Dakle , Sta detetu nikada ne biste dopustili ?
Hajde da malo filozofiram...dakle sebi ne bi dopustila da vlada nepoverenje medju nama,sa poverenjem koje sam stekla kod svog deteta,nisam u situaciji da on pokusava da radi stvari koje treba da mu branim...
Treba se potruditi i biti dovoljno mudar u ulozi roditelja,biti autoritet,biti prijatelj,doduse to svi i jesmo,ali detetu treba to pokazati na "pravi nacin",da ono ne dolazi u iskusenja,da svoje probleme ne sme da vam iznese.I dovede sebe u tesku situaciju,trazeci pomoc koje kud,jer se plasi od vas.Opet biti mudar prilikom davanja saveta,da to ne ispadne kao nametanje,pa da dete iz njima svojstvenih buntovnih osobina ne zele bas vas da slusaju.
Treba ga lukavo "navoditi"na pravi put,a da on ima osecaj da je to bas "njegov"izbor.To je tesko,znam iz iskustva,kao sto znam da mi se isplatilo svo ono vreme,"kada nisam imala vremena"da budem sa njim i pricam sa njim,a ja sam batalila "vazne"neke poslove,za koje se pokazalo da su i mogli pricekati,da bi svom detetu posvetila pola sata,sat vremena,jer je zelelo da prica sa majkom o nekim svojim zivotno bitnim stvarima,za koje mahom mozemo odmahnuti rukom i reci,"daj ne filozofiraj,nerviras me"
Nadam se da vas nisam ugusila.