Juče je bila prava pobuna privatnika tj. vlasnika radnji i lokala u centru Ćuprije zbog parkiranja. Naime, policija im ne dozvoljava da parkiraju svoje automobile po trotoarima ispred svojih lokala u centru grada, policija se verovatno vadi na opštinu i privatnici su juče bili kod predsednika opštine da protestuju zbog tog problema. Bilo je njih 10-ak možda. Šta je dalje bilo i koji je ishod tog razgovora sa Kalabom, ne znam.
Teško im je da pešače mnogo nego bi najradije da parkiraju kola ispred vrata. A moj stav o parkiranju kola na trotoarima je jasan. Meni ne smeta kad se parkiraju pola na trotoaru, pola na ulici ili sa strane pa da ostave prolaz ali kad se parkiraju nasred trotoara pa kad ga blokiraju, to je strašno. A mnogi od njih to rade. Gledaju samo svoje du*e i baš ih briga dal pešaci imaju gde da prođu.
Interesantno je koliko su ti privatnici složni i koliko se drže zajedno. Kada imaju neki zajednički problem odmah se okupe njih 10-15 i pravo kod predsednika opštine. A kad bi radnici trebalo da se pobune protiv privatnika ili opštine, tu odmah stupa na scenu ono srpsko: "2 Srbina-3 partije" i "Da komšiji crkne krava". A to nejedinstvo je najčešće posledica straha od otkaza od strane tih istih privatnika. Zato i ne postoje sindikati zaposlenih u privatnim preduzećima.
Na isti način privatnici određuju plate radnicima-po dogovoru. Zato su te plate od radnje do radnje, od lokala, manje više iste-male. Znači, privatnici su dogovorili te plate i njihov limit na nekom esnafskom udruženju i to je. Tako isto razmenjuju informacije o zaposlenima i bivšim radnicima.
Kad bi radnici bili isto tako jedinstveni u borbi za svoje interese mnogo bi im bolje bilo.