Forum Beograd Jagodina Ćuprija Paraćin

Molim vas da se prijavite ili se registrujete.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i dužinom sesije
Napredna pretraga  

Vesti:

Samo za Registrovane članove je moguć pristup u kategoriji '' Ljubav & Sex & Lepotice''
Obavezno pročitajne uslove korišćenja Foruma ->
Uslovi Korišćenja

Autor Tema: SLAVE I PRAZNICI U SEPTEMBRU  (Pročitano 18914 puta)

0 Članovi i 1 gost pregledaju ovu temu.

anastasijab

  • Član
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Žena
  • Poruke: 14
SLAVE I PRAZNICI U SEPTEMBRU
« poslato: 01-09-2007, 14:15:11 »




SLAVE I PRAZNICI U SEPTEMBRU

Sveti Mučenik Agatonik (22. avgusta tj. 4. septembra)





Sveti mučenici Agatonik, Zotik i proči s njima Sveti Agatonik beše građanin nikomidijski i hrišćanin po veri. Sa velikim usrđem odvraćaše on Jeline od idolopoklonstva i poučavaše ih veri istinitoj. Po naređenju cara Maksimijana namesnik carski ljuto gonjaše hrišćane. Pri tom gonjenju uhvate svetog Zotika u nekom mestu Karpinu, raspu na krst njegove učenike, a Zotika dovede u Nikomidiju, gde uhvati i veza još i svetog Agatonika, Prinkipsa, Teoprepija (Bogolepa), Akindina, Severijana, Zenona i druge mnoge. Čvrsto vezane sve povede u Vizantiju, no usput pomreše od rana i iznemoglosti sveti Zotik, Teoprepije i Akindin. Blizu Halkidona ubiše svetog Severijana, a Agatonik sa ostalima bi preveden u Trakiju, u mesto Silimvriju, gde posle mučenja pred samim carem behu mačem posečeni i pređoše u život večni i u radost Gospoda svoga.

Tropar, glas 4:
Mučenici tvoji, Gospodi,
vo stradanijih svojih
vjenci prijaša netljenija ot tebe Boga našego:
imušče bo krjepost tvoju, mučiteljej nizložiša,
sokrušiša i demonov nemoščnija derzosti.
Tjeh molitvami spasi duši našja.



Sveti Mučenik Adrijan i Natalija (26. avgusta tj. 8. septembra)




Muž i žena, oboje od plemenita i bogata roda iz Nikomidije. Adrijan beše načelnik pretora i neznabožac, a Natalija potajna hrišćanka. Oboje mladi, i življahu u braku svega trinaest meseci do mučeništva. Kada opaki car Maksimijan poseti Nikomidiju, naredi da se hrišćani hvataju i na muke stavljaju. Blizu grada u jednoj pećini behu skriveni dvadeset tri hrišćanina. Neko ih dostavi vlasti, i biše ljuto šibani volujskim žilama i štapovima, pa onda bačeni u tamnicu. Potom ih izvedoše iz tamnice i dovedoše pretoru, da im imena popiše. Adrijan posmatraše ove ljude, izmučene no trpeljive, mirne i krotke, pa ih zakle, da mu kažu, šta oni očekuju od svoga Boga za tolike muke pretrpljene. Oni mu govorahu o blaženstvu pravednih u carstvu Božjem. Čuvši to i opet posmotrivši te ljude Adrijan se najedanput okrete pisaru i reče mu: "Zapiši i moje ime sa ovima svetima, i ja sam hrišćanin!" Kada za to ču car, upita Adrijana: "Da nisi s uma sišao?", na što Adrijan reče: "Nisam s uma sišao nego sam k umu prišao". Čuvši za ovo Natalija, veoma se obradova, i kada Adrijan sa ostalim seđaše okovan u tamnici, ona dođe i služaše im svima; a kada muža njenog šibahu i mučahu raznim mukama, ona ga hrabraše da istraje do kraja. Posle dugih muka i tamnovanja naredi car, da se odnese u tamnicu nakovanj, i da im se čekićem prebiju i noge i ruke. To bi i izvršeno, i Adrijan sa dvadeset tri časna muža izdahnu u preteškim mukama. Mošti njihove prenese Natalija u Carigrad, i tamo ih česno sahrani. Posle nekoliko dana javi joj se sveti Adrijan sav u svetlosti i krasoti i pozva je da i ona pođe Bogu, i ona mirno predade duh svoj Bogu.

Tropar kao pod 22. avgustom.



Usekovanje Svetog Jovana Preteče (29. avgusta tj. 11. septembra)



U vreme cara Iroda Antipe, sina starog Iroda, ubice vitlejemske dece, propovedao je u Galileji sveti Jovan Krstitelj. Pošto je car oterao svoju zakonitu ženu i uzeo ženu svoga živog brata Filipa, Irodijadu, sveti Jovan ustao je protiv ovog bezakonja i zbog toga je dospeo u tamnicu. Na jednoj svečanosti, zanesen igrom Irodijadine kćeri Salomije, car joj obeća da će joj ispuniti svaku želju. Ona je, po nagovoru svoje zle majke zatražila svetiteljevu glavu, a pijani car joj je ispunio želju i posekao svetog Jovana. Njegovi učenici uzeli su u noći njegovo telo i časno ga saxranili, a besna Irodijada je izbola iglom jezik Jovanov i glavu zakopala na neko nečisto mesto, Uskoro je sve ove zlotvore stigla zaslužena kazna, pa su skončali svoj život u bedi i poniženju. Smrt Jovana Krstitelja dogodila se pred Pasxu, a praznovanje 11. septembra, ustanovljeno je zato što je toga dana osvećena crkva koju su nad Jovanovim moštima u Sevastiji, podigli car Konstantin i carica Jelena .

Tropar, glas 2:
Pamjat pravednago s pohvalami,
tebje že dovljejet svidjeteljstvo Gospodnje, Predteče,
pokazalbosja jesi voistinu i prorokov čestnjejšij:
jako i v strujah krestiti spodobilsja jesi propovjedanago,
tjemže za istinu postradav radujasja,
blagovjestil jesi i suščim vo adje
Boga javlšagosja plotiju,
vzemljuščago grjeh mira,
i podajuščago nam veliju milost.



Sveti Aleksandar Nevski (30. avgusta tj. 12. septembra)



 Prenos moštiju Svetog Aleksandra Nevskog
Od malena okrenut Bogu. Knez Novgorodski postao je 1236. godine. Iako slabiji vojskom, uz pomoć Boga, pobedio je Šveđane na reci Nevi 1240. godine. Godine 1250. postao je veliki knez Vladimirski. U tatarskoj Zlatnoj Hordi nije hteo da se pokloni idolima. Zbog njegove mudrosti, hrabrosti, telesne snage i lepote, uvažavao ga je i tatarski kan. Osetivši da mu se primakao kraj, zamonašio se sa imenom Aleksije, pričestio i – ispustio dušu. Bilo je to 1263. godine, kada je imao 43 godine. Pri sahrani, kao živ, otvorio je ruku i uzeo oproštajnu gramatu od mitropolita. Po naređenju cara Petra Velikog, 1724. godine, mošti su mu prenete iz Vladimira u Petrograd, u Aleksandro-Nevsku lavru, gde su i sada.

Tropar, glas 4:
Poznaj svoju bratiju, rosijskij Josife,
ne v Egiptje no na nebesi carstvujuščij,
blagovjernij knjaže Aleksandre,
i primi moljenija ih,
umnožaja žita ljudem
plodonosijem zemlji tvojeja,
gradi vladičestvija tvojego ograždaja moljenijem:
i nasljednikom tvojim na soprotivnija spoborstvuja.




Sveti Simeon Stolpnik (1. tj. 14. septembar)




Prepodobni Simeon Stolpnik Rodom Sirjanin, od seljačkih roditelja. U osamnaestoj godini odbegao od roditelja i zamonašio se. Predavao sebe najtežim podvizima, ponekad posteći po četrdeset dana. Potom se predade naročitom podvigu, dotle nepoznatom, naime: da danonoćno stoji na stubu u neprestanoj molitvi. Njegov stub najpre bi visok šest lakata, posle mu podigoše jedan od dvanaest, pa od dvadeset dva, pa od trideset šest, i najzad od četrdeset lakata visine. Njegova majka Marta dva puta dolažaše da ga vidi, no on je ne hte primiti, nego joj sa stuba reče: "Ne uznemiravaj me sad, majko moja, ako se udostojim, videćemo se u onom svetu". Pretrpe sveti Simeon bezbrojne napasti od demona, no on ih sve pobedi molitvom Bogu. I sotvori svetitelj čudesa velika i mnogobrojna isceljujući rečju i molitvom mnoge bolesnike. Oko njegovog stuba sticaše se narod sa svih strana, bogati i ubogi, carevi i robovi. I on svima pomagaše: nekome povraćajući zdravlje telesno, nekome pružajući utehu i pouku a nekoga izobličavajući zbog jeretičkog verovanja. Caricu Evdokiju tako odvrati od jeresi Evtihijeve i povrati Pravoslavlju. Podvizavaše se u vreme cara Teodosija Mlađeg, Markijana i Lava Velikog. Ovaj prvi stolpnik u hrišćanstvu i veliki čudotvorac Simeon sveti požive sto tri godine i upokoji se u Gospodu 1. septembra 459. godine. Njegove mošti prenesene u Antiohiju u crkvu njegovog imena.
 
Tropar, glas 1:
Terpjenija stolp bil jesi,
revnovavij praotcem prepodobne,
Jovu vo strasteh, Josifu vo iskušenijih,
i bezplotnih žiteljstvu, sij v tjelesi, ,
Simeone otče naš,
moli Hrista Boga spastisja dušam našim.



Rođenje Presvete Bogorodice – Mala Gospojina (8. tj. 21. septembra)





Marijini roditelji, Joakim i Ana, živeli su pravednim životom, stalno su se molili Bogu, priticali su siromašnima u pomoć, bolesne i tužne su tešili, mlađe su savetovali i učili da budu dobri i poslušni, te su u svojoj duši osećali mir i spokojstvo. Kako nisu imali dece, neprekidno su se molili Bogu da ix obraduje bar jednim detetom, Sa dubokom pokornošću volji Božjoj iskreno su verovali da će im Bog ispuniti želju, Zato su i obećali Bogu da će to svoje dete posvetiti Njemu. U svom nadanju nisu se prevarili i dobili su kćer, kojoj su dali ime Marija, I nju je Bog izabrao da bude majka Isusa Xrista, Sina Božjeg, te je zato Crkva slavi kao Presvetu Bogorodicu, Dan rođenja Presvete Bogorodice praznuje se 21. septembra (8. septembra po starom kalendaru). Naš narod ovaj praznik zove Mala Gospojina ili Mala Gospođa, Joakim i Ana su bili presrećni i sa ljubavlju su brižljivo odgajali svoju kćerčicu, Naročito su se starali da malu Mariju vaspitavaju u pobožnosti, kao što su i sami odmalena naučili.

Tropar, glas 4:
Roždestvo tvoje, Bogorodice Djevo,
radost vozvjesti vsej vseljenjej,
iz tebe bo vozsija solnce pravdi, Hristos Bog naš,
i razrušiv kljatvu dade blagoslovenije,
i uprazdniv smert,
darova nam život vječnij.




Sveti Joakim i Ana (9. tj. 22. septembra)

 

Sveti Joakim bio je sin Varpafira, od kolena Judinog i potomak cara Davida, a Ana, kći sveštenika Matana iz kolena Levijeva, iz kojeg je i prvosveštenik Aron, Sveštenik Matan imao je tri kćeri: Mariju, Soviju i Anu. Marija se udala u Vitlejem i rodila Salomiju, Sovija se takođe udala u Vitlejem i rodila Jelisavetu majku svetog Jovana Krstitelja, a Ana se udala u Nazaret za Joakima, Pedeset godina živeli su u braku Joakim i Ana, ali bez dece, Bili su vrlo imućni, ali skromni i tixi ljudi koji su mnogo davali siromasima i xramu. Pod starost otišli su zajedno u Jerusalim u xram da prinesu žrtvu Bogu i tada ix je ukorio prvosveštenik Isaxar rečima upućenim Joakimu: "Nisi dostojan da se iz tvojix ruku primi dar jer si bezdetan" . Stari ljudi su se mnogo ražalostili zbog ovix reči i opet se dadoše na molitvu Bogu da i njima učini čudo kao nekada Avramu i Sari, i podari im jedno dete za utexu u starosti. Bog im je poslao anđela nebeskog da im objavi rođenje "kćeri preblagoslovene kojom će se blagosloviti svi narodi na zemlji i kroz koju će doći spasenje svetu". I zaista kroz devet meseci, Ana je donela na svet Svetu Devu Mariju, majku Isusa Xrista, Joakim je poživeo 80, a Ana 79 godini.

 
Tropar, glas 2:
Pravednih tvojih, Gospodi, pamjat praznujušče,
tjemi molim tja, spasi duši našja.



Krstovdan (14. tj. 27. septembra)



Ovoga dana praznuju se dva događaja u vezi sa Časnim Krstom Hristovim: prvo pronalazak Časnog Krsta na Golgoti, i drugo povratak Časnog Krsta iz Persije opet u Jerusalim. Obilazeći Svetu Zemlju, sveta carica Jelena namisli da potraži Časni Krst Hristov. Neki starac Jevrejin, po imenu Juda, jedini znade mesto gde se Krst nahođaše, pa, prisiljen od carice, izjavi, da je Krst zakopan pod hramom Venerinim, koga podiže na Golgoti car Adrijan. Carica naredi, te porušiše taj idolski hram, pa kopajući u dubinu, nađoše tri krsta. Dok carica beše u nedoumici, kako da raspozna Krst Hristov, prolažaše mimo toga mesta pratnja sa mrtvacem. Tada patrijarh Makarije reče, da meću na mrtvaca redom jedan po jedan krst. Kada metnuše prvi i drugi krst, mrtvac ležaše nepromenjeno. A kada staviše na nj treći krst, mrtvac ožive. Po tome poznaše, da je to Časni i životvorni Krst Hristov. Metnuše ga potom i na jednu bolesnu ženu, i žena ozdravi. Tada patrijarh uzdiže Krst, da ga sav narod vidi, a narod sa suzama pevaše: "Gospode pomiluj!" Carica Jelena napravi kovčeg od srebra i položi u nj Časni Krst. Docnije car Hozroj osvojivši Jerusalim, odvede mnogi narod u ropstvo i odnese Krst Gospodnji u Persiju. U Persiji Krst je ležao četrnaest godina. Car grčki Iraklije 628. godine pobedi Hozroja i sa slavom povrati Krst u Jerusalim. Ušavši u grad, car Iraklije nošaše Krst na svojim leđima. No najedanput stade car i ne mogaše ni koraka kročiti. Patrijarh Zaharija vide angela, koji sprečavaše caru da u raskošnom carskom odelu ide pod Krstom i to po onom putu po kome je Gospod, bos i ponižen, hodio. To viđenje objavi patrijarh caru. Tada se car svuče, pa u bednoj odeći i bosonog uze Krst, iznese ga na Golgotu, i položi u hram Vaskrsenja, na radost, i utehu celog hrišćanskog sveta.


 
Tropar, glas 1:
Spasi, Gospodi, ljudi tvoja,
i blagoslovi dostojanije tvoje,
pobjedi vsjem pravoslavnim hristijanom našim
na soprotivnija daruja,
i tvoje sohranjaja krestom tvojim žiteljstvo.



Sveta mučenice Vera, Nada, Ljubav i majka im Sofija (17. tj. 30. septembra)



Živele i stradale u Rimu u vreme cara Adrijana. Sofija mudra, kako joj i ime kaže (sofija-mudrost), beše ostala udovom, i kao hrišćanka beše dobro utvrdila i sebe i kćeri svoje u veri Hristovoj. U vreme kada se mučiteljska ruka Adrijanova pruži i na dobrodeteljni dom Sofijin, Vera imaše dvanaest, Nada deset, a Ljubav devet godina. Izvedene pred cara one sve četiri, držeći se za ruke "kao venac ispleteni," smerno ali odlučno ispovediše veru u Hrista Gospoda i odbiše da prinose žrtve idolskoj boginji Artemidi. Pred stradanje majka savetima svojim krepljaše kćeri svoje, da bi istrajale do kraja. "Vaš nebesni ljubitelj Isus Hristos jeste zdravlje večno, krasota neiskazana i život besmrtni. I kada tela vaša budu mukom umorena, On će vas obući u netruležnost i rane na vašim telima će zasijati na nebu kao zvezde". Sve jednu po jednu mučitelj mučaše ljutim mukama, najpre Veru, pa Nadu, pa Ljubav. Tukoše ih, sekoše, bacaše u oganj i u vrelu smolu, i najzad, jednu za drugom mačem posekoše. Mrtva tela svojih kćeri uze Sofija, odnese van grada i tamo česno sahrani. I osta na grobu njihovim tri dana i tri noći moleći se Bogu, i u tome predade duh svoj Bogu hitajući u rajska naselja, gde je blažene duše njenih slavnih kćeri čekahu.
 
Tropar, glas 1:
Agnici slovesnija,
agncu i pastiru privedostesja mučenijem ko Hristu,
tečenije skončavše i vjeru sobljudše:
tjemže dnes radostnoju dušeju,
soveršajem dostočudniji svjatuju vašu pamjat,
Hrista valičajušče.



Bože, blagoslovi onoga koji ulazi u ovaj dom,
zaštiti i sačuvaj onoga koji izlazi iz njega,
i daj mir onome ko u njemu ostaje



                                       http://anastasijab.spaces.live.com/



 

Stranica je napravljena za 0.108 sekundi sa 21 upita.