Posmatrač, sve je to lepo i nadam se da će na taj način naši imućni građani pomoći infrastrukturno opremanje zona. Inače, dobro je što sve planira zajednički izlaz Ćuprije i Paraćina na Koridor 10 a u cilju razvoja industrijske zone Zmič.
http://www.cuprija.rs/info/vesti/koridor-10-za-cupriju-i-paracin.htmlA evo za sve one koji vole cveće:
Od cveća može da se živi
Holanđani zainteresovani da u Srbiji pokrenu proizvodnju i odavde izvoze u Rusiju, kaže Simon Zečević, direktor „Šumadijskog cveta” – klastera proizvođača cveća
Srbija bi mogla da zaradi ove godine tri miliona evra od izvoza cveća na tržište Rusije, Evropske unije, ali i zemalja u okruženju. Iznos i nije pozamašan, pogotovo ako se ima u vidu da Holandija, najveći svetski proizvođač cveća, godišnje zaradi 1,8 milijardi dolara samo na izvozu lala.
To, međutim, ne obeshrabruje 80 preduzeća koja su se pre tri godine udružila kako bi formirala klaster (grupu međusobno povezanih firmi koje se nalaze na određenom geografskom području i funkcionišu kao mrežni sistem) proizvođača cveća. Od tada, u proseku, godišnje zarade oko 100.000 evra izvozeći uglavnom takozvano živo cveće, seme i ukrasno bilje.
Sedište klastera koji se zove „Šumadijski cvet” je u Kragujevcu. Njen direktor Simon Zečević najavljuje da za deset dana počinju pregovori sa Holanđanima koji su, kaže, zainteresovani da u centralnoj Srbiji otvore pogone, odakle bi cveće izvozili u Rusiju.
– To će biti velika šansa za srpske proizvođače cveća. Rusi su uveli kvote na uvoz cveća iz Holandije, tako da su cvećari iz te zemlje zainteresovani da preko Srbije, koja ima sporazum o slobodnoj trgovini sa Rusijom, izvoze na to tržište. Ako u ovome uspemo i ukoliko se u Srbiji cvećarstvo dodatno razvije, država bi godišnje mogla da od izvoza cveća zaradi oko tri miliona evra – kaže Zečević, naglašavajući da će srpski proizvođači, okupljeni oko „Šumadijskog cveta”, u saradnji sa holandskim partnerima pokušati da izvezu cveće i u baltičke zemlje.
On priznaje da je, zbog ekonomske krize, ove godine cvećarski klaster bio prinuđen da otkaže poslove koje je lane sklopio sa Englezima. Dodaje, međutim, da cvećari ne osećaju krizu u toj meri kao, recimo, automobilska ili građevinska industrija.
– Obezbeđivanjem novca za razvoj klastera, država nam je pružila veliku šansu da prebrodimo teškoće. Pokušaćemo, najpre, da razvijemo infrastrukturu i prodajnu mrežu, otvorimo kancelarije širom Srbije i obrazujemo članove. Već planiramo da u saradnji sa lokalnim vlastima u Svilajncu i Ćupriji otvorimo edukativne centre, a cilj nam je da poslovanje ne bude samo regionalnog karaktera – ističe Zečević, napominjući da „Šumadijski cvet” čine, uglavnom, poljoprivredna gazdinstva, distributeri repromaterijala, neka kragujevačka javna komunalna preduzeća, kao i prateće grane koje imaju veze sa cvećarstvom.
Problem je, međutim, što su svi oni mahom iz Šumadije, što znači da u gajenje cveća tek treba da se uključe proizvođači iz ostalih delova Srbije. Zečević smatra da je cvećarstvo u našoj zemlji još u povoju, za razliku od razvijenih evropskih zemalja u kojima je svaka firma specijalizovana za određenu vrstu cveća. Prodaja se tamo, kaže, obavlja na posebnim berzama, roba mnogo brže cirkuliše, a proizvođači imaju i pomoć države.
Prema podacima Privredne komore Srbije, vrednost spoljnotrgovinske razmene cveća i drugog ukrasnog bilja za deset meseci prošle godine bila je 16,3 miliona dolara. Od toga je vrednost izvoza iznosila 2,6 miliona, a uvoza čak 13,6 miliona dolara. Srbija je najviše izvozila ruže (kalemljene i nekalemljene), zatim ostale „žive” biljke i nešto malo saksijskog cveća.
Ove godine, uprkos krizi, prvi srpski cvećarski klaster mogao bi da izveze cveće za oko 300.000 evra, ali će „Šumadijski cvet”, ipak, više pažnje posvetiti omasovljenju članstva i dovođenju klastera na evropski nivo. To znači da, između ostalog, moraju da osavremene poslovanje centrale u Kragujevcu, kako bi klijenti i poslovni partneri na jednom mestu mogli da dobiju sve informacije.
http://www.politika.rs/rubrike/Ekonomija/Od-cveca-moze-da-se-zivi.lt.htmlDalje:
Investitori iz Slovenije zainteresovani su za ulaganje u industrijske zone u Šapcu i Ćupriji, saopštilo je danas (2. februar 2009. godine) Ministarstvo za Nacionalni investicioni plan (NIP).
Ministarka za NIP Verica Kalanović izjavila je na skupu održanom u Međunarodnom industrijskom centru za investicije za Jugoistočnu Evropu "Tehnopolis" u Celju da je u razvoj industrijskih zona u Srbiji iz NIP-a uloženo je oko 45 mil EUR.
- U trenutku kad NIP ne raspolaže sa dovoljno sredstava za infrastrukturno opremanje svih industrijskih zona, Ministarstvo će, za sada, sredstva usmeriti na one zone za koje investitori pokažu najveće interesovanje - rekla je Kalanović.
Kako je navedeno u saopštenju, ona je navela da je zadatak države da vodi aktivnu ekonomsku politiku usmerenu na unapređenje investicione klime, rast zaposlenosti i izvoza, rast produktivnosti i konkurentnosti i smanjenje regionalnih razlika.
- Uz infrastrukturno opremanje industijskih zona i podsticaje koje država nudi investitorima, nastojimo da Srbiju činimo što atraktivnijom u odnosu na zemlje iz okruženja - rekla je Kalanović.
http://www.moj-fond.rs/clanak/investitori-iz-slovenije-zainteresovani-za-ulaganje-u-industrijske-zone-u-sapcu-i-cupriji/sr-2-10-11256.htmlSamo što je jedini problem što ove godine (do sada) ministarstvo za NIP nije odobrilo ni dinar Ćupriji.
I sad moramo da se oslanjamo na ministarstvo za zaštitu životne sredine i prostorno planiranje.
A sad da vidimo teritorije potencijalnih tržišta investitora koji bi ulagali u Ćupriju tj. one zemlje i regione sa kojima Srbija ima potpisane različite trgovinske sporazume:
Rusija kao najveće pojedinačno tržište od oko 142 miliona ljudi.
CEFTA (žutom bojom) oko 38 miliona ljudi
Evropska Unija-oko 500 miliona ljudi
Sjedinjene Američke Države-OKO 309 miliona ljudi
Belorusija-oko 10 miliona stanovnika.
Znači ukupno oko milijardu ljudi !
S tim što se pregovara i sa Ukrajinom da se i njom potpiše Sporazum o slobodnoj trgovini
To je jedna OGROMNA zemlja sa oko 46 miliona ljudi.
Eto to su naši potencijali, samo što neko sve to treba da iskoristi i realizuje u interesu ekonomskog razvoja grada.