Forum Beograd Jagodina Ćuprija Paraćin

Razne zanimljive teme => Književnost - Umetnost - Kultura => Temu započeo: NameNo 08-03-2010, 13:24:37

Naslov: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 08-03-2010, 13:24:37
"Rodjen sam 1932. godine u severnom Banatu, u selu Mokrinu,gde sam isao i u osnovnu skolu.
U gimnaziju sam isao u Kikindi i Pancevu, a studirao u Beogradu. Zivim u Novom Sadu. To je cista moja biografija. U stvari, ja svima kazem da pravu biografiju, onakvu kakvu bih zeleo, jos nemam i pored toliko knjiga koje sam napisao, slika koje sam izlagao, filmova koje sam snimio,
dramskih tekstova, reportaza u novinama...


                               
                                           (http://www.dodaj.rs/f/1J/63/hdHv4Ty/1/mikaantic4hn0.gif)



Svakog jutra pozelim da pocnem jednu odlicnu biografiju, koja bi posluzila, ako nikome drugom, bar djacima u skoli, jer oni, nazalost, moraju da uce i zivot pisca. Ja bih bio najgori djak, jer ni svoj zivot nisam naucio. A radio sam svasta.
Bio zidarski pomocnik, fizicki radnik u pivari, kubikas na pristanistu, mornar, pozorisni reditelj, bavio se vodovodom i kanalizacijom, radio kompresorima,
obradjivao drvo, umem da napravim krov, glumio u jednom lutkarskom pozoristu, cak i pravio lutke, vodio televizijske emisije, bio konferansije...
Imam i neke nagrade i priznanja.
Dve "Nevenove". Jednu za zivotno delo u poeziji za decu. Goranovu nagradu.
Nagradu Sterijinog pozorja. Zlatnu arenu za filmski scenario.
Nagradu oslobodjenja Vojvodine. Sedmojulsku nagradu Srbije.
Nosilac sam ordena zasluga za narod.
Neko bi od svega toga mogao da napise bezbroj stranica.
Recimo: uredjivao list "Ritam" ili uredjivao Zmajev "Neven"...

Najvise bih voleo da sami izmislite moju biografiju.
Onda cu imati mnogo raznih zivota i biti najzivlji medju zivima.
Ostalo, sto nije za najavu pisca, nego za saputanje, rekao sam u pesmi "In memoriam".
I u svim ostalim svojim pesmama."


 - 24. juna 1986. garavi sokak Miroslava Antica zanemeo je,a pesnicka ulica u novosadskom Avijaticarskom naseljuu svoje temelje ugradjuje jos jedan spomenik i legendu - Miroslava Antica -
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 08-03-2010, 13:29:07
"Nežnost je zarazna. Ko me dodirne ili udahne usnama, biće romantičan. Nemoj da piješ iz moje čaše.
 Dobićeš potrebu da voliš ljude, ceo svet, čovečanstvo."


Mika Antic
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 08-03-2010, 13:35:20



Mika Antic
____________________________
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 10-03-2010, 10:51:42
(http://www.dodaj.rs/f/40/11H/1qGUtpbr/1/kramereaglecopytg0.jpg)
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 11-03-2010, 16:57:32
SAMOCA

Svoju snagu prepoznaces po tome
koliko si u stanju
da izdrzis samocu.

Dzinovske zvezde samuju
na ivicama svemira.
Sitne i zbunjene
sabijaju se u galaksije.

Seme sekvoje bira cistine
sa mnogo sunca, uragana i vazduha.
Seme paprati zavlaci se u prasume.

Orao nikada nije imao potrebu
da se upozna sa nekim drugim orlom.
Mravi su izmislili narode.

Svoju snagu prepoznaces po tome
koliko si u stanju
da prebrodis trenutak
jer trenutak je tezi
i strasniji i duzi
od vremena i vecnosti.

Mika Antic

Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 13-03-2010, 15:48:46
                        (http://www.dodaj.rs/f/25/1d/3PAVM1He/stihmikaantic.jpg)
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: Svilena 14-03-2010, 22:20:59
 "Čoveka negde rode, usput, i onda je on osudjen na zavičaj"


Na današnji dan, pre 78 godina, rođen je Mika Antić
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 14-03-2010, 22:38:42
Postoje reci i bez usana,i verovanje bez daha.
To je nekakav izazov onoga sto je ispred nas,kao kad te zacikuju,da nesto neces uspeti,a ti probas i uspes.


Mika Antic
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 14-03-2010, 22:41:01
" Nauci se da umes da zabolis svoj bol, umesto da on tebe boli.
 Nauci se da umes da vodis svoje puteve, umesto putevi tebe da vode.
I nauci da umes da odzivis svoj zivot, umestoda on tebe zivi.
 Jer njemu je svejedno da li nas ima ili nema i da li uopste i mislimo da mislimo...."

  Putokazi
  M.Antic


Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 15-03-2010, 17:54:36
NAJMANJA PESMA

Evo najmanje pesme
manje od zrna maka
u njoj je jedan osmeh
i pismo za jednog decaka.
Ako znas ko ga salje
sta da ti pricam dalje,
ako ne znas ko ga salje
sta te se tice dalje.

M.Antic
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 15-03-2010, 22:51:10
Zubi su meksi od usana.
Cuvaj se poljupca i budi na oprezu.
Zubi ujedu za trenutak,
poljubac za ceo zivot.
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: pjastrela 16-03-2010, 01:03:13
Stihovi koji su mi obilježili mladost i često ih se sjetim:
                      NEPOVRATNA PESMA
     Nikad nemoj da se vraćaš ako stvarno u svet krećeš.
     Nemoj da mi nešto petljaš. Nemoj da mi hoćeš-nećeš.
     Opasno je kao munja, opasno je kao metak
     kad u tebi večno kunja i šunja se tvoj početak.
     ..............................................................
     Pa ako se i pozlatiš,il sve teško, gorko platiš,
     uvek idi samo napred.
     Nikad nemoj da se vratiš.
Hvala ti.
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 17-03-2010, 13:43:07
Stihovi koji su mi obilježili mladost i često ih se sjetim:
                      NEPOVRATNA PESMA

     

U to ime evo pesme u celosti

     Nepovratna pesma

Nikad nemoj da se vraćaš
kad vec jednom u svet kreneš
Nemoj da mi nesto petljaš
Nemoj da mi hoćeš-neceš.

I ja bežim bez povratka.
Nikad neću unatrag.

Šta ti znači staro sunce,
stare staze,
stari prag?

Tu je ono za čim mođe da se pati
Tu je ono čemu možeš srce dati.
Al' ako se ikad vratiš
moras znati
tu ćeš stati
I ostati.

Očima se u svet trci
Glavom rije mlako veče
Od reke se dete uči
ka morima da poteče.

Od zvezda se dete uči
da zapara nebo sjajem.
I od druma da se muči
i vijuga za beskrajem.

Opasno je kao zmija
opasno je kao metak
da u tebi večno klija
i čarlija tvoj početak.

Ti za koren
nisi stvoren
Ceo svet ti je otvoren.

Ako ti se nekud žuri,
stisni srce i zažmuri.
Al' kad pođes - nemoj stati
Mahni rukom.
I odjuri.
Ko zna kud ćeš.
Ko zna zašto.
Ko zna šta te tamo čeka.
Ove su želje uvek belje
kad namignu iz daleka.

Opasno je kao munja
opasno je kao metak
da u tebi večno kunja
i muči se tvoj pocetak.
Ti si uvek krilat bio
samo si zaboravio.

Zato leti.
Sanjaj.
Trči.
Stvaraj zoru kad je veče.
Nek' od tebe život uči
da se peni i da teče.
Budi takvo neko čudo
što ne ume ništa malo,
pa kad kreneš - kreni ludo,
ustreptalo,
radoznalo.

Ko zna šta te tamo čeka
u maglama iz daleka.

Al' ako se i pozlatiš,
il' sve teško,
gorko platiš,
uvek idi samo napred.

Nemoj nikad da se vratiš.
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: FLOYD 18-03-2010, 19:40:51
"USNE JEDINO ZATO POSTOJE
DA S NEKIM PODELE NESTO SVOJE"
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 18-03-2010, 20:50:43
Ne pitaj kako sam saznao sta misliš.
Možda sam ponekad bio:ti
Možda si ti pomalo bila:ja
Možda smo
zajedno bili
ceo svet.


Mika Antić




Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: FLOYD 18-03-2010, 22:39:59
"TREBA PUSTITI SVAKOGA DA RADI KAKO RADI.
AKO JE SOBOM USHICEN, NEMOJ TO DA MU KVARIS.
STO VISE NJIH U ZABLUDI, SVE VISE SI U PRAVU."

M. ANTIC.
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 18-03-2010, 22:49:03
Kroj

Ukrašću tvoju senku, obući je na sebe i
pokazivati svima. Bićes moj način odevanja
svega nežnog i tajnog. Pa i onda, kad
dotraješ, iskrzanu, izbledelu, neću te sa sebe
skidati. Na meni ćeš se raspasti.
Jer ti si jedini način da pokrijem golotinju
ove detinje duše. I da se više ne stidim pred
biljem i pred pticama.

Na poderanim mestima zajedno ćemo plakati.

Zašivaću te vetrom. Posle ću, znam, pobrkati
moju kožu sa tvojom. Ne znam da li me
shvatas: to nije prožimanje.
To je umivanje tobom.

Ljubav je čišćenje nekim. Ljubav je nečiji
miris, sav izatkan po nama.
Tetoviranje maštom.

Evo, silazi sumrak i svet postaje hladniji.
Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe
da se, ovako pokipeo, ne prehladim od
studeni svog straha i samoće.
Mika Antic
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: FLOYD 19-03-2010, 21:09:31
Mika Antic

SENKA

ZBOG SVEGA STO SMO NAJLEPSE HTELI
HOCU UZ MENE NOCAS DA KRENES,
MA BILI SVETOVI CRNI ILI BELI,
MA BILI PUTEVI HLADNI IL' VRELI,
NEMOJ DA ZALIS AKO SVENES.

HOCU DA DRZIS MOJU RUKU,
DA SE NE BOJIS VETRA I MRAKA,
USPAVANA I KAD KISE TUKU,
JEDNAKO KRHKA, JEDNAKO JAKA.

M.A.
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: Svilena 19-03-2010, 21:11:55
Kad bi jastuci progovorili

Kad bi jastuci progovorili
o tome sta neko sanja i krije,
kada bi zaista progovorili
o tome sta neko radi kradom,
o devojcici,
na primer,
sto imitira starije
i nesto spletkari... spletkari,
sva izbrljana pomadom,
ili o decaku
sto se tupim ziletom brije
- kao: kuburi covek s bradom,
i sve ostalo kad bi progovorili
o tebi
i o meni,
bilo bi da se place i smeje
i da se pocrveni.

Srecom: jastuci nista ne govore.
Cuvaju milion tajni u mekoj belini perja.
Oni su kao ladje,
velike bele ladje,
sto plove u nemoguce,
u snove,
u bezmerja.
Uvece te odvedu.
U zoru te dovedu,
I zna se: sve je u redu...
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 19-03-2010, 21:55:38
Epilog

Ovo nije ispovest.
Ovo je gore nego molitva.
Hiljadu puta od jutros kao nekad te volim.

Hiljadu puta od jutros ponovo ti se vraćam.

Hiljadu puta od jutros ja se ponovo plašim
za tebe,
izgubljenu u vrtlogu geografskih karata,
za tebe,
podeljenu kao plakat ko zna kakvim ljudima.

Da li sam još uvek ona mera
po kojoj znaš ko te voli
i koliko su pred tobom svi drugi bili goli?

Ona mera po kojoj znaš ko te otima
i ko plaća?

Da li sam još uvek među svim tvojim životima
onaj komadić najplavljeg oblaka u grudima
i najkrvavijeg saća?

Mika Antic
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: Svilena 21-03-2010, 18:26:23
Amsterdam


1.
Ovaj život je veliki bezazleni brod što o kamenje krvari bokove i muče po ostrvima, zarivajući rogove jarbola suncu ispod struka.

2.
Kapetana sam bacio u more, iskrcao sam posadu, i sad na soju ruku napuštam zagađene dokove, gladan bezbroj drukčijih strana sveta i žedan najdaljih luka.

3.
A tako je dobro što nisam otputovao, na primer, fijakerom niz drum stari, ili se dosadno lupao u vozovima, zevajući u jednolike stanice uz prugu. Jedan brodolom više ili manje - to i onako ne menja stvari. I ne utiče na dugu.

4.
Nisu me udavile kreolke juga u bedrima i svili, ni bele mumije severa u krznu svojih dlanova. Nikome nisam kupio srce od kolača i nikom oči pozlatio.

5.
A to što sam ponekad, u tišini nečijih obala ili stanova, bio neverovatno nežan, nežniji nego svi aprili, ja sam to mozgom platio, i krvlju stostruko preplatio.

6.
Ovaj život je veliki i bezazleni brod, a ja zagrcnut od vazduha i pića, kuvam ručak u kompasu i nikako mi ne priliči da noćim u istim lukama.

7.
I sav sam divalj od sreće što sam izneo glavu iz prošlih i budućih krvoprolića, preobraćen u ludu, u pesničku životinju, koja sve pipa u snovima, a mašta samo rukama.
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: Svilena 21-03-2010, 18:36:17
Mogućnosti

1.

Stavis li tezak teret na pleca, hodaces posrcuci celo jutro.
Ako ga odbacis, odleprsaces stopalima.
Isto je tako i sa tezinom saznavanja.

Gomila prolecnih paukova se grohotom smejala
dok je, nosena vetrom, slusala kinesku poslovicu:
"Samo strpljenje i vreme pretvaraju dudovo lishce u svilu."
Pa evo, rekose oni, mi svakog trena mozemo
isplesti toliko niti da prekrijemo nebo.

Kako objasniti prolecnim paucima da nije vazno plesti
i ukrasavati vazduh lepotom svoga tkanja?
Vazna je upotreba niti.
Jos nisam nosio kosulju od paukove svile.

2.

Zato ja vise verujem jednoj svilenoj bubi i
strpljivom Heraklitu koji misle da ljudi
ogromna znanja nalaze u malim svetovima,
a zaborave traze u vecem i zajednickom.
I verujem Francuzima. List je cak iz Normandije.
Datum 1726: "I sitne kise jedu velike puteve."

Zasto se kaze: beskorisno i korisno?
Zasto se kaze: usplahireno i spokojno?
Kao sto postoji ponasanje coveka, sine moj,
tako postoji i ponasanje njegovih misli.

Rado bih nesto dodao Aristotelu.
Recimo da je rekao: "Mudrost je jedina nauka koja
se bavi mudroscu, a ne naukom".
I onda bih ga i pod ovo potpisao, jer mi je
potrebna i takva razglednica:
"Ljubav je jedina umetnost koja se bavi ljubavlju
a ne umetnoscu".

3.

Kjerkegor kaze: "Nema nikakvog Ovde i
Tamo. Postoji samo nekakvo Svuda i
Nigde".
A stari dobri momak Ricard Bak dopisao je
ispod toga nesto potpuno suprotno.
Obojica su u pravu.

Ovako kaze Bak: "Kad bi nam prijateljstvo
zavisilo od vremena i zavisilo od prostora,
savladavsi ih, mi bismo upropastili nase
druzenje.
Savladamo li prostor, ostaje samo Ovde.
Savladamo li vreme, ostaje samo Sada.
I zar ti se ne cini da cemo se nas dvojica
na tom cudesnom putu izmedju Sada i
Ovde ipak ponekad sretati?"

Sad shvatas, sine moj, da cu morati da ti
objasnim neke stvari.
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: Svilena 21-03-2010, 18:41:36
Pustinja

Sve češće mi se događa da oko sebe zapažam obilje nečeg polovičnog čemu se odaje počast.
Obilje nesigunog, prikrivenog i krnjeg, a tako uvaženog.

Recimo – vidim početak. Svi okolo se dive. A meni nešto zasmeta. Osećam, treba drukčije.

Prepoznam starost novog. Jalovost zahuktalog. Prepoznam gde se mešaju velikodušnost i pohlepa, i beslovesnost i složenost, i saradnja i izazov, i davanje i krađa.
Izbrišem sve rukavom i sve ponovo započnem.


Ili mi kažu – ovako izgleda savršenstvo. A ja vidim – ne izgleda. I krivo mi što vidim.
Još deda mi je govorio: »Treba pustiti svakog da radi kako radi. A ko je sobom ushićen, nemoj to da mu kvariš.
Što više njih u zabludi, sve više si ti u pravu.»

A ja tako ne mogu. Ja zasučem rukave. Izgubim dane i noći. Niti me neko moli. Niti me neko tera. Niti mi kažu hvala.
Zapnem umesto drugog, raskrvarim svu dušu, ali mirno i strpljivo dovršim dovršeno...
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 23-03-2010, 14:42:49
Platiti izlaz

Hteli ste silom da me naterate
na vaš preživeli način kretanja.
način kretanja tvrdih i sporih stvari.

grlili ste me,
a ipak niste znali gde sam.
u tom očajničkom neznanju,
tražili ste da odredite svoje mesto u meni.

jedno je: platiti ulaznicu,
a drugo: platiti izlaz.

ko uđe, a ne ume da iziđe,
nije trebalo ni da se bavi kretanjem.


Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 23-03-2010, 14:45:05
Snovi

velike ruke imaju ušće koje ih pretvara u
okean
veliki vetar ima prozračne puteve ka ravnici
ja imam samo san, običan malecki san
u kome sam za pedalj bliže ponekoj zvezdi i ptici

u zoru od svega toga čitavo nebo izraste
na mojim rukama toplim i obrazima snenim
i dan je nalik na neke zenice graoraste
oivicene zelenim

i uopšte, zvedo i ptico,
uopšte - celi svete,
divno je kad se u nama čekanje javi,
pa se od toga na usni nesto rumeno isplete
i nesto graorasto i zeleno u glavi.
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 28-03-2010, 13:50:52
(http://www.dodaj.rs/f/1v/2L/fVdgpHh/nika1bykomradlucocopybb6.jpg)
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 28-03-2010, 13:51:52

                        (http://www.dodaj.rs/f/A/ga/1oLUEVTg/ma2.gif)
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: FLOYD 28-03-2010, 16:47:18
Ovo je zaista najljubavnija pesma
a ni rec o ljubavi.
Neko u ovoj sobi vise ne moze da spava,
neko u ovoj sobi samo cuti,
cuti i gleda kako mesec putuje,
preko pokislih gradskih krovova za pticama.
Ovo je zaista najljubavnija pesma
a ni rec o ljubavi.
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 05-04-2010, 15:11:04

..Sve ređe se usuđujem da izgovaram reči, jer uvek znače drugo nego što ja to želim.
                                                              Sve dalje su od govora i teško ih razabirem u šumovima beskraja...



_______________________


Pitaš se : sta je suština ?
Biti moguc u nemogućem.
Pitaš se : šta je cilj ?
Tvoja spremnost da kreneš.
Pitaš se : gde je kraj?
Na kraju tvog pitanja .
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 05-04-2010, 15:15:29

                  (http://www.dodaj.rs/f/21/7W/2jayPV6d/dodircd6zl4.jpg)
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 10-04-2010, 23:33:57
Treba biti obazriv ako se šminkaš efemernošću. To se najteže otire.
Hrabrost je: umeti početi.
                             Još veća: umeti prestati.

Ne svrstavaj se u one koji sa oka ne skidaju estradne koprene vida. I smeškaju se oblikom a ne ukusom usana.

Ne uzvisuj se prenisko. Skitaj u sopstvenom ritmu i u sopstvenom smeru kroz naprsle blizine.
Stvarnost je kao odeca. Nije važno sta nosiš, nego kako ti stoji.
                            Prekini sa oblačenjem, moda je sezonska umetnost.
I budi dovoljno oprezan kad nesto glasno izgovaraš, sanjaru nad sanjarima.
                            Govor je umetnost budnih.





Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: tatoo 11-04-2010, 14:06:28
Miroslav Antić- Mesečevo srebro (http://www.youtube.com/watch?v=NuAxIFTjIlgurl)
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 12-04-2010, 21:18:06
Oduvek sam se divio onima koji umeju da nacrtaju dugačko, široko i visoko.

Oni su sigurno shvatili dokle se prostire beskraj, kad im je tako lako da ga vide i izmere.
Oduvek sam se čudio onima koji razumeju znake u kalendarima, datume, mesece, stoleća ili stanu pred sat i pročitaju večnost.
To mora biti suluda i neobična hrabrost usuditi se komadati i usitnjavati vreme.
Kameni mir daljine sav je presvučen mojom kožom.

Sklapam oči i osećam: sve ono što sam bio i ono što sam sada, još uvek nisam ja. To je tek priprema za mene.

Koliko znam da pitam, toliko znanja mi pripada.

Mene je neko od malena zatvorio u prolazno i zaključao za mnom kapiju beskonačnog.
Dresiran da misliš zajedno. Zato i ne volim zakletve. I zajedno da pevaš. Zato i ne volim horove. I zajednički da tuguješ. Zato i ne volim sahrane.
Jedino si sam kad ostariš.
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 12-04-2010, 21:21:11


"Zašivaću te vetrom. Posle ću, znam, pobrkati
moju kožu s tvojom. Ne znam da li me
shvataš: to nije prožimanje.
To je umivanje tobom."
__________________________
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 12-04-2010, 21:24:40
SAPUTNICI



Znam: sve se neće na isti osmeh svesti
Znam: neće svima jednako biti sunce.
Na istoj cesti uvek će se uplesti
crni trag povratnika
i bele stope begunca.

Hodaće oba u jednom istom smeru
tegleći svako svoju drukčiju veru.

Pa i mi tako
jedan uz drugog
nemo,
po istoj cesti vučemo živote i dane.

I uporedo,
rame uz rame,
idemo
i jedan drugog nikad ne prestižemo.

I trpimo se koliko god umemo
i lagaćemo kako se razumemo,
sve dok na kraju
zajedno ne stignemo
tim istim putem na dve suprotne strane.
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 12-04-2010, 21:31:08
Govor

Smatram velikom slaboscu i stvarno bih
bio potisten kada bih sve ovo sto osecam,
morao da ti objasnjavam ludim jezikom coveka:
recima sumnjivim, rovitim, razjedenim i nekorisnim

postoje svakodnevne, sasvim obicne stvari,
koje su mnogima tajna

"najcvrsca vrata su ona koja su sirom otvorena"
kaze jedan prastari zapis sa tibeta

postoji govor koji ce neko otkriti sutra,
a mozda niko nece ni pokusavati da ga otkrije
ali ti ga vec sada moras obuhvatiti mislima

jer to je jezik znacenja, a ne dijalekt naziva

postoje kulture gestova, disanja ili vida
postoji vreme vremena i prostiranje prostora
postoji lepota lepote
ostoji istina istine,
stvarnost stvarnog, volja volje i moc moci
postoji kretanje kretanja, razmisljanje razmisljanja,
... postoji i ljubav ljubavi, sine moj

sve se redje usudjujem da izgovaram reci, jer
uvek znace drugo nego sto ja to zelim
sve dalje su od govora i tesko ih razabirem
u sumovima beskraja


tkivo tetovira na tkivo otiske nasleda
takvo je moje cutanje s tobom ove noci
opnu po opnu, ljisku po ljusku, sluz po sluz, zamor
medju nama civilizacije protozoa, epohe
virusa, celije stena i vazduha, i ustavljena
koza vode i vecnosti

to je kao da se sporazumevamo u svim
vremenima, sada iz ovog trenutka, u kojem smo se zadesili

pisem umesto tebe snezani i alisi
saljem telegrame pinokiju i malom princu
javljam se bar jednom dnevno telefonom
galebu dzonatanu livingstonu i pepeljugi

ali ni reci odgovora
znaci da misle na nas

ko zna glasove misli,
retko kada se oglasi glasom govora

ljudi se postuju recima, a vole cutanjem.
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 22-04-2010, 22:39:06

           (http://www.dodaj.rs/f/2Q/4D/u8TBeFK/am.jpg)
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: Fanta 22-04-2010, 22:56:24
Hoću uz mene da se sviješ,
korake moje da uhvatiš,
pa sa mnom bol i smeh da piješ.
I da ne želiš da se vratiš...

(Mika Antić)
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 24-04-2010, 19:12:38
Ako vam mnogo puta kažem da vas volim



Ako vam mnogo puta kažem da vas volim,
je li to više ljubavi, ili je ista, jedna jedina?

Ako svakoga jutra ponovo oktrijete da ste živi,
je li to više života, ili je ovaj, jedan jedini?

Može li da se rodi pet miliona nečega,
a da pre toga ne umre isto toliko istovetnog?

Tu umetnost pretakanja iz jedne vrste nečega
u drugu vrstu nečega zovemo naše sad i ovde.

Zar vam je važnije da preživite ma i nekako,
nego da dokučite sta je život?

Doživljaj ovog sveta kod vas je, na žalost, samo
doživljaj vaše vrste sveta...
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 24-04-2010, 19:14:19
(http://www.fotorola.com/uploads/f580bbdeda.jpg) (http://www.fotorola.com/)
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: principessa 27-04-2010, 02:48:25
Бесмртна песма

  

1.

 

Ако ти јаве: умро сам
а био сам ти драг,
можда ће и у теби
одједном нешто посивети.

 
На трепавицама магла.
На усни пепељаст траг.
Да ли си икад размишљао
о томе шта значи живети?

 

Ко снег у топлом длану
у теби детињство копни.
Бриге...
Зар има брига?
Туге...
Зар има туга?

 

По мердевинама маште
у младост храбро се попни.
Тамо те чека она
лепа, ал лукава дуга.

 
И живи!
Сасвим живи!
Не грицкај као миш дане.
Широко жваћи ваздух.
Престижи ветар и птице.

 
Јер свака вечност је кратка.

 
Одједном насмејани
у огледалу неком
добију зборано лице.

 
Одједном: на понеком углу
вреба понека суза.

 
Невоље на прстима стигну.
Године постану сивље.

 
Одједном свет, док ходаш
све више ти је узан
и осмех све тиши
и тиши
и некако искривљен.

 

Зато живи, ал сасвим!

 
И ја сам живео тако.
За пола века само
столећа сам обишао.

 
Признајем: помало луцкаст.
Понекад наопак.
Ал никад нисам стајао.
Вечно сам ишао.
Ишао...

 
Испреди из своје аорте
позлаћен конац трајања
и зашиј напрсла места
из којих дрхте чуђења.

 
И никад не замишљај живот
као уплашен опроштај,
већ као стални дочек
и стални почетак буђења.

 
2.

 
А онда, већ једном озбиљно
размисли шта значи и умрети
и где то нестаје човек.

 
Шта га то заувек иште.

 
Немој ићи на гробља.
Ништа нећеш разумети.
Гробља су најцрњи вашар
и тужно позориште.

 
Играјући се немира
и својих безобличја,
зар немаш понекад потребу
да мало кришом зађеш
у нове слојеве разума?
у суседне будућности?

 
Објаснићу ти то некада
ако ме тамо нађеш.

 
Знаш шта ћу ти учинити:
поkварићу ти играчку
која се зове бол,
ако се будеш одважио.

 
Не лажем те.
Ја измишљам
оно што мора постојати,
само га ниси још открио,
јeр га ниси ни тражио.

 
упамти: стварност је стварнија
ако јој додаш нестварног.

 
Препознаћеш ме по ћутању.
Вечни не разговарају.

 
Да би надмудрио мудрост,
однегуј вештину слушања.

 
Велики одговори
сами себе отварају.

 
После безброј рођења
и неких ситничавих смрти,
кад једном будеш схватио
да све што си дисао
не значи један живот,
стварно наиђи до мене
да те дотакнем светлошћу
и претворим у мисао.

 
И најдаља будућност
има своју будућност,
која у себи чује
своје будућности глас.

 
И нема празних светова.

 
То, чега нисмо свесни,
није непостојање,
већ постојање без нас.

 
3.

 
Ако ти јаве: умро сам,
ево шта ће то бити.

 
Хиљаде шарених риба
лепршаће ми кроз око.
И земља ће ме скрити.
И коров ће ме скрити.

 
А ја ћу за то време
летети негде високо.
Упамти: нема граница,
већ само тренутних граница.

 
Једрићу над тобом у свитања
низ ветар клизав ко свила.
Разгртаћу ти обзорја,
обрисе доба у повоју
и призоре будућности
лепотом невидљивих крила.

 
И као нечујно клатно
заљуљано у бескрају,
висићу сам о себи
као о златном ремену.

 
Простор је брзина ума
што сама себе одмотава.
Лебдећу у месту, а стизаћу
и нестајаћу у времену.

 
Одморићу се од споредног
као галактичка јата,
која су срасла пулсирањем
што им у недрима траје.

 
Одморићу се од споредног
као огромне шуме,
које су срасле гранама
у густе загрљаје.

 
Одморићу се од споредног
као огромне птице,
које су срасле крилима
и цело небо оплеле.

 
Одморићу се од споредног
као огромне љубави,
које су срасле уснама
још док се нису ни среле.

 
Зар мислиш да моја рука,
колено,
или глава,
могу да постану глина,
корен брезе
и трава?

 
Да нека малецка тајна,
ил неки треперав страх
могу да постану сутра
тишина,
тама
и прах?

 
Знаш, ја сам стварно са звезда.
Сав сам од светлости створен.

 
Ништа се у мени неће
угасити ни скратити.

 
Само ћу,
обично тако,
једне случајне зоре
свом неком далеком сунцу
златних се очију вратити.

 
Кажњаван за све што помислим,
а камоли што починим,
осумњичен сам за нежност
и проглашен сам кривим
што љубав не гасим мржњама,
већ новом, већом љубављу
и живот не гасим смртима,
већ нечим друкчије живим.

 
Последњи рубови бескраја
тек су почетак бескрајнијег.

 
Ко траје даље од трајнијег
не зна за кратка знања.

 
никад се немој мучити
питањем: како преживети,
него: како не умрети
после свих умирања.

 
4.

 
Ако ти јаве: умро сам,
не брини. У сваком столећу
неко ме случајно побрка
са уморнима и старима.

Нигде толико људи
као у једном човеку.

Нигде толико друкчијег
као у истим стварима.

 
Прочепркаш ли просторе,
ископаћеш ме из ветра.
Има ме у води.
У камењу.
У сваком сутону и зори.

 
Бити људски вишеструк,
не значи бити рашчеречен.

 
Ја јесам дељив са свачим,
али не и разорив.

А сва та чудесна стања
и обнављања мене
и нису друго до вртлог
једнолик,
упоран,
дуг.

 
Знаш шта су пророчанства?
Калуп ранијих збивања
и задиханост истог
што вија себе у круг.

 
Па што бисмо се опраштали?
Чега да нам је жао?

Ако ти јаве: Умро сам,
ти знаш – ја то не умем.

 
Љубав је једини ваздух
који сам удисао.
И осмех једини језик
који на свету разумем.

На ову земљу сам свратио
да ти намигнем мало.
Да за мном остане нешто
као лепршав траг.

Немој да будеш тужан.

 
Толико ми је стало
да останем у теби
будаласт,
чудно драг.

Ноћу кад гледаш у небо,
и ти намигни мени.

 
То нека буде тајна.

 
Упркос данима сивим,
кад видиш комету
да видик зарумени,
упамти: то ја још увек
шашав летим и живим. "
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 27-04-2010, 22:44:16


                              (http://www.dodaj.rs/f/3b/AP/92oKFSx/as.jpg)
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 16-05-2010, 17:50:38
O ČEMU PRIČAMO DOK ŠETAMO


O čemu pričamo dok lutamo
u predvečerje gradom?
U stvari: mi samo ćutimo...ćutimo
i gledamo se kradom.
U stvari mi se u sebi pitamo
nešto što nikom nije jasno.
Sanjarimo i skitamo...skitamo
i katkad šmrknemo glasno.
A kad se nebo skoro vec smrači
i od svetiljki grad požuti
odjednom znamo sve sta znači
to sto se ovako ćuti.
U stvari mi to u sebi slutimo
reči narasle u bezmerje,
pa nam je dosta i da ćutimo
i lutamo kroz predvečerje.
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 25-05-2010, 22:40:57


U svakom septembru ima necega nalik na tihe rastanke. Primetis to po igrama koje polako pocinju da se saplicu. Primetis to po iskracalom odelu, koje ostavljas mladjem bratu.
Primetis i po bajkama, koje smo dosad tako lepo izmisljali. Primetis kako nam i bajke sve manje veruju.


Ustvari, velika je to varka. Bas kao sto je i svet sa one strane svoga oka.

Onome koga posmatras u ogledalu s nadom. Ti si nada koju on gleda iz svog sveta. Ne veruj nicemu sto se moze primetiti samo sa jedne strane vida.

Trci i sastani se sam sa sobom. I izgubi se u daljinama sebe kao kap ciste svetlosti.

Retki su oni koji shvataju granicu slobode. Jos redji oni koji shvataju slobodu granice. »Ne zidaj vrata veca od kuce «, kazu Eskimi. To isto znaci sto i zidati prozore manje od ociju.

Stvarno videti, znaci: umeti videti kisu kako pada uvis. Videti kako padaju uvis krovovi kuca i reke u kojima se taloze vrhovi planina.
Ovako sam to cuo: »Ko nije nebo ugledao u vodi, taj nema pojma sta su ribe na drvecu"

Pa ako se i okliznes, nekada, u zivotu, ne gledaj to kao pad u sunovrat nego kao pad uvis.

I uvek, uvek se seti Aleksandra Makedonskog: »Niko me na svetu nije pokori sem mene «.

Treba umeti videti nebo, puno zrnevlja svetlosti kako se uspravlja nad zemljom i razgranava u svome padu. Cveta.

I videti pad vetra kako raste duboko u doline, u ponornice blagosti, sine moj.

I snove valja videti kako rastu dok tones polagano u njih i paras se, bas kao sto i ove reci cutanja, tudje i moje, tonu nocas, a nadvisuju krov i oblake i nadvisuju nebo i rastu u jednu predivnu vasionu koju smo izmislili sebi u visovima opalog septembra.

M. Antic
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 25-05-2010, 22:42:48
Gospođi Vineti

Ako odeš, široko sivo stopalo gradskog neba zgazice moju tršavu glavu

1.
Gospodo Vineti, sve što sam vam do juce pisao ne uzimajte za ozbiljno. Predajem se i vicem: vi ste neponovljivi. Pronalazim vas cak i u travi. To je tamo, levo od mosta, u jednoj kafanici koju je posecivao Prešern. Nabrao sam trave da napravim salatu, ali nisam mogao. Udisao sam je. Imala je miris vaše kose.
Citave noci lutao sam oko stanice i razgledao vozove što odlaze i dolaze. Imao sam dovoljno vremena da mirno o svemu razmišljam. Gospodo, ja sam u vas neizlecivo zaljubljen.
Idem da spakujem stvari i da se vratim. Kljuc imate. Adresu - znate. Naci cemo se, dakle, ne u Beogradu, nego u Novom Sadu. Pre toga moram devojcicu da vratim u Zagreb. Sa Dragom Britvicem i Marjanom Selmanom popecu se "Pod stare krovove". Sa Krklecom i Dobrišom obicno odšetam na groblje. Sve u svemu, to je dva dana.
Ja njima dvojci držim književne susrete. Govorim malo njihove, malo svoje, malo tude poezije. Pocnem pesmom "Mirogoj" Jiržija Volkera. Cesaricu se narocito svida ono mesto: "Korenje može sunce da uhvati u cvetu. Zašto je poginuo mrtav ce od života saznati. Za kralja, za otadžbinu, za sve što se može boriti na svetu, ali se ne može za sve umirati".
Meni se svida kraj te šetnje. Dolazi ono Tinovo: "Ne boj se nisi sam..." prva i najveca svemirska pesma na zemaljskoj kugli, a za oproštaj ide, uz obaveznu sedeljku u nekoj kafani, "Srebrna cesta".
Gospdo Vineti, samo je potrebno da imamo nekoliko dece, i videcete: bice sve dobro. Negde cu pozajmiti novac, kupicu drva i uglja i citave zime bice toplo.

2.
Vi ste moja žena, i nemojte ni pomišljati da cete ponovo otici. Setite se kako sam, kao ptica, pre sedam zima sedeo na drvetu pred vašim bolnickim prozorom. Padao je sneg. A ja sam sedeo satima.
Setite se da tada nisam imao rukavice, ni toplo odelo. Tada smo nešto pocinjali i rukavice i toplo odelo imali smo samo u glavi.
Cuvam pisma koja sam vam pisao na tom drvetu. Pokazao sam ih Palavestri. Izabrao je jedno, rekao: to je pesma, i stavio ga u svoju antologiju. Posle sam ga našao i Poljskoj antologiji Zigmunada Stoberskog.
Nekoliko godina docnije upoznao sam Stoberskog. Dolazio je na Sterijino pozorje. Divan, ugladen covek, ali nadasve: Poljak. Bio je iskreno razocaran mojim izgledom. Obavezno morate, rekao je, pustiti brkove. Ko je video pesnika bez brkova.
Kako da mu objasnim da sam te brkovi morao da obrijem u osamnaesoj? Tada mi je Bihalji objavio jednu pesmu u casopisu "Jugoslavija". Reprezentativno. Hartija kao ona na kojoj se štampaju ikone. Prevod na cetiri jezika. Oto Bihalji Merin je iskreno bio razocaran mojim izgledom. Obavezno morate, rekao je, obrijati brkove. Nije evropski, a kamoli svetski, a ovaj casopis ide u ceo svet. Izvadio je novac iz džepa, i licno me odveo u berbernicu. Umirite se, dragi moj, tapšao me je po ruci, jer sam bio iskreno nesrecan. Okanimo se primitivizma.
Ispala je velika zabuna sa tim pismom, a vi dobro znate da ga nisam uneo ni u jednu svoju knjigu, i da sam ga, ponekad, kad ste mi bili neverovatno važni, prepisivao i slao vam ga ponovo i uvek ponovo.
To je ono što smo nazvali: balada o nama.

3.
Ako odeš, široko sivo stopalo gradskog neba zgazice moju tršavu glavu i razliti plocnicima. Razbicu celo o bandere i sva cu pluca izjecati i izjaukati. Pokidacu košulju i kožu sa grudi noktima, koji su sada crni i zapušteni kao lišce koje po ivicama polako pocinje da truli.
Jer sve na tebe lici. Ukus tvoje krvi, prodavace decaci, sa kupinama, pred mrak, po uglovima ovih ulica.
Razlivenu toplinu tvoje postelje vezace u cvorove sestre u bolnici. Dezinfikovace smisao tvoga osmeha na caši iz koje si pila lekove. Obrisace novinama reci koje si mi govorila kroz prozorsko staklo. I sve ce svesti na brutalno.
Ako odeš, poneceš mene, a sebe ceš ostaviti u oblacima mog sna i jave, koje ce sažaljevati ili nepoznavati ljudi u prolazu.
Sve cu kuce ocrniti katranom i tuci one koji ne umeju da naricu kad se spomene tvoje ime. Jer laž su price o novim sastancima, laž sve uspomene i posete rodbine nedeljom popodne. Nikad se više necemo naci.
Ostacu sam pod svrdlom svetiljke sa tavanice iz koje ce mi se stvarnost godina uvrteti u potiljak. I sve lepo ce s tobom umreti.
I svakog ce proleca krovovi dugo plakati suzama okopnelog snega.

4.
Ima još jedan razlog, vrlo privatan, što pesmu nisam objavio u nekoj zbirci. Ponekad se zaljubim u neku svoju metaforu, kao u slucaju tog velikog sivog stopala, gradskog neba koje gazi moju tršavu glavu i razliva po plocnicima.
Još u šesnaestoj napisao sam pesmu "Nedelja", u kojoj doslovce stoji: "Nebo je velikim sivim stopalom zgazilo krovove, ljudi i puteve". Radije sam se odrekao obe pesme, nego da ponovim metaforu.
Inace, nadam se da vam je jasno u kakvom sam položaju. Samo mi, molim vas, ništa nemojte javljati o vašim glavoboljama. Njih ja vucem na savesti, i ako me podsecate na to, ponovo cu pobeci. To mene dovodi do ludila.
Idem da spakujem stvari. To je popodnevni voz. Kod vas cu biti vec rano u zoru. Devojcici cu u Zgrebu na stanici sve otvoreno objasniti. Sa Marjanom i Dragom mogu da se napijem i drugi put.
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 25-05-2010, 22:44:03
Dosadna pesma

Toliko mi je dosadno
da ne znam šta ću.
Kad izlazim iz škole
nakrivim kapu na levo oko
i pobijem se sa trojicom
bar da me vide devojčice.

Devojčice su smešna stvorenja
dugonoge,
okrugle,
pegave ili kratkovide,
mnogo lažu i ogovaraju
i pišu ljubavna pisma
koja mi stave pod klupu.

Meni je sve to dosadno.
Ipak pročitam pisma,
najlepše reči prepišem
- ako mi nekad zatreba,
a od onog što ostane
napravim papirne lađe,
napravim ptice,
slanike,
žabe,
i bajagi se igram
a tako mi je dosadno.

Dosadno mi je da porastem,
da nosim tesne cipele
i da se oženim.
Oni koji porastu prvo se danima mrze
onda se danima svađaju.
Jedino mi je žao mog tate.
Da je ostao dečak - kao ja,
baš bismo divno mogli da se družimo
i da zajedno budemo zaljubljeni
u nastavnicu istorije.

Sve ostalo mi je dosadno.
Toliko mi je dosadno
da ne znam šta ću,
nego nakrivim kapu na levo oko
i pobijem se jos sa trojicom.
Čak i kad nema devojčica.
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 25-05-2010, 22:45:33
Drugarska pesma


Ništa ti ne razumeš,
moj najrođeniji blesane,
uobraženi prinče
što te je život razmazio.
Da znaš kolike sam noći
uznemirene i besane
drhtao kraj tvog uzglavlja,
pokrivao te i pazio.

Ti si za mene još uvek
parče tek rođenog mesa:
onaj musavko što vrišti
i celu kuću potresa.

Ja sam te, lepoto moja,
naučio da hodaš.
Svima sam plaćao piće
kad su ti zubi nikli.
Ja sam ti dao život.
Nije te donela roda.
A sada smo se, odjednom,
jedan od drugog odvikli,
kao da sve što kažem
zaista ne razumeš
i kao da sve sto umem
ti triput bolje umeš.

U redu, pametna glavo.
Ja sam te ljuljao, kupao,
ponosio se tobom,
nemušte reči sricao,
i dosta svoje mladosti
zbog tebe sam polupao
i kad je u svet trebalo
nisam se zbog tebe micao,

nego sam sav osedeo,
moj naduvenko mili,
da bi tvoj život
i dani valjani bili.

Danas kad rođendan slaviš,
sve ću svečane torte
pobacati kroz prozor
na užas rodbine cele.
Ti znaš: ja sam tvoj otac.
Mi smo od takve sorte
što ne sme da zadrhti
kad odapinje strele.

Možda još nije kasno.
Jednom se mora sve reći:
i drugarski i tužno
i grubo i srneći.

Propustio sam godine.
Ispustio te iz ruku.
Sve tvoje slabe ocene
moljakanjem sam rešio.
Večito sam se svađao
kad te drugi istuku.
Bio si moje mezimče
i tu sam najviše pogrešio.

Četrnaest ti je godina
i zar te stvarno ne vređa
da stalno za tebe podmećem
i dušu i glavu i leđa?

Hoću da jasno kažeš
kad misliš da budeš muškarac.
Zar treba i sutra da rešavam
sve što ti odraslom fali?
"Tata, škripi u braku...
na poslu... daj za džeparac..."
A ja ti i dalje pomažem
jer te volim i žalim.

Ne čestitam ti rođendan.
Mi smo se uzalud borili
i stvarali smo čuda,
a ništa nismo stvorili.

I evo, danas ti dajem
reč roditeljsku i mušku:
ako ne postaneš čovek
na ovoj, tek započetoj
čarobnoj stazi života
- moram i razbiti njušku.
Makar oženjen bio,
makar u trideset petoj.

Nikad te tukao nisam.
To za dečake nije.
Al sutra, odrasli prinče,
videćeš kako se bije.
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 25-05-2010, 22:47:27
Plavi čuperak


Plavi čuperak obično nose
neko na oku,
neko do nosa,
al ima jedan čuperak plavi
zamislite gde?
- U mojoj glavi.
Kako u glavi da bude kosa?
Lepo.
U glavi.
To nije moj čuperak plavi,
već jedne Sanje iz šestog "a"
Pa šta?
Videćeš šta - kad jednog dana
čuperak nečije kose tuđe
malo u tvoju glavu uđe,
pa se umudriš,
udrveniš,
pa malo - malo... pa pocrveniš,
pa grickaš nokte
i kriješ lice
pa šalješ tajne ceduljice,
pa nešto kunjaš,
pa se mučiš,
pa učiš - a sve koješta učiš.
Izmešaš rotkve i romboide.
Izmešaš nokte i piramide.
Izmešaš leptire i gradove.
I sportove i ručne radove.
I tropsko bilje.
I stare Grke.
I lepo ne znaš šta ćeš od muke.
Sad vidiš šta je čuperak plavi
kad ti se danima mota po glavi,
pa od dečaka- pravog junaka
napravi tunjavka i nespretnjaka.
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 25-05-2010, 22:53:02
KAD SMO BILI VELIKI

Kad smo bili veliki
kroz detinje nemire,
svi onako brljivi,
šmrkavi
i lajavi
ludo smo izmišljali
neke svoje svemire
i bili smo krilati
i bili smo zmajevi.
Igrali se piljaka
sa najlepšim zvezdama.
Crtali smo svetlošću
radoznala skitanja.
I uvek u srcima
ko u toplim gnezdima
znali smešan odgovor
na sva tužna pitanja.
Od juče smo ozbiljni.
I odjednom,
čudno:
kao da smo zgrčeni,
Kao da smo stali.
Sve oko nas izgleda
glupavo i budno.
Prvi put smo odrasli,
a prvi put – mali.
I prvi put sami smo
u prepunom svetu.
I odjednom,
izgleda
ništa nije za nas.
Nevešto smo.
Zbunjeni
u rođenoj ulici,
zalutali zauvek
u ogromnom danas.
Kad smo bili veliki
do kuća
do drveća,
do tornjeva,
planina
i do ptičjeg leta,
u džep nam je stao dan ,
u zenicu okean
i stala nam još u dlan
polovina sveta.
Od juče smo ozbiljni.
I ma šta nas čudilo
- u svemu svom krilatom
kao da smo pali.
Kao da se oko nas
sve strašno probudilo:
prvi put smo veliki,
prvi put smo mali.

Mika Antić
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 25-05-2010, 22:56:02
             (http://www.fotorola.com/uploads/0c2aafc871.jpg) (http://www.fotorola.com/)
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 09-06-2010, 21:38:20


Jer sutra nema jedno obličje, sine moj. Postoji veliki broj mogućnosti.
I moraš imati dalekovidu moć proricanja da se ne zgrudvaš u samo jednom vremenu.
Ne znam grešim li ako verujem: ipak je sve tako lako poderivo- sem čoveka.
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 09-06-2010, 21:39:46


Nasloni glavu na moje rame i oslušni. Oslušni zenicama.
Sve što je oko tebe, sine moj, sačinjeno je od nečega u tebi. Pokušaj da se osvrneš. Svet ima milione vrata. Lepo ih možeš opipati i u tami.
Možeš ih opipati kao zvuk. Kao odjek.
Svejedno kroz koja vrata prođeš, prošao si kroz sebe. I sa obe strane te čeka ogromna ljudska nada.
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 09-06-2010, 21:41:21



Ove pesme sam zapisivao da lakše dišete.
Da znate da imate negde u svetu jednog istinskog prijatelja, koji o vama brine drukčije nego tata i mama, rodbina ili nastavnici u školi.
Koji o vama brine vršnjački. Jer i ja sam večiti dečak, sa jednim sedim čuperkom na čelu, ali još uvek plavim u duši. Moje pesme i nisu pesme, nego pisma svakom od vas. One nisu o ovim rečima koje ste pročitali, nego u vama, a reči se upotrebljavaju samo kao ključevi, da se otvore vrata iza kojih neka poezija, već doživljena, već završena, već mnogo puta oplakana ili otpevana, čeka zatvorena da je neko oslobodi.
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 09-06-2010, 21:53:26




U sebi sam ponavljao:

» Ta pokipela vatra što mu je načela lobanju i oprala misao i okrunila svest, samo je načas pobrkala redosled slika i zbivanja. Ali sve će se vratiti, mirno, na svoje mesto.«
To sam ja tešio sebe, a ne njega u planini. Verovao sam, zaista, iskreno i bezazleno, da vuk ne moze umreti. Kao što ne može umreti stenje, vazduh i voda. Kao što ne može umreti grimizni točak promene, koji nema početka i ne znaš gde se završava.
Kako mu izgleda dan ? Na šta mu liče noći ? Jer strašno je i grešno je kad te neuko odstrele u nečem gde si pravedan, pa ti se zamrse žile u čičak, trnje i korenje, a ti si pravi vuk. I još više od vuka.
Ko je taj sto je pucao ? Čime je vukao oroz: mržnjom, strašću ili zavišću ?
Da nema takvih u planini, i kamen bi se smekšao. Da nema takvih u planini, i izvori bi ogluveli. Da nema takvih u planini, i noći bi se uspavale. Da nema takvih u planini, ni dan se ne bi osvestio.
Veliki vladaru zverinja, veličanstvena nakazo, osakaćena lepoto i prelomljena vitkosti, čekam vas u kanjonu i pratim odjek te rike što više nikada neće zarasti u ovom vazduhu.
Ostaće ranjiva obzorja. Ostaće zauvek žive duboke naprsline u naborima neba. Ostaće gorčina što kljuje ne samo iz vašeg mesa, nego sad i iz moga. I ja ričem sa vama. I krzam se. I krunim.
Znam, stićićete ovamo. Mi se moramo sresti.
Neka beže pastiri, goniči karavana i zbunjeni hajkači. I ja sam vučjeg soja. Ako vas sad izneverim, zar to ne bi izgledalo da zazirem od sebe i svoje iskonske prirode ?
Otkako postoji svet, kaznjavaju nas i tamane što nismo kao ostali. Rugaju nam se, smeju, proganjaju nas i žigošu.
Vuče, oni se boje, jer nisu nam dorasli ni slobodom ni bolom. Naš san je: nemoguće, a nepoznato – naš zavičaj.
Opasnost i radost su blizanci. Sav sam svečano naježen i razdragano krilat, kao kad zaklopim oči i zamišljam da lebdim. Stvarno vas duboko poštujem. Evo me u klisuri. Čekam vas.
Poznao me je odmah. Vukovi se prepoznaju.
Od rodjenja se mučimo sa istim pretesnim svetom, pa su nam nevidljiva krila jednako iskrzana i svima nam se lome na jednom istom mestu: tu gde počinje zagrljaj. I neki nevidljiv osmeh večito nam se gužva na onim najmekšim mestima gde započinje čudjenje.
Bio je opkoljen psima. Nijedan nije smeo da mu skoči u lice. Nijedan nije smeo da mu skoči za vrat. Pratili su ga režeći. I kadgod podigne njusku, usrče nebo i rikne, kevtali su uz njega, zamišljajući tako da su i sami vukovi.
Nismo se pozdravili. Ni jedan drugome poklonili. Nastavili smo razgovor bez jedne jedine reci, kao da smo se sretali u zardjaloj proslosti na ovom istom mestu gde smo sada prvi put.
Vuk je mahao glavom kao da nesto otresa.
Hteo je da mi kaze: » Sreća je u samrtnom času sresti u ovom bespuću nekoga ko je u sebi sačuvao pra-govor. Ja u snu redovno govorim sve te pradavne jezike, ko zna kad izumrle. Mislim da me razume jedino možda još vazduh, jer je u sebi sačuvao mladost i svetlucanje pamćenja. Zemlja se skamenila. Ogrezla je u gips. U krečnjak, krv i salitru.«
I hteo je da kaže: « U ponekom jos potoku prepoznam svoju poruku. To me prevodi voda. Ili se ponekad ogledam u zenicama ptica. Hvala sto ste razumeli moj neobični govor, videli mojim vidom i čuli mojim sluhom.
I hvala sto ste shvatili svetinju moga greha: moj prezir prema ništavnom.«
Još uvek na sebi osećam taj pogled vučji, uporan, opor, težak i istinit. Kao da mi preneo u bore svoj namučen lik.
Hteo je da mi kaže: » Neću izdržati dan. Molim vas ubijte me. Ne ostavljajte me psima da me razvuku i pojedu. »
Hteo sam da mu kažem: » Psi su razroke pameti, sujeverni i priglupi. Ne mrze oni vas, nego je velika tuga sto misle da, ako odgrizu i komad vaseg mesa, mogu postati vukovi. Moj vuče, psi su sekta.
Već to, kad udišu vazduh koji vi udišete, čini ih uzvišenima. Već to, što idu pravcem kojima se vi batrgate, čini im čast i slavu. Psi nisu čak ni čopor. Oni su menazerija. »
I hteo sam da kažem: » Vidite kako bi želeli da vam poloču mozak i isisaju srce, da dosegnu vaš um, vašu snagu i gordost. Zamislite tu nesreću kad neko ne ume da bude ono sto zaista jeste, i da u tome što jeste bude i svečan i uspravan, nego vam stalno zavidi što ne zna da bude : vi. »
Hteo je, valjda, da kaže: » Ne laju oni na mene, nego se uporno trude da širom otvore vilice i otpevaju himnu za koju nemaju sluha. »
I hteo je da kaže: » Molim vas, ubijte me, samo me ne dajte njima. Položite me u vodu, neka me brzaci razbiju o stene u kanjonu i nek se u more ulijem lišen sramote i čist. »
Hteo sam da mu kažem: » Ne mogu ja vas ubiti. Nisam ni lovac ni pravednik. Ja sam nešto sa strane, nešto čime se staklo umotava da ne prsne. I najzad, ja sam jedini koji u planini veruje da ste vi, vuče, besmrtni. Pustite me da verujem i odem odavde žmureci. Umrite mimo mene. »
Hteo sam da mu kažem, a ništa nisam rekao. Hteo je da mi kaže da me je sasvim razumeo.
I kad sam pomislio da ce živeti zato sto je Bog neuništiv, on je tako odjednom, tako strasno odjednom, skočio usred vira.
Stajao sam izbezumljen. Umro je najveći vuk koji je ikada živeo na ovom najmanjem svetu. Kako je, onako ogroman, stao u tesnu smrt ?
Spustio sam se, zadihan, na kamen u plićaku.
Bio sam užasno sam, ne samo svojom samoćom, vec i samoćom vuka, koju sam na sebe primio kao žig zavestanja. Kao čast i prokletstvo. Kao teret i slavu. I ropstvo, i slobodu.
Stvarno i dalje verujem da ono, sto je vučje, ne moze u nama umreti. Jer vuk se na vuka nastavlja.
Nije mi preneo poruku, ali ja sam je primio.
Poznaje se na meni. Vidim u psećim očima. Vidim kako me vide. Već ulaze u mene.Već lutaju po meni, kidaju bele komade mojih beskrajnih prostora, ujedaju se i kolju za svaki zalogaj duše. Gladni su vučjeg u meni. Muči ih da shvate šta nosim, čime mislim i volim, sanjam, cekam i nalazim.
Ko god srlja u mene, dobro mora da upamti: jedno je biti otvoren, a drugo biti prohodan.
Prate me kao i vuka. Opkoljavaju svitanje i zovu druge pse. Misle da čuvam tajnu kako se biva nad drugima viši snagom i umom.
Lako je meni sa psima.
Ali naslednik vuka i sam je divljač van zakona. Dižu na mene potere i čekaju me u zasedi isti oni pastiri, goniči karavana i hajkači sa jezera koji pucaju nespretno i ubijaju do pola. Sad sam ja na nišanu.
Neko će ovde ostati. Ili ja, ili psi. Ili ja, ili lovci. Svratiću da vidim ko će. Svratiću, sem ako, mozda, namerno ne zaboravim, da sam ikada ovuda prolazio i sanjao.

Miroslav Antic
__________________
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 09-06-2010, 22:43:00
SERENADA

Mesec je tupom krivom kamom
Zaklao jedno veche zuto.

Oprosti,
Bio sam skitnica samo,
Pa sam u tvoje ochi zaluto.

I sasvim nespretno prosuo se
Kao lopata vrelog snega,
Nasmejan,
Izguzvane kose,
Od ptica ranjav,
Od cveca pegav.

Oprosti,
Uvek moram da odem.
Vetrove zute jesen vec place.
Jezera-ochi.
Sto kvase vode
Obale niske za skitachem?

Uvek se biva lep na pocetku.
Pomalo dobar.
Pomalo tuzan.

Uvek se biva na ovom svetu
Na kraju tudj,
Na kraju ruzan.

I uvek samo sebe imamo
I san pun zelja,
Nedorecen.

Mesec je tupom krivom kamom
Zaklao jedno zuto veche.
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 09-06-2010, 22:44:31
Autobiografija

U obicnom sam sebe uhvatio,
pa nikad nisam to sakrivao.

Bar sam posteno kiriju platio
na ovom svetu sto sam ziveo.

Mozda sam nekome jad iscelio
i nekom u zenice sjaj namamio.

I u komsiluk zvezde doselio.
U prozor svitanja uramio.

Ako mi zivot krila skrati
i sneg u oko pocne da veje,

znam, bar se necu pokajati
sto sam umeo da se smejem.

Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 09-06-2010, 22:46:25
CARINARNICA

Možete nas poskiadti do gole kože
I zapleniti nam prtljag I odeću

Ipak ćemo mi prošvercovati
Ovaj zlatni sat hrabrosti
Koji smo progutali

Sasvim lepo se čuje
Sa leve strane
Kako nevaspitano kuca

Racunali smo
Vi ćete misliti srce
A baš u tome je blef

Nama je srce u petama.

Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 09-06-2010, 22:48:16
Ovo je pesma jedne košulje
zaljubljene do okovratnika
u jednu sasvim banalnu drvenu štipaljku i glasi

držiš me na ovoj ljuljašci
da ne okliznem
da mi suze ispare na suncu

zahvaljujući tebi
moći ću malo da se našalim
sa živinom u ovom dvorištu

nadimaću se
raskopčaću svu dugmad
na mom platnenom telu
celo pre podne biću zastava
koja rukavima šamara vetar
i miriše na sapunicu i nebo

drži me dobro ali nemoj da mi zavidiš
popodne če me peglati
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 09-06-2010, 22:50:09
Odluka

Život je sve nešto iz početka.
Juče i prekjuče sutra ne vrede.
Nema na svetu dva ista petka,
dve iste nedelje,
dve iste srede.
Pa čemu onda razočaranja?
Ako je jedna ljubav - ćorak,
Odmah se drukčije i lepše sanja.
I kad si najviše tužan i gorak
nekih se novih očiju setiš
i shvatiš da letiš... divnije letiš.
Ko je to video da dečak pati?
Da kunja kmezav i da plače?
Svaki put moraš iznova znati
da voliš bolje, da voliš jače.
Ne da se vadiš.
Ne da se tešiš.
Već da se istinski do neba smešiš.
Nema na svetu dve iste srede,
dva ista utorka,
dva ista petka.
Sve nove ljubavi drukčije vrede.
Živi se svaki put iz početka.
Zivi se da se nikad ne pada.
Da budeš snažniji posle oluje.
I da se u tvom srcu već sada
100 zlatnih zvezda unapred čuje.
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 09-06-2010, 22:53:12
Samoća

Najveća slova ljubavi:
onaj glupi septembar
kad sam se pravio važan
da nikog nisam voleo.

A jesen svima zlatna,
a samo meni bakarna.
Da, pravio sam se važan
da nikog nisam sanjao.

A samog sebe sam boleo
i sav se od sebe razboleo,
i sebe u sebi mučio,
i sebe u sebi proganjao.

Najveća slova sramote:
kada sam bez stida dovlačio
zvezdama gradska neba
u moje žedne oči.

Najveća slova tuge:
to, što sam se šegačio
i pred svima junačio,

da posle
u samoći,

nos zakivam u jastuk
čekićem umorne glave.

A noći vrtoglave.
Plave.
A ja ne mogu da zaspim,
već sanjam vreo od jave.

Najveća brbljiva slova:
sve ono što sam krio.

Pred celim svetom sam bio
baš to što nisam bio.

Najveća slova ljubavi
i slova mog dečaštva:

kad jedan namćor u meni
hrabrošću bogat pred svima,
kad ostanemo sami
preda mnom pocrveni

i drhti od siromaštva.
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: FLOYD 13-06-2010, 17:59:21

ODLUKA

Život je sve nešto iz početka.
Juče i prekjuče sutra ne vrede.
Nema na svetu dva ista petka,
dve iste nedelje,
dve iste srede.
Pa čemu onda razočaranja?
Ako je jedna ljubav - ćorak,
Odmah se drukčije i lepše sanja.
I kad si najviše tužan i gorak
nekih se novih očiju setiš
i shvatis da letiš… divnije letiš.
Ko je to video da dečak pati?
Da kunja kmezav i da plače?
Svaki put moraš iznova znati
da voliš bolje, da voliš jače.
Ne da se vadiš.
Ne da se tešiš.
Već da se istinski do neba smešiš.
Nema na svetu dve iste srede,
dva ista utorka,
dva ista petka.
Sve nove ljubavi drukčije vrede.
Živi se svaki put iz početka.
Živi se da se nikad ne pada.
Da budeš snažniji posle oluje.
I da se u tvom srcu već sada
Stotinu zlatnih zvezda unapred čuje.

JESTE OPSENA, JEDNA OD NAJLEPSIH PESAMA.
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 13-06-2010, 18:29:52

Jeste FLOYD, svrstavam je u istu grupu sa pesmom KROJ, EPILOG, PLATITI ULAZ, MESEČEVO SREBRO...

Mika je zakon.
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: Svilena 24-06-2010, 13:18:29
Ko teče uzvodno...

Postoje razbijači vremena, koji ti svakog dana
oduzimaju pomalo usitnjenog tebe.

Šta znači prijateljstvo? Biti u svemu prisutan, ali
nevidljiv. Bezglasan. Nenametljiv.

Šta znači ljubav? Dodirivati svet oko sebe,
ali ne kvariti ga. Biti vešt u vrlinama.

Biti promućuran u posmatranju, pripadanju,
uzbuđenju, dostojanstvu i naklonosti. Sređen.

Šta znači odanost? Biti u svemu čitak,
ali sa finim osećanjem mere. Bez opširnosti.

Ceniti sebe, znači birati nepristupačna mesta.
Ko teče uzvodno, ušće mu je u izvoru.
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: Svilena 24-06-2010, 20:33:35
Miroslav Mika Antić ( LIVE)  (http://www.youtube.com/watch?v=JjcXeF6ZZOo)
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 02-07-2010, 14:02:24


Ovde se smatra čašću i viteškom vrlinom kad poniziš do samrti sve što te nadvisuje spretnošću, snagom, lukavstvom i umom.
A kako ti se tek dive, kako ti zavide smrtnici kad im prineseš dokaze da si ubio boga. "
"Ko je taj što je pucao? Čime je vukao oroz: mržnjom, strašću ili zavišću? "
"Neka beže pastiri, goniči karavana i zbunjeni hajkači. I ja sam vučjeg soja. Ako vas sad izneverim, zar to ne bi izgledalo da zazirem od sebe i svoje iskonske prirode?

Otkako postoji svet, kažnjavaju nas i tamane što nismo kao ostali. Rugaju name se, smeju, proganjaju nas i žigošu.

Vuče, oni se boje, jer nisu nam dorasli ni slobodom ni bolom. Naš san je: nemoguće, a nepoznato – naš zavičaj. "

"Poznao me je odmah. Vukovi se prepoznaju.

Od rođenja se mučimo sa istim pretesnim svetom, pa su nam nevidljiva krila jednako iskrzana i svima nam se lome na jednom istom mestu: tu gde počinje zagrljaj.

Vuk-Mika Antic
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 02-07-2010, 14:45:07



                 (http://www.dodaj.rs/f/r/zU/2pdaAfdk/mikaa.gif)
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: Svilena 02-07-2010, 15:47:31
(http://www.fotorola.com/uploads/bdd4e156a3.jpg) (http://www.fotorola.com/)
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: tatoo 02-07-2010, 19:41:35
                   (http://img508.imageshack.us/img508/918/1968987mdcopywc9.jpg)
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 04-07-2010, 21:18:14


Mnoge se prave stvari ne postižu umećem, nego se prave u mukama od svoje nesigurnosti.

Miroslav Antić

Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: Fanta 21-07-2010, 19:34:48
Ne kradi mi sebe od mene, budalo glupa. Postaćeš međuvreme i ostaćeš zauvek sa mnom bez mene.
M.Antic
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 21-07-2010, 21:16:34



(http://www.fotorola.com/uploads/e0f9faaba8.jpg) (http://www.fotorola.com/)
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 27-07-2010, 20:40:53
Nigde toliko ljudi kao u jednom čoveku.

Nigde toliko drukčijeg kao u istim stvarima.

M. Antić

Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 28-07-2010, 14:04:23


SAVRŠENSTVO VATRE

Znam da ja nisam u svemu samo čovek.
I sad sam upotrebljen tek uz put.

Nevolje je u tome šo ne znam kako da prepoznam
gde sam udešen tako neverovatno nesrećno

da upetljavam sebe u pretakanje večnosti u večnost
i svemu pristajem da sam posuda,

da sam ram koji obmanjuju da je ikona,
da sam ikona koju varaju da je boja,

da sam boja kojoj predskazuju da je smisao,
i da sam smisao koji, na kraju, ne zna se šta je.

Da li ste odgonetnuli to volšebno, to složeno,
što nazivamo u sebi: prepoznavanje poznatog?

Ako te uprlja blato i otruje gorčina
oni to sigurno čine iz njima časnih pobuda.

Moralni zakon vode je: da udavi.
A vatre: da sagori sve što joj je u zagrljaju.

Blatu je umetnost da blati. Gorčini da je žešća.
Oni u tome vide čistotu dobrih običaja.

Sve ima svoj stvaralački sjaj i krepost.
Sve ima etiku sopstvene prirode.

Tvoje je s kim si, kud prolaziš i šta gutaš.
I zato, sve što ti je strano posmatraj
blagonaklono.

Jer i tvoje je rasuđivanje,
Jer i tvoje je delanje za nekog nasilje i bol.



                                      (http://www.dodaj.rs/f/H/12y/4Aj7WEEb/mikaantic.jpg)

Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: Svilena 11-08-2010, 16:04:48
.

Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 18-08-2010, 13:43:58


Romansa

Nemoj da odeš više u onaj grad
gde smo od sebe zaboravili pola.

Nikada sa zvezda teži pad
nego na beton kafanskog stola.

U očima sam sve gugutke podavio
pa sam im dugo šaptao smešno opelo.

I sve sam svoje osmehe okrvavio.
Nije sve belo što liči na belo.

Peroni katkad plaču krišom.Sat i
koferi.Svako nekud žuri noćas.

Iscepam kartu.Neću da se vratim.
Za svakim vozom ostaje samoća.

I samo mraka napune se prsti.
Ne vredi.Sad smo drukčiji,zacelo.

Bar ti sve ptice iz očiju pusti.
Nije sve belo što liči na belo.



                                                                                (http://www.freeimagehosting.net/uploads/th.c02e8bd358.jpg) (http://www.freeimagehosting.net/image.php?c02e8bd358.jpg)



Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 16-10-2010, 21:40:08



Lepo kažem sebi: neću da idem na selo, nisam ja više za one stare tesne kože. Pokvario me asfalt, mašina za pranje veša, senf iz Dižona, tapete na zidovima... Deca mi uče engleski, razumem se u Čajkovskog i dizajn, dušu ispustim na nos kad je lift u kvaru... Ničeg više u meni zdravog, seljačkog, kao da sam, Bože mi oprosti, rodjen u svili i dojili me belom kafom. Postoji još malo dobrog sećanja na detinjstvo i prvu mladost, i jedna tuga, što me svrbi u nozdrvi kad stanem pred onih nekoliko grobova obraslih u travu pokislog seoskog groblja.

A odem, djavo me odneo, vuče me nešto: jesen valjda, ili novo vino, stari prijatelji, kaljavi sokaci, golo bagrenje, miris novembra... Odem, pa plačem, štucam, pevam, i opet još više plačem i - pobegnem. Kafana - ne više od pet stolova. Škilji sijalica od 15 sveća, upljuvana muvama još letos, a ljudi se okupili oko mene kao da sam, izvinite na izraz: poslanik ili ministar, i dušu mi otvaraju. Veruju: možda ću im nešto pomoći.

Svi mi koji jedemo senf iz Dižona i imamo tapete na zidovima, a nemamo ispucale pete i šake kao lopata, ličimo im na nešto svemoguće. I oni, kao deca, svi ti moji vršnjaci, i njihovi očevi, i još po neki živi deda, obasipaju me pitanjima, diktiraju mi svoje brige i ponavljaju ko zna po koji put: da mi učiniš to i to, da mi središ to i to... ko će, ako ne ti!

I ne znam šta mi bi, vrag ga znao, hteo sam valjda da se našalim... tek - kažem ja njima:

- Mnogo mi nešto kukate, a seljaci bolje žive od gradjana.

I tek kad sam zinuo, vidim: pogrešio sam. Zagrizem jezik, ali - kasno.

- A znaš li ti sine - pita me jedan sedamdesetogodišnjak - šta su to staračka domaćinstva?

- Znam - kažem. - Samohrana.

-Djavola znaš - smeška se on krezubo i liže cigaru zavijenu u novine.

- I što si znao, zaboravio si. Nas matorih je sve više samih sa zemljom. Mladi beže u škole, na zanate... Tvoji vršnjaci su poslednji koji su još ostali da se rvu sa bogom, zemljom i ljudima...

A rvanje je bilo. Nisam zaboravio. Kosila seljaka i priroda, i vlast, i Franja i kralj, i Švaba i džandar, i milicija i poreznici, i reforma i otkup... Nisam zaboravio naslove iz novina koji su bili i direktiva i zakletva: "Vojvodina mora dati za pasivne krajeve".

I gledam ih sad, pogrbljene i ostarele, na zemlji rodjene, na zemlji premorene, spremne da se vrate zemlji u onom istom ancugu što miriše na naftalin i lišće dunje, crnom, jedinom odelu za svadbe, svečare, sahrane i smrt.

- Imam deset jutara i ne mogu sam da radim, - žali se starac - izmolim nekako, ali nisu svi te sreće, i prime mi zemlju u zadrugu pod arendu. Dobijao sam 430.000 starih dinara godišnje, dvesto sam plaćao porez i bilo mi je dobro. Čak su mi mnogi i zavideli. Sad neko mudar povećao mi porez za još sto hiljada godišnje. Pitam te lepo, u oči mi gledaj, pitam te: kako da živim sa 130.000 dinara godišnje?

A nas je, stvarno, sve više takvih i sve je više parloga.

- Treba li ovoj zemlji hleba, bog li vas vaš?

- Prema jednoj anketi - kaže mi agronom, mlad i pametan čovek, ali slab na piće, zajapuren kao nova mlada - ljudi bi bili zadovoljni i kad bi dobili samo petnaest hiljada penzije mesečno. Pa neka nosi zemlju ko hoće. Njima bi bilo dosta ono malo okućnice, a sa pet stotina dnevno mogao bi čovek da kupi hleba, duvana, soli i tamjana...

U meni, nešto zgrušano. Jesam li lud ili pijan. Pevajte, vičem i razbijem čašu o čelo. Neću da živite sa petnaest hiljada mesečno, ljudi moji rođeni, očevi moji i vršnjaci mog pokojnog dede. Neću da plaćate poreze nikom, jer platili ste sto puta sto tuđih poreza.

Dajte ovamo cigane, neću da plačem, kažite mi nešto lepo, pričajte nešto makar i bezobrazno, i politički, pričajte svakojako, samo me nemojte opominjati da sam čovek... Ne mogu ja ništa da vam pomognem. Ko sam ja? Plivam po moru hleba i moru nevolje, baš kao i vi, i davim se zajedno sa vama, i grcam, i da znate, dajem vam reč, žaliću se saveznom ministru za poljoprivredu!

A oni me gledaju sažaljivo:

- Takvog ministra u ovoj zemlji nema...

- Zatvori televizor! - grmim na krčmara, čoveka ni krivog ni dužnog. Neću da slušam objašnjenja. Daj nabavi cigane i daj da se pije iz cimenti.

Novembar je.

Miriše na zimu i maglu. Smrdi nam kosa i koža na loš duvan i jeftinu rakiju.
Otrovala nas dudovača, gacamo upaljenih beonjača, kroz blato, a naše seljačke duše vetar kao otrcane zastave vitla niz vreme. Kod kuće bacim sa terase senf iz Dižona, pljunem na tapete, pustim do daske Čajkovskog i pevam kontra, na sav glas, ciganske bezobrazne pesme.

- Opet! - viču mi komšije sa raznih balkona.

- Opet! - vičem i ja njima.

I pevam, a suze mi, velike kao trešnje, kaplju iz seljačkih očiju. Ko mi je kriv, djavo me odneo, što sam večno ostao seljak.


Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 16-10-2010, 21:43:01



(http://www.fotorola.com/uploads/fd9fdf2df6.jpg) (http://www.fotorola.com/)










Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: MIK 16-10-2010, 21:58:47
toliko puta,
doziveo sam poraze,
pa vise i ne osecam
istinski tamjan sumnje

prejeo sam se pobeda,
pa vise i ne osecam
istinsku zvonjavu slave

ne umem ni da se uplasim
ne umem vise ni da umem
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: MIK 16-10-2010, 22:01:27
Svako ima neku tajnu:
šu - šu - šu...
Neko lepu i beskrajnu,
neko tužnu ili smešnu,
neko zlu.

Neko svoju tajnu slaže.
Neko odmah mami kaže.
Neko svoju tajnu ne bi
ispričao ni u snu.
Neko šapne samo tebi...
kao drugu - šu - šu - šu...

Obično su tajne glavne
izmišljene i ljubavne.

Al' i druge kad se zbroje,
naše, vaše, moje, tvoje,
leve, desne, čudne, sjajne,
sve jednako mnogo znače,
jer - inače
zašto bi se zvale tajne?

I ja imam jednu tajnu
vrlo važnu, vrlo vrednu.
Nikom drugom - samo tebi
prišapnuću jutros nju.

Hodi bliže: šu - šu - šu...
Sutra rano... šu - šu - šu...
Baš onamo... šu - šu - šu...

Ali nikom to ne kaži.
Sam potraži.
Šu - šu - šu...

Pronaći ćeš vrlo lako
i videćeš da je tako.
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: MIK 16-10-2010, 22:06:34
Važno je, možda, i to da znamo:
Čovek je željan tek ako želi.

I ako sebe celoga damo
tek tada i možemo biti celi.

Saznaćemo - tek ako kažemo
reči iskrene, istovetne.

I samo onda kad i mi tražimo,
moći će neko i nas da sretne.
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: jagodinka_ 17-10-2010, 15:10:58
______________________________________
"Izbrisem sve rukavom i sve ponovo zapocnem"
Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 23-10-2010, 11:38:24



(http://www.fotorola.com/uploads/5bd30949cc.jpg) (http://www.fotorola.com/)



Ovaj poeta nosio se mišlju da je i u ljubavi više davao nego što je dobijao.
Žene su brzo osjetile da zanos nije dovoljan za brak.
Da je to predigra, a za igru su potrebne realne stvari.
Neka vrsta racija u svemu, pa i u osjećanjima.
Poeta se sa time nije mirio.

Raskidao brakove čim su zapali u krizu.
I uvijek se novom snu predavao.
I tako bi to trajalo, da nije došla opaka bolest.
Pa i nju je pjesnički prihvatao. Kao neumitnost.
A to je umio, ponekad i sa ciničkom opaskom.
Iako je dijagnoza bila crna, nije prestajao da piše.
I da igra šah.
Sa ljekarom koji ga je liječio, tražio je crne figure,
koje su, govorio je, u dosluhu sa njegovom bolešću i sudbinom.
Kad bi odnio pobjedu nad protivnikom, likovao je:
Još se ne spušta moja zastavica!

Majka Melanija doživjela je sinovljevu smrt.
Za života ga nije opominjala da umjerenije živi.
Znala je za njegovu boemiju, rastave.
Nikad ni riječi prigovora.
To je Antić s ponosom isticao.
To bi mu poništilo punoću života.
Kako je majci bilo u srcu, druga je stvar.
Utjeha joj je bila što je iza njenog Mike ostalo šestoro djece.

Roditelji su bili učitelji i stalni selidbenici:
Mokrin, Kikinda, Pančevo.
U Pančevo se porodica doselila 1941. godine.
Tu proživjela tamne okupacijske dane.
Tu je napisao i prve stihove, prvi se put zaljubio.

Poslije slijede gimnazijski dani, fakultet,
rad u listu ”Pančevac” gdje je pored novinskih tekstova
i uređenja dječje strane pravio i strip, sa naslovom ”Bata iz Banata”.
Poslije se na životnoj traci smjenjuju različita zaduženja i obaveze.
U Beogradu i u Novom Sadu,
gdje je proveo punih trideset godina kao slobodni reporter ”Dnevnika”.

U njegovom biću bio je usađen gen da se živi brže od života,
ne ispuštajući iz vida same dubine života, koje je u pjesništvu otkrio.
Antić se brzo od trauma oporavljao i pribrao.
Poslije njih imao je veće nalete na stvaralačkom planu.
Kad se njegova ličnost sagleda iz blizine, iz životnog i stvaralačkog ugla,
uočavamo da je tempo strasti prelazio u nagle fortisime,
u intenzitet najjače vrste.
To je moralo naći odraza i na njegovo zdravstveno stanje.

U trenucima njegove bolesti, kada je stvarnost bila odveć maglovita,
Antić se osvrnuo, u posljednjim časovima, na svoje vrijeme i njegove vrijednosti.
To je bilo pri uručenju jedne književne nagrade u Novom Sadu.
Evo doslovno tih riječi: ”Srećan sam što sam dobio pravo crveno priznanje.
To je nagrada koja se dobija za čuvanje revolucije obrazom kao bombom,
čašću kao puškom, dostojanstvom, slobodom i pameću.
Ima jedna revolucija u kojoj sam živio u toku rata i u posleratnim godinama.
Ovo naše danas je deo te revolucije. Čuvajte je.”

Kad je umirao rekao je da mu niko ne drži govor.

Tako je i bilo.
Jedino u njegovom rodnom Mokrinu,na dan njegove smrti, održali su pisci književno veče u čast preminulog pjesnika.

Žarko Đurović o Miki Antiću

Naslov: Одг: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 23-10-2010, 11:43:43



Razglednice



U doba mog detinjstva igrao sam se pošte:
sakupljao sam lišće dok idem od škole do kuće.

Svakom bih listu, uz osmeh, nešto lepo prišapnuo,
najlepše što sam čuo i video tog dana.

Sa druge strane lista šaptao sam adresu.
Hiljade izmišljenih imena. Milione imena.

Sve bih to onda zapečatio poljupcem.
I puštao niz vetar.

I evo sada, posle toliko godina,
javljaju mi se mnogi znani i nepoznati.

Ponovo sakupljam lišće i čitam odgovore
pisane rukopisom žilica koje venu.

Javljaju mi se divni daleki prijatelji
azbukom koju samo ja umem da pročitam.

Samo malo zažmurim. Ovlaš. Kroz trepavice.
I polagano udahnem vetar.

A vetar se i ne čuje drukčije,
sem nozdrvama i usnama.

Katkad su razglednice vrlo čudne.
Na jednoj strani piše nam Laoce

sa neke pošte stare dve i po hiljade godina:
''Ko zna da ne zna - najviši je.''

Na drugoj strani dodato rukopisom Montenja.
Mišel de Montenj. Francuska, 1553:

''Ko misli da ništa ne zna,
taj ne može ni znati da ništa ne zna.''

Zar ti to ne liči pomalo
na igru ''pokvarenih telefona''?

Kad reči putuju kroz vekove,
svako ponešto dopiše ili izbriše.

Tako nastaje usijani vrh čovekovog uma:
poslovica.

Na kraju, ona pripada narodu. Negde sam čuo:
''Poslovica je svemir u kapi vode.''

Noć polagano zri. Čuje se lepet krila.
To se vetar umorio.

Sleteo je na krov i kljuje oko dimnjaka
staklene perle retke kiše.

Od mnogo misli izaberi jednu, najvažniju.
Bavi se samo njom, dok je sasvim ne savladaš.

Kao veliki džudista jedan munjevit zahvat.
Kao veliki bokser svoj tajni kontraudarac.

Ja, koji ne zna šta je čulo starosti i samoće,
jer okružen sam stalno ogledalima dečjih očiju,

posmatram ovaj život kao nešto šareno,
kao mnogostruk oblik, ogromni luna-park,

kao vrteška igre i vrteška neznanja
koje su kruna mudrosti.

Izlazim iz svog tela. Pevač sam i otac himni.
Lutam po udaljenim mestima.

Nadgledam događaje iz prošlosti
i događaje iz budućnosti. Predskazujem.

Opsenar sam i svetac koji je sišao sa freske.
Možeš me upotrebiti kao nalepnicu.

Umem da oblikujem vatru dlanovima
i hodam po peni reka i okeana.

Učenja kažu da je to nemoguće.
A vidiš, moguće je, jer činim to neznanjem.

Badava Njutnova razglednica:
''Priroda je jedino slična sebi samoj, a ne tebi.''

Ima ih koji su verovali i starom Sokratu:
''Onaj ko ne zna, samo bi trebalo da se seti sebe.''

''Jer znanje'', kaže Platon, ''ne unosi se u ljude učenjem.
Donosiš ga rođenjem na ovaj svet.''

Ne znam kome da verujem. Pitaj Alberta Ajnštajna.
Taj je sve izbrisao i sve počeo iz početka.

Brižljivo neguj neznanje i razlikuj se od onih
što su ošamućeni od sreće
kad na nov način uspeju
da izgovore neku potpuno istu stvar.


Naslov: Odg: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 28-12-2010, 23:41:11

(http://i67.servimg.com/u/f67/15/87/57/43/untitl10.jpg) (http://www.servimg.com/image_preview.php?i=112&u=15875743)
Naslov: Odg: Miroslav Mika Antić
Poruka od: NameNo 28-12-2010, 23:43:46
(http://i67.servimg.com/u/f67/15/87/57/43/odluka10.jpg) (http://www.servimg.com/image_preview.php?i=439&u=15875743)
Naslov: Odg: Miroslav Mika Antić
Poruka od: stevan.dedic 08-01-2011, 22:09:35

Ovo je pesma
za tvoja usta od visanja
i pogled crn.
Zavoli me,
kad jesen duva u pijane mehove.

Ja umem u svakom novembru
da napravim jun
i nemam obicne srece
i nemam obicne grehove.

Moja je sreca srneca.
A gresno mi je smesno
ako me neko cacne
u ove oci placne
nije to neutesno:

Ja umem od suza da pravim,
klikere lepe, prozracne.

Podelicu sa tobom
sva moja sasava zdravlja.
Zavoli moju senku
sto se klati niz dan.

Sutra nas mogu sresti
ponori ili uzglavlja
ludo moja zar ne znas:
divno je nemati plan!

Izadji iz tog detinjstva
kao iz starih patika.
Zavoli moj osmeh, dubok
kao jezerske vode.

Evo i ja sam se izuo.
Pod vrelim tabanima
rastapa mi se asfalt.

Budi uz mene kad odem.

Mika Antic :))
Naslov: Odg: Miroslav Mika Antić
Poruka od: jelenkos 09-01-2011, 11:41:51
VECNOST

SA RECI KOJE SMO DO VECERAS NAMERNO UPOTREBLJAVALI NAIVNO,LJUSTI SE MEKA POZLATA DETINJSTVA KAO BOJA SA OLOVNIH VOJNIKA,KAO STANIOL SA NOVOGODISNJIH SECERLEMA I PRAH SA LEPTIROVIH KRILA...
NAJVISE BOLI U ZGLOBOVIMA KAD RECI POCNU DA RASTU BRZE OD NAS.RECI SU NESTO NAJKRHKIJE NA SVETU.NEZNIJE MOZDA I OD SAME TISINE.NASLONI SVOJE VREME NA MOJE.DUZE CE VECNOST VREDETI KAD SMO ZAJEDNO.





Naslov: Odg: Miroslav Mika Antić
Poruka od: Deny 05-04-2011, 21:51:16
Joca
Jesi l' cuo da ce sutra padati dinari s neba?
- Nisam.
A je l' verujes da ima tica sto donosi kolace?
- Ne verujem.
Jesi l' cuo da ima negde gde je stalno leto?
- Nisam
A jel' verujes da u radiju zive mali ljudi?
- Ne verujem.
Pa mars onda iz naseg sokaka kad ne umes da sanjas.
Da te pokrljam na pola, kao lebac!
Eto!
Naslov: Odg: Miroslav Mika Antić
Poruka od: tatoo 04-05-2011, 10:31:48
"Da li sam svuda gde su mi tragovi..."

Da li sam svuda gde su mi tragovi
Ko zna s cim sam se spajao
a nisam ga ni takao
mozda sam boravio i u svom zivotu
mozda postoje izvesni znaci
ili kao da je neko stran.
Ali ipak uz mene se moze,
mada je neobicno.
Sa mnom je opasno ici,
ja se nikad ne umaram.
Valjda sam jedini covjek
koji sumnja u sebe
sve cesce mi se cini
da nisam nikakav oblik
vec da slobodno jedrim
kroz sopstveno pijanstvo
- prepusten suncevom vetru
odlivam se i dolivam.
Ali ipak uz mene se moze,
mada je neobicno,
sa mnom je opasno hteti,
ja nikad ne odustajem.
Neiskvaren iskustvom,
poseban slucaj samoce.
Ponekad izmislim sadasnjost,
da imam gde da prenocim.
I suvise sam video,
da bih smeo da tvrdim,
mnogo toga sam saznao,
da bih imao ijedan dokaz
ali ipak uz mene se moze,
mada je neobicno.
Sa mnom je opasno voleti,
ja nikad ne zaboravljam.
Pokusavam da shvatim ucenja
koja mene shvataju.
Nejasna mi je vera
spremna da u mene veruje.
Tesko je biti okovan
u moju vrstu slobode.
Lako mi je s nemirom,
ne mogu da umirim mir.
Al ipak uz mene se moze,
mada je neobicno,
sa mnom je cudno cak i umreti...
jer ja se ne zavrsavam.


                       Miroslav Mika Antic                        (http://2.bp.blogspot.com/-gFI6aA5zMmE/TW6cWzOewrI/AAAAAAAAADs/fjM3b-Zp1R4/s390/news_5974.jpg)
Naslov: Odg: Miroslav Mika Antić
Poruka od: jelenkos 21-10-2012, 14:15:16
Mika Antić – U Međuvremenu

Na svu sreću, ja ti ne mogu pomoći
i umoran sam od traženja rešenja,
koje je uvek na dohvatu naših kratkih ruku.
I prolazi vreme, ruke nam jačaju,
ali ne rastu.
A da zakoračiš?
Ne, ne smeš prva,
a ja ne mogu biti ispred tebe.
Da krenemo skupa?
Ko bi se toga setio?
Ne kradi mi međuvreme,
ako već ne osećaš svoje.
Postaću hladan i promeniću se,
ali kad-tad ću eksplodirati.
Ko će da skuplja parčiće? Ti?
Pa ti ne možeš da me skupiš ni sastavljenog.
Ne kradi mi međuvreme.
Ono nije naše.
Ono je moje.
I nije između nas.
Ono je između mene i mene.
Ne kradi mi međuvreme,
bojim se – upašćeš u njega.
Ne kradi mi sebe od mene,
budalo glupa.
Postaćeš međuvreme
i ostaćeš zauvek sa mnom bez mene.
Naslov: Odg: Miroslav Mika Antić
Poruka od: jelenkos 21-10-2012, 14:53:51
Miroslav Mika Antic - Usunjam se u tvoj jastuk

http://youtu.be/AH8yTt388gY
Naslov: Odg: Miroslav Mika Antić
Poruka od: tatoo 17-05-2013, 12:16:18

                                                          (http://3.bp.blogspot.com/-yZmqt2jiZdA/UECZzoGSEyI/AAAAAAAACiU/BB0PSEs4TTk/s1600/481987_453746601323956_1634744576_n.jpg)

Naslov: Odg: Miroslav Mika Antić
Poruka od: jelenkos 17-05-2013, 22:41:11
(http://i202.photobucket.com/albums/aa97/dama_spein/dodircd6zl4.jpg)
Naslov: Odg: Miroslav Mika Antić
Poruka od: pcelica.m 06-07-2014, 12:09:59
Kroj

Ukrašću tvoju senku, obući je na sebe i
pokazivati svima. Bićeš moj način odevanja
svega nežnog i tajnog. Pa i onda, kad
dotraješ, iskrzanu, izbledelu, neću te sa sebe
skidati. Na meni ćeš se raspasti.
Jer ti si jedini način da pokrijem golotinju
ove detinje duše. I da se više ne stidim pred
biljem i pred pticama.
Na poderanim mestima zajedno ćemo plakati.

Zašivaću te vetrom. Posle ću, znam, pobrkati
moju kožu s tvojom. Ne znam da li me
shvataš: to nije prožimanje.
To je umivanje tobom.

Ljubav je čišćenje nekim. Ljubav je nečiji
miris, sav izatkan po nama.
Tetoviranje maštom.

Evo, silazi sumrak, i svet postaje hladniji.
Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe
da se, ovako pokipeo, ne prehladim od
studeni svog straha i samoće.