Forum Beograd Jagodina Ćuprija Paraćin

Molim vas da se prijavite ili se registrujete.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i dužinom sesije
Napredna pretraga  

Vesti:

Samo za Registrovane članove je moguć pristup u kategoriji '' Ljubav & Sex & Lepotice''
Obavezno pročitajne uslove korišćenja Foruma ->
Uslovi Korišćenja

Autor Tema: Gde ću dospeti posle smrti?  (Pročitano 18350 puta)

0 Članovi i 1 gost pregledaju ovu temu.

donwlayco

  • Prijatelj
  • *****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 5690
Odg: Gde ću dospeti posle smrti?
« Odgovor #20 poslato: 29-04-2015, 00:29:50 »



Djecak koji se sjeca prošlog života (croatian subtitle)

https://www.youtube.com/watch?v=FaxJGWR86zM



Meditacija - Spiritual Reality (srpski)

https://www.youtube.com/watch?v=qxGOY2iVbFA



Reinkarnacija "5.Dimenzija" (croatian subtitle)

https://www.youtube.com/watch?v=BLjKxZaRYLQ
Sačuvana

donwlayco

  • Prijatelj
  • *****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 5690
Odg: Gde ću dospeti posle smrti?
« Odgovor #21 poslato: 06-05-2015, 00:23:19 »



Evo šta su videli ljudi koji su doživeli kliničku smrt

Oni koji su doživeli iskustvo bliske smrti najčešće opisuju bleštavo svetlo na kraju tunela, ali zabeležena su i druga neobična iskustva.

Pedesetsedmogodšnji socijalni radnik primljen je u bolnicu u Sauthemptonu (Engleska) nakon što se onesvestio na poslu. Dok su mu stavljali kateter, prvo mu je otkazalo srce, a zatim i mozak.

Uprkos tome, seća se svega što se dešavalo nakon toga: osoblje je zgrabilo eksterni defibrilator kako bi ga reanimiralo. Čuo je i uputstva lekara, a onda je u uglu prostorije, blizu tavanice, ugledao neobičnu ženu, koja mu je gestovima pokazala da joj priđe. Napustio je svoje telo i poslušao je.

“U sledećem trenutku bio sam gore, gledao sam odozgo sebe, bolničarku i još jednog ćelavog muškarca”, opisao  je on svoje iskustvo.

Njegova priča je jedna od mnogih koje dovode u pitanje prihvaćena saznanja o iskustvima bliske smrti.

Do sada su naučnici verovali da svesnost prestaje čim srce prestane da kuca i pumpa krv do mozga. U tom trenutku, osoba je tehnički mrtva, mada je bilo slučajeva koji su pokazali da to stanje nije nepovratno.


Lekari su ovakve priče obično pripisivali halucinacijama, a naučnici su se ustezali da se upuste u istraživanja ovih iskustava, pre svega zato što su ih doživljavali kao nešto što je izvan dometa naučnih istraživanja.

Sem Parnija sa Medicinskog fakulteta Univerziteta Stoni Bruk u Njujorku i njegovih 17 kolega iz SAD i Velike Britanije odlučili su da se pozabave ovom temom. Četiri godine su analizirali više od 2.000 slučajeva prestanka rada srca, odnosno trenutaka kada kada je pacijent zvanično mrtav.

Od tih pacijenata uspeli su da ožive 16 odsto, a razgovarali su sa 101 osobom.

“Cilj je, pre svega, bio da utvrdimo kako izgleda mentalno i saznajno iskustvo smrti, a onda – kod onih koji kažu da su bili svesni dok su bili mrtvi – pokušamo da utvrdimo da li su stvarno bili svesni”, objašnjava Parnija.

Ispostavilo se da pomenuti socijalni radnik nije jedini pacijent koji se sećao svoje smrti. Skoro 50 odsto učesnika istraživanja sećalo se makar nečega, ali osim kod socijalnog radnika i još jedne žene, iskustva pacijenata nisu bila povezana sa konkretnim događajima koji su se desili dok su bili mrtvi.

Oni su opisivali scenarija koja podsećaju na snove ili halucinacije, a Parnija i njegov tim su ih grupisali u sedam osnovnih kategorija: strah, pojava životinja ili biljaka, jarka svetlost, nasilje i progon, deža vi, pojavljivanje članova porodice i sećanje na događaje posle prestanka rada srca.

Dok su jedni bili uplašeni ili progonjeni (ceremonije spaljivanja, sahranjivanje u uspravnom položaju, povlačenje kroz duboku vodu i sl), drugi su izjavili da su bili ispunjeni “osećanjem mira i prijatnosti”.

Parnija kaže da je “jasno da ljudi imaju iskustava o vremenu kad su bili mrtvi”, ali da način na koji će interpretirati ta iskustva u potpunosti zavisi od njihove prošlosti i ranijih uverenja. Pošto se probudi iz mrtvih, neko iz Indije bi mogao da kaže da je video Krišnu, dok će pacijent sa Srednjeg zapada Amerike verovatno tvrditi da je video Boga.


“Ako je otac sa Srednjeg zapada govorio detetu da će kada umre videti Isusa i da će on biti pun ljubavi i saosećanja, onda će ga oni sigurno to i videti”, objašnjava Parnija.

Za sada tim nije otkrio nikakav nagoveštaj koji bi im pokazao koji ljudi su skloni da se sećaju vremena dok su bili mrtvi, a ne mogu ni da objasne zašto neki imaju zastrašujuća iskustva, a drugi euforična.

Parnija ističe da čak i ako se ljudi ne sećaju eksplicitno iskustva smrti, ono može da utiče na njih na nivou podsvesti. On pretpostavlja da to može da objasni različite reakcije pacijenata posle oporavka: neki prestaju da se boje smrti i usvajaju altruistički stav prema životu, dok drugi pate od posttraumatskog stresnog poremećaja.

Parnija i njegove kolege već planiraju nove studije kako bi odgovorili na neka od ovih pitanja.

“Svako ko je donekle objektivan složiće se da je ovo nešto što zahteva dalja istraživanja. Imamo sredstva i tehnologiju. Sada je vreme da to i uradimo”, kaže on.
« Poslednja izmena: 20-07-2015, 04:58:26 od strane donwlayco »
Sačuvana

donwlayco

  • Prijatelj
  • *****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 5690
Odg: Gde ću dospeti posle smrti?
« Odgovor #22 poslato: 16-06-2015, 02:40:05 »



Revolucionarno otkriće: Dimetiltriptamin iz našeg tela može da nas vrati iz kliničke smrti

Tim mađarskih naučnika istražuje jedinstvenu sposobnost DMT-a da zaštiti moždane ćelije u situacijama stresa, kao što je slučaj za vreme kliničke smrti.

Dimetiltriptamin ili DMT predstavlja jednu veliku zagonetku. Kada se DMT puši, on izaziva vantelesno iskustvo koje je često toliko neobično da mnogi nakon toga više nisu isti. Javljaju se nezamislive vizije složenih geometrijskih oblika, dolazi do kontakta sa vandimenzionim bićima itd.

Međutim, postoje još neke interesantne stvari u vezi DMT-a ili takozvanog „spiritualnog molekula“.

Za početak, DMT je prilično rasprostranjen u prirodi. Smatra se da se nalazi se u svim živim bićima, pošto je nedavno otkriven u hipofizi pacova. Mnogima je nejasno otkud ova rasprostranjenost DMT-a. Ipak je to veoma moćna psihotička supstanca, a izgleda da se proizvodi u svim živim organizmima. Koja je zapravo njegova svrha?

Još je fascinantnije na koji način i u kojim trenucima naš organizam oslobađa i koristi DMT.

Dr Rik Strasman, naučnik poznat po svom istraživanju o fiziološkim i mističnim svojstvima DMT iskustva, smatra da se DMT oslobađa u stresnim situacijama kao što je recimo iskustvo bliske smrti ili za vreme porođaja.

Zašto naše telo oslobađa ovu moćnu psihotičnu supstancu u takvim trenucima? Kako razumevanje ovih procesa može da nam pomogne?

Odgovori na ova i razna druga pitanja vezana za DMT su još uvek nepoznati, ali naučnici rade na tome da do njih dođu.


DMT i njegova zaštitna svojstva

Trenutno, tim istraživača u Mađarskoj posmatra jedinstvena zaštitna svojstva DMT-a, naročito u trenucima kada nastupi klinička smrt.

Pri tom kratkom periodu, naša svest je nekako „zaglavljena“ između života i smrti. Međutim, klinička smrt ne mora da bude i konačna smrt. Zapravo, često to i nije upravo zahvaljujući kardiopulmonalnom oživljavanju.

Međutim, kada prođe prvih kritičnih 5 minuta, kako vreme dalje odmiče sve su manje šanse da će pacijent uspeti da se vrati u život, odnosno stanja vrednog življenja.

To je zato što oksidativni stres uzrokuje brzu smrt važnih ćelija u organizmu, kao što su moždane ćelije. Iz tog razloga, čak i par sekundi više bi moglo da napravi razliku između života i smrti. DMT bi mogao da bude rešenje za to.

Dr Edi Frečka, autor knjige „Unutrašnji putevi ka spoljnom prostoru“, kao i njegov kolega dr Atila Sabo, vodeći su istraživači koji ispituju sposobnost DMT-a da zaštiti ćelije u veoma stresnim situacijama.

„Naša otkrića nam daju ubedljiv razlog da verujemo da se vreme kliničke smrti može produžiti uz pomoć DMT-a. Samo zamislite koliko bi života moglo biti spašeno zahvaljujući tim dodatnim minutima“, naveo je tim.

Dr Frečka i dr Sabo smatraju da DMT u stvari deluje somato-fiziološki u organizmu, a ne samo psihotomimetički.

Oni u svom radu daju detaljne dokaze kako, zašto i kada DMT može da spase život.

Slobodan prolazak DMT-a

Kada se DMT nađe u krvi, on je relativno bezbedan od enzima koji bi ga inače potpuno razgradili.

Interesantno je da DMT olakšano ulazi u mozak, prolazeći kroz čak 3 barijere uz pomoć mehanizama aktivnog transporta. Samo vitalne hemikalije poput glukoze i aminokiselina imaju ovu privilegiju. DMT se zatim čuva u sinaptičkim sudovima do nedelju dana, čekajući da se oslobodi pod izvesnim uslovima.

Zašto naš mozak dozvoljava ovoj supstanci koja je klasifikovana kao „toksičan lek“ da prođe kroz sve te barijere?


Takođe je interesantno kako DMT deluje na Sig-1R receptore.

Sigma-1 receptor (Sig-1R) se nalazi u intracelularnom prostoru između mitohondrija i endoplazmatičnog retikuluma i predstavlja deo bezbednosnog mehanizma za odbranu od oksidativnog stresa.

Iznenađujuće je da DMT predstavlja jedan od par endogenih stimulanata Sig-1R koji ima važu fiziološku ulogu.

Kako sve to može da se primeni?

Dr Frečka i dr Sabo navode dve ključne primene DMT-a u modernoj medicini. Jedna bi bila primenjivanje DMT-a za vreme kliničke smrti, što bi sprečilo hipoksiju i oštećenje moždanih ćelija. Druga bi bila da se DMT koristi u polarno suprotnoj situaciji.

Sličan zaštitni mehanizam bi mogao biti koristan u perinatalnom periodu, naročito za vreme porođaja. Prolazak kroz matericu predstavlja veliki rizik hipoksije mozga po novorođenče, a DMT iz placente bi mogao da smanji šanse da dođe do oštećenja mozga prilikom porođaja.

https://www.youtube.com/watch?v=XKXNeFbb6CM
« Poslednja izmena: 20-07-2015, 04:57:33 od strane donwlayco »
Sačuvana

donwlayco

  • Prijatelj
  • *****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 5690
Odg: Gde ću dospeti posle smrti?
« Odgovor #23 poslato: 20-07-2015, 04:56:04 »



Što je svijest, tko smo mi i kako naše odluke određuju vlastitu/kolektivnu budućnost

„Naša svijest kreira stvarnost”, tvrdnja koja je zaslužila mnogo pažnje diljem alternativnih medija u cijelom svijetu. No, također, svijest je i predmet proučavanja mnogih znanstvenika, pogotovo u vezi s kvantnom fizikom i načinom na koji se može povezati s prirodom naše stvarnosti.

Što je svijest? Svijest uključuje mnoge stvari. Svijest je način na koji doživljavamo naš svijet, naše misli, oprez, namjere itd.

„Potraga za sviješću u mozgu je isto kao i potraga za radiovoditeljem u radioaparatu.” - Nasseim Haramein, voditelj istraživanja Resonance Project.

„Smatram da je svijest osnova. Smatram da tvar proizlazi iz svijesti. Ne možemo zaobići svijest. Sve o čemu govorimo, sve što zapravo postoji, zahtijeva svijest.” - Max Planck, teoretičar fizike koji je ustanovio kvantnu teoriju za koju je dobio Nobelovu nagradu za fiziku 1918. godine.

„Nemoguće je formulirati zakone kvantne mehanike a da su potpuno konzistentni bez korištenja svijesti.” - Eugene Wigner, teoretičar fizike i matematičar, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1963. godine.

Tvrdnja da „svijest stvara stvarnost” potiče mnoga, mnoga pitanja. Znači li to da mi kao individue (i na kolektivnoj razini jedne ljudske rase) možemo oblikovati, kreirati kakvu god stvarnost želimo za sebe?

Znači li to da možemo proizvesti drugačiji stil života i privući neka iskustva? Događa li se to odmah? Treba li vremena? Kako da to učinimo?
Važno je napomenuti da mnogi alternativni izvori promoviraju da je dovoljno samo zamišljati "snagom uma" budućnost kakvu želiš i biti ustrajan u tome, slati "ljubav i svjetlost" ljudima i svijetu, te da ćeš na kraju doći do te željene stvarnosti za sebe i druge, što ne samo da nije točno, nego i odmah u startu blokira potencijalnu manifestaciju takve stvarnosti. Zašto? Zato što osobe koje to rade nameću Univerzumu kako bi stvari trebale izgledati po njihovom subjektivnom mišljenju, svjesno ili nesvjesno smatraju da sa svoje pozicije ekstremno uske perspektive i subjektivnog shvaćanja života/lekcija/uloge boli i patnje u duhovnom sazrijevanju/viših razina postojanja i njihove uloge u Kreaciji, mogu bolje znati nego sam Univerzum (Univerzalni Um ili Bog ako vam tako bolje odgovara) kako bi stvari trebale biti.

U pitanju je ekstremna samovažnost i željno razmišljanje ljudi koji vjeruju i rade po toj "formuli" za "bolji" svijet. Bez objektivnosti kroz učenje/asimiliranje pravih informacija o svijetu i sebi ne možemo znati što nam je za činiti i pomoći u kreiranju stvarnosti na način koji nije u suprotnosti s prirodnim procesom, koji nije u sukobu sa samim Univerzumom. Biti u poravnanju, a ne u sukobu, s viđenjem Univerzuma onako kako on sam sebe vidi znači biti u stanju djelovati i stvarati budućnost u kreativnom pravcu, ne entropijskom koji negira sam Bitak.
Iako nismo u mogućnosti odgovoriti na ta pitanja s apsolutnom znanstvenom točnošću, znamo da na neki način postoji veza između svijesti i fizičkog materijalnog svijeta u nekom obliku. Također, ništa više ne znamo o tom odnosu, znamo da postoji i da ima neku važnost.

„Temeljni zaključak nove fizike jest shvaćanje da promatrač oblikuje stvarnost. Kao promatrači, osobno smo uključeni u izradu vlastite stvarnosti. Fizičari su prisiljeni priznati da je svemir mentalna konstrukcija. Fizičar početnik sir James Jeans piše: 'Struja znanja kreće prema nemehaničkoj stvarnosti; svemir počinje izgledati kao velika misao, a ne kao veliki stroj. Čini se da mozak više nije slučajni prolaznik kroz svijet tvari, već je začetnik i vladar tog svijeta tvari.' Pomirite se s tim i prihvatite zaključak - svemir je nematerijalan, mentalan i duhovan.” - R. C. Henry, profesor fizike i astronomije na Sveučilištu Johns Hopkins.
Kvantni eksperiment dvostrukog proreza vrlo je popularan eksperiment koji mjeri kako su naša svijest i naš materijalni svijet prepleteni. To je dobar primjer koji pokazuje kako su faktori povezani sa sviješću i naš fizički, materijalni svijet nekako isprepleteni.U ovom pokusu, dvostruko prerezani optički sustav testira moguću ulogu svijesti u kolapsu kvantne val-funkcije. Istraživanje je otkrilo da su faktori povezani uz svijest značajno sudjelovali na stvarnost.

Iako je to jedan od najpopularnijih eksperimenata kojim se provjerava veza između svijesti i fizičke stvarnosti, postoje mnoga druga istraživanja koja jasno pokazuju da svijest, ili fakori koji su s njome povezani, na neki način direktno povezani s našom stvarnosti. Mnoga istraživanja u području parapsihologije to su demonstrirala. Naravno, možda ne razumijemo sadržaj te veze i u većini je slučajeva ne možemo niti objasniti. Međutim, postoje i neprestano se proučavaju.

Neki drugi primjeri takvih istraživanja su i ekperimenti psihokineze koje provodi vlada, globalni eksperiment svijesti, obavještajne agencije koje stalno imaju ovakvu vezu na oku, misli i namjere koje mijenjaju strukturu vode, placebo efekt, proučavanje teleportacije i mnogo više.
Promjena zahtijeva akciju, no mjesto s koje akcija dolazi je najvažnije.

Moderna znanost, pogotovo kvantna fizika, proučava drevni misticizam i koncepte koji su duboko ukorijenjeni u razne kulture diljem drevnog svijeta. Jedan izvrstan primjer te tvrdnje je premisa da je sve energija, ništa nije čvrsto.

„Ono smo što mislimo, sve što jesmo proizlazi iz naših misli, naše misli oblikuju svijet.” - Gautama Buda

„Iako postoje različitosti, smatram da Budina filozofija i kvantna mehanika imaju slične poglede na svijet. To možemo vidjeti u ovim izvrsnim primjerima ljudskog mišljenja. Bez obzira na divljenje koje osjećamo prema tim velikim misliocima, ne smijemo zaboraviti da su i oni bili ljudska bića, kao i mi.” - Dalaj Lama

Izvrstan primjer suglasja kvantne fizike i drevnih kultura jest činjenica da je Nikola Tesla bio inspiriran Vedskom filozofijom kad je razvijao svoje ideje energije nulte točke. No, zašto je ovo važno? Važno je jer moderna fizika ukazuje na to da svijest promatrača oblikuje stvarnost. Način na koji mislimo i percipiramo može biti odgovoran i igrati važnu ulogu na fizički konstrukt kojeg vidimo svojim očima. Ako pogledamo svijet i analiziramo ga na društvenoj razini, što vidimo?

Trenutno mase percipiraju svijet kao mjesto u kojem se rodiš, ideš u školu, plaćaš račune, podižeš obitelj i tražiš posao. No, mnogi ljudi na ovom planetu ne mire se s ovakvim načinom gledanja na svijet. Žele promjenu. Već jako dugo percipiramo našu realnost na taj način, s vrlo malo informacija o tome što se stvarno događa na našem planetu i što se događa samom planetu. Ponekad se čini kao da smo robovi istrenirani da prihvaćamo stvari takve kakve jesu, da ne pitamo što se događa u svijetu te da marimo samo za sebe i vlastiti život. Kao što bi Noam Chomsky rekao, naša svijest je proizvod. Ako nastavimo tako prihvaćati stvarnost kao nešto takvo kakvo je, produžit će se taj način postojanja bez ikakvih promjena.
Kako bi kreirali vlastitu stvarnost, naši se obrasci mišljenja i način percipiranja moraju promijeniti. Što mijenja način na koji percipiramo stvarnost? Informacija. Kad usvojimo novu informaciju, mijenjamo način gledanja na svijet oko sebe te se kao rezultat i naša stvarnost mijenja, a počinjemo i pokazivati to novo iskustvo sagledavanjem šire perspektive.
Znanstvenici raspravljaju možemo li promijeniti i svoj fizički oblik i smatraju da smo sposobni za to, no to je proces koji zahtijeva puno vremena, stupnjeva i to je nešto što još ne razumijemo. Vrlo važan zaključak ove nove fizike jest, ako faktori svijesti kreiraju našu stvarnost, to znači da promjena počinje u nama. Počinje s načinom na koji vanjski svijet gledamo unutarnjim očima. Naša percepcija svijeta mogla bi biti samo refleksija našeg unutarnjeg svijeta, unutarnjeg stanja bića. Upitajte se, jeste li sretni? Promatrate li, percipirate i djelujete s mjesta ljubavi? S mjesta mržnje ili bijesa? S mjesta mira? Svi ti faktori povezani su s našom svijesti i promatranjem i imaju velik značaj u kreiranju fizičkog svijeta kojeg ljudi kreiraju za sebe, ne mislite li?
Smatram da je ljudska rasa u procesu „buđenja” i „otvaranja” mnogim stvarima. Prema tome, naš se način gledanja na svijet i percipiranja uvelike mijenja. Ako želite promijeniti svijet, promijenite način na koji gledate stvari i te će se stvari promijeniti.

„Budi promjena koju želiš u svijetu.” - Mahatma Ghandi

„U fizici više ne postoji ništa novo što bi se moglo otkriti, već ostaju samo sve preciznija i preciznija mjerenja.” Ovo je izjavio lord Kelvin 1900. godine i pokazalo se da je u krivu već nakon pet godina kad je Einstein objavio svoje istraživanje relativnosti. Ove Eisteinove nove teorije promijenile su tadašnji uvriježeni okvir razmišljanja. Ta situacija navela je znanstvenike da budu otvoreniji prema alternativnim pogledima na pravu prirodu naše stvarnosti. Ovo je izvrstan primjer onoga što je nekad bila neporeciva istina, a danas više nije.

„Ova izjava lorda Kelvina izraz je paradigma prošlosti. Nekad smo znali da je Zemlja ravna, nekad smo znali da smo centar svemira i nekad smo znali da čovjek ne može letjeti. Kroz sva razdoblja ljudske povijesti, intelektualni autoriteti potvrđivali su svoju moć jednostavnom supresijom elemenata stvarnosti koji se jednostavno nisu uklapali u okvir prihvatljivog znanja. Zar smo imalo drugačiji danas? Jesmo li zaista promijenili otvorenost prema stvarima koje se ne uklapaju u okvir? Moguće je da postoje koncepti naše stvarnosti koje tek moramo razumjeti i ako otvorimo oči, možda ćemo primijetiti da smo previdjeli nešto značajno.” - Terje Toftenes

"Život je religija. Životna iskustva odražavaju prirodu interakcije između čovjeka i Boga. Oni koji spavaju su oni od malo vjere u smislu njihove interakcije s kreacijom. Neki ljudi smatraju da svijet postoji kako bi ga nadvladali ili ignorirali ili isključili. Za te pojedince, svjetovi će nestati. Postat će upravo ono što daju životu. Postati će tek san iz “prošlosti”. Ljudi koji obraćaju strogu pažnju na sve strane objektivne stvarnosti, postaju stvarnost “Budućnosti”."
Sačuvana

donwlayco

  • Prijatelj
  • *****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 5690
Odg: Gde ću dospeti posle smrti?
« Odgovor #24 poslato: 21-07-2015, 05:30:16 »



Neposredno pred smrt, ljudi vide preminule članove porodice

Normalno je da se ljudi kao svesna biće plaše smrti jer znaju da je ona jednog dana svakako neizbežna. Ipak, možda ljudi na samrti mogu da nam pruže utehu jer se priča da oni razumeju smrt mnogo bolje nego mi.

Novinarka Patriša Pirson je u svojoj knjizi: „Otvaranje nebeskih vrata: Istraživanje priča o životu, smrti i onome što dolazi posle“ opisala rezultate istraživanja koja je ona sprovela na datu temu.

Ona je počela svoja istraživanja nakon što je u roku od 9 nedelja izgubila i sestru i oca. Zanimalo ju je šta se dešava posle smrti, pa je počela da intervjuiše ljude koji provode vreme sa onima koji pate od neizlečivih bolesti, kao i one ljude koji su doživeli kliničku smrt.

Ona je iz ovih priča shvatila da ljudi obično znaju da im je kraj blizu. Oko 72 sata pre smrti, oni počnu da govore o putovanju u metaforama. Jedni traže cipele, drugi avionske karte, a treći hoće da idu kući, iako su već kod kuće.


Njena sestra, koja je obolela od raka dojke je uporno na samrti ponavljala da ne zna kako da ode.

Tako i jedna bolničarka navodi primer pacijenta obolelog od raka gušterače, koji je na samrti upitao da li njegova žena zna sve o pasošu i kartama.

Ova bolničarka je čak i nazvala ovaj fenomen „svešću o bliskoj smrti“ i upotrebila ga u svojoj knjizi: „Konačni darovi: razumevanje specijalne svesti i potrebe umirućih i komuniciranje s njima“. Ona je negovala stotine pacijenata sve do njihove smrti i smatra da ovaj fenomen nije samo slučajnost.

Ljudi vide preminule članove porodice neposredno pred smrt.

Ljudima na samrti se često priviđaju voljene osobe koje više nisu među živima, mada je neizvesno da li se to dešava zbog jakih analgetika ili ih zaista vide.

Jedna internacionalna studija se bavila ovim pitanjem i ustanovljeno je da pacijenti, koji su još uvek svesni sat vremena pre smrti, vide svoje voljene koji su preminuli. Ova „priviđenja“ nemaju nikakve veze sa tim da li su ili nisu uzimali nekakve lekove pre toga.

Jedna od pacijentkinja koja je umirala od raka, par puta je spomenula kako njen sin Frenki dolazi da je poseti sedeći pritom u fotelji pokraj njene postelje, iako je isti preminuo nekoliko godina ranije.



Život traje zauvek, svest prelazi u drugi univerzum nakon smrti

Knjiga pod nazivom „Biocentrizam: Na koji način život i svest predstavljaju ključ razumevanja prirode i univerzuma“ uzburkala je internet, pošto se u njoj navodi da se život ne završava kada telo umre, već da traje zauvek.

Autor ove knjige, naučnik dr Robert Lanca, kojeg je New York Times proglasio za trećeg najvažnijeg živog naučnika, smatra da je to potpuno moguće.

Van vremena i prostora

Lanca je stručnjak za regenerativnu medicinu i naučni direktor Kompanije za naprednu ćelijsku tehnologiju. Pre nego što je postao poznat po svojim istraživanjima o matičnim ćelijama, već je bio poznat po uspešnim eksperimentima kloniranja ugroženih životinjskih vrsta.

Međutim, ovaj naučnik je odnedavno počeo da se bavi i fizikom, kvantnom mehanikom i astrofizikom. Ova zanimljiva mešavina je stvorila teoriju biocentrizma, kojom se profesor sada bavi. Biocentrizam uči da su život i svest osnova univerzuma i da svest stvara materijalni univerzum, a ne obrnuto.


Lanca ukazuje na strukturu samog univerzuma i na to da su zakoni, sile i konstante univerzuma podešene za život, što upućuje na to da je inteligencija postojala pre materije. On takođe tvrdi da vreme i prostor nisu objekti niti stvari, već alati našeg životinjskog razumevanja. Lanca kaže da mi u stvari nosimo vreme i prostor sa sobom kao što kornjače nose svoj oklop, što znači da mi postojimo čak i van vremena i prostora.

Teorija upućuje na to da smrt svesti ne postoji, već da je to samo pomisao pošto se ljudi identifikuju sa svojim telom. Oni veruju da će telo nestati pre ili kasnije i da će njihova svest nestati s telom. Ukoliko telo stvori svest, onda svest umire kada i telo, ali ako telo prima svest na isti način kao što kablovska televizija prima signal, onda je jasno da svest nastavlja da postoji i kada napusti svoj fizički oklop. Zapravo, svest postoji van granica vremena i prostora. Ona može da bude bilo gde: i u telu i van tela. Drugim rečima, ona nije lokalna na isti način kao i kvantni objekti.

Lanca takođe veruje da postoji nekoliko istovremenih univerzuma. U jednom univerzumu je telo mrtvo dok u drugom ono i dalje postoji, upijajući svest koja se preselila u ovaj univerzum. To znači da osoba koja umre ne završi u raju ili paklu, već u sličnom svetu koji je nekad naseljavala, ali ponovo bude živa. To se tako dešava iznova i iznova.

Višestruki svetovi

Ova zanimljiva, ali ekstremno kontroverzna teorija ima mnogo podržavalaca, među kojima su i brojni poznati naučnici. U pitanju su fizičari i astrofizičari koji se slažu oko postojanja paralelnih svetova i koji ukazuju na mogućnost postojanja višestrukih univerzuma. Oni tvrde da ne postoje fizički zakoni koji onemogućavaju postojanje paralelnih svetova.

Ovu ideju je prvi put predstavio pisac naučne fantastike, H.G. Vels 1895. godine. Zatim ju je 62 godine kasnije razvio dr Hju Everet, a suštinska pretpostavka jeste da se univerzum u svakom trenutku deli na bezbroj sličnih univerzuma i da se to dešava sa svakim tako nastalim univerzumom. U jednom od tih univerzuma čitate ovaj članak dok u drugom recimo gledate TV.

Pokretački faktor ovog deljenja univerzuma su naša delovanja, objašnjava Everet. Ukoliko napravimo neki izbor, univerzum se istog trenutka podeli u dva univerzuma sa različitim ishodima.

Andrej Linde, naučnik sa Instituta za fiziku Lebedev, razvio je osamdesetih godina teoriju o višestrukim univerzumima. On je sada profesor na Stenford univerzitetu. Linde je objasnio da se svemir sastoji od brojnih naduvavajućih sfera, koje povećavaju slične sfere, a koje zatim proizvode sfere u još većem broju i tako u beskonačnost. Te sfere su potpuno razdvojene i nezavisne jedne od drugih, ali predstavljaju različite delove istog fizičkog univerzuma.


Činjenicu da naš univerzum nije jedinstven podržavaju podaci dobijeni Plankovim teleskopom. Naučnici su koristeći ove podatke kreirali najtačniju mapu kosmičkog zračenja koja postoji od postanka univerzuma. Oni su takođe otkrili da u univerzumu ima puno mračnih šupljina.

Teorijska fizičarka, Laura Mersini Hjuton sa Univerziteta u Severnoj Karolini, tvrdi da anomalije u prostoru postoje zbog činjenice da okolni univerzumi utiču na naš univerzum, te da su šupljine direktan rezultat toga.

Naučno objašnjenje za dušu

Dakle, postoje brojna mesta ili brojni univerzumi u koje naša duša može da se preseli nakon smrti prema teoriji neo-biocentrizma. Ali da li duša uopšte postoji? Postoji li naučna teorija o svesti koja podržava ovakvu tvrdnju? Prema rečima dr Stjuarta Hamerofa, iskustvo bliske smrti nastaje kada kvantna informacija koja nastanjuje nervni sistem napusti telo i raspe se u univerzum.

On tvrdi da se svest nalazi u mikrotubulama moždanih ćelija, koje predstavljaju primarno mesto kvantnog procesuiranja. Nakon smrti, ova informacija odlazi iz tela, zajedno sa svešću. On smatra da je naš doživljaj svesti rezultat efekata kvantne gravitacije u ovim mikrotubulama.



Unutrašnji Svetovi, Spoljašnji Svetovi-  Akaša - Spirala - Zmija i Lotus - Više Od Razmišljanja

Kako duhovno sazrevamo tako i otkrivamo različite delove istina. Što god više otkrivamo to sve više shvatamo koliko ništa ne znamo.

Svo znanje i sva otkrića za kojima težimo su posledica naše izvorne želje da se kao otpadnici u materiji, a od duha (svetla) vratimo u svetlo! To su naša nastojanja od kako znamo za sebe! Sve što otkrivamo je radi toga kako bismo se vratili izvoru, zato ljudi imaju poriv ka novim otkrićima i dostignućima- jer čeznu duboko u sebi da se vrate Prvom još nedovoljno svesnom sebe.

https://www.youtube.com/watch?v=jzsdr-nT3Q4

https://www.youtube.com/watch?v=JVyzMu8uR-o

https://www.youtube.com/watch?v=k5zCuHQ9BxQ

https://www.youtube.com/watch?v=MKaDzYKAweI
Sačuvana

donwlayco

  • Prijatelj
  • *****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 5690
Odg: Gde ću dospeti posle smrti?
« Odgovor #25 poslato: 04-08-2015, 00:22:13 »

 

Sačuvana
 

Stranica je napravljena za 0.096 sekundi sa 21 upita.