Jedino sto razdvaja coveka od zivotinje je vera .
Jedino sto razdvaja coveka od zivotinje je vera .
Verujem u Boga i pomažem crkvu.
Verujem u Boga,i naravno postujem i tudje misljenje da ne veruje u njega.
Mozete da bezite od Boga koliko hocete, ali na kraju ipak stanete pred Njega. Mozete da Ga mrzite koliko hocete, ali On vas ponovo neizmerno voli.Ljubav pobedjuje mrznju, al' vi tu pricu ne znate brate :aq12::aq04:
Malo mi je glupo da raspravljamo o nečemu što ne postoji al kad malo razmislim - i nije! Isto tako možemo da raspravljamo o đavolu, anđelima, vampirima, vilama, vukodlacima, ET - u, Alfu, Jetiju, Velikom stopalu, duhovima itd. Što da ne?
Tako je, krimortus. Što reče jedan moj drug sasvim slučajno i nepretenciozno, uzgred i uz rakijicu na pitanje: „Kad je već Bog stvorio sve što postoji ko je onda stvorio Boga?“ odgovorio je: „Pa, čovek!“ Nemam šta da dodam ovakvoj istini!
Tako je, krimortus. Što reče jedan moj drug sasvim slučajno i nepretenciozno, uzgred i uz rakijicu na pitanje: „Kad je već Bog stvorio sve što postoji ko je onda stvorio Boga?“ odgovorio je: „Pa, čovek!“ Nemam šta da dodam ovakvoj istini!
verujem u sebe, kao Boga... jer sam ja jedini odgovoran za svoju sudbinu...ja sam odgovoran za svoju proslost, sadasnjost i buducnost...
Svi smo mi tragaoci i naš cilj je isti: da postignemo unutrašnji mir, svetlost i radost, da postanemo nerazdvojno jedno sa našim Izvorom i da živimo život pun istinske zadovoljnosti.
Živeti u radosti znači živeti unutrašnji život. To je život koji vodi samospoznaji. Samospoznaja je spoznaja Boga, jer Bog nije ništa drugo do Božanstvenost koja je duboko u svakom od nas, koja čeka da bude pronađena i razotkrivena. Mi takođe o Bogu možemo da govorimo kao o Unutrašnjem Pilotu ili Svevišnjem. Ali, bez obzira koji termin koristimo, mi mislimo na ono Najviše unutar nas, na ono što predstavlja krajnji cilj naše duhovne potrage.
Samo ako hranimo unutrašnji život, spoljašnji život može imati pravi smisao. Tri puta dnevno mi neizostavno hranimo. svoje telo. A opet, duboko u nama postoji božansko dete koje se zove duša - mi ne nalazimo vremena da nahranimo to dete. Duša je svesni predstavnik Boga u nama. Sve dok dete-duša nije ispunjeno, mi nikad ne možemo biti ispunjeni u našem spoljašnjem životu
Ako vjerujete, zasto onda?
Ako ne vjerujete, zasto ne?