Štampaj

Molim vas da se prijavite ili se registrujete.
1 čas 1 dan 1 nedelja 1 mesec Zauvek
Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i dužinom sesije

[VUČICA]

Ponekad sanjam da imam krila,
da mogu svakom kao dobra vila
staviti dukat tiho kraj vrata...

Sanjarim...čarobni štapić imam
i tako mijenjam svijet preko noći.

Sanjarim da sam u tvom naručju,
da me maziš,da me ljubiš,
da me grliš strasno....
A ja puna uzbuđenja
i želje da ti se predam,
uzvraćam na svaki tvoj dodir i poljubac.

I tako rastem,snovima vođena,
pomalo tužna jer nemam krila....
Ali ja takva sam rođena,
bar imam srce kao dobra vila....

I tako ja noćima sanjarim....
i tako ja noćima želim....

[STEPSKI VUK]

a mojih usana slapovi rijeci teku i zrakom u nebesku dugu nizu pjesmu ,
pa tvojim osmjehom svakom kapi pristaju i nisu samo obicna slova ,
vec te mirisom stihova oblace i toplo dodiruju bojom moga glasa ,
a ti , ponosno u skoljki vremena ostajes i sav svoj mir predamnom svlacis ,
slazes mojim pogledom i vjecno svojim obzirom nastojis san dokuciti .

Ovoliko divnih mjesta u jednom dahu , koliko moja njezna dusa tvojoj nudi
i ovaj mir sto se ispod njenih vjedja nesebicno tvojim plavetnilom prostire ,
primas i pretvaras u poljupce , zauzimas me njihovim vrelim narucjem
i zauzvrat se , na prekrasnim izvorima strasti napijas mojih slatkih namjera ,
gdje zapocinjes i zauvijek uhvacena mojim nepreglednim milovanjima snivas .

Mjesecinom neprestano tecem i bisernim uzdasima sve jace prelijevam dodire ,
gorim tvojim srebrnim tijelom i u odabranim pokretima slazem plamtece niti ,
poput vrhova neuhvatljivih obrisa planina u tebi rastem snagom svoga bica
i svaki dijelic tvoga prekrasnog praskozorja budim mekim bojama pozude ,
nastavljam bjelinom svitanja i sa obronaka svih vjetrova donosim sjaj zvijezda .

Vodim te , u ljubav mila , vodim velicinom beskraja i uznosim blazenstvom ,
pristajem u vjecnost tvojih tihih mastanja i nebesku dubinu vremena prostirem ,
osvajam sirinu tvoga toplog pogleda i usnama ulazim u tvoju predivnu dusu ,
poklanjam ti rijeci s kojima moj svemir u pupoljku ljubavi svojim laticama cvjeta
i na pocetku svog beskonacnog prostora za tebe u meni dise , ljubavi moja .

[VUČICA]

Dadoh ti sve....što mi je sveto.
Dušu,srce,pregažen ponos i eto...
Sad se skupljam,tražim dijelove bitne,
a svi znamo da život čine stvari sitne...
Sitnica je ona koja svakom fali....
nježan pogled i dodir...i taj osmijeh mali!

[STEPSKI VUK]

Mila moja ,
zanosno trcim tvojim usnama
i sa krosnji tvojih grudi ,
ovog popodneva ,
skupljam sjaj .
Spremam se poljupcima ,
odlucno uznemiriti
tisinu uzvisina
i zato te podsjecam
na jutro ,
koje si provela
pod mojim tijelom .
Usnula moja ljubavi ,
znam da si u mene sigurna
i slusam te ,
kako u mirisima ljubavne rose
opustena dises .
Vidis koliko sam te zeljan ,
s kojom ceznjom
jutarnjih krijesova treperim ,
i pazim ,
da ne uznemirim krhke ptice
u tvom narucju ,
ne poremetim njihovo drijemanje
i ne otjeram ih
sa tvog mekog trbuha ,
sa tog toplog i zeljenog mjesta ,
jedino za mene bijelog ,
ravnog i slatko njeznog .
Na mojim dlanovima
zapocinjem s onom godinom ,
u kojoj si ,
osmjehom ,
prvi puta zagrizla dunju ,
zagrlila ruzu obrazima
i u svoj me pogled nastanila .
Osjecas li ,
s kojim ti nacinom prilazim
i strasno u sebe ,
poput uzdaha primam
i u ovo popodne ,
zauvijek uzimam . . .

[VUČICA]

Naša noć!
Tiha i bez šuma,
mnogo se toga želi reći,ali ne,
Šutimo....
ne želimo da riječi stoje između nas.
Među nama nema ničega,
ni vjetra...
jedino oni komadi tkanine
na mojim bokovima i grudima,
uskoro neće biti ni njih.
Šutim....
ostavljam riječi,pokazujem osmijeh...
On ti se sviđa,slutim...
Ali zašto,nemam ništa tvoje,
a imam sve,
i sve ti poklanjam,
i sebe....
a nebih trebala.

Prolaziš kroz mene,
lediš mi kosti svojim dodirima
i nježnim poljubcima u vrat,
progoni me svaki tvoj pokret,
dok pjevaju moji uzdasi.....

Hoću da ti pričam,
sve da ti kažem što želim,
ali ipak neću,NE SMIJEM!!!

[STEPSKI VUK]

Kako bih nocas u tvom tijelu mirisom cvao ,
uzeo te poljupcem u narucje zelja mojih ,
uzdrhtalu na nasoj postelji pogledom brao
i razvukao bjelinom , nemirnih ruku svojih .

Rijecima strepim , a s mislima se tesko borim
i svakim se snom stidljivo pripremam za tebe ,
odlazim na obale , kraj rijeke tiho zborim ,
a o ljepoti tvojoj sutim , da bih smirio sebe .

Ja te i sad dusom svoje skoljke njezno vodim ,
otvaram u njima srce nepoznato i svjetlucavo ,
ali ti usput u njihovoj tihoj prozirnosti nudim
moje srce , koje te kao zenu voli , srce pravo .

Znam da ces me snom jos dugo i na javi zvati ,
i tuznog i snenog svojim toplim glasom paziti ,
u svim danima sutnje , mojim ces bicem setati ,
i tako me u sebi tjesiti i mekim obrisima maziti .

Kako bih nocas pucinom tvog tijela zaplovio ,
pa sve tvoje dubine tankim prstima posjetio ,
zagrlio uvale i u njima sjajne valove lovio ,
milovao horizonte i dahom preko otoka letio .

Htio bih te u svitanju jutra kraj sebe udisati ,
svakom tvojom porom utkati svoj topli dodir
brizno pogledom cela osmjehom tvojim hodati ,
i spokojan , s tobom u tom budjenju uci u mir .

Znam koliko sam daleko i zasto daljinom stojim
i ne trazim od neba da u meni nitima vjetra plane ,
znam , svi ce ovi sati sto sad teku venama mojim ,
pronaci nacin kako da moja bol strpljivo stane .

[VUČICA]

Ti nebi bio ti da me ne dotakneš
i šapneš koju lijepu riječ
a ja kao i uvijek
izgubim se odletim negdje visoko,
tamo gdje su snovi gdje sanjam....
trgnem se i odmaknem od tebe
a ti me pratiš tim anđeoskim pogledom....
i dozivaš mislima....

[STEPSKI VUK]

Nebom sam te okupao
i bisere svoga srca stavio oko vrata ,
pa snom jutaranje rose u miris legao ,
jer kad snivas ,
mojim pogledom postajes zvjezdani dah ,
a u mojim njedrima okus meda .

Milo si moje bice
i otkako u mom osmjehu spavas ,
ja te mjesecevim poljupcima dojim ,
svakom tvojom misli cvjetam ,
a nad bijelim celom ,
udahnjujem ljubav i u dusu stavljam .

Koliko li te samo snenu tako volim ,
da se u sam san pretvaram
i dubinom uzdaha tobom drhtim ,
po cijelu noc u tebi treperim ,
njezno ceznjom uznosim
i proplancima bezbriznosti pokrivam .

Tiha si i ja te takvu vodim ,
poput lista sto jezerom plovi ,
tiho se i u tebi ljubim ,
kad sa kapima kise preselis u sapat ,
tihom , ja te strastveno volim ,
dok svoje snove prostires u meni .

[VUČICA]

Dali ti je neko već rekao
da riječi svoje izgovaraš
jezikom mojim,i da
da svakom slovu
zidaš grobnicu od
ljudske ljubavi,a
zarobljenu podivljalu misam
ukroćuješ tišinom moje duše.

Hoćeš da me posjeduješ
ali ne kao ženu već kao svetinju
da me ispijaš i nahraniš se mojom
beskonačnošću kao što se
svemirska noć hrani svjetlošću
moje strasti.

Dali ti je već netko rekao
da te želi i treba,
a ako nije neka moja riječ
bude prva cigla u kuli ovog dana
i prva želja ovog trena,
da želim te i to je sve što mogu ti reći,
a ostatak priče naći ćeš u mojim
poluotvorenim snovima.....

[STEPSKI VUK]

Kad iz korijena svoje ljubavi
iznjedrim slatkim osmjehom
i zapocnem te grliti vrelim poljupcima,
pristani na sve moje dodire
i primakni se oblikom kapi mom krvotoku.
Kada se moji uzdasi zateknu iznad tebe,
pa te tijelom, kao svoju ljubavnicu prihvatim,
svaka ce se tvoja pora u meni otvoriti,
a ti ces nestati opijena u izmaglici mojih ruku
i kao probudjena svjetlost, odjekivati mojom dusom.
Tako savladane u osnovi andjeoskog sna,
tvoje ce se boje po meni razlijevati,
a moje boje, toplo u tebi raznjeziti.
Ne racunajuci prolaznost ovog vremena,
lezati cemo obavijeni tankim nitima
i zagrljeni, poput mjesecine, jedno u drugo srasti.
U odmjerenoj ljepoti nasih milovanja,
vatri sto u nama oduvijek zaklon ima,
nasi ce svjetovi s pticama letjeti
i u odrazu mirisnog cvijeca postajati vjecni.
Nije vazno sto ce se tada u dolini zanosa dogadjati
i s kojim cemo proljecem zivot nastaviti,
jer dok u nama sunce, zvijezde i nebo
radosno budu plesali, mi cemo klicati.
Tvoja ce plodna polja i tvoji bogati usjevi,
sve moje izvore popiti, a moje vode,
zelene od tvojih pitomih gajeva,
juriti ce brzacima medju tvojim obalama.
Kada osjetis u zoru moje srce,
kako se zalijece u tvoje grudi,
a moji vitki prsti,
okretni poput jelena, miruju,
iznjedri slatkim osmjehom
u korijenu moje ljubavi,
primakni se mome snu
i zagrli me s vrelim poljupcima.

[VUČICA]

Sva moja duša je ispunjena tobom,
kao tamna gora studenom tišinom,
kao vječni pokret....
I tako beskrajan tečeš mojim venama,
dali si muškarac ili mašta?
Svugdje si prisutan,
rađaš se u meni,
kao sunce u noći i u
mome tijelu drhtiš u samoći...
Kao mračna tajna
ležiš u meni,jer te ni nevidim
gdje si......
ali pred očima uvijek ti si.....

[STEPSKI VUK]

Kad iz korijena svoje ljubavi
iznjedrim slatkim osmjehom
i zapocnem te grliti vrelim poljupcima,
pristani na sve moje dodire
i primakni se oblikom kapi mom krvotoku.
Kada se moji uzdasi zateknu iznad tebe,
pa te tijelom, kao svoju ljubavnicu prihvatim,
svaka ce se tvoja pora u meni otvoriti,
a ti ces nestati opijena u izmaglici mojih ruku
i kao probudjena svjetlost, odjekivati mojom dusom.
Tako savladane u osnovi andjeoskog sna,
tvoje ce se boje po meni razlijevati,
a moje boje, toplo u tebi raznjeziti.
Ne racunajuci prolaznost ovog vremena,
lezati cemo obavijeni tankim nitima
i zagrljeni, poput mjesecine, jedno u drugo srasti.
U odmjerenoj ljepoti nasih milovanja,
vatri sto u nama oduvijek zaklon ima,
nasi ce svjetovi s pticama letjeti
i u odrazu mirisnog cvijeca postajati vjecni.
Nije vazno sto ce se tada u dolini zanosa dogadjati
i s kojim cemo proljecem zivot nastaviti,
jer dok u nama sunce, zvijezde i nebo
radosno budu plesali, mi cemo klicati.
Tvoja ce plodna polja i tvoji bogati usjevi,
sve moje izvore popiti, a moje vode,
zelene od tvojih pitomih gajeva,
juriti ce brzacima medju tvojim obalama.
Kada osjetis u zoru moje srce,
kako se zalijece u tvoje grudi,
a moji vitki prsti,
okretni poput jelena, miruju,
iznjedri slatkim osmjehom
u korijenu moje ljubavi,
primakni se mome snu
i zagrli me s vrelim poljupcima.

[STEPSKI VUK]

Osjecam ljepotu ljubavi
kako slijedi njeznu bjelinu duse
i tvoje lice pretvara
u izvor njenih predivnih pejzaza.
Podsjecas na kolijevku sna,
na sum lisca u mojim rukama,
na jedno jezero
sto se kao cijelo sunce,
niz moje usne spusta.
U vremenu u kojem si sa mnom,
moje zjenice ne spavaju,
vec te zlatnim nitima osjecaja
kroz pjesmu vode
i s tvojih obraza
skidaju patinu drhtavih osmjeha.
Pomislim na davno zaboravljeni san,
san u kojem smo sami
prolazili prostorima svoga srca
i slagali rijeci iz njegovih otkucaja.
Jedna mi sjena zari pokrete dok sutim.
Slusam samo tvoje disanje.
Trazis obrise izgubljenog djetinjstva
i polako seces krajolicima mladosti
u vremenu, koje se tako lako poigralo s tobom.
Proljece je tek nedavno proslo
i sada s osmjehom nase mlade jeseni
ispracamo nabore samoce.
Prima nas u svoje milosrdje
i dok spavamo u poljupcima suncokreta,
opija nas cistom vodom smirenja.
U vremenu, koje se jednostavno poigrava s nama,
ona lijeze na usce nasih ruku
i ostaje usidrena u nasim zivotima.
Osjecam kako sretni ulazimo u njene zagrljaje. . .

[VUČICA]

U mojim snovima mi plešemo na vjetru.
Svake noći dođem,uzmem te za ruku
i povedem u čarobnu zemlju
gdje leptiri lete na srebrnim
krilima mjesečine....

Naša tijela tvore zajedništvo
ispod zvijezda što padaju
sa mjesečinom okupanog neba...

Vidim novu dimenziju sjaja
u tvojim očima poput dragulja.
Svakim dodirom naša strast raste
i ulazi u svijet ljubavi i požude....

Na krevetu od boja,
gdje dodir tvoje kože je
kao rajska kiša sa nebesa,
gdje svaki poljubac je mekan
poput ruže,
a svaka riječ zvoni
poput najljepše melodije,
koju dvije srodne duše
mogu dosvirati...
U mojim snovima si ti....

[VUČICA]

Anđele što pobjegao si iz raja,
zvijezdo moja sjajna...

Znaš li da te se
često sjeti jedna malena....
Znaš li da jedna curica
čeka svog najdražeg pjesnika...

Ako slučajno nisi shvatio,
curica je o tebi pisala....
Drugima je htjela dočarati
tu ljepotu koju u životu ima...

Možda uz mene nemožeš biti,
možda ne možemo zajedno disati,
ali i ovako se možemo voljeti...

Dokle god znam da sam tvoja malena,
ja ću biti najsretnija....

[STEPSKI VUK]

U visinu mojih poljubaca slijecu tvoje usne.
Kaplju toplim bojama zene
i zanosnom tisinom dodira.
Gase moju vječitu zedj za tobom.
Ulazim u beskrajnu ceznju njihovih dodira
i opijen jutarnjom rosom tvoga osmjeha
kao leptir grlim svaku mirisnu kap.
Kaplju tople boje mojih drhtaja.
Zagrljajima svoga tijela štitš moja krila
i polažeš ih na obale
svojih cudesno njeznih pokreta.
Suncem natapas moje obraze
i poput plesa duge rastes u zjenici,
a iz tebe nicu oblici oblaka
i kao meki dragulji
svoju bjelinu ostavljaju po mom tijelu.
Osjecam kako smo ponosni na nasu ljubav
i kako se na njenom svjetlu posteljom sirimo.
Osjecam nasa preplanula tijela,
sve jace gore u njenim milovanjima.
U mojim krilima ti si pupoljak vremena,
pod mojim tijelom ti si ljubavni zanos.
Nosim te kao sto rijeka nosi svoje valove.
Volim te, jer si zvijezde svoga neba,
tako nesebicno sa mnom podijelila.

[VUČICA]

Sa usana mojih ja skinut ću riječi
koje ti one same ne umiju reći....

Poslat ću ti te riječi
oblakom bijelim,
neka do tebe
zrakom lete...

Neka te riječi
slete na tvoje usne
i odaju ti najveću
tajnu koju duša skriva....

[VUČICA]

Ako ti priznam da te želim,
hoćeš li doci da me zagrliš?
Ako ti pokažem,
koliko mi značiš,
hoćeš li me pogledati u oči?
Ako ti dam sve što mogu,
hoćeš li me i dalje voljeti?
Izgubim se na onom dijelu
gdje misli postaju riječi,
a osjećaji pokreti...
ili se jednistavno gubim u tebi,
ni sama više neznam,
to nikad neću shvatiti....

[STEPSKI VUK]

Pokaži mi ljubav u pogledu
iz te drskosti koja poziva na blud.

Prilaziš na prstima preko sobe
tiho kao umjetnost koja se širi u prostoru
ljudskih mirisa.

Zvijezde kao pijane zvijeri
popadale su na daleke pustinje.

Zbogom, kamenje drago ,
Zbogom, ugašeno more i
sretno vam bilo do usamljenog boga.

Stavljaš svoje tople prste na
moja bedra dok osmijehom budiš
uspavano proljeće.
Toliko gorčine na usnama mojim
toliko mekoće na usnama tvojim,
dok mi daješ svoje tijelo kao
uzdah uz čisto jutro.

Volim tvoje godine , ljubav
i bijes koji skrivaš u osmijehu.

[VUČICA]

Mislima te o oblik sna pretvaram
i dok šapatom izgovaram želju
za tvojim likom,
prilaziš mi željan i okupan vatrom...

Tih poput vjetra
nosiš jedro moga glasa,
a ja te odsjajem čežnje
gutam u plavoj svjetlosti
daljine...i medenog u sebi
iskonskom tišinom ljubim...

Iako te sad nema kraj mene,
hodaš abecedom zagrljaja
ponosno u meni
i slikom osmjeha kročiš
mojim usnama....