POGLEDAJ, BOŽE
Bože, ima li Te
Bože, gde si sad
Spavaš li, Bože
u tom nebeskom perju?
Ako spavaš, probudi se!
Bože, znam da si star
kao planine i reke oko nas
i još bar triput toliko
al valjda nisi slep.
Bože, oprosti što te pitam!
Ako Te ima, Bože
ako ne spavaš
u tom nebeskom perju
i ako nisi slep
kako možeš da gledaš
ovaj užas na zemlji?
Moj narod zlostavljaju
a Ti se praviš da ne vidiš
kao i ovozemaljski bogovi.
Da Ti ne žmuriš, Bože
Da i Ti nisi podmićen
Da i do Tebe ne stižu
lažne slike i vesti?
Bože, progledaj!
Nad mojim narodom
vrši se grupna kazna
najbezočnija od raspeća
Isusa Hrista do danas.
Oni što su izmislili grupni seks
izmisliše i grupnu kaznu.
Nekad je bedna rulja
pijanaca i beskućnika
razapela Isusa Hrista
zato što je bio dobar i nevin
i drukčiji od njih.
Danas belosvetska gospoda
sa zvučnim titulama
i maskama umesto lica
raspinju moju zemlju
raspinju srpski narod
Vade mu srce, mozak i oči
Izmišljaju laži i zla
dosad nevidjena i nečuvena.
To se potomci pobedjenih
u prošlim ratovima
svete potomcima pobednika.
Skrnave nam crkve i groblja
seju vatru u kuće i oko kuća
sade noževe u kolevke
zato što smo tobož zli
primitivni i neposlušni
a u stvari zato što smo
prostodušni, hrabri i ponositi
i što ih podsećamo na neko davno doba
kada su i oni, uza ljudske oblike
posedovali i ljudske osobine.
To je osveta kukastog krsta
nad pravoslavnim krstom i kandilom.
Onda je razapet Bog
a sada srpski rod
koji Ti je, o Bože
i u svom pedesetogodišnjem neverništvu
ostao dosledniji
nego mnogi vernici pokrštenici
u svojim lažnim molitvama.
Oni Ti se klanjaju smerno
klečeći u dečjoj krvi
i materinskim suzama
a mi Te psujemo, Bože
s poljupcima na usnama
s hlebom i vinom u ustima
i decom u naručju.
Sačuvajte svoj obraz
i ponos svoj, braćo moja
To je ono što našim dušmanima nedostaje
i po tome se najviše i razlikujemo.
Spasite bar dušu svoju
i svoje ime, sestre moje
ako vam popljuju obraz
i telo opogane
Bestidnici su ogrezli
u svojoj pomami i pogani
Udaviće se u gnoju svom
ako ga ne izbljuju
po ljubičicama vaše lepote
po ikonama vaše čestitosti.
Bože, čuješ li me
ili se glas moj razbija
o hladne nebeske stene?
Bože, da nisi gluv
kad ne čuješ pisku dece
i vapaj materinski
što beznadežno odjekuje
u šupljoj vaseljeni?
Mora da je i Tebi teško
Mora da si mnogo usamljen gore
u tom bezdanom plavetnilu
kad hoćeš sve da nas uzmeš odjednom
i da digneš ruke i okreneš lice
od ove pomračene zemlje
koja se sve brže kotrlja u ponor
u sunovrat, u ništavilo!
(Dobrica Ćosić)