iz CKM magazina je ovaj clanak:
KAKO... POSTATI GASTARBAJSTER?
Shvatio si da te sunce tuđeg neba i te kako hoće ogrejati, kao i sunce ovog, ako ne i nekoliko puta bolje? Spreman si da se otisneš u neviđenu avanturu gastoskog života? Pre no što spakuješ tablu slanine i flašu "domaće", obavezno pročitaj naredne retke..
Popularni pojam "gastarbajter" nastao je od imena Gastara Baytara, turskog državljanina. On se, odmah nakon mladoturske revolucije, otisnuo put Nemačke u nadi da će mu tamo dozvoliti da praktikuje islamski fundamentalizam koji su mu u rodnoj zemlji upravo zabranili. Stigao je tamo i ubrzo shvatio da je jurenje za hamburškim kurvama sto puta zabavnije od smernosti, odricanja i bogougodnosti. Njegov praunuk Ahmet Baytar danas drži najveću diskoteku u Severnoj Rajni - Vestfaliji koju je Seka Aleksić tek nedavno uspela da napuni i rasproda sve ulaznice!
Baytarova avantura ubrzo je postala primer koji su uzeli da slede svi pojedinci iz naroda sličnih njegovom. Za čas je nemačka auto-industrija dobila moćnu armiju nekvalifikovanih sastavljača retrovizora i odvažnih očajnika voljnih da obavljaju poslove koje roboti uporno odbijaju da rade (sindikat robota je na Zapadu veoma jak!). Tu je i drugi najkorisniji aspekt masovne migracije radne snage: nedavno je na takmičenje za Pesmu Evrovizije uvedeno neposredno glasanje gledalaca. Time je za sva vremena osigurano da prva tri mesta budu rezervisana za Ukrajinu, Tursku i Srbiju jer ne možeš glasati za svog nacionalnog kandidata ukoliko zoveš iz svoje zemlje.
KUDA IĆI?
Spakovao si stvari. Poneo si dovoljno zavičaja u raznim oblicima. Ostaje ti još samo da odlučiš kuda ćeš. Predlažemo da odeš u Nemačku, Austriju, Švedsku ili tako neku germansku zemlju. Možeš otići i u Veliku Britaniju ili Kanadu, ali onda ćeš nekako više biti običan emigrant a ne pravi gastarbajter. U te daleke zemlje idu oni intelektualci pa se odatle žale na režim kod kuće i uopšte ih ne zanima da zasuču rukave i legnu u motorno ulje ili da provozaju kamion od Ulan Batora do Roterdama. Ti ne moraš toliko daleko. Ovako je i bolje jer za 25 godina uvek možeš, časkom, svojim novim kolima, skoknuti kući da se pohvališ svojim uspesima. Pravi gastarbajter uvek će za život odabrati neko mesto koje ima mnogo slova (Recklinghausen, Wilhelmshaven...) u nazivu, da se odmah vidi da je to u inostranstvu. I to onom razvijenom!
KAKO SE PONAŠATI?
Zlatno pravilo: gde god otišao, uvek se ponašaj kao kod svoje kuće, onako kako su navikao! Nisi ti tu došao zato što ih voliš, no da zaradiš za "Benvea" ili "Merced'sa" i da pokušaš da završiš onih pet kuća što si počeo da gradiš u rodnom selu. Ne daj da te iskvare i otmu ti dušu i korisne navike. Jezik domaćina uči samo u svrhu samoodbrane i druži se samo sa našima. Kad stigneš, prvo pogledaš gde je zavičajni klub i da li su ti "naši" što se tamo okupljaju dovoljno i zaista "naši". Tvojim odlaskom u tuđinu stekao si najlepši dar - možeš stalno i jako da kukaš za zavičajem i patiš jer tu gde si - ništa nije kao kraj tvoga ognjišta. Atmosferu rodne grude na kašičicu će ti donositi estradni umetnici na koje možeš sa velikim zadovoljstvom potrošiti nedeljnu zaradu svakog vikenda. Obavezno svojoj deci obezbedi pasoš zemlje u kojoj si, ali nemoj zaboraviti da im usadiš ljubav prema livadama i njivama rodnog kraja što može biti malo teže jer ih nikada nisu videli. Tu opet uskaču gospoda i gospođe sa estrade koja će mladom pokolenju u rasejanju preneti suštinu nacionalnog bića i držati ih u stalnom kontaktu sa situacijom "kod kuće". Ukoliko u zavičaju dođe do nevolje u vidu oružanog sukoba, dužan si da isti finansiraš ali ne i da u njemu uzmeš aktivno učešće. Ionako ti gazda Kurt neće dati slobodne dane za takve gluposti. Ukoliko se donese zakon o pravu glasa dijaspore, dužan si da uvek glasaš za onog ko će tvoju domovinu ostaviti u stanju kakva je bila kad si je napustio. Ti najbolje znaš kakav je, u stvari, pakao taj Zapad i da to nama kod kuće uopšte ne treba!
Na ruku ti ide i to da su neki od zakona i običaja tvoje nove okoline bazirani na zdravom razumu, razvijenim međuljudskim odnosima i građanskoj svesti. To konkretno znači da možeš da se švercuješ gradskim prevozom, ne plaćaš za bilo šta što se plaća na dobrovoljnoj bazi i da "vataš krivine na mnogo mesta u životu".
Srećan ti put i uživaj u svojoj patnji rasejanja! Što si dalje od domovine - to si veći patriota! Živijo!