@Dak,
nao-pako, nisam ja uvredljive prirode, nego je jednostavno tako, znas i sam - kao sto su za mnoge Novosađane Srbijanci iz istočne Srbije "Bugari" (moj jedan zet je iz Vlasotince, ispao je Bugarin 1001 put uprkos pravom srpskom imenu i prezimenu i poreklu), tako ima i nas koji ne volemo da smo iz Ujvideka
.
Ja sam odrasla u "mađarskom" kraju grada, gde se vrlo lepo i korektno živelo međusobno, ali se tačno znalo (doslovno) i pre 35 godina i više čija ograda je farbana crveno, a čija zeleno. Na mađarski smo (u osnovnoj školi) išli "fakultativno" (manja ocena iz vladanja ako ne ideš), što znaš i sam šta znači.... Bila je najnormalnija pojava da me u prodavnici oslove na mađarskom, a i mnogo kasnije, već kao svršen čovek, sam viđala na poslu Mađare, mlade ljude, iz recimo Temerina (15 km od Novog Sada) koji su i srednjoškolski obrazovani, a da
ne znaju ni reč srpski.
Imam jako mnogo prijatelja Mađara, ima ih koji vole ovu zemlju i poštuju je više nego mnogi Srbi, oprosti mi Bože
. Ali zaista. Lično nisam nikad imala problema sa ma kojom manjinom u ma kojem smislu, i sve što sam (delimično) gore navela vidim samo kao posledicu jedne pogrešne državne politike, a ne kao dovoljan razlog za neki animozitet i ličan otpor prema svakom Mađaru kojeg sretnem.
Starije generacije su poseban slučaj, moja mati se seća više nego sjajno kako su joj oca i brata Mađari tri puta vodili na streljanje, ali se isto tako seća i kako su ih od streljanja zaštitili Mađari koje je deda zapošljavao.... Istina je uvek negde na sredini.
Jako mi je drago da si imao bar neki lep utisak iz Novog Sada, Dak
, i žao mi je ako se moji razmaženi Novosađani nisu pokazali.... E, zato su ovde na ceni zetovi Srbijanci, brate mili, ako nisi čuo
.