Mehmed Meša Selimović je rođen 26. aprila 1910. godine u Tuzli.
Nakon završenih studija na Filozofskom fakultetu u Beogradu, do početka Drugog svetskog rata, radio je kao profesor gimnazije u rodnom gradu. Zatvoren 1942, a 1943. g. našao se na slobodnoj teritoriji. Učestvovao je do kraja rata u borbi protiv okupatora.
Posle rata je neko vreme radio kao univerzietski nastavnik u Sarajevu. Potom obavlja niz visokih dužnosti u kulturi.
1949. godine primljen je u udruženje književnika BiH što je u julu potvrdila Uprava Saveza književnika Jugoslavije.
1950. godine izdaje prvu knjigu pripovedaka u izdanju zagrebačke Zore pod nazivom "Prva četa".
U septembru je izabran za docenta na katedri za književnost Filozofskog fakulteta u Sarajevu – predaje romantizam.
1957. godine biva postavljen za direktora Drame Narodnog pozorišta u Sarajevu. 1961. godine "Svjetlost" objavljuje Selimovićev prvi roman "Tišine". Izabran je za glavnog urednika Izdavačkog preduzeća Svjetlost.
Sledeće godine je izabran za predsednika Udruženja književnika BiH i počinje pisati roman "Derviš i smrt".
1964. godine na VII kongresu Saveza književnika Jugoslavije u Titogradu izabran je za predsednika Saveza pisaca.
1966. godine završava roman Derviš i smrt. Roman je prvi put objavljen u ediciji sarajevske Svjetlosti.
Dobitnik je Dvadesetsedmojulske nagrade BiH za roman "Tišine".
1968. godine izabran je za redovnog člana Akademije nauka i umjetnosti BiH.
1971. godine je promovisan za počasnog doktora Univerziteta u Sarajevu. U penziju odlazi 1972. godine.
Bio je prozaist raznovrsne tematske i žanrovske orijentacije.
Počeo je sa književnim radom relativo kasno, prozom sa ratnom tematikom, da bi potom svoj literarni rad usredsredio na refleksiju i univerzalne teme: čovek, njegova egzistencija i sudbina.
Njegov književni opus obuhvata pripovetke: "Prva četa" - 1950, "Tuđa zemlja" -1957;
romane: "Tišine" -1961, "Magla i mesečina" -1965, "Derviš i smrt" -1966, "Tvrđava" -1970, "Ostrvo" -1974;
studije i eseje: "Za i protiv Vuka" -1967, "Eseji i ogledi" -1966.
Njegov autobiografski spis "Sećanja" -1957 govori o piščevom životu, književnom radu i nekim književnim i kulturnim događajima i ličnostima.
Puni uspeh postigao je romanom "Derviš i smrt". Ovaj roman je osvojio sve značajnije domaće književne nagrade. Sledi, takođe, značajan roman "Tvrđava". Ova dela prevode se i objavljuju i u drugim zemljama.
Kao član Predsedništva Srpske akademije nauka i umetnosti, ostavlja Akademiji svoj duhovni testament u kojem, pored ostalog, zapisuje:
"Potičem iz muslimanske porodice, iz Bosne, a po nacionalnoj pripadnosti sam Srbin. Pripadam srpskoj literaturi, dok književno stvaralaštvo
u Bosni i Hercegovini, kojem takođe pripadam, smatram samo zavičajnim književnim centrom, a ne posebnom književnošću srpskohrvatskog jezika.
Pripadam, dakle, naciji i književnosti Vuka, Matavulja, Sremca, Borisava Stankovića, Kočića, Ive Andrića, a svoje najdublje srodstvo s njima nemam potrebe da dokazujem.
Znali su to, uostalom, oni članovi Uređivačkog odbora edicije "Srpska književnost u sto knjiga", koji su takođe članovi Srpske akademije nauka i umetnosti i sa mnom su zajedno u Odeljenju jezika i književnosti: Mladen Leskovac, Dušan Matić, Vojislav Đurić, Boško Petrović.
Nije, zato, slučajno što ovo pismo upućujem Srpskoj akademiji nauka i umetnosti, sa izričitim zahtjevom da se ono smatra punovažnim autobiografskim podatkom.
S poštovanjem i zahvalnošću, Meša Selimović."
Ipak, posle smrti, njegovo delo "kidnapovano" je, i uprkos izričitoj zabrani supruge Darke,
uvršćeno u sarajevsku ediciju "Muslimanska književnost 20. veka".
Selimović je umro u Beogradu, 11. jula 1982.
Sahranjen je 14. jula u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.
U aprilu ove godine je bila stogodišnjica rođenja Meše Selimovića.