Forum Beograd Jagodina Ćuprija Paraćin

Molim vas da se prijavite ili se registrujete.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i dužinom sesije
Napredna pretraga  

Vesti:

Samo za Registrovane članove je moguć pristup u kategoriji '' Ljubav & Sex & Lepotice''
Obavezno pročitajne uslove korišćenja Foruma ->
Uslovi Korišćenja

Autor Tema: YU Rock Enciklopedija  (Pročitano 32621 puta)

0 Članovi i 3 gostiju pregledaju ovu temu.

lara_kroft

  • Stalni učesnik
  • **
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Žena
  • Poruke: 596
YU Rock Enciklopedija
« poslato: 21-05-2009, 15:41:48 »

AZRA (Zagreb)

Kontroverzni autor i jedan od najvećih mističara rock scene Branimir Džoni Štulić je rođen 11. aprila 1953. godine u Skoplju. Otac mu je bio vojno lice tako da su seljakanja bila neizbežna popratna pojava profesije. Ključne godine odrastanja i afirmacije proveo je u Zagrebu, gde je studirao na Filozofskom fakultetu. U početku karijere često je nastupao sam, sa akustičnom gitarom i to pretežno po zurkama gde je izvodio svoje, ali i tuđe pesme raznih žanrova. U to vreme napisao je dobar deo pesama koje su se kasnije našle na ranim albumima Azre.

Prva grupa koju je osnovao se zvala Balkan Sevdah Bend. Činili su je dugokosi momci sa akustičnim gitarama i jedna pevačica. Svirali su sve, od Džonijevih pesama, preko sevdalinki, narodnjaka, do The Beatles. Vremenom se bend sve više okreće rocku, i kroz njega je prošlo mnogo muzičara.

Januara 1977. godine Džoni je odlučio da promeni naziv grupe u Azra. Ime je odabrano po pesmi Hajnriha Hajnea, a Azra znači devica. I pod novim imenom su česte promene u grupi tako da sezone '77. i '78. godine nastupa sa Jurom Stublićem, Jurijem Novoselićem, Marinom Pelajićem i Mladenom Juričićem. Jura i Džoni, kao dve jake autorske ličnosti, nisu mogli dugo da izdrže pod istim krovom, pa se čitava ekipa odvaja od Džonija i formira sastav Film. U to vreme Džoni postaje član Parnog valjka, ali ni ta kombinacija nije dugo potrajala, samo dve nedelje. Rezultati druženja su ostali zabeleženi na albumima Parnog valjka jer je Husein Hasanefendić Hus, lider grupe, imao običaj da obrađuje Džonijeve pesme. Tako su i nastale verzije "Jablan" i "Kad Miki kaže da se boji".

Vrativši se ideji Azre, Džoni za stalnog saradnika prihvata bubnjara Borisa Lajnera koji je u to vreme svirao sa grupom Haustor. Dugo su tražili adekvatnog basistu, tako da su se za prvi intervju slikali sa psom. Valjda da bi izgledali kao trio. Njih dvojica su snimili prvi singl sa pesmama "Balkan" i "A šta da radim". U studiju su im pomogli Zlatko Mikšić Fuma, basista Parnog valjka, prateće vokale pevao je Mladen Juričić, gitarista Filma, Husein Hasanefendić je svirao gitaru i obavio produkciju, a električnu violinu je svirao izvesni Relja. Debi singl pokreće prve pozitivne kritike. Pesma "Balkan" koju je Džoni napisao po povratku iz vojske, 1974. godine nosi u sebi sublimirane glavne odrednice njegovog autorskog senzibiliteta. Originalni tekst pesme vukao je na sevdah, ali ga je Džoni pod uticajem punka i novog talasa izmenio. Na te promene dosta je uticao prvi nastup Pankrta u Zagrebu.Azri se uskoro pridruzio basista Mišo Hrnjak. Trio koji je snimio ključne ploče Azre bio je formiran. Džoni je nastavio sa svojom idejom partizanskog proboja, tako da je grupa tokom leta svirala po trgovima na moru kaleći se u direktnim kontaktima sa slučajnom ili namernom publikom.

Debi album snimaju u proleće 1980. godine a za producenta je odabran veteran Drago Mlinarec jer je Hus bio zauzet. Rezultat je u producentskom smislu bio mršav jer im se nisu podudarali senzibiliteti. Ipak, pesmama to nije mnogo naudilo pa se ta ploča smatra jednim od najjačih debija u YU rocku. Tokom dvanaest numera Džoni demonstrira prastave gitare, uticaj belog reggae zvuka (kao The Police u to vreme), uzvikujuće, gotovo bolno pevanje i tekstove sa temama koje dotadašnja scena nije poznavala. Ipak, shodno vremenu, Džoni je izbegao da snimi pesme sa jačim političkim temama, ostavljajući ih za sledeći album. Na debiju se naslo dosta ljubavnih pesama i čitava ploča je posvećena devojci Graciji, kojoj je napisao i upecatljivu, gotovo nervoznu baladu "Gracija". Kada je debi album stigao u prodavnice, publika je već uveliko znala sve pesme, tako da je na koncertima grupa odlicno prolazila.

Dobar prijem prvog albuma otvorio je Azri vrata Jugotona i Džoni je krenuo sa prekrajanjem i dopunjavanjem pesama koje je ranije napisao, a velikom brzinom je pravio i nove. Džoni je već u to vreme ispoljio svoj naglašen individualizam, tako da je odbio da svira na predstavljanju zagrebačkih grupa u Domu omladine, organizovanih u paketu pod nazivom "Pozdrav iz Zagreba" januara 1981. godine. Nekoliko nedelja kasnije došli su u Beograd i tokom tri dana sa pet koncerata trijumfovali su u SKC-u.

Sledeći potez bio je singl sa pesmom "Lijepe žene prolaze kroz grad" otpevanom delimično u slengu. Ploču je producirao Hus, odsvirao je i solo na gitari u maniru britanske blues scene. Na B-strani našao se instrumental "Suzy F." za koji je Džoni imao tri verzije teksta, ali su odbačene jer je zvučalo "Kao da pjeva Aco Stojković na ljetnjoj bašti 1938. sa leptir masnom" (citat Džonija).

Singl je ujedno bio najava za dupli album "Sunčana strana ulice". Producirao ga je sam Džoni što će kasnije redovno činiti. Među dvadeset četiri pesme uvrstio je neke iz najranijeg perioda. Ploču otvara vinjeta "041" kao uvod u priče koje slede.U ljubavnim pesmama "Ne reci mi dvaput", "Između nas", "Gospodar samoće", "Sunčana strana ulice", Džoni je nezan, muzički se oslanja na akustiku i novouvedene duvačke instrumente. Suprotno tome, političke pesme gotovo nekontrolisano su pokuljale. Od gorke "Užas je moja furka", preko tada aktuelnih "Poljska u mom srcu", "Kurvini sinovi", "Uvijek ista priča", Džoni je progovorio o temama o kojima se ustručavao da peva na debiju. Jugoton je jedino insistirao da se uz tekst pesme "Kurvini sinovi" dopiše da je upućena "imperijalizmu i hegemoniji", ma šta to značilo. Na ploči se prvi put našao jedan tekst koji nije Džonijev. Reč je o "Pit, i to je Amerika" koji je napisao Mile Rupčić za istoimenu monodramu. Jedna od najsnažnijih pesama je "Odlazak u noć" gde je u uobićajeno kabastoj verbalnoj formi Džoni opisao svoju urbanu paranoju. Radeći na albumu, trojka se homogenizovala, a veću pevačku ulogu dobili su i drugi članovi. Mišo Hrnjak je otpevao "Kad Miki kaže da se boji", a Lajner je bio podrška u pratećim vokalima. Na snimanju su gostovali: Miroslav Sedak Benčić, saksofon, Franjo Vlahović, truba i trombon, Nikola Santro, trombon i Mladen Juričić, usna harmonika.

Posle turneje po Jugoslaviji, koja je trajala tokom leta i jeseni, Azra je u zagrebačkom klubu Kulušić oktobra 1981. godine odrzala sedam koncerata koji su snimani za trostruki živi album "Ravno do dna". Tih večeri definitivno su potvrdili status predvodnika. Džoni se na tim višečasovnim nastupima gotovo nije obraćao publici. Povremeno je u zaru svirke šutirao pojačala i tvrdoglavo je odbijao da izađe na bis. Snimak sa koncerta održanog 21. oktobra objavljen je na živom albumu marta sledeće godine. Ostvarivši želju da ponovo snimi neke stare pesme za koje je smatrao da su u studiju upropašćene, bazirao je program na tom materijalu. Ipak, predstavljene su i nove pesme: "Rođen da budem sonjo", "Neđeljni komentar" (sa uputstvom da je posvećena lokalnim bogovima), "Prokleto ljut" i druge. Uoči izlaska ploče, Azra je odrzala sedam rasprodatih koncerata u beogradskom SKC-u. Tada je već izlazio na bis. Jedne večeri im se prikljucio Vlatko Stefanovski u pesmama "Balkan", "Lijepe žene prolaze kroz grad" i "Obrati pažnju na posljednju stvar". Publika ih je zvala opet, pa su na binu izašli svi clanovi grupe Leb i sol sa Džonijem i zapržili "Slow Down" Claptona. Na živoj ploči je Azra reprezentativno predstavljena i prosto neverovatno deluje da su mesec dana uoči beogradskih nastupa bili na ivici raspada. Naime, pred koncert u Ljubljani došlo je do svađe pa je na bini Džoni razlupao gitaru i pojačalo. Sukob je brzo izglađen i oni su nastavili dalje.

Sledeci, dupli album "Filigranski pločnici" izlazi već juna iste godine. Na njemu su politički komentari još direktniji. "Tko to tamo pjeva" upućena je drugu Titu, "68" propalim revolucionarima, "Pavel" romantičnim revolucionarima, "Gorki okus" političkim prognanicima, tačnije nastala je povodom zabrane zbirke pesama "Vunena vremena" i hajke na autora Gojka Đoga. Ploča sadrži i ljubavne pesme "Volim te kad pričaš", "Kao ti i ja", "Ne prodajem nasmiješenog psa" u kojoj peva Lajner. Tu fazu rada zaokružuje singl "E pa što", posle koga grupa kreće silaznom putanjom.

Vec januara 1983. godine Džoni u Frankfurtu snima ploču "Kad fazani lete" i to sam sa Lajnerom, jer je Hrnjak napustio grupu ali i muziku posvetivši se religioznoj sekti. Već zreo kao autor, Džoni grabi utabanom stazom što je najpreglednije u pesmama "Anđeli", "Plavi golub", "Nemir i strast", "Štičenik".

Slična je i sledeća ploča "Krivo srastanje" nastala sa Lajnerom godinu dana kasnije, takođe u Frankfurtu. Sem njegovih pesama tu je obrada stare narodne "Klinček stoji pod oblokom". Posle te ploče, Lajner ređe radi sa Džonijem. Paralelno delujući sa brojnim zagrebačkim sastavima, Lajner, basista Srđan Zljebačić Saher (ex Haustor) i gitarista Mladen Juričić (ex Film) formiraju grupu Vještice.

Posle ploče "Krivo srastanje", Džoni se preselio u Holandiju gde je snimio trostruki album "It Ain't Like In The Movies At All" na kome se nalaze nove, ali i puno starih pesama prepevanih na engleski.

Sledeću ploču "Između krajnosti" radi u Zagrebu sa Lajnerom, Jurom Pađenom (ex Grupa 220, Parni valjak, Aerodrom) i basistom Stivenom Kipom (Stephen Kipp) koji je sa njim došao iz Holandije. I na ovoj ploči ima dosta obrada, pretežno starih narodnih pesama, a kao najuspešnije se izdvaju "Adio Mare" Vlahe Paljetka i "Zadovoljština" po motivima "I Can Get No Satisfaction" The Rolling Stones.

Tokom 1987. godine ista ekipa je na turneji snimila četvorostruki živi album "Zadovoljstina" koji se pojavio u bogatoj opremi. Uz booklet sa tekstovima svih pedeset pesama, dodata je i knjižica "Anonymous epigrams" sa Džonijevim poetskim radovima (vidi prilog - prim. WebMaster). Na albumu se pored starih pesama, nalazi serija novih, ali to su pretežno obrade stranih autora.

Sledeći album je solistički, dupli "Balkanska rapsodija" i Džoni ga snima u Zagrebu 1988. godine uz producentsku pomoč Australijanca Teodora Janija (Theodore Yannie). Ploča je sklopljena po sličnom principu kao i prethodne. Stulić malo peva na engleskom, malo se dotiče makedonskog folklora, ali i domaće pop istorije. Tako je obradio pesmu "Traži mene" sastava S vremena na vreme. U to vreme, na svirke je sa njim kao tehničar išao Srđan Saher, pa su se na ploči našle dve pesme koje su potpisali on i Štulić. Jedna od te dve "Ti znaš da putujem s tim" se kasnije, pod nazivom "Precesto" pojavila na albumu Vještica "Bez tišine!" (Plavi pilot 1991.).

Ploču "Balegari ne vjeruju sreći" Džoni je snimio početkom 1990. godine sa Sevdah Shuttle Bandom koji su činili Jura Pađen, Tomislav Šojat i Branko Knežević. Sa nje se izdvaju obrade "Lilly Of The West" iz repertoara Boba Dylana koja je u Džonijevom prepevu dobila naziv "Usne vrele Višnje", kao i "Leute moj" Tome Bebića. Štulić je efektan i u svojim pesmama "Voljela me nije nijedna" i "Meni se dušo od tebe ne rastaje". Posle koncerta na Hvaru 15. avgusta 1990. godine grupa prestaje da postoji.

Tokom sledeće godine Štulić u Sarajevu i Holandiji snima ploču "Sevdah za Paulu Horvat", ali se materijal na CD-u pojavljuje tek 1995. godine. U škrtoj produkciji, na nivou demo snimaka, tu se pored tradicionala "Jovano Jovanke", "Dimitrije sine Mitre" nalaze "Otac moga oca" na tekst Milovana Vitezovića, "Priča o kralju" na tekst Ljubivoja Rsumovića, "Partizan" iz repertoara Lenarda Koena i druge.

Veći deo 1991. godine Štulić je proveo u Beogradu a potom se vratio u Holandiju. U jesen 1995. godine opet je nekoliko meseci u Beogradu. Na Sajmu knjiga promoviše svoj prevod knjige "Božanska Ilijada", radi konačni miks nekih pesama koje izlaze na duplom disku "Anali", a izdavačka kuća Komuna postupno objavljuje njegove ploče na diskovima. Na CD-u "Balegari ne vjeruju sreći" koji je objavljen 1996. godine kao bonus su se našle obrada "Moj galebe" A. Runjića iz repertoara Olivera Dragojevića i "Mokre ulice" koje je Džoni komponovao zajedno sa Dejanom Cukićem. Na snimanju te pesme, pored Štulića i Cukića, učestvovali su Dragan Mitrić, klavijature, Marija Mihajlović, vokal i Enes Mavrić, harmonika.

Tokom devedesetih i Croatia records je veći deo ploča Azre objavila kao reizdanja na CD-u. Štulićeve pesme su predstavljene u knjigama "Filigranski pločnici" (Azra music 1982.) i "Big Bang" (samostalno izdanje 1985.) u kome su svi tekstovi pesama od 1979. do 1984. godine kao i šest ranije neobjavljenih. U Antologiji rock poezije "Pesme bratstva i detinjstva" (Nova 1993.), Štulić je zastupljen sa dvadeset jednom pesmom. Spotovi i koncerti grupe objavljeni su na video kasetama: Zadovoljština", snimak sa koncerta u zagrebačkom Domu sportova iz 1987. godine i "Klinček stoji pod oblokom" (Jugoton 1990.).

Diskografija:

singlovi:
"Balkan" / "A šta da radim" (Suzy 1979.)
"Lijepe žene prolaze kroz grad" / "Poziv na ples" / "Suzy F." (Jugoton 1980.)
"Đoni, budi dobar" / "Teško vrijeme" (Jugoton 1982. koncertni)
"E pa što" / "Sloboda" / "Gluperde lutaju daleko" (Jugoton 1982.)
"Nemir i strast" / "Doviđenja na vlaškom drumu" (Jugoton 1983.)

albumi:
"Azra" (Jugoton 1980.)
"Sunčana strana ulice" (Jugoton 1981. dupli)
"Ravno do dna" (Jugoton 1982. trostruki koncertni)
"Filigranski pločnici" (Jugoton 1982. dupli)
"Singl ploče 1979. - 1982." (Jugoton 1982.)
"Kad fazani lete" (Jugoton 1983.)
"Krivo srastanje" (Jugoton 1984.)
"Singlovi 1983. - 1985." (Jugoton 1985. kompilacija)
"It ain't Like In The Movies At All" (Diskoton 1986. trostruki)
"Između krajnosti" (Jugoton 1987.)
"Zadovoljština" (Jugoton 1988. četvorostruki koncertni)

Džoni Štulić solo:
"Balkanska rapsodija" (Jugoton 1989. dupli)
"Balegari ne vjeruju sreći" (Jugoton 1990.)
"Sevdah za Paulu Horvat" (Komuna 1995. CD)
"Anali" (Komuna 1995. dupli CD)
"Blase" (Hi Fi Centar 1997.)



Autor: Petar Janjatovic; Izvor: Ilustrovana enciklopedija YU Rocka, 1998, Geopoetika, Beograd
« Poslednja izmena: 22-05-2009, 00:56:03 od strane lara_kroft »
Sačuvana
Pre nego što uradite nešto, morate da budete neko...

lara_kroft

  • Stalni učesnik
  • **
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Žena
  • Poruke: 596
Одг: YU Rock Enciklopedija
« Odgovor #1 poslato: 21-05-2009, 17:12:48 »

   Atomsko Skloniste (Pula)

Predistorija grupe zadire u 1968. godinu kada je u Istarskom narodnom kazalištu u Puli premijerno izvedena predstava “Atomsko sklonište” koju je režirao pesnik Boško Obradović. Za tu nju je napravio izbor iz svetske antiratne poezije, a uvrstio je i svoje pesme “Kuga u Danangu” (protiv rata u Vijetnamu) i “Vaclavske Namjesti” (protiv vojne intervencije Sovjetskog Saveza u Čehoslovačkoj). Budući da je Obradović dugo godina negovao ideju o formiranju rock grupe koja bi radila muziku na njegove tekstove, jednom prilikom je ispred pulske kafane “Jadran”, gde su se okupljali muzičari, nekolicini iskusnih instrumentalista ponudio fasciklu sa svojim tekstovima. Ubrzo je napravljen dogovor o zajedničkom radu i oformljeno je Atomsko sklonište. Bilo je to 26. februara 1977. godine, a grupu su činili basista Bruno Langer (rođen 21. jula 1949. godine u Rijeci), pevač Serđo Blažić (rođen 8. aprila 1951.), gitarista Dragan Gužvan, klavijaturista Eduard Kancelar, bubnjar Saša Dadić i Rudolf Grum koji je pevao prateće vokale. Langer je kao tinejdžer boksovao u srednjoj kategoriji ali je 1964. godine odlučio da postane basista pulske grupe Beat Stones. Zatim je bio u sastavima Fantomi i Logaritmi. Početkom sedamdesetih su Langer, Blažić, Gužvan i Dadić bili u reproduktivnoj grupi Hush. Langer je 1974. godine prešao u koparski Boomerang u kome mu se uskoro pridružio i Blažić i sa njima su radili do jeseni 1976. godine.



Prvi veći uspeh Atomsko sklonište je postiglo na BOOM festivalu u Novom Sadu decembra 1977. godine. U okviru “Rock večeri” Omladinskog festivala u Subotici svirali su 11. maja 1978. godine u Hali sportova. Na tom koncertu su predstavili debi LP “Ne cvikaj generacijo” na kome su precizno formulisali hard rock zvuk sa antiratnim i kataklizmičnim tekstovima koji su mnogo dugovali u to vreme već demodiranoj hipi ideologiji. LP je doneo prve hitove: “Pomorac sam, majko”, “Kinematograf našeg djetinjstva”, “Saznao sam dijagnozu” i “Ne cvikaj, generacijo”. Na samom početku su prigrabili interesovanje javnosti pričom da sviraju punk (mada su kasnije priznali da nisu ni znali o čemu je reč), pocepanom odećom u kojoj su nastupali i efektnim fotografijama koje im je realizovao Mariborčanin Tone Stojko. Saradnju sa porodicom Stojko proširili su kada su Tonetovoj supruzi Neci Falk snimili matricu za pesmu “Zaspao si u mojoj kosi”. LP “Infarkt”, opremljen knjigom fotografija Toneta Stojka, doneo je nove koncertne favorite “Pakleni vozači”, “Bez kaputa” i “Djevojka br. 8”. Zbog obaveza prema fakultetu, napustio ih je Eduard Kancelar, a zamenio ga klavijaturista Paul Bilandžić. Pozicije su učvrstili na dobro uvežbanim koncertima obogaćenim scenografijom sastavljenom od bodljikavih žica a jednom prilikom, u ljubljanskoj hali “Tivoli”, iznad bine je bilo razapeto trista kišobrana. Regrutovali su vernu publiku, ali postali i česta meta rock kritičara koji su uglavnom upućivali zamerke zbog nategnutih Obradovićevih tekstova. Na negativne kritike reagovali su otvorenim pismima u kojima su se razračunavali sa novinarima koji im nisu bili po volji. Treći album su uz veliku medijsku kampanju snimili na poluostrvu Stoja u blizini Pule u pokretnom studiju “Mobile One” koji su upravo pre njih koristili AC/DC za snimanje koncertnog albuma. U produkciji Džona Ečelsa (John Etchells) i Bila Einsvorta (Bill Ainsworth) nastala je ploča “U vremenu horoskopa” koju su uz naslovnu obeležile “Gazi opet čizma” i “Čedna gradska lica”. Tada ih je napustio Paul Bilandžić da bi pokrenuo grupu Lilihip sa kojom je snimio albume “Obavezan smjer” (PGP RTB 1980.), “Lutke sad su skupe” (Jugodisk 1984.) i “Lilihip” (Jugodisk 1985.). Živi album “Atomska trilogija” Sklonište je snimilo kao kvartet leta 1980. godine na koncertu u bašti Doma JNA u Puli. Sa Ribljom čorbom su 31. decembra 1980. i 1. januara 1981. godine, pod nazivom “Atomska čorba”, održali nastupe u beogradskom “Pioniru”. Na dvodnevnom beogradskom festivalu “Hipodrom ‘81” održanom početkom septembra bili su zvezde prve večeri, dok su druge svirali Bijelo dugme i Iron Maiden. LP “Extrauterina” (“Vanmaterična trudnoća”) je snimljen sa istim producentima, ali ovog puta u francuskom “Super Bear” studiju gde su pre njih radili Elton Džon (Elton John), Kejt Buš (Kate Bush) i Pink Floyd. Muzičke novosti na ploči su bile uvođenje harmonike u pesmi “Smanji gas” i novi bubnjar Zdravko Širola koji je ujedno svirao i klavijature. Posle ove ploče raskinuli su saradnju sa Boškom Obradovićem.



Vođa sastava postao je Bruno Langer i ubuduće je on pisao tekstove i muziku. U londonskom JAM studiju su 1982. godine snimili LP “Mentalna higijena” sa hitovima “Treba imat dušu” i “Žuti kišobran”. Gost na saksofonu je bio Mel Kolins (Mell Collins) koji je svirao sa sastavima The Rolling Stones, Dire Straits i King Crimson. Iste godine otišli su na svirke u SAD a na Floridi su uradili album “Space Generation” koji je kod nas licencno objavio PGP RTB. Na njemu je devet pesama koje su već objavili na ranijim albumima ali sa novim tekstovima na engleskom jeziku koje je napisao Dražen Met Premet. U zagrebačkom “Trooly sound” studiju snimili su album “Zabranjeno snivanje” sa koga se izdvojila pesma “Ljubomora”. Koncertni album “Jednom u životu” (sa nastupa na “Tašmajdanu” održanom 15. septembra 1984. godine) ujedno je i poslednji na kome se pojavio Serđo Blažić. Sa njim su poslednji put nastupili 21. jula 1986. godine u klubu “Uljanik”. Dugo je bolovao od raka limfnih žlezda i preminuo je 18. januara 1987. godine.



Langer i Gužvan su pod imenom Atomic Shelter na Floridi snimili ploču “This Space Ship” koja je takođe licencno objavljena kod nas. Na njoj su gostovali američki muzičari: pevač Ves Talton (Wes Talton), klavijaturista Fredi Staki (Fredie Stuckey) i bubnjar Dejvid Presli (David Prisley). LP je doneo šest starih, prearanžiranih pesama i četiri nove. Krajem iste godine Langer je krenuo sa novom postavom. Pojačan mladim gitaristom Rankom Svorcanom i bubnjarom Nikolom Durakovićem preuzeo je vokalnu ulogu i održao grupu do današnjih dana. Na albumu “Criminal Tango” su snimili temu “Tajna pjesma” posvećenu Blažiću, a gostovali su Paul Bilandžić i Berislav Jurišić (saksofon). Avgusta 1991. godine, u vreme kada su već počeli oružani sukobi nastupali su na Gitarijadi u Zaječaru. U Americi im je 1992. godine izašao CD “East Europe Man” sa starim pesmama koje su snimili sa pevačem Vesom Taltonom. Sa pesmom “Chinese Bike” ušli su na američku listu Top 100. Nastavak diskografske aktivnosti obeležili su diskom “Terra mistica” 1995. godine. Na disku “1976.-1986.” RTV Slovenija je objavila izbor njihovih hitova. DVD izdanje “Atomsko sklonište” sadrži njihove spotove i snimak nastupa koji su održali na Gitarijadi u Zaječaru 1991. godine. Na Gitarijadu su se vratili u leto 2001. godine i tada je Langer doputovao u svom mercedesu koji je svojevremeno pripadao voznom parku J. B. Tita na Brionima. Od 1999. godine sa njima je bubnjar Stjepan Bobić (ex Nola, The Spoons, Messerschmitt). Bili su predgrupa na nastupima Whitesnake u Puli i Motorhead u Rijeci. Bivši članovi se bave drugim zanimanjima. Dragan Gužvan je direktor firme koja proizvodi gitarska pojačala, Saša Dadić radi u “Uljaniku”, Zdravko Širola je inženjer građevine i zaposlen je u preduzeću za puteve. Boško Obradović je umro 22. jula 1997. godine. U znak sećanja na Blažića pokrenut je “Đoserov memorijal” u okviru koga se od 1987. godine organizuju koncerti i turnir u malom fudbalu, a zarada se uplaćuje za borbu protiv raka. Box set “Ne cvikaj generacijo” sadrži sedam diskova na kojima su reizdate ploče objavljene za RTV Ljubljanu.

Bruno Langer je uvršćen u knjigu “International Who’s Who in Music, Wolume Two: Popular Music” (International Biographical Centre Cambridge 1996.). Pesmu “Treba imat dušu” je na ploči “Ja Prele” (PGP RTS 1996.) obradio Dušan Prelević, temu “Pomorac sam, majko” Marijan Ban na solo disku “Staro zlato” (Menart 2003.), a “Rađaju se nova deca” grupa Krug dvojke na disku “Krug dvojke” (Active Time 2004.). Gitarista Danilo Šerbedžija je 2005. godine u Puli sa istomišljenicima oformio grupu Filji di Bruno Atomico sa kojom izvodi pesme Atomskog skloništa prepevane na italijanski jezik.

Diskografija

“Ne cvikaj generacijo” (RTV LJ 1978.)
“Infarkt” (RTV LJ 1978.)
“U vremenu horoskopa” (RTV LJ 1980.)
“Atomska trilogija” (RTV LJ 1980. koncertni)
“Extrauterina” (RTV LJ 1981.)
“Mentalna higijena” (RTV LJ 1982.)
“Space Generation” (EER / PGP RTB 1983.)
“Zabranjeno snivanje” (RTV LJ 1984.)
“Jednom u životu” (RTV LJ 1985. koncertni)
“This Space Ship” (EER / PGP RTB 1987.)
“Criminal Tango” (RTV LJ 1990.)
“East Europe Man” (EER 1992.)
“Terra Mistica” (Croatia records 1995.)
“1976.-1986.” (RTV S 1995. kompilacija)
“Atomsko sklonište” (One Records 2003. DVD)
“Ne cvikaj generacijo” (RTV S 2007. box set)










« Poslednja izmena: 22-05-2009, 00:56:24 od strane lara_kroft »
Sačuvana
Pre nego što uradite nešto, morate da budete neko...

lara_kroft

  • Stalni učesnik
  • **
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Žena
  • Poruke: 596
Одг: YU Rock Enciklopedija
« Odgovor #2 poslato: 21-05-2009, 19:29:56 »

     Bijelo Dugme(Biografija)

Lider i osnivač grupe, Goran Bregović  (rođen 22. marta 1950. godine u Sarajevu) u detinjstvu nije pokazivao veliku sklonost ka muzici. Iz drugog razreda niže muzičke škole (odsek violina) izbačen je kao lenj i netalentovan. Kada mu je majka početkom šezdesetih godina kupila gitaru, početnicke lekcije dobio je od Ede, brata scenariste Abdulaha Sidrana. Prvi, bezimeni sastav osnovao je u osmom razredu osnovne škole. Goran je želio da upiše srednju likovnu školu, ali je majka, uplašena da se tamo skupljaju homoseksualci, insistirala da se opredeli za saobracajnu tehnicku školu. Pristao je pod uslovom da mu dozvoli da pušta kosu. Uz tu školu išlo je i mesto basiste u grupi Izohipse u kojoj se nije dugo zadržao, kao ni u saobracajnoj školi. Prešao je u gimnaziju i u grupu Beštije. Već sa šesnaest godina počeo je sam da se izdržava, pa je svirao narodnjake u kafani u Konjicu, prodavao novine i radio na gradilistima.

U to vreme Željko Bebek (rođen 16. decembra 1945. godine u Sarajevu) pevao je u grupi Kodeksi, jednom od znacajnijih sarajevskih sastava tog vremena. Grupa je kuburila sa bas gitaristima koji su se smenjivali kao na pokretnoj traci. Na koncertu Beštija, Željko je zapazio Gorana i preporučio ga kolegama iz grupe. Tako su Kodeksi počeli da rade u sastavu: Edo Bogeljić, osnivač i gitarista, Ismeta Dervoz, vokal (kasnije prešla u Ambasadore), Lučano Paganoto, bubnjevi i Željko Bebek, vokal i ritam gitara. Za Gorana se tada interesovao i sastav Pro arte, ali mu njihovo viđenje soul muzike nije bilo primamljivo. Leta 1969. godine odlaze na tezgu u dubrovački Splendid bar gde sviraju klasičan repertoar za turiste. Pred leto su ostali bez Ismte Dervoz koja je napustila grupu i posvetila se fakultetu. Ipak, uočio ih je Italijan Renato Pacifiko i ponudio im da dva meseca sviraju u njegovom klubu u Napulju. U tu avanturu su se upustili početkom 1970. godine uvežbavši progresivni repertoar na tragu Džimi Hendriksa i grupe Cream. Međutim, posle prvih svirki Renato ih je vidno razočaran uputio da sviraju kazačok i slično, kao u Dubrovniku. Uoči isteka prvog dvomesečnog ugovora Edo Bogeljić se vratio u Sarajevo i Goran prvi put prelazi na solo gitaru. Kao basista angažovan je jedan italijanski muzičar, a kada je on odustao, leta 1970. godine Goran i Željko pozivaju
Zorana Redžića (rođen 29. januara 1948. godine u Sarajevu) koji je u to vrijeme svirao u sastavu Čičci. Zoran je doveo i kolegu iz grupe, bubnjara
Milića Vukašinovića (rođen 9. marta 1950. godine u Beogradu).I kada su se sva četvorica našla na okupu, stvari su krenule u sasvim drugom pravcu.

Kodeksi su do tog trenutka sasvim solidno živeli, svirali su u dva kluba, držali se komercijalnog repertoara i stekli redovnu publiku. Milić Vukašinović ih je sve inficirao novim viđenjem muzike. Počeli su da sviraju u skladu sa onim što su tada snimali Led Zeppelin i Black Sabbath. Dve nedelje po njegovom dolasku, dobili su otkaz na svim mestima na kojima su svirali. Bez angažmana, sa nešto ušteđevine, ostali su na ostrvu Kapri. Pozvani su da svoju novu muzičku koncepciju predstave u jednom klubu na ostrvu Iskia. Po završetku leta, prestaje i taj angažman. Vraćaju se u Napulj gde jedva preživljavaju. Postupno se iz te kombinacije sve vise izdvajao Željko Bebek. Prvo su ga naterali da prestane da svira ritam gitaru, jer to više nije bilo u modi. Bebek se teško prilagođavao novom materijalu, a i pevački je za njega bilo sve manje mesta. On bi otpevao uvod, a zatim bi ostala trojica improvizovala po pola sata. Uz to, Milić je sve češće pevao. Polovinom jeseni 1970. godine Bebek se uvređen vratio u Sarajevo. Samo godinu dana ranije bio je stub Kodeksa, da bi razočaran otišao kao višak. Njih trojica su nastavili da nastupaju kao Mića, Goran i Zoran. Krajem godine po njih su došli Goranova majka i Zoranov brat Fadil (basista Indexa) i vratili ih kući.

Do leta 1971. godine nastavili su da nastupaju kao Mića, Goran i Zoran, a onda je Milić Vukašinović otišao u London. Goran upisuje filozofiju, a u jesen 1971. godine gitarista Ismet Arnautalić ga poziva da formiraju grupu Jutro u kojoj su se našli Zoran Redžić, bubnjar Gordan Matrak i pevač Zlatko Hodnik. U Jutru se Goran prvi put ogleda kao kompozitor. Iako punih godinu dana nije govorio sa Bebekom, kada su početkom 1972. godine dobili termine u studiju, Goran se odlučio da pozove starog pevača. Snimili su "Patim, evo deset dana" koja se pojavila na B-strani singla grupe Jutro. A-stranu je zauzela danas zaboravljena "Ostajem tebi" koju je na "Šlageru sezone" pevao Zlatko Hodnik. Pesmu "Patim evo deset dana" Bregović je kasnije uvrstio na debi album Bijelog dugmeta. Odmah po snimanju singla, Bebek je otišao u JNA, ali su oni čekali na njegov povratak.

Tokom Bebekovog boravka na vanrednom odsustvu snimili su jos četiri pesme: "Kad bi' bio bijelo dugme", "U subotu mala", "Na vrh brda vrba mrda" i "Hop-cup" od kojih su se prve dve, početkom 1973. godine pojavile na singlu. Nezadovoljan muzičkim pravcem kojim se Jutro krece, Ismet Arnautalić ih je napustio krajem 1972. godine i sa sobom odneo pravo na ime grupe. Oko tog autorstva su se preganjali tokom 1973. godine, a tada su grupi pristupili bubnjar Goran Ipe Ivandić (rođen 10. decembra 1955. godine u Varešu) koji je pre toga svirao u sastavu Rok i klavijaturista Vlado Pravdić (rođen 6. decembra 1949. godine u Sarajevu) koji je prešao iz Indexa. Sredinom godine, posle svađe, grupu je napustio Zoran Redžić, a njega je zamenio Jadranko Stanković.

Za novo ime su se odlučili relativno lako. Budući da je u Ljubljani vec delovao sastav pod imenom Jutro, a i publika ih je znala po pesmi "Kad bi' bio bijelo dugme", odabran je taj vizuelno zgodan simbol i grupa je zvanično krštena Bijelo dugme 1. januara 1974. godine. U to vreme su u studiju sarađivali sa Batom Kosticem, gitaristom YU grupe. Goran je kasnije isticao kako je ta saradnja puno uticala na njegovu dalju muzičku orijentaciju, posebno kada je upotreba folka bila u pitanju. Nove snimke "Top" i "Ove cu noci naci blues" ponudili su upravo osnovanom sarajevskom Diskotonu. Tadašnji muzički urednik Slobodan Vujovic ih je odbio uz objašnjenje da su pretrpani i da ce morati da sačekaju bar pola godine do objavljivanja singla. Nestrpljivi, istog dana su potpisali petogodišnji ugovor sa Jugotonom. Ta loša procena Diskotona predstavlja najveci poslovni kiks u istoriji jugoslovenske diskografije. Željko Bebek odlučuje da napusti posao u Savezu zajednica socijalnog osiguranja Bosne i Hercegovine i da, iako oženjen i sa malim detetom, krene u rizičnu avanturu. U početku su pretežno svirali u manjim gradovima, posebno u Zenici. Kada su shvatili da basista Jadranko Stankovic ne odgovara, otpustili su ga i marta 1974. godine pozvali Zorana Redžića. Sledeći singl sa pesmama "Glavni junak jedne knjige" (tekst je napisao pesnik Dusko Trifunovic) i "Bila mama Kukunka, bio tata Taranta" gotovo istovremeno su te 1974. godine objavili Jugoton i Diskoton jer je Bregovic, suprotno uobičajenim pravilima poslovanja, potpisao i sa Diskotonom ugovor za singl.To im je donelo dobrodoslu gužvu u štampi i pomoglo prodaju ploče.

Prvi veći nastup imali su na BOOM festivalu u Ljubljani 10. maja 1974. godine kada su predstavljeni kao nove nade. Tog leta su svirali u hotelu Croatia u Cavtatu i pripremili materijal za prvi album. Treći singl sa pesmama "Da sam pekar" i "Selma" (autor teksta pesnik Vlado Dijak), objavljuju 30. avgusta 1974. godine i on predstavlja prelomni trenutak njihove karijere. Obe pesme ih izbacuju u prvi plan. Tokom septembra su svirali kao predgrupa Jugoslovenskoj pop selekciji Tihomira Asanovića, a oktobra u ljubljanskom studiju Akademik za dvadesetak dana snimaju debi album "Kad bi' bio bijelo dugme" koji je objavljen vec krajem novembra. Pre tog znacajnog događaja, 9. novembra učestvuju na Skopskom festivalu, gde izvode pesmu izvesnog Grigora Koprova. U želji da se uoči ploče što više pojavljuju u medijima, pretrpeli su najveću bruku u karijeri, kako je kasnije objašnjavao Bregović. Bebek je nevešto pevao na makedonskom, a sindikalni festival nikako nije bio okruženje za njih. Sledeće večeri nastupili su u beogradskom Domu sindikata na rođendanskoj proslavi tada kultne emisije Radio Beograda "Veče uz radio", gde su uz Pop mašinu, Smak i Crne bisere, naprečac osvojili publiku.

U to vreme već rade sa agilnim zagrebackim menadžerom Vladimirom Mihaljekom i on im organizuje da 16. novembra sviraju u Sarajevu na oproštajnom koncertu Korni grupe. Petnaest hiljada okupljenih ljudi dočekalo ih je sa odusevljenjem. Bilo je sasvim očekivano što je debi album od samog početka zabeležio odličnu prodaju. Zapakovan u provokativan omot Dragana S. Stefanovića, koji će i ubuduće biti zadužen za njihova diskografska ruha, album je doneo seriju prijemčivih pesama koje je zagrebački novinar Dražen Vrdoljak krstio kao "pastirski rock".Stefanovićev omot je kasnije uvršćen u englesko izdanje knjige koja predstavlja petsto najuspešnijih omota sveta.

Promućurni Mihaljek krajem februara 1975. godine organizuje Kongres rock majstora na kome su predstavljena četvorica najboljih domaćih gitarista. Budući da je iza svega stajao Jugoton i Mihaljekova želja da progura Bijelo dugme, cela akcija je bila tome podređena. Nezvanično, na takmičenju je pobedio Radomir Mihajlović - Točak, ali kako on nije bio Jugotonov izvođač, nije uvršćen u četvorku najboljih. Tu su se našli Vedran Božić iz sastava Time, Josip Boček (ex Korni grupa), Bata Kostić iz YU grupe i, naravno Goran Bregović. Svako od njih je snimio jednu stranu na duplom albumu "Kongres rock majstora" (Jugoton 1975.). Bregović se opredelio da radi sa svojom grupom, a pratio ga je i Zagrebački gudacki kvartet. Tu su se našle pesme "Ima neka tajna veza" (na tekst Duska Trifunovica), "I kad prođe sve, pjevacu i tad", "Znam za jedno tiho mjesto" i instrumental "Minijatura za moju majku". Četvorka je krenula i na turneju, a pratili su ih clanovi YU grupe, bez gitariste Dragog Jelića koji je tada bio u JNA. U to vreme Dugme je objavilo singl sa pesmom "Da mi je znati koji joj je vrag", a zatim su krenuli na iscrpnu jugoslovensku turneju. Već u prolece 1975. godine važili su za najpopularniji jugoslovenski sastav.

Uoči snimanja druge ploče povukli su se u selo Borike u Istočnoj Bosni na visinske pripreme. Razrađivala se ploča koja je morala da potvrdi kako prvi uspeh nije bio sluačajan. Album "Šta bi dao da si na mom mjestu" sniman je tokom novembra 1975. godine u Londonu sa producentom Nilom Harisonom (Neil Harrison). Bas gitaru je svirao Željko Bebek, jer je Zoran Redžić uoči snimanja teško povredio prst leve ruke. Tekst za naslovnu pesmu napisao je Duško Trifunović, a autor ostalog materijala bio je Bregović. Udarni hitovi bili su "Tako ti je, mala moja, kad ljubi Bosanac", "Došao sam da ti kažem da odlazim", "Ne gledaj me tako i ne ljubi me više". Upakovana u raskošan omot, ploča je imala veću cenu od uobičajene, pa ipak je za kratko vreme otišla u tiražu većem od 200 000 primeraka. Zbog njih je Jugoton izumeo dijamantsku ploču, jer su prvi dostigli tako visoke tiraže.

Odmah po objavljivanju ploče odlaze na turneju po Kosovu i Makedoniji. Umesto Zorana Redžica, bas svira Mustafa Kurtalić. Najavljuju veliki koncert za Novu Godinu u beogradskoj Hali sportova uz Pop mašinu, Buldožer i Cod. Iako je krenula intenzivna reklama, koncert je bez objašnjenja otkazan. Grupa je bila pozvana da za Novu Godinu svira drugu Titu u Hrvatskom narodnom kazalištu. Dežurni iz protokola prekinuli su njihov nastup posle nekoliko minuta jer su se prepali glasne muzike. Budući da je Zoran Redžić otišao u JNA, u grupu je stigao Ljubiša Racić, gitarista i vođa grupe Formula 4. Racić je dobio ulogu privremenog basiste, a prvi zadatak mu je bila jugoslovenska turneja. U Sarajevu ih je gledalo 15 000 mladih, a u Beogradu su tri puta prodali halu Pionir što prije njih niko nije izveo. "Dugmemanija", kako su je tada nazivali, uzela je pun zamah, a po novinama su se rasplamsale polemike za i protiv.

Marta meseca 1976. godine u izdanju PGP RTB, pojavio se retrospektivni album Gorana Bregovića na kome su se načli prvi snimci grupe Jutro, ali i pesme koje je uradio za Zdenku Kovačiček, Biseru Veletanlić i Jadranku Stojaković. Početkom aprila 1976. godine članovi grupe su se spremali da sviraju našim iseljenicima u Americi. Doduše, posumnjali su da je u tu organizaciju umešana i hrvatska emigracija. Od koncerata su odustali, ali ne i od odlaska u Ameriku. Tamo su snimili Ipetov singl sa pesmama "Dzambo" i "Vatra" i Bebekov sa pesmama "Milovan" i "Goodbye, Amerika". Juna meseca članovi grupe odlaze na radnu akciju "Kozara 76" što je bio vešt Bregovićev odgovor na sve kritike o prozapadnoj orijentaciji. Bregović, Bebek i Racić su se sa radne akcije vratili okićeni udarničkim značkama. Početkom jeseni u JNA su otišli Ipe Ivandic i Vlado Pravdic, a na njihova mesta su regrutovani Milić Vukašinović iz Indexa, dok je prelazak Laze Ristovskog iz grupe Smak odjeknuo kao fudbalski transfer.

Treći album su opet pripremali u Borikama. Ploča je prvobitno trebalo da se zove "Sve se dijeli na dvoje, na tvoje i moje" po pesmi Duška Trifunovića koju je svojevremeno pevala Jadranka Stojaković. Bregović na taj tekst nije stigao da napravi muziku, pa je smislio naslov albuma "Hoću, bar jednom da budem blesav". To nije odgovaralo Jugotonu pa je nađena kompromisna varijanta "Eto baš hoću". Album je opet sniman u Londonu, producent je bio Nil Harison, a bas je svirao Bebek. Album je u javnost stigao 20. decembra 1976. godine. Na ploči se našla ambiciozna balada "Sanjao sam noćas da te nemam", kao i "Loše vino" iz repertoara Zdravka Čolića (muzika Bregović, tekst Arsen Dedić), jednostavna "Ništa mudro" i folklorom inspirisane "Slatko li je ljubit tajno" i "Dede, bona, sjeti se, de, tako ti svega".

U međuvremenu je Ljubiši Raciću dozlogrdilo da svira velike koncerte za mali honorar, pa je tražio povišicu. Dobio je otkaz. Zamenio ga je Sanin Karić (ex Teška industrija). Njih petorica aprila 1977. godine odlaze na turneju po Poljskoj gde su odrzali devet koncerata. Najavljivani kao "Vodeća jugoslovenska grupa mladog pokoljenja" izazvali su oduševljenje publike nenaviknute na glamurozni rock. Po povratku, grupi su se prikljucili Zoran Redžić koji je odslužio vojsku i Ipe Ivandić jer je privremeno proglašen nesposobnim za vojnika. Jugoslovenska turneja nije tekla glatko. Koncerte su pratili tehnički problemi, a publika se nije odazivala u istom broju kao prethodne godine. Grupu su razjedali unutrašnji sukobi, a kada su prekinuli turneju po jadranskoj obali, sasvim ozbiljno je počelo da se govori kako su pred raspadom. Otkazani su koncerti u Zagrebu i Ljubljani na kojima je trebalo da se snima živi album. Kritike koncerata su bile uzdržane i grupi je prvi put posle četiri godine krenulo slabije. Trebalo je smisliti nešto veliko.

Po ideji novinara Petra Popovića odlučeno je da 28. avgusta 1977. godine, kao oproštaj pred Goranov odlazak u JNA, održe besplatan koncert kod beogradske Hajdučke česme. Goran je na tom mestu već nastupao sa grupom Jutro maja 1973. godine kada je Pop mašina organizovala besplatan koncert, tako da je bio svestan pogodnosti prostora. Te večeri poseta je prevazišla i najoptimističkije planove organizatora. Procene su se kretale od 70 000 do 100 000 mladih, okupljenih na proplanku u Topčideru, što je u svakom slučaju bio najveći skup poklonika u dotadašnjoj domaćoj istoriji rock muzike. Posle predgupa Zdravo, Tako, Leb i sol i drugih, na binu je izašlo Bijelo dugme, odsviralo uspešan koncert i izašlo iz krize. Deo te atmosfere zabeležen je u filmu "Nije nego" reditelja Miće Miloševića. Ispostavilo se da audio snimci sa nastupa tehnički nisu odgovarali za živu plocu, pa su 25. oktobra iste godine u sali Đuro Đaković u Sarajevu odradili još jedan nastup. Ti snimci uvršćeni su na album "Koncert kod Hajdučke česme". Naslov je delimično opravdan jer su za ploču koristili reakciju publike kod Hajdučke česme.

Po završetku miksovanja koncertne ploče, Bregović je otišao u vojsku u Niš. Bila je to pauza za grupu, ali ne i za njene članove. Željko Bebek je juna 1978. godine objavio solo album "Skoro da smo isti" inspirisan simfo rockom. Snimio ga je sa bubnjarom Điđijem Jankelićem (ex Formula 4 i Čisti zrak), gitaristom Edom Bogeljićem, klavijaturistom Nevenom Pocrnjićem i uz učešće Filharmonije. Ploča je naišla na ravnodušan prijem kritike i publike. Laza i Ipe su uz pomoć gitariste Vlatka Stefanovskog, basiste Zlatka Holda, pevača Gorana Kovačevića, tekstopisca Ranka Bobana i Ipetove sestre Gordane (kasnije u grupi Makadam), snimili u Londonu album "Stižemo" koji se pojavio septembra 1978. godine. Poneseni svojim radom, uz dosta teških reči po štampi, oprostili su se od Bijelog dugmeta. Upravo zbog toga Dugme nije sviralo na rock veceri tradicionalnog susreta jugoslovenskog stvaralastva mladih "Mladost Sutjeske". 11. juna iste godine. Uz obrazloženje da Bregovića nisu pustile vojne vlasti, na Tjentistu su se kao posmatrači pojavili samo Bebek i Redžić. Zato je Bregović stigao u Sarajevo nekoliko dana kasnije da na Devetom Kongresu SSO Bosne i Hercegovine primi plaketu u ime grupe. Uoči objavljivanja albuma "Stižemo", 10. septembra 1978. godine uhapšen je Ipe Ivandić zbog posedovanja hašiša. Optužnica je obuhvatila i ostale sa albuma "Stižemo". Ipe je dobio tri godine zatvora, Goran Kovačević, godinu i po, Ranko Boban, godinu, a Zlatko Hold, šest meseci. Zbog specifičnog psihičkog stanja, Ipe je na izdržavanje kazne otišao tek početkom 1981. godine.

U jesen 1978. godine grupa se pojačana novim članom
Điđijem Jankelićem i povratnikom Vladom Pravdicem okupila u
Niškoj Banji gde su sa Goranom započeli pripreme za novu ploču. Kada su ih oficiri provalili, zabranili su Goranu izlaske iz kasarne, tako da su se u Sarajevu okupili tek 1. novembra 1978. godine, po njegovom izlasku iz vojske. U Studio V Radio Beograda ušli su već početkom januara sledece godine. Objavljivanje albuma "Bitanga i princeza" pratila je serija cenzorskih poteza Jugotona. Odbijen je omot Dragana S. Stefanovića zbog "vulgarnosti". Nije prihvaćena fotografija na kojoj ženska noga šutira muškarca u kritično polje između nogu. Ploču je na kraju upakovao kućni dizajner Jugotona Ivan Ivezić. Iz pesme "Ala je glupo zaboravit' njen broj" izbačena je psovka "Koji mi je moj". Iz ključne balade "Sve će to, mila moja, prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš", stih "A Hrist je bio kopile i jad" promenjen je u "A on je bio kopile i jad". Po obavljenim intervencijama ploča se pojavila polovinom marta 1979. godine i proglašena je njihovim prvim, zaista zrelim albumom. Urbana, potpuno lišena folk uticaja, na tragu Egziperijevog "Malog princa" donela je pored navedenih pesmama "Na zadnjem sjedištu mog auta", "Bitanga i princeza", i emotivne balade "Kad zaboraviš juli" i "Ipak poželim neko pismo" u kojima su ih pratili simfonijski orkestar i hor. Aranžman za "Sve će to, mila moja, prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš" napisao je Ranko Rihtman, a za "Kad zaboraviš juli" Vojkan Borisavljević. Produkciju je radio Nil Harison. Ploča je tiražno oborila prethodne rekorde, a kriticari lista "Zdravo" proglasili su je pločom godine. Shodno tome i turneja je bila uspešna.

U Beogradu su pet puta prodali halu Pionir, a sav prihod su uplatili postradalima od zemljotresa u Crnoj Gori. Na velikim koncertima ih je pratio hor "Branko Krsmanović" i simfonijski orkestar. Na stadionu JNA 22. septembra organizovali su koncert pod nazivom Rock spektakl 79. Uz brojne predgrupe: Opus, Suncokret, Siluete, Parni valjak, Generacija 5, Kako (kasnije Piloti), Prljavo kazalište, YU grupa, Revolver (iz Trsta), Metak, Boomerang, okupili su oko 70 000 posetilaca. U to vreme Goran je prvi put radio muziku za film i to za "Lične stvari" Aleksandra Mandića. Pesme "Pristao sam bicu sve sto hoce" (tekst Duško Trifunović) i "Sta je, tu je" našle su se i na singlu.

Tokom 1980. godine grupa je bila na raspustu, a Goran je pretežno boravio u Parizu. Krajem iste godine objavili su ploču "Doživjeti stotu" nastalu pod uticajem novog talasa. Ploču je prvi put producirao Bregović, što će kasnije redovno činiti. Sem pesama "Pristao sam, biću sve što hoće" i "Pjesma mom mlađem bratu" ostale su u duhu novog vremena. U temama "Ha ha ha" i "Tramvaj kreće (ili kako biti heroj u ova šugava vremena)", Bregović prvi put nudi političku obojenost, što je takođe bila karakteristika novotalasnih sastava.

Turneju po Jugoslaviji započeli su 24. februara u Sarajevu, a završili je 5. aprila u zagrebackom klubu Kulušić gde su snimili drugi koncertni album. LP je pod nazivom "5. april '81" štampan u ograničenom tiražu od 20 000 primeraka i sem starih pesama, tu se našla obrada hita Indexa "Sve ove godine". U Beogradu su te godine svirali u više navrata. Pored dva promotivna koncerta u Pioniru, početkom septembra su se pojavili na rock festivalu na Hipodromu, a odsvirali su tri nastupa uoči i posle Nove Godine u hali Pinki. Početkom 1982. godine svirali su u Austriji, u Insbruku u okviru manifestacije na kojoj je budući domaćin zimske Olimpijade bio u poseti bivšem. Na povratku su im na carini zaplenili opremu i odrezali prilicno visoku kaznu. Da bi se finansijski potkrpili, tokom jula i avgusta 1982. godine održali su turneju po Bugarskoj na kojoj su odsvirali četrdeset jedan koncert. Procenjuje se da ih je tokom tih mesec i po dana videlo preko 120 000 ljudi. Budući da je Điđi Jankelić aprila meseca otišao u JNA, na turneji je za bubnjevima sedeo Garabet Tavitjan, bivši član grupe Leb i sol. Po izlasku iz zatvora, grupi se krajem 1982. godine pridružio Ipe Ivandić. U isto vreme u javnosti se pojavila informacija da je Bregović izbačen iz Saveza komunista Jugoslavije zbog toga što nije dolazio na sastanke pri mesnoj zajednici. Budući da je ideja komunizma već bila u opadanju taj slucaj nije naneo nikakve štete grupi.

Početkom 1983. godine Bregović je uz Dugme i pesnika Duška Trifunovića snimio ploču za decu "A milicija trenira strogoću" Prvobitno je bilo zamišljeno da na njoj peva Sead Memiš - Vajta (ex Teška industrija), ali kako je on bio zauzet, tu ulogu je obavio dečak Ratimir Boršić - Rača. Na ploči su se našla pesme za TV emisiju "Nedeljni zabavnik".

Februara 1983. godine grupa je objavila album "Uspavanka za Radmilu M." kojim je Bregović planirao da se oprosti od publike i da posle turneje rasformira grupu. Kao gost, na snimanju je učestvovao Vlatko Stefanovski. Štos pesma bila je "Kosovska" otpevana na albanskom jeziku, intrigantna zbog rovitog političkog stanja na Kosovu. U ostalim pesmama Bregović se bavio muzičkim fazama kroz koje je grupa prolazila tokom karijere. Planirano je bilo da koncert na beogradskom Sajmištu 24. aprila bude poslednji, ali je izuzetan odziv publike naveo Bregovića da odustane od prekida rada. Pred kraj turneje, 16. maja u Beogradu su odradili klupski koncert u "SKC"-u. Po običaju, grupa je opet dobila duži odmor, a Goran je otišao na put oko sveta.

Za to vreme Bebek je snimio drugi solo album "Mene tjera neki vrag" i zvanično je napustio grupu 23. aprila 1984. godine. Novi pevač postao je
Mladen Vojičić - Tifa (rođen 17. oktobra 1960. u Sarajevu) koji je pre toga bio u grupama Top i Teška industrija. Razmišljalo se i o Alenu Islamoviću, ali je on odlučio da ostane u Divljim jagodama jer se pribojavao da ce se Bebek ipak vratiti u grupu. Dugme je sa Tifom provelo leto u Rovinju gde su uvežbavali novi materijal. Preduzimljivi Bregović je u to vreme sa Zdravkom Čolićem u Sloveniji osnovao izdavačku kuću Kamarad, a kao distributer nove ploče dogovoren je Diskoton.

Album se pojavio decembra 1984. godine. Nazvan je jednostavno "Bijelo dugme", a na omotu nema slike članova grupe, već je objavljena reprodukcija slike Uroša Predića "Kosovka devojka". Ploča opet predstavlja folk orijentisanog Bregovića, a gosti su Orkestar narodnih instrumenata RTV Skoplje, Ladarice, ali i Bora Đorđević (sa Bregovićem i Tifom peva u "Pediculis pubis" i koautor je teksta). Laza Ristovski posle snimanja ponovo postaje punopravni član grupe. Provokativnost je ovog puta iskazana u obradi himne "Hej Sloveni", što je posredno pokrenulo čitav talas jugoslovenstva kod drugih sarajevskih grupa. Preradio je i svoju staru pJesmu "Šta ću, nano, dragi mi je ljut" koju je svojevremeno uz pratnju YU grupe snimila Bisera Veletanlić. Uz novi tekst i aranžman, pod nazivom "Lipe cvatu" postala je najveci hit sa nove ploče. Svoj dug zivot imale su i "Padaju zvijezde", "Lažes", "Da te bogdo ne volim" i "Jer kad ostarić". Tiraž ploče i poseta na turneji su, po običaju, premašili prethodne brojke. Posle koncerta na Sajmištu opet su se vratili u "SKC". Klupske nastupe imali su i u zagrebačkom klubu "Moša Pijade" kao i u sarajevskoj "Slozi". Pod pritiskom ozbiljnih profesionalnih obaveza i teretom iznenadne slave, Tifa 1. oktobra 1985. godine napušta Dugme i odlazi u Gabelu na dosluzenje vojnog roka. Sa Dugmetom je poslednji put nastupio 2. avgusta na koncertu u Moskvi kada su Sarajlije uz Bajagu i instruktore predstavljali domaći rock na Svetskom festivalu omladine i studenata.

Novi pevač postaje Alen Islamović koji je u međuvremenu napustio Divlje jagode, razočaran njihovim neuspesima u Engleskoj. Na novoj ploči "Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo", Bregović je kao gosta planirao Vice Vukova, pevača zabavne muzike iz šezdesetih godina koji je zbog nacionalizma bio na crnoj listi. Ipak, ideja je bila previše provokativna za to vreme i od nje se odustalo. Na omotu je trebalo da se nađe slika "Dve godine garancije" Mice Popovica, ali kako je on u to vreme još uvek slovio za disidenta, i to je palo u vodu. Na kraju se na omotu našla kineska propagandna slika koja prikazuje moderni revolucionarni ples. Ploču otvara snimak na kome partizan i narodni heroj Svetozar Vukmanović - Tempo u pratnji Gorana Bregovića i štićenika doma za napuštenu decu "Ljubica Ivezić" iz Sarajeva, peva staru revolucionarnu temu "Padaj silo i nepravdo". U vreme narastajuceg nacionalizma Bregović je te 1986. godine ponudio jos jednu plocu inspirisanu jugoslovenstvom. Sem politički obojenih, tu se našao i instant hit "Hajdemo u planine" kao i balade "Noćas je k'o lubenica pun mjesec iznad Bosne", "Te noći kad umrem, kad odem, kad me ne bude", "Ružica si bila, sada više nisi" i druge. Verovatno je suvišno spominjati da je i ova ploča odlično prošla kod publike.

Na koncertu na beogradskom Sajmištu sa njima je nastupala i operska pevacica Dubravka Zubović. Dupli živi album "Mramor, kamen i željezo", snimljen na turneji, pojavio se početkom oktobra 1987. godine. Naslovna pesma je obrada starog hita iz repertoara zagrebačke grupe Roboti. Na ploči se našlo šesnaest pesama koje daju uvid u biografiju grupe: od prvih singlova, do poslednjeg studijskog albuma. Pesma "A milicija trenira strogoću" počinje verzojom "Internacionale", a u uvodnim taktovima "Svi mars na ples" Alen Islamović uzvikuje "Bratstvo! Jedinstvo!". Verovatno zbog toga što je bilo planirano da na koncertima tu pesmu peva na jezicima naroda i narodnosti Jugoslavije. Posle te turneje grupu sasvim tiho napušta Vlado Pravdić i posvecuje se poslu sa kompjuterima. Sa grupom se još nekoliko puta pojavio na velikim koncertima.

Krajem 1988. godine izašao je album "Ćiribiribela" koji je na omotu imao crtež Nojeve barke. Najveći hit bila je pesma "Đurđev dan". Iskoristivši stih Đorđa Balaševića "A ja nisam s onom koju volim" i staru cigansku temu, a u pratnji orkestra Fejata Sejdića, Bregović je ovom obradom zaludeo publiku napravivši kafanski hit za sva vremena. Provokacija je bila smeštena u pesmi "Lijepa naša" koja je kombinovana sa "Tamo daleko". Na snimanju ploče, kao gosti su se pojavili Hor srpske pravoslavne crkve, Prvo beogradsko pevačko društvo, Klapa Trogir, bubnjar Vlada Golubović (iz grupe Bajaga i instruktori) i basista Nenad Stefanović - Japanac. Album je imao jos pesama koje su se publici brzo "uvukle pod kožu": "Evo zakleću se", "Napile se ulice", "Ako ima boga", "Šta ima novo".

Početkom 1989. godine polaze na dvomesecnu turneju koja je trebalo da traje do 1. aprila. Međutim, posle koncerta u Derventi 15. marta Alen Islamovic, ne obavestivši nikog, odlazi u rodni Bihać da se leči zbog konstantnih bolova u bubregu. Turneja se naglo prekida, a niko još ne shvata da je to poslednji koncert u karijeri Bijelog dugmeta. Otkazuju koncerte u Kini i Sovjetskom Savezu, a Bregović odlazi u Pariz ostavljajući situaciju otvorenom za nagađanja.

Po napuštanju grupe, Alen objavljuje solo LP "Haj, nek se čuje, haj nek se zna" (Jugoton 1990.) u produkciji Nikše Bratoša. U prolece 1990. godine izlazi kompilacija balada "Nakon svih ovih godina" nastalih u periodu od 1983 do 1988. godine. TV Beograd marta 1994. godine emituje seriju od četiri jednosatne emisije o Bijelom dugmetu snimljenu povodom dvadeset godina od objavljivanja njihovog prvog singla. U isto vreme pojavljuje se i dupli kompilacijski album "Ima neka tajna veza". Na omotu je reprodukcija slike "Radost bankrota" Dragana Maleševića - Tapija. Bregović u međuvremenu nastavlja izuzetno uspešnu karijeru filmskog kompozitora koju je započeo radovima na filmovima "Kuduz" i "Dom za vešanje". Željko Bebek se po izbijanju rata preselio u Zagreb gde je nastavio karijeru i predvodi Bebek bend, Zoran Redžić je u Finskoj, a Mladen Vojičić - Tifa je do 1995. bio u Sarajevu da bi potom prešao u Nemačku gde je oformio Tifa Band. Ipe Ivandić je po izbijanju rata prešao u Beograd gde je tragično nastradao 13. januara 1994. godine. Alen Islamović je nastavio karijeru kao solista.


Iz knjige Petra Janjatovića "Ilustrovana ROCK enciklopedija 1960 - 1997")
























   
« Poslednja izmena: 21-05-2009, 19:39:27 od strane lara_kroft »
Sačuvana
Pre nego što uradite nešto, morate da budete neko...

government

  • Zvezda u usponu
  • ****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 4156
Одг: YU Rock Enciklopedija
« Odgovor #3 poslato: 21-05-2009, 19:33:37 »

Mnogo dugačko bre.
Lara danas videh jednu plavušu na bajku nešto kao čoper ali manji , ti li si?
Sačuvana

Black

  • Zvezda u usponu
  • ****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 2366
Одг: YU Rock Enciklopedija
« Odgovor #4 poslato: 21-05-2009, 21:39:17 »

Atomska Trilogija - najbolji live album ikada snimljen kod nas!!!!!!!!!
Sačuvana
Homo sum: humani nihil a me alienum puto

lara_kroft

  • Stalni učesnik
  • **
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Žena
  • Poruke: 596
Одг: YU Rock Enciklopedija
« Odgovor #5 poslato: 22-05-2009, 00:31:39 »

Gitarista Sead Lipovača Zele rođen je u Bihaću 1955. godine. U početku je svirao u bendovima Biseri, Selekcija i Zenit. Godine 1977. sa pjevačem Antom "Toni" Jankovićem i basistom Nihadom Jusufhodžićem, koji su također bili u grupi Zenit osniva Divlje Jagode. Sa njima su još klavijaturista Mustafa Ismailovski Muc i bubnjar Adonis Dokuzović (Ex Novi akordi, a danas uvoznik Fendera i Rolanda za Hrvatsku).



Prvim singlovima postižu popularnost najviše zahvaljujući hard rock baladama
"Patkica", "Jedina moja" i obradom narodne "Moj Dilbere". Ubrzo snimaju debi album na kojem je nova verzija hita "Jedina moja", zatim pjesme "Divlje Jagode", "Krivo je more" i čitav niz hard rock pjesama na tragu Deep Purple-a i Black Sabbath-a. Većinu tekstova je napisao Ante Janković, a produkcirao Vladimir Delač. Nakon objavljivanja albuma 1978. grupa pauzira, a dio članova odlazi u JNA. Mustafa Ismailovski Muc ih napušta i formira popularna Sreberna krila, a Sead Lipovača uz Marinu Tucaković postaje pokretačka snaga disko grupe Mirzino koja se proslavila hitom "Apsolutno tvoj".


Početkom 1981. godine grupa obnavlja rad u postavi Lipovača, Janković, bubnjar Nasko Budimlić i basista Alija Alen Islamović. U studiju Druga maca snimaju album "Stakleni hotel" koji preuzima dio zvuka AC/DC-a. Ploču su producirali Lipovača i Enco Lesić. Tekstove su pisali Goran Petranović (pjevač u grupi Elvis J. Kurtovich), Marina Tucaković i Alen Islamović. Album donosi popularni "Autostop", te balade "Dodirni me, skini bol", "Potraži put" i druge. U sezoni 1981. Divlje Jagode su od većih koncerata nastupali na beogradskom Hipodromu, BROF-u i na koncertu za stradale u Bosanskoj Krajini.

Sljedeće godine objavljuju album "Motori" na kojem pjeva Alen Islamović, jer je Janković u međuvremenu izbačen iz grupe. Album su snimali u Njemačkoj, a tekstove su pisali veliki Duško Trifunović, Boško Obradović i Mirko Glišić.
Največi hitovi na albumu su istoimena pjesma "Motori", "Šejla", "Zagrizi rokenrol" te balade "Nasmješi se" i " Ne želiš kraj". Album je odlično prošao kod publike, a na promotivnim koncertima u grupu se na kratko vraća Ante Janković koji se ubrzo posvećuje ne toliko uspješnoj solo karijeri.



Godine 1983. snimaju slabo zapaženi album "Čarobnjaci", koji je po mnogima najbolji album Divljih Jagoda. Ovo je prvi album Divljih Jagoda koji u potpunosti poprima Heavy Metal zvuk. Cijeli Groove albuma je zavidno dobro izveden.
1985. izlazi "Vatra" koji s razlogom nije bio osobito zapažen.
U isto se vrijeme Divlje Jagode pokušavaju probiti u Londonu pod imenom Wild Strawberries. Na osnovu albuma "Čarobnjaci" zainteresirali su menadžere iz kompanije TransAtlantic Records i oni su ih pozvali na probno snimanje u London. Novi basista je Zlatan "Ćeha" Ćehić (Ex Top, a Alen Islamović je dobio ulogu glavnog pjevača. U Londonu su snimili osam starih pjesama na engleskom jeziku i dve nove "Wild Boys" i "Fire On The Water". Producent je bio Keith Woolven a za klavijature je stao poznati klavijaturist Don Airey (ex Rainbow, Black Sabbath, Judas Priest, Cozy Powell, Andrew Lloyd Webber, Gary Moore, Michael Schenker Group, Ozzy Osbourne, Thin Lizzy, Jethro Tull, UFO, Brian May, Graham Bonnet, Whitesnake ...), a tekstove je napisao Aleksandar Mežek.
Povodom tog snimanja održali su veliki koncert u Zagrebu na kojem se pojavljuje Kevin Rusell (novinar heavy metal časopisa "Kerrang!") U prikazu koncerta napisao je: "Jagode su glazbeno još uvjek u sedamdesetima. Utjecaji grupa Black Sabbath i Saxon je očigledan, dok se kroz pjesme tu i tamo provlači koji Judas Priest riff. Njihove stare balade naišle su na najpovoljniju reakciju, što svjedoči da jugosloveni vole pjevati zajedno sa svojim bendovima". Sljedeći korak poslje zagreba je nastup u poznatom i prestižnom engleskom klubu Marquee 19.02.1986., kao i serija koncerata po engleskom klubovima. U isto vrijeme izašao im je i pilot-singl sa pjesmom "Sheila".
Engleska epizoda naglo se prekida odlaskom Alena Islamovića u Bijelo Dugme.
Sumnjajući u mogućnosti uspjeha u Engleskoj, Islamović je prihvatio Bregovićev poziv u Bijelo Dugme (poziv je navodno bio težak 100 000 maraka). To je usporilo izlaženje albuma "Wild Strawberries" i on se u Engleskoj pojavljuje tek u svibnju 1987. godine bez neke velike propagande. Album izlazi i u Njemačkoj, Švedskoj i Nizozemskoj. Grupa je za pauzu u djelovanju popunila objavljivanjem kompilacijske ploče "Najbolje".

Nasko Budimlić se povukao i počeo bubnjati narodnjake po kafićima, a u kombinaciji za pjevača jedno vrijeme bio je Englez Steve, al onda je na mjesto pjevača ipak uletio Mladen Vojčić Tifa. (Koji je izbačen iz Bijelog Dugmeta radi ovisnosti o drogama i svađama sa liderom Bregovićem.)
Album "Konji" snimaju Zele, Tifa, Zlatan Čehić, klavijaturista Vladimir Podany (ex Armija B) i bubnjar Edin "Šeha" Šehović. Album je producirao Peter Hinton. Na albumu se nalazi obnovljena verzija pjesme "Divlje Jagode" te poznati "Turski Marš", gdje je zele odmjerio snage sa W.A. Mozartom. Ovaj album je lektira svakog metalca i rokera. Svirački je kompleksan. Bubnjevi su strava. Pjevanje je gotovo nedodirljivo. Gotovo nijedan pjevač s ovih prostora (a bome i svijeta) ne može to otpjevati kako spada, dakle sa istom žestinom i visinom. Nažalost, ni ova postava nije trajala dugo. Polovicom 1988 bend napuštaju Tifa, Podany i Šehović. Pjevanje preuzima Zlatan Čehić a bubnjeve Điđi Jankelić (Bijelo Dugme).
Tokom rata Zele Lipovača je živio u Londonu i Zagrebu. Godine 1993. objavljuje za englesko tržište "Magic Love", a 1995. sa obnovljenim Jagodama
izdaje album "Labude, kad rata nebude".
1997. godine izdaju album "Sto vijekova" i gdje Zele grupu predstavlja u nešto mekšoj muzičkoj formi.
2003. godine izdaju album "Od neba do neba" sa velikim hitom "Marija". na mjesto pjevača dolazi Pero Galić iz Opće Opasnosti. Na bubnjeve dolazi Thomas Balaž, a na bass Dejan Orešković.

2006.godine su izdali box-set sa digitalno remasterizranim izdanjima svih albuma i novi singl "Piramida". Zele je napravio sjajan posao pri remasteriziranju. Tek sada se mogu čuti neke stvari koje su stvarno odsvirane na tim albumima i sve to na kristalno čistoj snimci.
U međuvremenu bend napušta Dejan "Klo" Orešković. Na mjesto basista ipak dolazi Ćeha i asistira Peri Glaiću pri pjevanju.




Diskografija:

SINGLOVI

“Rock`n`Roll” / “Jedina moja” (Jugoton 1977.)
“Moj dilbere” / “Prijatelj” (Jugoton 1977.)
“Patkica” / “Kad bi vi,gospodjo”(Jugoton 1978.)
“Hoces li me voljet sutra?”(Jugoton 1979.)
“Nemam nista protiv” / “Bit` ce bolje” (Jugoton 1979.)

ALBUMI

“Divlje Jagode” (Jugoton 1978.)
“Stakleni Hotel” (Diskoton 1981.)
“Motori” (Diskoton 1982.)
“Carobnjaci” (Diskoton 1983.)
“Vatra” (Diskoton 1985.)
“Najbolje” (Diskoton 1986.)
“Wild Strawberries” (Logo Records 1987.)
“Konji” (Jugoton 1988.)
“Labude, Kad Rata Ne Bude” (Croatia Rec.1995.)
“Sto Vijekova” (Nimfa Sound 1996.)
“Od Neba Do Neba” (Croatia Records 2003.)
“The Very Best Of” (Croatia Records 2004.)

Izvor: Yu Rock Enciklopedija 1960-1997
« Poslednja izmena: 22-05-2009, 00:56:54 od strane lara_kroft »
Sačuvana
Pre nego što uradite nešto, morate da budete neko...

lara_kroft

  • Stalni učesnik
  • **
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Žena
  • Poruke: 596
Одг: YU Rock Enciklopedija
« Odgovor #6 poslato: 22-05-2009, 00:45:30 »

      Metak(Split)




Grupu Metak  1978 godine osnovali su Željko Brodarić Jappa (vokal i gitara), Ranko Boban (vokal), Mirko Krstičević (bas i klavir) i Matko Jelavić (bubnjevi). Prvi nastup grupa Metak je imala 1978 godine na Splitskom festivalu sa pesmom "Šijavica" koja se našla ubrzo na njihovom prvom singlu zajedno sa pesmom "Gastarbajterska" koji je objavljen za Diskoton. Ubrzo zatim posle odlaska Ranka Bobana grupi su se priključili Zlatko Brodarić (gitara) i Doris Tomić (klavijature). Debi albuml "U tetrapaku" objavili su 19 Novembra 1979 godine za Jugoton. Album je snimljen u Splitskom studiju "Tetrapak" uz veliku pomoć Ivice Čovića Pipe u sopstvenoj produciji. Inače albume je rezao Julian Mills u Londonskom studiju "Strawberry Mastering Studio". Muziku na albumu su radili Krstičević, Jappa i Zlatko Brodarić. Na albumu su svirali: Joško Banov (solina, strings, hammond orgulje), Ivo Lesić (akustični klavir), Remi Kazinoti (fender, rhodes piano) i Tedi Bajić (harmonika). Sa prvog albuma izdvojio bih pored hita "Tetrapak" pesme "Rock'n'roller","Htio sam noćas da ti pišem"i "Balerina". Početkom sledeće godine usledio je veliki uspeh sa pesmom "Da mi je biti morski pas" koja je objavljena na singlu za Jugoton. Tekst je napisao Momčilo Popadić a muziku uradio Mirko Krstičević.
Drugi album "Ratatatatija" snimljen je isto u Splitskom studiju "Tetrapak" i objavljen je 1981 godine za "Suzy". Album su sami producirali, tekstove su napisali Jappa i Momčilo Popadić a muziku su radili Jappa, Krstičević i Brodarić. Sa albuma bih izdvojio pesme "Panika", "Split at night" i "Čekanje". Album je izdat dok je Jappa bio na odsluženju vojnog roka i grupa je krajem godine prestala sa radom.
Početkom 1982 godine Željko Brodarić Jappa je započeo solo karijeru i te iste godine objavio sjajan album "Majmuni" koje je objavljen za Jugoton. Jappa je inače autor kompletnog materijala i producent ovog albuma. Sa albuma bih pored hita "Majmun radi što majmun vidi" izdvojio pesme "Nikad kao kada smo sami" i obrada pesme "Split at night".
Croatia Records je 1995 godine objavila kompilaciju remasterizovanih dvadeset pesama.

Poklon pesme "Šijavica" sa prve singlice, "U čekanju" sa drugog albuma i "Nikad kao kada smo sami" sa solo albuma Jappe.



Diskografija

Singlovi:
Šijavica/Gastarbajterska balada (Diskoton 1978)
Ona ima svoju dragu mamu/Revolver (Jugoton 1979)
Da mi je biti morski pas/Rock'n'roller (Jugoton 1980)

Albumi:
U tetrapaku (Jugoton 1979)
Ratatatija (Suzy 1981)
Da mi je biti morski pas (Craotia Records 1995 Kompilacija)

Željko Brodarić Solo:

Singl:
Majmun radi što majmun vidi/Nikad kao kada smo sami (Jugoton 1982)



   
Sačuvana
Pre nego što uradite nešto, morate da budete neko...

marshall

  • Član
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Muškarac
  • Poruke: 108
Одг: YU Rock Enciklopedija
« Odgovor #7 poslato: 22-05-2009, 12:42:47 »

 :xq004:Lara,ovako nesto je trebalo ovom sajtu :xq011: :xq011: :xq011:
Sačuvana
C O V E K  I Z  S E N K E...

...POSTOJI CILJ, A NIKAKO PUT. ONO STO ZOVEMO PUTEM JESTE KOLEBANJE...

Svilena

  • Gost
Одг: YU Rock Enciklopedija
« Odgovor #8 poslato: 22-05-2009, 15:32:33 »

Pohvale   :xq004:

Mada, da ne bi smo listali mnogo stranica, mogla si `ladno da za svaku od ovih grupa otvoris novu temu, to zasluzuju i moze da se nakaci i po neki video klip.
To isto ne bi bilo lose.
Sačuvana

lara_kroft

  • Stalni učesnik
  • **
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Žena
  • Poruke: 596
Одг: YU Rock Enciklopedija
« Odgovor #9 poslato: 22-05-2009, 15:45:04 »

 :xq004: U pravu si,hvala na ideji :xq001:
Sačuvana
Pre nego što uradite nešto, morate da budete neko...

Svilena

  • Gost
Одг: YU Rock Enciklopedija
« Odgovor #10 poslato: 22-05-2009, 15:53:06 »

Nema na cemu  :xq011:
Sačuvana

bebironac

  • Gost
Одг: YU Rock Enciklopedija
« Odgovor #11 poslato: 22-05-2009, 16:10:16 »

ju ju ju ju pa to nasa svilena dobila poljubac,vidim ja da te nasa larica meraci za grupnjak,mislim muzicki hahahhaahahah
Sačuvana

Svilena

  • Gost
Одг: YU Rock Enciklopedija
« Odgovor #12 poslato: 22-05-2009, 17:48:35 »

...mislim muzicki ...

za šutku sam već matora ...    :xq008:

:xq041:
« Poslednja izmena: 22-05-2009, 17:49:11 od strane Svilena »
Sačuvana

bebironac

  • Gost
Одг: YU Rock Enciklopedija
« Odgovor #13 poslato: 22-05-2009, 18:02:49 »

more podmazacemo mi te zglobove,hahaahahhhaha
Sačuvana

lara_kroft

  • Stalni učesnik
  • **
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Žena
  • Poruke: 596
Одг: YU Rock Enciklopedija
« Odgovor #14 poslato: 24-05-2009, 23:02:45 »

   
Da se ne zaboravi,a i za one koji nisu culi originalnu verziju pesme "Kad bio bio Bijelo Dugme"


  http://www.youtube.com/watch?v=_ABIGWBm-3M
Sačuvana
Pre nego što uradite nešto, morate da budete neko...

lara_kroft

  • Stalni učesnik
  • **
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Žena
  • Poruke: 596
Одг: YU Rock Enciklopedija
« Odgovor #15 poslato: 27-05-2009, 11:30:43 »

    
                                                       Parni Valjak


 Na svojoj prvoj ploči članovi zagrebačke grupe "Parni valjak" tvrdili su - i potvrdili nizom odličnih koncertnih nastupa - da su rock'n'roll band. Na drugoj su obećavali da su spremni ići glavom kroz zid, dok su na trećoj, inače njihovoj prvoj ploči i u međunarodnoj distribuciji, isticali da su gradski dečki koji osim svirke vole i priče. Na četvrtom albumu, "Vruće igre", koji su kao i prethodni snimili u "CBS"-ovim studijima u Milanu, otkrili su najomiljenije teme članova utemeljitelja, pjevača Akija Rahimovskog i skladatelja Huseina Hasanefendića. Nebi li se smirili, idući album proročanskog naziva "Vrijeme je na našoj strani" snimili su u Švedskoj ali više nije bilo nikakvih šansi za rashlađenjem motora i "Parni valjak" je u osamdesetim i devedesetim ostvario sva obećanja naznačena nazivima prethodnih albuma koji su svi odreda postali zlatni ili platinasti, a sveukupni tiraž broji se milijunima. Sadašnja postava grupe praktički djeluje od 1988. godine kada su prilikom snimanja albuma "Sjaj u očima", ritam sekciju "Valjka" osvježili mladošću, ali i novim glazbeničkim idejama, basist Zorislav Preksavec i bubnjar Dražen Scholz, pridruživši se članovima utemeljiteljima, gitaristi Huseinu Hasanefendiću i vokalnom solistu Akiju Rahimovskom. U tu dobitničku momčad koja je osvojila dosada najveći broj hrvatskih diskografskih nagrada "Porin" uključio se je 1988. klavijaturist Berislav Blažević, a sadašnja postava kompletirana je 1991. dolaskom gitariste Marijana Brkića. Dvadesetogodišnjicu rada grupa je proslavila snimanjem sjajne "unplugged" retrospektive "Bez struje - Live in ZeKaeM" (1995), krunskim dokazom da reakcije publike na skladbe Huseina Hasanefendića i njegovih suradnika ne ovise o potrošku struje i toplini utičnica. Neizmjenjenu želju za glazbenim napredovanjem i održavanjem vrhunskih svjetskih sviračkih standarda privukla je pažnju predstavnika moćne kompanije "Warner Chapell" koja od 1996. zastupa "Parni valjak" u Europi i predstavlja diljem svijeta njihov bogati katalog pjesama.

        Nakon uspješnog eksperimenta s raznolikim instrumentacijama na "Bez struje - Live in ZeKaeM", na slijedećem albumu "Samo snovi teku uzvodno" (1998) grupa se ponovo priklanja izrazito gitarističkom zvuku. Iste odlike dominiraju i zasada posljednjim diskografskim projektom "Zastave" (2000) no album kojim je radno proslavljena dvadesetpetogodišnjica djelovanja potaknuo je Husa na niz sjajnih pjesama u kojima je sučelio životno iskustvo i mladenačke ideale.

        Iako se po nekim iskazima "Zastave" mogu shvatiti i kao zaključni istup grupe, preteže opći dojam kako je "Parni valjak" još uvijek na vrhuncu kreativne moći.


Diskografija:


1976.     DOĐITE NA SHOW     PGP RTB
1977.    GLAVOM KROZ ZID    JUGOTON
1979.    GRADSKE PRIČE    CBS/SUZY
1979.    CITY KIDS, STEAM ROLLER    CBS
1980.    VRUĆE IGRE    CBS/SUZY
1981.    VRIJEME JE NA NAŠOJ STRANI    SUZY
1982.    KONCERT    SUZY
1983.    GLAVNOM ULICOM    SUZY
1984.    UHVATI RITAM    JUGOTON
1985.    POKRENI SE    JUGOTON
1985.    PARNI VALJAK, KOMPILACIJA    SUZY
1986.    E=mc2    JUGOTON
1987.    ANĐELI SE DOSAĐUJU    JUGOTON
1988.    SJAJ U OČIMA    JUGOTON
1990.    LOVCI SNOVA    JUGOTON
1991.    PUSTI NEK' TRAJE, KOLEKCIJA VOL. 1    CROATIA RECORDS
1991.    SVIH 15 GODINA    CROATIA RECORDS
1994.    BUĐENJE    ESNAF/CROATIA RECORDS
1995.    BEZ STRUJE - LIVE IN ZeKaeM    CROATIA RECORDS
1997.    SAMO SNOVI TEKU UZVODNO    CROATIA RECORDS
2000.    ZASTAVE    CROATIA RECORDS
2001.    LIVE AT S.C. KAO NEKADA    CROATIA RECORDS
2005.        Bez struje - LIVE in ZekaeM (DVD+CD) – 2005


Singles

   1. Tko nam brani/Dok si pored mene (single) – 2002
   2. Kekec je slobodan, red je na nas (single) – 1992
   3.Tako prodje tko ne pazi kad ga Parni Valjak zgazi /Dok si mlad - 1976

 Compilations

   1. Parni valjak (compilation) – 1985 ("Steam roller")
   2. Pusti nek' traje - VOL.1 – 1992 ("Let it last")
   3. 25 godina (DVD) – 2000 ("25 years")
   4. Koncentrat 1977.-1983. (compilation) – 2005
   5. Koncentrat 1984.-2005. (compilation) – 2005


Na zalost,grupa je prestala sa radom...

 
« Poslednja izmena: 01-07-2009, 11:19:30 od strane lara_kroft »
Sačuvana
Pre nego što uradite nešto, morate da budete neko...

lara_kroft

  • Stalni učesnik
  • **
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Žena
  • Poruke: 596
Одг: YU Rock Enciklopedija
« Odgovor #16 poslato: 01-07-2009, 11:07:04 »




                                                                        Osvajaci


   Grupu su 1990. godine osnovali pevač Zvonko Pantović Čipi, gitarista Dragan Urošević, klavijaturista Nebojša Jakovljević, bas gitarista Saša Popović i bubnjar Miša Raca. U rad bend bio je uključen i basista Dejan Dačović, kao i klavijaturista Laza Ristovski koji je bio zadužen za produkciju, ali je povremeno i nastupao sa Ovajačima. Na svoja prva dva albuma, Krv i led (objavljenom 1990. godine) i Sam (objavljenom 1995. godine), predstavili su se glam metal zvukom, a najveći uspeh su doživele njihove balade Možda nebo zna i S kim čekaš dan. Posle objavljivanja kopilacije The Best Of 1997. godine Osvajači su prestali sa radom. Miša Raca se povukao iz muzike zbog problema sa drogom. Posle snimanja pesme Vino crveno sa grupom Prvi Čin, Pantović je osnovao bend Osvajači Ol Stars kome se ubrzo priključio i Jakovljević.

Osvajači su nastavili rad 1999. u novoj postavi, koju su, pored Uroševića i Popovića (koji je u ovoj postavi Osvajača svirao ritam gitaru), činili pevač Nenad Jovanović, basista Saša Marković i bubnjar Nenad Branković. Posle objavljivanja promo singla sa pesmama Samo ti i Minut ćutanja, Osvjači su snimili album Vrelina, na kome se nalazi i obrada pesme Rainbow Eyes grupe Reinbou (u prepevu nazvana Tragovi). Osvajači su se ponovo raspali već iste, 2000. godine, a Jovanović se 2003. godine priključio hard rok grupi Stratus.

2003. godine Pantović i Urošević su ponovo okupili Osvajače. Pored još jednog prvobitnog člana Osvajača, klavijaturiste Nebojše Jakovljevića, ostali članovi grupe su Mikica Zdravković i Dejan Nikolić.

Diskografija

Studijski albumi
1990. Krv i led (PGP RTB)
1995. Sam (PGP RTS)
2000. Vrelina (Tejk It Or Liv It)

Kompilacije
1997. The Best Of (Tejk It Or Liv It)

Sačuvana
Pre nego što uradite nešto, morate da budete neko...

lara_kroft

  • Stalni učesnik
  • **
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Žena
  • Poruke: 596
Одг: YU Rock Enciklopedija
« Odgovor #17 poslato: 01-07-2009, 11:11:44 »



                                                                            Kerber


    Prica o grupi KERBER pocinje sa onog mesta gde se zavrsava prica o grupi TOP. Naime, poslednja postava grupe TOP, koju su sacinjavali Gale, Toma, Bane, Zoka i Mada, odlucuje da promeni naziv u KERBER. Ovo ime preuzimaju iz grcke mitologije i ono oznacava troglavog psa koji cuva podzemni svet Had, kako niko ne bi mogao da izidje iz njega. Ova simbolika bice tokom svih narednih godina sastavni deo imidza grupe i to iskazana, pre svega , kroz nazive albuma, kao i kroz vecinu pesama njihovog muzickog opusa.

Grupa odmah pocinje sa intenzivnim radom i osim r&r standarda, u repertoar uvrscuje i sopstvene kompozicije, stilski snazno orjentisane ka bazicnom rocku, cime su u startu odredili sopstveno muzicko usmerenje, beskompromisno ostajuci na tom putu do danasnjih dana.

Na OMLADINSKOM FESTIVALU odrzanom 20. maja 1983. u Subotici, KERBER, izvodeci sopstvenu kompoziciju MEZIMAC, ubedljivo osvaja prvo mesto i to kako glasovima publike, tako i samog zirija festivala.

Ovaj uspeh im otvara vrata za snimanje albuma koji oni znalacki koriste i 1983. izlazi prvi album grupe pod nazivom NEBO JE MALO ZA SVE prema istoimenoj kompoziciji. Album je nakon samo nedelju dana prodat u 10.000 primeraka.

Usledile su izuzetno intenzivne koncertne aktivnosti po citavoj, danas ex YU teritoriji, a grupa nastupa zajedno i sa velikim svetskim r&r zvezdama kao sto su URIAH HEEP, TEN YEARS AFTER, NIHTWING sa koncertima punim energije, dobrog zvuka i svakojakih iznenadjenja. Na jednom od tih nastupa bas gitarista ZORAN ZIKIC SOSA, koji je u medjuvremenu zamenio MADU, dobija opekotine drugog stepena na licu, izvodeci scenu gutanja vatre.


1984. KERBER ponovo odlazi u Englesku, gde snima svoj drugi album RATNE IGRE. Vreme provedeno u Engleskoj (gotovo dva meseca) iskoristili su na najbolji moguci nacin, snimajuci i nastupajuci pred engleskom publikom. KERBER se danas moze pohvaliti cinjenicom da je jedina jugoslovenska grupa koja je imala nastup u kolevci britanskog r&r, Liverpulu, u dvorani WAREHOUSE. Album RATNE IGRE je za kratko vreme prodat u 50.000 primeraka, a grupu je svrstao u sam vrh YU r&r. Odmah nakon izlaska ovog albuma, grupu je napustio ZOKA, a njegovo mesto je zauzeo BOBAN DJORDJEVIC - BOZA, bubnjar grupe GENERACIJA 5 iz Beograda. Sa novim bubnjarom KERBER nastupa na Gitarijadi u Zajecaru i na jos nekoliko svirki, promovisuci nov album.

Oktobra 1985. Boza odlazi u SAD, a zamenjuje ga DRAGOLJUB DJURICIC (YU GRUPA, LEB I SOL). U novoj postavi, grupa u okviru zive radio emisije HIT 202 nastupa u beogradskom DOMU OMLADINE, a pred kraj godine, u okviru MESAM-a, ucestvuje na velikom ROCK MARATONU u beogradskoj hali PIONIR i tom prilikom dobija Srebrnu plocu za album RATNE IGRE, da bi pocetkom 1986. u okviru OSKARA POPULARNOSTI od izdavacke kuce RTV Ljubljana, dobila i Zlatnu plocu za pomenuti album.

Maja 1986. KERBER snima svoj treci album - SEOBE koji dostize zlatni tiraz i grupi otvara vrata za nastupe sirom zemlje. Posebnu stisfakciju grupa je dozivela u gotovo svim muzickim anketama u kojima je svrstavana u sam vrh YU r&r scene. Nakon zavrsetka snimanja ovog albuma, BANE odlazi u vojsku, a na njegovo mesto je privremeno dosao MILORAD DZMERKOVIC, mladi klavijaturista iz Beograda.

Jugoslovenska promotivna turneja je trajala godinu dana i obuhvatala je gradove u svim republikama ondasnje Jugoslavije. Ovako duga turneja omogucila je clanovima grupe da steknu iskustvo i samopouzdanje neophodno za nastavak rada.

Pocetkom 1988. izlazi novi album, nazvan LJUDI I BOGOVINedugo nakon izlaska ovog albuma, grupu je napustio SOSA, koji je upamcen kao izuzetno interesantna medijska licnost. Novi basista, BRANKO ISAKOVIC ( IDOLI, BULEVAR...), bio je covek po meri za ono sto je KERBER planirao u buducnosti. Krajem godine, grupa je snimila svoj prvi zivi album 121288

1989. grupa organizuje veliki koncert sa mnogo gostiju na stadionu ZELEZNICARA u Nisu. Nakon toga, odlazi u SSSR na jednomesecnu turneju. Koncerti se odrzavaju u Lenjingradu, Moskvi, a posebno atraktivni bili nastupi na Jalti, gde je grupa osam dana zaredom drzala koncerte dva puta dnevno.

1990. obelezena je izlaskom albuma PETA STRANA SVETA .

1991. veliki koncert na stadionu ZELEZNICAR u Nisu. Grupu napusta DJURA, a na njegovo mesto dolazi JOSIP HARTL - JOSKO.

1992. odlazi BRANKO i nastaje period zatisja, uslovljen opstom materijalnom i moralnom krizom, koja nije dozvoljavala velike turneje i planove.

1994. grupa je dobila tri nova clana: SASA VASKOVIC - bas, GORAN DJORDJEVIC - perkusija i VLADAN STANOJEVIC - akusticna gitara. U novoj postavi, grupa krece sa intenzivnim radom, spremajuci nesto sto do tada nije vidjeno na ovim prostorima. Veci deo do tada snimljenog materijala je kompletno aranzmanski preuredjen, u pojedinim numerama pridodati su gudaci SINFONIJSKOG ORKESTRA i uz tri zenska vokala u sali NARODNOG POZORISTA u Nisu, odrzan je 23. aprila sjajan unplugged koncert, prvi takve vrste i organizacije kod nas. U poslednjoj numeri - SEOBE, na sceni se nasao i crkveni hor BRANKO, kao i glumci Pozorista u posebnim odorama i scenografiji, tako da se u tom trenutku na bini naslo preko 100 ljudi.

Od znacajnijih nastupa te godine, grupa se pojavljuje na velikom rock maratonu u Beogradu ROCK&ROLL FOREVER

1995. izlazi novi album, nazvan ZAPIS

1996. KERBER je u Novom Sadu odrzao unplugged koncert za pamcenje. Zahvaljujuci organizatorskim sposobnostima ljudi iz novosadske televizije NS+, sa ovog nastupa postoji izuzetan video zapis. Slede zajecarska GITARIJADA, koncert u Podgorici i velicanstven koncert na centralnom niskom trgu.

1998. KERBER je obelezio petnaestogodisnjicu rada na LETNJOJ POZORNICI u niskoj TVRDJAVI, pred punim gledalistem i ponovo sa gostima, niskim sinfonicarima, crkvenim horom BRANKO, kao i specijalnim gostom, inace velikim prijateljem i postovaocem grupe, Kornelijem Kovacem.

1999. Sofija KERBER nastupa kao predgrupa velike r&r zvezde RONNIE JAMES DIO

Nakon spektakularnog koncerta povodom 15-ogodisnjice rada, septembra 1998. na letnjoj pozornici u tvrdjavi, niska publika nije imala prilike da pozdravi KERBER na sceni citavih pet godina. Prividna pauza popunjena je vrlo zapazenim nastupima u drugim gradovima i pripremom novog materijala, sa koga je, neposredno pred koncert izbacen pilot singl "Sveti Nikola". Novogodisnji poklon svom gradu povodom dve decenije postojanja, KERBER je na sebi svojstven nacin, uprilicio 7 dana pred dolazak Nove, 2004.godine u prepunoj sali Doma Vojske u Nisu.

LETNJA POZORNICA, 4. septembar 2005. na 1. ROK MEMORIJAL - CUPA, koji je nosio slogan "NAJVAZNIJE JE BITI ZDRAV"

KERBER se, kao gost, pojavio u svojoj prvoj postavi, iz vremena grupe TOP - Gale, Toma, Bane, Mada - bass i Zoka - bubanj.

Pored grupe KERBER, na ROK memorijalu su nastupili: Mama - rok, Buba mare, Penthouse, Tam - tam, Perestrojka, Styptic, Mamuti, Blesing force, Decubitus, Subside, Nesa i Peca (Galija), Dejan Cukic, Delca, Najda i mnogi drugi.

9. Februar 2006; klub "TREMA"
SRPSKO NARODNO POZORISTE

Originalna postava "KERBERA" je ozivela uspomenu na pocetak rada ovog rock benda iz Nisa.
Clanovi grupe su svojoj najvernijoj publici podarili jedno izuzetno vece...

Poslednji uspesan nastup, grupa KERBER je imala na ZAJECARSKOJ GITARIJADI - 3. avgusta 2006. godine.






Sačuvana
Pre nego što uradite nešto, morate da budete neko...

lara_kroft

  • Stalni učesnik
  • **
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Žena
  • Poruke: 596
Одг: YU Rock Enciklopedija
« Odgovor #18 poslato: 01-07-2009, 11:16:31 »




                                                                      ITD Bend


   Grupu ITD Band osnovao je Miroslav Drljača Rus 1982 godine. Kroz grupu je prošao veliki broj muzičara da bi u postavi Branislav Bekić, Jadranko Mileusenić, Rastislav Topolski, Nebojša Tepšić i Milan B. snimili prvenac "Dvadeseti vijek" za Jugoton 1984 godine. Muziku i tekstove napisao je Miroslav D. Rus osim pesme "Priča sa zapadne strane" koja je obrada Lenonove i Makartnijeve pesme "Give peace a chance". Aranžmane su uradili Miroslav D. Rus i ITD Band osim pesme "Ja se budim" koju je aranžirao Branko Bogunović. Album je snimljen u studiju Janka Mlinarića-Trulog u januaru 1984 godine.Album su producirali Miroslav D. Rus i Hrvoje Hegedušić. Sa albuma bih izdvojio pesme "Dvadeseti vijek", "Treba izazivati neprilike" i "Mala soba".
Drugi album "Plavi vojnik" snimili su kao trio Miroslav D. Rus, Branislav Bekić i Mladen Graberski-Graba u produkciji Branka Bogunovića 1986 godine u studiju Janka Mlinarića-Trulog. Muziku i tekstove uradio je Miroslav D. Rus osim obrade Bruce Springsten-a "Born in the USA"-"Rođen u Zagrebu" i "Duša ište šizilište" K. Lavoie. Na albumu su svirali i pevali Branko Bogunović (gitare), Mato Došen (klavijature), Hrvoje Hegedušić (klavijature), Nebojša Tepšić (udaraljke), Branko Kezele (bas), Hrvoje Grčević (bas), Dubravko Vorih (bas), Ljerka Mašar (vokali), Jadranka Krištof (vokali) i Jazz grupa Jazzbina. Sa albuma bih pored hitova "Elena" i "Gradske cure" izdvojio pesme "Sonja" i "Vojnička".
Treći album "Skidam te pogledom" snimili su u postavi Branislav Bekić (vokal), Miroslav Budanko (bubnjevi), Damir Lipošek (gitare), Dražen Tomljenović (bas) i Fedor Boić (klavijatuire).Album je sniman od 25/11/87 do 11/01/88 godine u studiju Janka Mlinarića. Muziku i tekstove uradio je Miroslav D. Rus osim pesme "Tekila-šila" za koju je muziku napisao B. Bare. Album je producirao Branko Bogunović koji je ujedno i uradio sve aranžmane. Na albumu su svirali i pevali: Mato Došen (klavir i synth), Davor Černigoj (klarinet), Albert Lee (gitara), Drago Jakovčević (saksofon), Neven Mijač (usna harmonika), Zlatan Živkovic (prateći vokali) i KUD "Janko Mlinarić". Sa albuma bih pored mega hita "Lagano umirem" izdvojio pesme "Skidam te pogledom" i "Majko zemljo".
Album "S ove strane ljubavi" snimili su u postavi Fedor Boič, Tihomir Borošak, Miroslav Budanko i Miroslav D. Rus sa novim pevačem Davorom Bornom i objavili za Suzy 1989 godine. Muziku i tekstove napisao je Miroslav D. Rus osim "Što to ima u njemu" obrada "Always on my mind", sve aranžmane uradio je Fedor Boič a produkciju su radili Janko Mlinarić, Toni Svalina i Miroslav D. Rus. Album je snimljen u studiju Janka Mlinarića. Na albumu su kao gosti svirali i pevali: Miroslav Buljan (solo gitara), Lino Dević (bas) i Carmen Stepić, Irena Cvejić, Tanja Trbović, Dejan Parmak i Jasenka Goršek (prateći vokali). Sa albuma bih izdvojio pesme "S ove strane ljubavi", "Sanjam te Nataša" i "Ukrala si mi srce". Grupa je ubrzo prestala sa radom. U oktobru 2006 Hit Records iz Zagreba objavio je duplu Cd kompilaciju sa trideset digitalno remasterizovanih pesama ITD Banda.

Diskografija
Singl:
Vojnička/Elena (Suzy 1986)

Albumi:
Dvadeseti vijek (Jugoton 1984)
Plavi vojnik (Suzy-CBS 1986)
Skidam te pogledom (Suzy 1988)
S ove strane ljubavi (Suzy 1989)
Sve najbolje [2 Cd] (Hit Records)

Sačuvana
Pre nego što uradite nešto, morate da budete neko...

lara_kroft

  • Stalni učesnik
  • **
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Žena
  • Poruke: 596
Одг: YU Rock Enciklopedija
« Odgovor #19 poslato: 01-07-2009, 11:18:28 »



                                                                                   Prva Ljubav


   Jednu od prvih tinejdžerskih grupa Prvu Ljubav osnovao je 1978 godine kompozitor Josip Ivanković. U prvoj postavi bili su Mate Matišić (solo gitare), Tomislav Šojat (ritam gitare), Mario Lekić (vokal i bas gitara) i Galib Čaušević (bubnjevi). Svoj prvi singl "Dosta mi je mode" i "Hej mala cakana" objavili su 11 aprila za Jugoton u produkciji Josipa Ivankovića. Drugi singl "Prva ljubav i rock and roll" i "Hej mala ne pravi se luda" objavili su 17 jula iste godine u produkciji Josipa Ivankovića koji je ujedno producirao i sve ostale singlice grupe. Početkom 1979 godine 17 januara objavili su svoj treći singl "Poljubit ću te drugi put" i "Kuži Mile što je pravi rock"
Debi album "Prva Ljubav" objavili su 18 maja 1979 godine za Jugoton u produkciji Petra V. Majstora. Album je snimljen i miksovan u studiju Jugotona aprila iste godine. Na albumu su pomogli Hor osnovne škole "Braća Horvat" iz Zagreba i Igor Savin (klavijature u pesmi "Balada o prijateljstvu"). Na albumu se našla i pesma Ljubivoja Ršumovića "U zasjedi iza petnaeste" koji bi ujedno izdvojio sa albuma pored pesama "Prikopčaj se" i "Suzana". Veliki uspeh iste godine grupa je postigla svirajući na koncertu Bijelog Dugmeta na stadionu JNA u Beogradu.
30 jula 1980 objavili su svoj drugi album "Naši vršnjaci" u produkciji Duška Mandića. Album je snimljen i miksovan februara i marta u studiju Jugotona. Klavijature na albumu svirao je Mustafa Ismailovski Muc. Većinu tekstova i muziku uradio je Josip Ivanković a na albumu se našla i pesma Drage Mlinareca "Osmijeh". Sa albuma bih izdvojio još pesme "Naši vršnjaci" i "Nisam kriv".
Dolaskom Sanje Doležal (vokal) početkom 1981 godine Josip Ivanković se odlučio za promenu ka klasičnom pop zvuku. 15 juna 1981 godine objavili su svoj treći album "Privatno" u produkciji Josipa Ivankovića i Dražena Mazura. Sve aranžmane uradio je Mate Matišić. Album je snimljen i miksovan u studiju Jugotona a instrumente za snimanje albuma isporučio je Bob's Music World iz New York-a. Sa albuma bih izdvojio pesme "Pjevam", "Olja" i "Čekamo limun".
7 septembra 1982 godine objavili su svoj poslednji album "Kad ostanemo sami" u produkciji Rajka Dujmića koji je ujedno i uradio sve aranžmane. Muziku i tekstove uradio je Josip Ivanković. U grupi je pored stalnih članova klavijature svirao Mario Kostić. Album je snimljen i miksovan u studiju 4 Radio Televizije Zagreb juna 1982 godine. Na albumu su svirali Pavle Cvetković (bendžo), Miroslav Sedak (klarinet, saksofon), Rajko Dujmić (klavijature) i Boško Petrović (marimba). Sa albuma bih izdvojio pesme "Lena, Lena", "Kad ostanemo sami" i "Lutalica". Ubrzo posle izdavnja albuma grupa je prestala sa radom.

Diskografija

Singlovi:
Dosta mi je mode/Hej mala cakana (Jugoton 1978)
Prva ljubav i rock and roll/Hej mala, ne pravi se luda (Jugoton 1978)
Poljubit ću te drugi put/Kuži Mile što je pravi rock (Jugoton 1979)
Nisam kriv/Ma nema veze (Jugoton 1979)
Zagrli me/Čekamo limun (Jugoton 1980)

Albumi:
Prva ljubav (Jugoton 1979)
Naši vršnjaci (Jugoton1980)
Privatno (Jugoton1981)
Kad ostanemo sami (Jugoton 1982)

Sačuvana
Pre nego što uradite nešto, morate da budete neko...
 

Stranica je napravljena za 0.222 sekundi sa 25 upita.