U principu, ispada ovako... > Moj deda je nepokretan vec 9 godina, imao je slog. Baka stalno skakuce oko njega (niti moze da prica, niti da se pokrece / ustvari moze samo desnu nogu i ruku da pomera). Dug je period 9 godina, sada se i ona razbolela pored njega. Jednom je, kako ona kaze, umro, ali ga je ozivela (e, to joj je bila greska). Da samo znate sa koliko ljubavi ona njega hrani, presvlaci, daje mu tablete... Ja, u tom trenutku, imam osecaj kao da gledam neki mladi par, a ne ljude od po 70. godina. < ... ona njega ne treba da titra, jer je dovoljno unistila svoj zivot, jer je to mucenje za nju, njenog sina i moju majku, trebao bi da umre, jel?! Ne, mi smo narod koji zivi u nadi. Svakog dana ona se nada da ce tolika ljubav i tolika, njena, paznja posvecena njemu, pobediti tu bolest i da ce on opet progovoriti, da ce ustati...