Pozdrav svima!
Otvaram ovu temu,jer smatram da nas takvih ima mnogo,dece,koja vise nisu deca,ciji su roditelji radili po inostranstvu,a nas odgajale babe ili neko drugi od rodbine!Pisite o svom odnosu sa roditeljima,da li ste im zahvalni sto su vas ostavili u Srbiji,da li zalite sto i vi niste ziveli sa njima tamo gde i oni!?
Ja sam rodjena u Nemackoj,zivela tamo do polaska u skolu kada su me vratili u Srbiju i odrasla sam kod strica!Oduvek sam patila za Nemackom,ali roditelji nisu zeleli da mi pomognu da odem tamo!Iako sam odavno odrasla i imam svoju porodicu,svojim roditeljima ne mogu oprostiti!U vise navrata sam molila roditelje,koji su se u medjuvremenu razveli,da me vrate,ali majka me je uvek zamajavala,te zavrsi osnovnu,te srednju,sve u nadi da cu odustati!Po zavrsetku srednje mi je saopstila da sad ne mogu otici jer sam presla 16 godina!Zavrsi ja i visu,pa sam se udala,e tad je bilo jos komplikovanije,jer vise nisam sama!Cak i za vreme bombardovanja,sobzirom da tadasnji muz nije mogao iz zemlje,nije ni tad htela da se sklonim sa detetom,pod izgovorom da se porodica ne treba razdvajati!Ali,ubrzo sam se razvela,pa se porodica ipak razdvojila,e tad je bio uslov da decu ostavim bivsem muzu,jer je znala da pristati necu!
Poznavala sam jednu devojku koja je imala tetku u Svajcarskoj,i punoletnu ju je usvojila,te je ova tako otisla i sredila svoj zivot!
Mnogi ce reci,nije tako idealno ni u Nemackoj-sto je istina,ali ja se tamo osecam kao da sam kuci!Predpostavljam da nisam jedina sa ovim problemom,pa eto pisite,kako ste vi resili vas problem!