosti i Matrixa. Svaki put kad nam kažu da nešto radimo ili vjerujemo, bez obzira koliko to bilo svakidašnje, vrijedi razmisliti: «A da, a tko je tako odlucio?» Odgovor ce gotovo uvijek biti: «Nemam pojma.» Zašto našim životom upravljaju ‘norme’ kojima ne možemo cak ni utvrditi izvor? Ali tako je cijelo vrijeme. To nas vodi do sljedeceg: «Zasto bih to trebao raditi ili vjerovati?» Iz kojih bih razloga trebao slijediti tu normu? Odgovor na to uvijek ce glasiti nešto poput: «Moras tako postupiti, svi to rade». Ja tako moram raditi? Tko to kaže? Ja sam Beskrajno jedno, ne trebam raditi ili vjerovati ništa što ne želim. I necu. Još bolje, nemojte ni postavljati ta pitanja, znajte odgovore. Iz vlastitog iskustva mogu reci da jednom kada pocnete zahtijevati da ‘norme’ zasluže svoje mjesto u vašem životu, shvatite kakve su bezumne budalaštine upravljale vašim mislima i ponašanjem. Kao u prici o carevom novom ruhu. Norma koja vrijedi za sve norme je da se obicno ispostavi kako su one obicne gluposti. Nekoliko primjera:
Norma: Homoseksualnost je pogrešna ili se barem o njoj ne bi trebalo govoriti. Ona je neprirodna.
Gluposti: Kakav god bio oblik našeg tijela, možemo samo izražavati ljubav prema sebi jer je sve Jedno. «Voljet cu sebe samo ako se drugi dio mene koji volim nalazi u tijelu koje je drugacije od mog.» Uh??? Ludost, ali tako kaže ‘norma’. Cak i ako su jedini cilj homoseksualnog odnosa požuda i seks, pa što onda? Tijelo je hologram, nije stvarno. Uživajte u iluziji, ali budite svjesni da je ona samo to, i iluzija vas ne može kontrolirati. Što može biti ‘prirodno’ ili ‘neprirodno’ u jednoj iluziji? To je pitanje slobode izbora, što ukljucuje i slobodu da se ne sudjeluje.
Norma: Seks bi se trebao dogadati samo izmedu muškarca i žene u stabilnom odnosu, i bilo što osim misionarskog položaja «opsceno» je i «degutantno».
Gluposti: Tko je tako odlucio? Tko je nametnuo tu šablonu o tome što je normalno’? Kako se bilo tko usuduje diktirati drugima u cemu ne smiju uživati, ako svi ukljuceni pristaju na to? Ne, ne, u svom iluzornom hologramu smijete uživati samo na nacine za koje mi odlucimo da su «moralni», inace cemo vas osudivati (iako bismo i mi željeli raditi to isto). Imam prijedlog. Ja vama necu govoriti što da radite sa svojim racunalom ili svojim novcem, ako vi ne budete meni govorili što da radim sa svojim pimpekom (iako ne radim bogzna što u posljednje vrijeme, što sam rekao i trgovackom putniku s Viagrom).
Norma: Nikada ne smijete uzimati droge.
Gluposti: Kao i uvijek kod normi, sve je crno-bijelo. Postoje li droge koje bi trebalo izbjegavati? Naravno da postoje. Ali postoje i druge koje kad se uzmu u pravom okruženju i s iskusnim ljudima, mogu vas odvesti u zemlju cuda i pokazati vam iluziju svijeta u kojem mislite da živite. Zanimljivo je da su to obicno tvari koje vlasti osuduju. Trik je u tome da treba pristupiti prirodnoj sposobnosti ulaska u druge stvarnosti bez droga, ali uz razumno uzimanje one mogu biti korak na tom putu. Ako su droge štetne, zašto nas poticu da ih uzimamo kao bombone kad ih prepisuju lijecnici u ime iluminatskog farmaceutskog kartela? Te droge (lijekovi) služe planu, dok one koje razotkrivaju iluziju ne služe, i to je to. Ne radi se o tome da su droge dobre ili loše, ispravne ili pogrešne, pitanje je koje droge i u kojim okolnostima.
Norma: Nikada ne smijete prekršiti zakon.
Gluposti: Prije svega, postoji toliko zakona, i svakim ih je danom sve više, da je nemoguce ne kršiti ih cijelo vrijeme. Pridržavate li se uvijek ogranicenja brzine i sjetite li se svaki put privezati sigurnosni pojas? Ne? Onda ste prijestupnik. Sram vas bilo, nazvat cu policiju. Što su uopce zakoni? Njih usvajaju izabrani ili neizabrani diktatori, a ljudi na koje se zakoni odnose na njih nemaju nikakvog utjecaja. Ako ljudi zatim inzistiraju da morate poštovati zakon bez obzira na okolnosti, oni prihvacaju vjecno stanje tiranske kontrole. Kad bi se donio zakon da svu našu djecu trebamo predati vladi, bismo li to ucinili? Ne, kolektivno bismo mu se suprotstavili. Zašto onda ne radimo isto i s drugim zakonima koji namecu diktaturu? Zaboravili smo moc jedinstva. Kad bi svi koji su optuženi za prekršaj na temelju snimki prometnih kamera odbili platiti globu, sustav bi se urušio.
Ne budemo li se kolektivno usprotivili zakonima skrojenim da uvedu globalnu fašisticku državu, svi cemo živjeti u globalnoj fašistickoj državi. Ne treba biti atomski fizicar da se to shvati,’ zar ne? Samo ta jedna norma – «nikada ne smiješ prekršiti zakon» – dovoljna je da osudi svijet na diktaturu nekolicine, a gdje su još sve ostale.
Moramo zahtijevati da se svaka norma’ konsenzusne stvarnosti dokaže kao instrument poštenja i slobode. Ako one to nisu, zašto bismo ih trebali poštivati? Norma je da naša djeca primaju cjepiva, iako je to zapravo rat protiv njihovog imunološkog sustava. Norma je da djeca moraju dobiti ‘dobro obrazovanje’, iako je to novogovor za dobru indoktrinaciju konsenzusnom stvarnošcu. Jedna za drugom, te se norme ruše nakon što nam mrena padne s ociju. Od presudne je važnosti da si stalno postavljamo pitanje: prihvacam li ja to ovdje svoju stvarnost, ili mi ju netko usaduje izvana zato što svoju jedinstvenost mijenjam za norme i indoktrinaciju?
Wilson Bryan Key lijepo je to objasnio napisavši: «Programiranje od ranog djetinjstva osnovnim pretpostavkama, nesvjesno prihvacene ideje obicno se uzimaju zdravo za gotovo. Kada pretpostavke izbiju na površinu, uvijek ih treba preispitivati. «
Pretpostavke – trenutne reakcije izazvane uvjetovanim vjerovanjem – gradevni su blokovi zarobljene stvarnosti. Što uopce znaci to normalno’? Tko ga definira, i na temelju cega? Ono što je nekoj osobi normalno, drugoj nece biti normalno. Ono što je za nekoga genijalnost, nekom ce drugom biti ludost.’Norme’ su samo vjerovanja koja su se kroz ponavljanje ucvrstila do neosporne prihvacenosti.
I mi bismo im trebali dopustiti da upravljaju našim životima?
Majka je zakon
Misaona policija ima golemu vojsku saveznika pomocu kojih programira i kontrolira svjetsko stanovništvo. Oni se zovu svjetsko stanovništvo. Konsenzusna stvarnost toliko prožima umove masa da su oni namamljeni da budu cuvari svog vlastitog zatvora; ljudi se prilagodavaju izmišljenim konsenzusima zato što se boje posljedica budu li drugaciji. S obzirom na okolnosti koje su sada pred nama, mogli bi si postaviti jedno prilicno važno pitanje. Boje li se više posljedica toga da budu drukciji ili posljedica življenja u globalnoj fašistickoj državi?
Nije pretjerano reci da je to izbor s kojim se suocavamo jer nas konsenzusna stvarnost velikom brzinom vodi prema ovom drugom. Ako ne želimo ici tim putem, moramo se odvojiti od stvarnosti koja nas tamo vodi. To znaci izražavanje naše jedinstvenosti i odbijanje priiagodavanja tudoj verziji onoga što bismo trebali biti. Strah od izražavanja jedinstvenosti naših gledišta i nacina života posljedica je straha od toga što misle drugi ljudi: naše majke, ocevi, prijatelji, susjedi i kolege s posla. Ako ste u središtu pažnje javnosti, tu je i dodatan strah od masovnog ismijavanja i onoga što ce mediji reci o vama. Ali ja sam sve to prošao pocetkom 1990-ih i još uvijek sam ovdje, jaci nego ikad. Ne postoji ništa što ne možemo postici odlucimo li da nas ništa nece zaustaviti. Neki slabouman novinar napisat ce da sam lud. Neki slabouman citatelj povjerovat ce u to i smijat ce mi se na cesti. Pa što? To je važno samo ako moja stvarnost kaže da je važno, a nije. Tko ih šiša, koga briga? Ja sam ja, ja sam slobodan.
Obitelj, prijatelji, susjedi i kolege s posla cesto služe i cuvaju zatvor uma, pa moramo prestati odustajati od svoje jedinstvenosti zbog tih ljudi. Razumijem da je teško raditi stvari koje se sukobljavaju s konsenzusnom stvarnošcu i normama kako ih shvacaju roditelji itd. Ne želimo ih gledati kako se uzrujavaju i voljeli bismo da se nama ponose. Ili barem vecina ljudi to želi. Ali cekajte malo. Roditelji mogu izabrati da za nas stvore prividno tijelo u kojem cemo proživljavati ovu iluziju, ali oni nemaju pravo biti doživotni programeri uma i diktatori svojim potomcima. Njihova djeca ista su Jednota kao i oni. Roditelji i djeca iluzorna su stanja iste Jedinstvene svijesti i svi imaju jednako pravo izražavati se. Treba postojati zaštitništvo i osnovno vodstvo u djetinjstvu, ali to nije isto što i nametanje vjerovanja. Mnogi roditelji nemilosrdno nadziru svoju djecu i inzistiraju da se prilagode konsenzusnoj stvarnosti u koju oni sami vjeruju zato što su ih njihovi roditelji tako uvjetovali. Želimo li ici putem do slobode to se mora zaustaviti. Ako roditelji žele vjerovati u konsenzusnu stvarnost, to je u redu i fino, imaju pravo na takav izbor. Ali kada pokušavaju manipuliranjem navesti svoju djecu da rade to isto, nesvjesno postaju agenti Matrixa: «Tvoja majka je tako uzrujana zato što želiš živjeti u komuni. Silno je željela da postaneš bankar/lijecnik/pravnik. Ne znam hoce li to ikada preboljeti.«
Stvarno? Pa, recite joj da pokuša. Kako to da se ja nisam uzrujavao zbog toga što ona nije bila striptizeta? Tako sam to želio. Kao i uvijek u ovoj iluziju dvojnosti, ovdje postoje dvije tocke osciliranja, onaj koji namece i onaj kojem se namece. Obojica su odgovorni za gušenje jedinstvenosti i slobode misli. Svatko tko nastoji nametati svoju stvarnost nekom drugom bilo kojim sredstvima psihološki je fašist i sluga Matrixa, ali to vrijedi i za svakoga tko odustaje od svoje jedinstvenosti pod takvim pritiscima. Prvi korak na putu ka slobodi od kontrole je da drugima ne dopuštate da vam govore što trebate misliti i raditi sa svojim životom. Ako im se naš izbor ne svida mogu raditi ono drugo.
Nije važno što vaši roditelji ili vaši prijatelji i kolege kažu o vašim odlukama. Ono što je važno je da vi budete vi, a ne ono što vam netko drugi kaže da budete. Zašto bismo se trebali brinuti zbog reakcija onih koji cak ni ne poštuju naše pravo da budemo ono što jesmo. Mene nije briga što moja djeca rade sa svojim životima, sve dok je to ono što doista žele raditi, i dok poštuju slobodu drugih da tako rade.
To je njihov izbor, ne moj. Kad bismo se fokusirali na to da ne dopuštamo drugima da nam namecu svoju volju i da mi svoju ne namecemo drugima, razlika po naše živote i svijet bila bi fantasticna. Tako velik dio ljudskog potencijala zakljucan je iza barijere na kojoj piše: «Što bi ljudi rekli kad bih to ucinio ili rekao?« Zaboravite to i budite nesputani. Jednostavno to ucinite!!! Da, možda cete vidjeti kako se stari ‘prijatelji’ udaljavaju od vas, a pojavljuje se cijela vojska novih. Pa što? Super.
Gospodar iluzije
Iluzija vas može kontrolirati samo dok mislite da je stvarna. Kada uvidite da je vaša stvarnost pet osjetila iluzija, ona istog trena gubi velik dio svoje moci nad vama. Nožni prst ce vas i dalje boljeti kada udarite u nogu od stola, iako su i stol i vaš prst samo hologrami. Intelektualno znati da je to iluzija ne znaci znati to na razini dovoljno dubokoj da vas odvoji od nje, i još uvijek je tu konsenzusna stvarnost, kolektivni um, koji širi vjerovanje da je stvaran. Takoder možete i dalje biti uvuceni u misli i reakcije Matrixa nakon što ste prepoznali iluziju. Cuo sam da to zovu «uzeti 3-D trenutak«. «Kako mi se usuduješ to reci? … Sad cu ti ja…« Stop!! Duboko udahnite. Tri D trenutak. To je iluzija, sjecate se? Da, sranje, gdje mi je bila pamet? OK, opet sam dobro. Fiju! Naravno, takve se stvari dogadaju kad se pocnete iskljucivati, ali kontrola koju Matrix ima nad vama pocinje slabiti
Otkrio sam da ukolio si stalno ponavljate da je sve to iluzija, svijet snova, pocinjete Vidjeti’ tu cinjenicu sa sve vecom jasnocom. Još jedna stvar koja mi je zanimljiva je biti svjestan da vidite svojim mozgom, a ne svojim ocima. To znaci priznavati da se ono što mislite da vidite dogada u vizualnom korteksu mozga, a ne u vašim ocima. Ne znam što bi drugi mogli doživljavati cineci isto, ali meni se svijet cini puno drukcijim.
U nastavku procesa iskljucivanja stvari koje su vam prije mnogo znacile postajat ce manje važne, a vaš pogled na život i same sebe pocet ce se preobražavati. Postat cete tolerantniji prema sebi i drugima. Kada vidite da je to iluzija i da smo svi ista Jednota koja stvara naše iskustvo, oko cega se imamo uzrujavati? Jedini slucaj kada me zanima što drugi ljudi rade je ako namecu svoju volju drugima, kao što Iluminati rade nama ostalima. Uz tu iznimku, ono što ljudi rade potpuno je njihova stvar i mene se ne tice. Vaši stavovi prema svemu mijenjaju se kako se produbljuje vaše razumijevanje iluzije, i vi postajete ta svijest, umjesto da samo intelektualno prihvacate njeno postojanje. Nemojte misliti na taj nacin, znajte to.
Nemojte pokušavati to uciniti, ucinite to. To su bitno razlicita stanja postojanja. Kada postanete svjesniji iluzije moci cete poceti uživati u njoj bez svih posljedica koje nas zarobljavaju u slucaju kada mislimo da je stvarna. Možemo se zabavljati i izražavati naše želje sve dok to ne narušava slobodu drugih. Moje je gledište da cu pokušati sve što poželim, a ako mi se ne svidi necu to ponoviti. Ako mi se svidi, radit cu to onoliko cesto koliko mi odgovara. Iluzija Matrixa koristi strah i krivnju da nas drži u svojoj šaci. Imamo li iskustvo koje nam se ne svida, ili nam je žao što smo to ucinili, krivnja i trauma mogu nas pratiti citav život, utjecuci na svaku našu reakciju. Ali kada znamo da se naša 3-D iskustva dogadaju u svijetu snova, njihov utjecaj daleko je manje dubok. Utjecu li na nas za citav život iskustva koja proživljavamo nocu, u snovima? Možemo se s vremena na vrijeme probuditi uplašeni i u šoku zato što je san izgledao tako stvarno, ali taj osjecaj ubrzo nestaje i možemo se tome cak i smijati. «Bio je to samo san.», kažemo. Da, a i ovo je san, iako lucidan. Jedina je razlika u tome što smo uvjetovani vjerovati da je ovaj san stvaran, a njegove posljedice po nas komplicirane su na milijun nacina. Njegovu kontrolu možemo ukloniti tako što cemo ne samo razumjeti nego i živjeti cinjenicu da je ovo samo san koji sami stvaramo.’Smrt’je samo budenje iz sna, nije ništa cega bismo se trebali bojati.
Vidjeti kroz zrcalo
Kada promatramo naše svakodnevno iskustvo gledamo u zrcalo nas samih. To je zrcalo našeg vjerovanja o tpme što je stvarno. Ne vrijedi nam optuživati bilo koga drugog za ono što nam se ne svida u našim životima, odgovornost je na nama. Prihvatiti tu odgovornost i prestati optuživati druge – ih same sebe, što se toga tice – znaci napraviti ogroman korak na putu prema slobodi. Moc koju Iluminati koriste u kontroliranju i manipuliranju nije ništa drugo nego upravo ona moc koju njima i drugima svakodnevno predajemo. Najdestruktivniji izraz toga optuživanje je drugih za naše nevolje. Ciniti to znaci prihvacati da drugi imaju moc nad našim životima i stvarnošcu koju stvaramo. U stvari, samo mi imamo tu moc ako ju odlucimo koristiti; ali ako vjerujemo da drugi imaju kontrolu nad našom sudbinom, stvarat cemo takvu stvarnost. Iluminati nisu jedini odgovorni što je svijet ovakav kakav je. Kako bi i mogli biti? Samo je relativno malen broj njih svjestan cilja za koji rade. Nekolicina manipulira, a milijarde dopuštaju da se njima manipulira. Na kome leži prava odgovornost? Nas nije moguce kontrolirati osim ako sami ne dopuštamo da nas se kontrolira i još, što je od kljucne važnosti, inzistiramo da i ostali to dopuštaju. Zavadi pa vladaj temeljna je ideja svih diktatura, a ljudski je rod to dopustio na globalnoj razini. Arapi su usmjereni protiv Židova, crnci protiv bijelaca, desnica protiv ljevice, i Matrix mora tako funkcionirati da bi zadržao svoju kontrolu kroz dvojnost i podjelu. Iskljucivanje iz Matrixa znaci odbijanje priznavanja tih iluzornih sukoba. Svi smo mi Jedno. Ja odbijam promatrati Židova kao drugacijeg od Arapa i obrnuto. Obojica su izrazi Jednog, i treba ih promatrati i prema njima se ponašati jednako, tako da nitko nije važniji ili manje važan od nekog drugog. Odbijam promatrati crne ljude na nacin kako ne bih promatrao bijele, ili promatrati ‘ljevicu’ onako kako ne bih promatrao ‘desnicu’.
Kako bi i moglo biti ikako drugacije, osim ako vjerujemo u iluziju da je podjela stvarna? Ucinimo li to, Matrix nas ima u šaci. On potice iluziju podjele i dvojnosti; prihvatimo li to, zamka je aktivirana. Nema izlaza iz iluzije koja se temelji na podjeli ako prihvacamo uvjerenje da je podjela stvarna.
Odbacivanje dvomišljenja
Sloboda svakog drugog pojedinca naša je sloboda. Ako jedna osoba ne uživa slobodu koju imaju svi drugi, onda nitko nije slobodan. Opet, kako bi i mogli biti? Malo slobode nije nikakva sloboda. To je jednostavna istina koju robotski radikali ljevice i robotski pravednici s drugog pola, cini se, ne uspijevaju shvatiti. Sloboda govora ne znaci samo slobodu da drugi govore ono što je nama prihvatljivo. To je tiranija. Radi se o slobodi izražavanja misli, ma koliko se mi s njima ne slagali. Istinski slobodno društvo (i oni koji vjeruju u slobodu, umjesto da ju koriste kao sredstvo prisile) jednako bi se žestoko zalagalo za slobodu ljudi s kojima se ne slaže kao što bi cinilo za one koje podržava. Ali što se dogada? Suprotno od toga. Vodstva, naglašavam da se radi o vodstvima, britanskih i kanadskih zelenih stranaka zalagala su se da mi se zabrani da govorim u javnosti. Britanska Zelena stranka zabranila mi je da govorim na njihovoj konferenciji prije nekoliko godina, usprkos tome što sam primio poziv od clanova, zato što sam govorio stvari o stvarnosti i prirodi života za koje su smatrali da ce dovesti do njihovog ismija vanja. ‘Protunacisticka liga organizirala je prosvjede na nekim od mojih nastupa prije više godina iako, ironicno, upozoravam na stvaranje Cetvrtog Reicha (ili na otvorenu ponovnu uspostavu Treceg) od pocetka 1990-ih. Ipak, upitajte bilo koga od tih ljudi što misle o slobodi izražavanja i reci ce vam da je to temeljno ljudsko pravo. Kakvog li primjera orvelovskog dvomišljenja, sposobnosti da se prihvate dva kontradiktorna gledišta i vjeruje da su oba istinita. Moguce je objasniti prividne životne paradokse time što isti dogadaj može izgledati posve razlicito iz razlicitih tocaka gledišta, i sve može biti istinito iz perspektive razlicitih promatraca.
Ali to nije isto što i dvomišljenje. Ili vjerujete u slobodu govora ili ne vjerujete. Sloboda govora za jedne, ali gušenje za one koji vam se ne svidaju nije sloboda govora. Svi koji nastoje sprijeciti slobodno izražavanje misli bilo koga drugog agenti su kontrole i trebali bi toga postati svjesni prije nego što njihovo samozavaravanje dovede do nastanka upravo orvelovske fašisticke države kojoj se navodno suprotstavljaju. Orwell se zacijelo okrece u grobu od budalaština tih ljudi. Moramo se poceti fokusirati na pravo na slobodu izražavanja jer je ono što se dogada – i što robotski radikali nastoje silom provesti – isto što se dogadalo u nacistickoj Njemackoj. Knjige neprihvatljive Nacistickoj stranci bile su zabranjivane i spaljivane; onima koji su pokušavali govoriti protiv nacista zabranjivali su ili prekidali javna okupljanja; neke su zatvarali i ubijali zbog njihovih gledišta.
To se dogada i danas, a robotski radikali cesto su sredstvo za provedbu toga. Evo nekih neugodnih istina za te zavedene ljude: ako je u redu govoriti o arapskom ili islamskom ekstremizmu i terorizmu, mora biti u redu govoriti i o židovskom ekstremizmu i terorizmu. Ako nije, onda ne živimo u slobodnom i ravnopravnom društvu. Ako je u redu reci da je službena verzija povijesti istinita, mora biti u redu reci i da službena verzija nije istinita. Ako nije, onda ne živimo u slobodnom i ravnopravnom društvu. Ako ono što alternativna povijest tvrdi nije tocno, onda ce ju pokopati dokazi koje ce predociti službena povijest. U cemu je, dakle, problem?
To nije pitanje slaganja ili neslaganja; radi se o pravu na izražavanje necijeg mišljenja poput svih ostalih. Kad se ta sloboda ogranici, svaka sloboda osudena je na propast. Kako je moguce imati slobodnu debatu ili doci do zakljucaka utemeljenih na informaciji ako se jedno gledište neprekidno naglašava, a drugo guši? Dubina te nezrelosti teško je shvatljiva. Ali robotski radikali daleko su opsjednutiji razmetanjem vlastitom pravednošcu i cistocom – «Pogledajte me, ja sam antinacist i antirasist, ja sam tako dobar covjek» – nego što ih ikada zanima promicanje ili obrana slobode za sve. Dvomišljenje, dvomišljenje, dvomišljenje. Radi se o pogubnom (za slobodu) udovoljavanju samima sebi.
Cujem kako ljudi pitaju što je s onima koji bi svoju slobodu govora iskoristili za pozivanje na nasilje protiv drugih ili poticanje seksualnih aktivnosti s djecom. Ali, ne bi li vam bilo draže da takvi ljudi budu na otvorenom gdje ih se može vidjeti i identificirati nego da to isto rade u tajnosti? Zašto je prihvatljivo da George Bush, Tony Blair i kompanija neprestano pozivaju na nasilje protiv Iraka, Afganistana i dugog popisa sljedecih ciljeva, a ipak nije u redu da drugi rade isto u vezi s potencijalnim pokoljima puno manjih razmjera? To je dvomišljenje, to su dvostruki standardi. Ako je jedno protuzakonito, trebalo bi biti i drugo, ili bolje suprotno. Ako netko poziva na nasilje protiv drugih ili zlostavljanje djece, želim za to znati, a ne da se odvija nerazotkriveno iza kulisa, gdje se ništa ne može uciniti.
To je ono što se dogada kada se guši sloboda izražavanja, gurate to u tajnost gdje se gnoji i cesto širi bez našeg znanja. Neka bude pred svima, gdje se možemo baviti time i znati s cime imamo posla. Ako vidite da netko zagovara seks s djecom, znate da trebate držati svoju djecu na pristojnoj udaljenosti od njega. Ako se takva gledišta ne mogu izražavati, kako cete znati da trebate zaštiti svoje klince od njega ili nje? Zakoni za zaštitu sloboda, sloboda da se ne bude ubijen, zlostavljan i izložen nasilju itd., jedna su stvar. Zakoni koji ogranicavaju slobodu izražavanja nešto su sasvim drugo. Potreban nam je samo jedan ‘zakon: radi što te volja, ali ne cini to tako da ceš oduzimati slobodu drugima. Kad malo bolje razmislite, nijedan drugi zakon nije potreban, možemo ga jednostavno nazvati – Zakon o poštovanju.
Kako bismo se ocistili od Matrixovog mentaliteta moramo biti svjesni vlastitog dvomišljenja. To je gotovo pa barometar našeg osjecaja odvojenosti, jer što smo svjesniji stvarnosti, manje dvomišljenja pokazujemo. Dvomišljenje je uglavnom produkt predrasuda i krutih vjerovanja, jer su njima obojena naša rasudivanja o svemu. Kada Amerika napadne neku drugu zemlju u ime oslobodenja, ubijajuci pritom tisuce civila i izazivajuci potpuno uništenje, prihvacanje da i «oslobodenje» i «masovno ubijanje« mogu istovremeno biti istina potjece od (a) pristranosti koju vecina Amerikanaca ima prema Americi i (b) vjerovanja da je njihova nacija svjetska kolijevka slobode i pravde. Kada sve vidite kao Jedno, nema ni ‘Amerike ni ‘Iraka, nema pristranosti prema jednom ili drugom. Vaše su jedino mjerilo sloboda, poštenje i pravda za sve u bilo kojim okolnostima. Možete vidjeti kako politicari pripremaju ljude za prihvacanje dvomišljenja. Georgeu
Bushu njegovi su tekstopisci dali da kaže: «Vidite, mi volimo – mi volimo slobodu. A to je nešto što oni nisu razumjeli.
Oni mrze; mi volimo. Oni djeluju iz mržnje; mi ne tražimo osvetu, mi tražimo pravdu iz ljubavi.» «Morate reci svojim najmilijima.posebno djeci,da kada cuju kako predsjednik govori o Al-Qa’idi, Iraku i drugim mjestima, ja to radim zato što ceznem za mirom.
«Želim poslati signal našim neprijateljima da su probudili suosjecajnu, plemenitu i mocnu naciju, i da cemo ih pohvatati.«
To kao daje napisao Orwell. Takve besmislice smišljene su da pripreme ljude za prihvacanje dvomišljenja: ljubav je ubijanje; masovno ubojstvo nevinih nije osveta, to je pravda i ljubav; beskrajni rat žudnja je za mirom. Spominjanje «su osjecajne, plemenite i mocne nacije» tu je kako bi ljudi bili zadovoljni sobom i osjecali se «mocno» zbog oružja za uništenje kojima ce vojnici pobiti tisuce ljudi u njihovo ime. To je stari mentalitet Johna Waynea koji veliki dio americke psihe vodi poput janjeta u klaonicu. Zamka dvomišljenja u tome je što se ljudima daje izbor izmedu vjerovanja da su puni ljubavi, suosjecajni, plemeniti i mocni, i onoga da je njihova vlada kriva za masovna ubojstva i imperijalna osvajanja. Oni žele vjerovati da je ono prvo istina, ali suoceni su s cinjenicom da je njihova vojska izvršila invaziju na drugu zemlju i ubija njene civile (iako se razmjeri toga zataškavaju). Kako bi spojili nespojivo, pribjegavaju osobnom i kolektivnom nepoštenju, prihvacaju dvomišljenje i vjeruju da su oba proturjecna uvjerenja tocna. Na taj se nacin širi dvomišljenje, a protuotrov je osloboditi se pristranosti i uvjerenja zapisanih u kamenu. Mi nismo Amerikanci ili Britanci, Izraelci ili Iracani, mi smo Jedno. Te su etikete iluzije, pa zašto bismo bili pristrani u našoj percepciji pravde favoriziranjem jednog izraza Jednog na štetu drugog? Ubijanje djece u Afganistanu, Iraku ili Palestini nije ništa više ili manje važno od ubojstva djeteta u New Yorku ili Tel Avivu. Zajedno smo u tome, i moramo odrasti i shvatiti da smo svi jednaki.
Sjedinjene Amnezijske Države
Sjedinjene Države duhovna su kolijevka dvomišljenja i samozavaravanja. One su orvelovsko društvo koje misli da je najslobodnija zemlja na svijetu i da ima pravo svima ostalima nametati svoju orvelovsku ‘slobodu. Gledano pojedinacno, oni su mahom vrlo dragi ljudi, ali, kao što sam vec rekao, postoji razina americke kolektivne psihe koja je vjecni John Wayne. Ili, kako je to opisao Tom Foley, bivši glasnogovornik Zastupnickog doma: «Pojedinacno, mi smo prilicno skromni, ali kolektivno, stalno nam iznova govore da smo najveci u povijesti svijeta.»2 Bivši direktor CIA-e, admiral Stansfield Turner, rekao je da ako netko kaže da Sjedinjene Države nisu prikladne biti imperijalna sila, teret je na njima da objasne zašto.
Pa, kao što je pokazala ova knjiga, to nije teško. Njegovi razlozi zašto su Sjedinjene Države prikladne za upravljanje carstvom otkrivaju mnogo o americkoj kolektivnoj psihi. Oni su «pobijedili» u Hladnom ratu (kakve to veze ima s ovim?); oni su najdemokratskija zemlja na svijetu (s neizabranim predsjednikom); najbolji su primjer «slobodnog poduzetništva« (pod kontrolom kartela korporacija koji uništavaju slobodno poduzetništvo širom svijeta); i svijet treba vodu, a nitko drugi za to nije sposoban (ne treba).3 Turner je priznao da Amerika ne zna mnogo o svijetu koji namjerava «predvoditi» (kontrolirati), ali «vjerujemo da je naš nacin ispravan«.’1 Njegove rijeci odaju aroganciju i neznanje (koji uvijek dolaze u paru) prisutne kod Amerikanaca koji podržavaju Busha. Jednu gospodu, Beu Kristol iz Washingtona, koju je intervjuirao britanski Daily Telegraph u vezi s americkim imperijalizmom, šokirala je i sama ta sugestija: «Ali rijec ‘imperijalno’ implicira da Amerika od toga ima neke koristi.«5 Da, stvarno je to rekla i nema sumnje da je vjerovala u to što govori. Preuzimanje iracke nafte i ustupanje fantasticnih ugovora americkim kompanijama za obnovu onoga što je uništila invazija SAD-a ne implicira da u tome ima neke koristi za Ameriku? Dvomišljenje. Robert Joss, dekan Stanfordske poslovne škole, rekao je da Amerikanci (iako nipošto ne svi) iskreno osjecaju da «pokusavaju prenijeti dobrotu svima drugima.»6 Tom Foley je ustvrdio da Amerikanci imaju «vrlo rašireno vjerovanje u naše dobre namjere«. To je dovelo do pretpostavke da «svaki oblik objektivne analize Sjedinjenih Država mora rezultirati odobravanjem, ako ne i aplauzom oduševljenja«.
Michael Ignatieff, direktor Carr centra u Kennedyevoj školi upravljanja na Harvardu, dao je ovaj izvrstan sažetak razloga zašto je Amerikancima tako lako manipulirati: «Nista nije tako zastrašujuce kao americka nevinost. To je stravicna, ponekad ubilacka nevinost. Naša nesposobnost da preispitujemo vlastite motive zaista je alarmantna.« Za dvomišljenje je od kljucne važnosti da se motivi ne dovode u pitanje. Ignatieff je rekao da je Amerika pod kontrolom ideologije, «ali kao kod svih ideologija, ne vjeruje da se radi o ideologiji. Ona jednostavno vjeruje da je to Istina.« Americka ideologija vjeruje da je normalno trošiti stotine milijardi godišnje na oružja za masovno uništenje dok si 43 milijuna Amerikanaca ne može priuštiti zdravstveno osiguranje. Opet dvomišljenje. Ali orvelovska kontrola uma u Americi je toliko jaka i sveprisutna da je moguce razumjeti kako je stvoren taj mentalitet.
Djeci u školi svakodnevno govore da se okrenu prema americkoj zastavi i kažu: ‘Prisežem na vjernost zastavi Sjedinjenih Americkih Država… jednom narodu pod Bogom, nedjeljivom i sa slobodom i pravdom za sve’. «I moja trogodišnja djeca cine to isto«, rekla je Teresa West, ravnateljica osnovne škole Glen Forest iz Falls Churcha, Virginia.10 Wanda Nelson, zamjenica ravnatelja škole Lake Anne iz Restona, rekla je:
«Radimo to u 8.25 svakog jutra. Ako neko dijete zakasni sa svojim roditeljima, a prisega je najavljena preko razglasa, moraju stati na mjestu kao ukopani i ponavljati to tamo gdje se zateknu, djeca i roditelji zajedno.«” Kad su joj rekli da mi cak ni nemamo zastave u britanskim školama, bila je šokirana. «Nemate zastave? Kako, za ime Božje, poticete domoljublje?« Ono što ona, cini se, ne može shvatiti, jest da ne bi smjela postojati potreba za poticanjem domoljublja.
Samo je lažnom, slijepom domoljublju to potrebno. Ono bi se trebalo bez pritiska razvijati iz ponosa zbog plemenitosti i osjecaja za pravdu za koje se država stvarno zalaže, a ne kroz pranje mozga lažima. Jedan britanski par koji se preselio u SAD rekao je za Daily Telegraph da su se nakon samo jednog mjeseca pohadanja americke škole njena djeca pocela vracati kuci pjevajuci domoljubne pjesme. Amerika je najjace umno kontrolirana zemlja na svijetu (zajedno s Izraelom) i davno je izgubila sposobnost zdravog kolektivnog razmišljanja. Zato ili dvomisli – ili uopce ne misli. Anila Daulatzai, mlada Amerikanka afganistanskog podrijetla, pozvana je da pred razredom govori o Afganistanu: upitala je studente bi li željeli znati više o Afganistanu (koji su Sjedinjene Države u to vrijeme bombardirale) i Pakistanu.
Vecina je rekla da nema vremena. Anila nastavlja: «Gotovo 60% razreda cinili su bijeli americki mladici koji su željeli raditi u americkoj vladi… Predložila sam da bismo mogli kriticnije prouciti prirodu americke umiješanosti u to podrucje. Kako su stvorili Talibane radi borbe protiv Sovjetskog Saveza. Kako su pri tome iskoristili Osamu bin Ladena. Kako su pomagali Saddamu, iskoristili ga, a onda se okrenuli protiv njega kao zlocinca. Izgovorila sam te stvari na vrlo prirodan nacin, a znala sam ponešto o tome buduci da sam jedno duže vrijeme radila u tamošnjim izbjeglickim kampovima.«
«To nije imalo nikakvog utjecaja. Studenti su poceli dizati ruke i ponavljati: ‘Ne slažem se s time što govorite; ‘Amerika je najbolje mjesto na Zemlji’; ‘Ako vam se ne svida ovdje, vratite se odakle ste došli’. Naglasila sam da sam rodena u toj istoj ulici; da sam mislila kako je bit akademske institucije raspravljati o pitanjima na dostojan nacin te da nismo na paradi povodom Dana nezavisnosti u nekom baru. Ovo je, bojim se, jedna ignorantska i arogantna nacija.
Sve te reakcije kao da su sišle ravno sa stranica 1984. Vec godinama govorim da su Sjedinjene Države bile stvorene kao eksperiment kontrole uma, na najvišoj instanci upravljan iz Europe, koji ocigledno funkcionira. Gore izneseni stavovi moguci su zato što ljudi sve vide kao ‘dijelove’, poput Amerikanaca’ i ‘Afganistanaca ili ‘Iracana. Samo uz razumijevanje jednote sukobi i nepravda mogu se okoncati. Na srecu, postoje deseci milijuna Amerikanaca – i sve ih je više – koji ne padaju na dvomišljenje koje promice njihova vlada. Promjena dolazi kroz njih.
Hipokriticne zakletve
Dobro je biti svjestan vlastitih reakcija na ljude i dogadaje i neprestano se preispitivati ima li dvomišljenja u našim gledištima, kao i u izjavama politicara i manipulatora. To se posebno odnosi na one koji imaju cvrsta politicka ili vjerska gledišta zato što su oni plodno tlo za dvomišljenje. Kršcanski dvomislitelji podržavaju rat i traže od Boga da blagoslovi vojnike koji ubijaju, dok istovremeno tvrde da služe Isusu, «Kralju mira». Religija i politika stožeri su dvomišljenja. Tijekom tisuca godina religija je briljantno služila strukturi kontrole nad ljudima. Oni su indoktrinirali stanovništvo sustavima vjerovanja koji su zatvor za um i nikada se ne smiju dovoditi u pitanje. Ta su vjerovanja nametali kroz strah, indoktrinaciju, izolaciju i pokušaje genocida nad nevjernicima. Borili su se jedni protiv drugih za upravljanje ljudskim umom, stvorivši nebrojeno prilika za Iluminate da zavade i vladaju tisucljecima. Velike religije vode podrijetlo upravo iz svjetske regije, Bliskog i Srednjeg istoka, u kojoj je nastao najveci dio iluminatske mreže. Još jedna slucajnost? Nema šanse. Religije su tvorevina dvojnosti i podjele. One promicu dvojnosti dobra i zla, Boga i naroda, i dok govore «Bog je posvuda« ono što stvar Cešljanje zrcala no kažu je da ‘Njega’ zanima samo ekskluzivan ugovor utemeljen na vjerovanju u ono što vam ljudi u mantijama kažu da vjerujete. Tvrde da podržavaju «pravo» i protive se «krivom», ali onda, kad im to odgovara, odlucuju da su «pravo» i «krivo » isto. Citiraju Isusa koji je rekao «okrenite drugi obraz«, ali onda podržavaju ratove u kojima se osvaja, ubija i pljacka. Ponavljam još jednom, to su predrasude potrebne za dvomišljenje. To su ratovi protiv muslimanskih zemalja, nevjernika, i tu se sigurno radi o napredovanju kršcanskih vojnika? Rat služi ‘Isusovim’ željama, kaže to dvomišljenje, zato što oslobada svijet jedne religije koja je konkurencija njihovom vlastitom korporacijskom brandu. K tomu, americki je predsjednik sotonisticki… ovaj, oprostite, kršcanski vjernik, on se bori za Isusove ciljeve. Ekstremni islamski fanatici (ciji je broj daleko manji od onoga što tvrdi propaganda), vjeruju da moraju osloboditi svijet od kršcanskih i židovskih nevjernika, i podržavaju nasilje protiv njih u ime služenja ciljevima njihove religije. Ukrug i stalno ukrug. Bivši glasnogovornik Zastupnickog doma Tom Foley govorio je o moci koju religija ima nad americkim umom: «Mi nismo narod koji se moli u svojoj sobi. Mi ocekujemo od predsjednika da bude naš glavni propovjednik, da nam neprestano govori kako nas je Bog obasuo posebnim milostima, i da mi, zbog toga, imamo poseban identitet, posebnu misiju u svijetu. To je misija koja se dijelom ostvaruje samim time što smo to što jesmo, ali koja takoder zahtijeva da ohrabrujemo druge da budu baš poput nas.
To «ohrabrivanje» podrazumijeva i bacanje bombi na ljude. Hej, to ce ih uciniti slicnijima nama. Oni su «spašeni!!». Aleluja, slavite Gospodina. Mnogo je Kršcana, Muslimana i Židova koji ne prihvacaju dvomišljenje zato što ili imaju inteligenciju da ga prozru i/ili izražavaju mirne i suosjecajne verzije svoje vjere.
Medutim, kada svoju Jednotu i beskrajnu mogucnost zamijenite ocajnicki ogranicenim religijskim vjerovanjima (kakva su sva), razmišljate u dvojnosti i ogranicenosti, mentalitetu Matrixa, i nema povratka kuci dok se njegove žrtve ne oslobode iz tog klerikalnog stiska.
Pazite na rijeci
Postoji jednostavno ‘pravilo’ kako prozreti novogovor i dvomišljenje politicara i njima slicnih. Sastoji se u sljedecem: što god da kažu, misle suprotno; što god da tvrde, istina je suprotno. «Hoce» znaci «nece», a «nece» znaci «hoce»; «jesam» znaci «nisam», a «nisam» znaci «jesam»; «Vjerujem u mir« znaci «Vjerujem u rat«; «Nije odluceno« znaci da je; «Odluceno je» znaci da nije; «Sukob nije neizbježan« znaci da je; «Ta i ta zemlja predstavlja opasnost za svijet« znaci da nije nikakva prijetnja ni za koga; «Nikad nisam imao seksualne odnose s tom ženom« znaci… pa, znate što to znaci. Iluminati imaju cijeli jedan govorni i simbolicki jezik koji se temelji na suprotnom znacenju. Pisac Michael Ellner opisao je društvo koje stvara takvo izokretanje:
«Pogledajte nas samo. Sve je izvrnuto, sve je naopako. Lijecnici uništavaju zdravlje, pravnici uništavaju pravdu, sveucilišta uništavaju znanje, vlade uništavaju slobodu, glavni mediji uništavaju informacije, a religije uništavaju duhovnost.«
Promatrajte politicke i vojne vode i postat ce vam jasno da ih je vrlo jednostavno procitati. U vecini slucajeva nema cak ni potrebe citati izmedu redova; samo izokrenite prividno znacenje izjave. Promatramo li ‘informativne programe i politicke izljeve propagande iz te perspektive, ti nekadašnji instrumenti uvjeravanja odmah postaju uškopljeni. Kada koristite tu tehniku može biti frustrirajuce gledati razmjere svakodnevnih laži koje su ljudi poput Busha, Blaira i njihovih kompanjona spremni izreci, ali takoder može biti zabavno, j e r su zapravo pateticni. I što je još važnije, okrenete li njihove izjave one vam govore što planiraju raditi ili ono što njihove rijeci zapravo znace. Jack Straw, britanski ministar vanjskih poslova, rekao je da najnoviji superdržavni ustav Europske unije «… ne mijenja znacajno odnos izmedu EU i njenih suverenih zemalja clanica«. I opet je suprotno istina. George Bush rekao je da je vlada «poduzela nezapamcene mjere kako bi zaštitila našu domovinu i, što je još važnije, nastavit cemo hvatati neprijatelja kako ne bi bio u stanju napasti «. To znaci da su poduzeli nezapamcene mjere da nametnu kontrolu americkim gradanima i da ce nastaviti napadati i osvajati sve zemlje koje žele, iako te zemlje nikoga nisu napale. Princip suprotnog znacenja i bljutave neodredenosti vrijedi za sav novogovor. Obrnite prividno znacenje i prepoznat cete pravo znacenje. Sjetite se, takoder, da prica koju prodaju mainstream mediji o nekoj osobi ili nekom dogadaju skoro uvijek potjece od vlada i njihovih spw-doktora, te služi tomu da vas navede da prihvatite njihovu verziju price.
Politicka nekorektnost
Druga stvar u vezi s jezikom jednostavno je u tome da ga trebamo braniti kako ne bi išceznuo u svom sadašnjem obliku. Moramo se boriti da starogovor ne zamijeni neumoljivo širenje magle novogovora od koje se vec sastoji današnji politicki vokabular.
To znaci korištenje jezika i odbijanje pokoravanja agentima gulaga politicke korektnosti ili ‘PK’. «Ne možeš koristiti te rijeci« = samo me gledaj, dušo. Odbijemo li koristiti apsurdan jezik PK zbirova (ups, to zvuci kao aluzija na policajca iz djecje serije Noddy i njen lik’Dugouška, što bi se moglo shvatiti kao vrijedanje onih s vertikalno obdarenim slušnim organima). Probat cu ponovo. Odbijemo li koristiti apsurdan jezik PK zbirova, oni ne mogu uciniti ništa, baš kao što bi se sistem srušio kad bi svi odbili placati kazne za pogrešno parkiranje. Zatiranje odredenosti u jeziku, kljucnih odredenosti nužnih za artikulaciju slobodnog mišljenja, moguce je samo ukoliko mi pristanemo na to. Ja to necu raditi sve do svoje smrti (ili dok ne iskusim ‘negativno shvacene posljedice napredovanja dobi’). Hej, upravo mi je palo na pamet. Nije li umrijeti od starosti kozmicki dobizam? Zašto bi stari ljudi bili diskriminirani kad je u pitanju smrt? Statistike pokazuju da umire daleko više starijih ljudi nego mladih. Nedopustivo. Bog je dobist! Osudimo Ga (seksisticki). Ne, osudimo Ju (seksisticki, ali ne tako strašno). Ne, osudimo Ga-Ju (možda). Tako je, On-Ona je dobist. Ma vidiš, tko bi to ocekivao. («G. Icke, proveli smo raspravu i smatramo da ovdje još uvijek postoji pristranost u korist muškaraca. Držimo da treba afirmativno djelovati u korist ženskog roda i stoga smo zakljucili da je prikladan izraz Ona-On».) U ruci držim veliki klip i pitam se što je prikladan izraz za ono gdje cu ga nabiti.
Još malo eskapologije
Kao što smo vidjeli, naše umove napadaju subliminalima kako bi programirali našu stvarnost. Istraživanja su, medutim, pokazala da cak i ako ne možete uociti subliminalne poruke, njihova se djelotvornost drasticno smanjuje kada ste svjesni da postoje. Vrijedi se podsjecati dok citate novine ili magazin, gledate televiziju ili cak hodate ulicom, da znate da primate subliminalne i simbolicke poruke, ali ih odbijajte. Vizualiziranjem štita ili nekog drugog oblika barijere po vlastitoj želji – koji blokira subliminale – možete svjesno postaviti mentalne barijere u svoju podsvijest. Vizualizacija je jednostavno nacin fokusiranja uma na ono što želite odbijati, i tada to možete raditi bez potrebe da neprestano mislite o tome. Koristite moc svojeg uma za blokiranje utjecaja subliminala jer ucinkovitost subliminala ovisi o tome da su ih ljudi nesvjesni. Dovodenje skrivenog u svjesnu svijest slabi njegovu snagu kao što, još jednom, možemo vidjeti na primjeru rijeci’sex’ na slici s biljkama. Svjesnost je kljuc.
Subliminalne tehnike nacin su iskorištavanja ljudskog negiranja. Mi ne vidimo ono što naše negiranje ne želi vidjeti. Zbog tog i drugih razloga dobro je biti iskren u vezi s onim što si negiramo. Svi si nešto negiramo, i dok je to prisutno, izjeda nas utjecuci na nas mentalno i emocionalno ispod praga svjesnog zapažanja.
Mi smo to što jesmo, i svi smo velicanstveni izrazi istog Beskrajnog Jednog. Što si skrivate o sebi? Što sam ja? Prava sloboda zahtijeva da to otkrijemo, budemo pošteni prema sebi i odbacimo negiranje. Nakon što uklonimo negiranje, cesto takoder nestane i želja.
Ja imam fetiš prema bicevanju crijevom za zalijevanje vrta. Eto, izrekao sam, sad se zna, osjecam takvo olakšanje. U biti, to nije istina (zapravo mi je fetiš gumeni bic). Ne, ne, zaveži Icke, prije nego što se izlaješ do kraja. Bit je u tome, da kad bi me i uzbudivalo crijevo za zalijevanje, pa što onda, dovraga? Bi li to nekoga ozljedivalo, osim mene i to po slobodnom izboru? Bi li to znacilo da sam loša osoba ili bi možda moj rad bio manje vjerodostojan? Ne, ne bi. Cemu onda negiranje? Odgovor: «Strah što ce drugi misliti« – osnovni razlog poricanja sebe.
To se ne odnosi iskljucivo na seksualne teme. Ljudi negiraju da se boje ili da im nedostaje samopouzdanja, pa grade ‘paravanske licnosti’ koje prividno zrace hrabrošcu i sigurnošcu u sebe, kako bi sakrili svoje prave osjecaje. Te skrivene nesigurnosti mogu se zatim iskorištavati. Nema ništa loše u osjecaju straha ili nedostatku samopouzdanja. Oni su potencijalna manifestacija Jednog, kada je ono u stanju iluzorne odvojenosti. Suocite se s njima, moguce ih je prevladati. Negirajte ih i dajete im moc nad vama i vašom sposobnosti da prozrete iluziju. Ne možemo biti iskreni prema drugima dok nismo iskreni prema sebi. Naš nedostatak samoiskrenosti ono je štomanipulatori tako iskorištavaju.
Gubitnici ste? A, da? Tko kaže?
Nesigurnost je jedno od najvažnijih oružja manipulatora. Oni nam daju ‘uzore’ na svim podrucjima života prema kojima bismo trebali težiti i u usporedbi s kojima bismo trebali procjenjivati vlastiti ‘uspjeh’. Moje dame, pogledajte ove bogate i slavne glumice i modele, nisu li jednostavno senzacionalne? Ups, vi ne izgledate kao one, jel’? Kakva šteta. Ali ne ocajavajte. Kupujte naše kreme, lakove za kosu i plasticnu kirurgiju. I vi takoder možete biti prelijepe baš kao Julia. Hej, momci, želite li biti privlacni ženama poput Brada? Pa, samo nam dajte broj kreditne kartice i promijenit cemo oblik tog groznog nosa ili nafilati vaš penis mašcu tako da ce žene padati u nesvijest. I vi takoder možete biti poput Arniea Schvvarzeneggera.
Dajte, pa znate da to želite; tako bi trebali izgledati pravi muškarci. (Kako, s hipertrofiranim mišicima i samo jednim izrazom lica??) Takoder nas poticu da se identific
Autor
Tema: Mračna strana sveta (Pročitano 137686 puta)