iyi gunler,kalimera,dobar den,dobar dan....ili kako god...dosta se putovalo po svetu,slusala se azra nije..kao da mi je neko izbacio iz mozga kurvine sinove,zivot mi je bio lepsi,ali iza prozora nemirnog sna ja sam osecao da sam se izgubio...mozda je to cas kada sam na obali prespavao tu noc.ovo je kratka prica jednog avanturiste i pustolova koji je saznao sta je pusto tursko,ali je uspeo da pogubi sve jarane koji su bliski sazvezdju.u magnovenju ne raznajem da li sam jeban ili lud.a sta da radim?lepo rece dzoni i ode...
pljuga se pali kao da je prva a ja zelim da je zadnja..to je strah od smrti..tako blizu kao treptaj oka...a tako daleka.oko mene je.zelim da provedemo vikend zajedno.mozda je poslednji za koji znam dok prelazim kilometre duge kao moje tuge za zenama sto ostase daleko iza me'.kad te ljube one ljube preko volje ali ipak ja sam sad daleko od svih.granicar pogledom sece kao katanom dok postavljam cvece za sve one koji su pali za ideologiju jednog proslog vremena..zaboravljeni od svih..hvata me mrak i padam u san..selimija na vidiku tako prkosna i gorda kao sloboda deteta posle rata.jako sam usamljen,sam ceo svemir se srusio na mene.kao
sto su zvuci rasturene duse,lavez pasa na horizontu najavljuje novi dan.predajem se svojoj zvezdi i idem dalje.moja ljubav nema granice.trag mi se tu gubi...
nespojivo se spojilo sutnjom,pogledi se susrecu,nema se kud.gorki okus njenih usana kao tragovi proslosti u mom secanju.kroz kolut dima donem ja u mir jer prosao sam ljudi kazu mnogo,ma kakva pamet,ludost cita...probao sam rajsko voce i dzepove pune para al' malo ko da hoce slusat tugu sanjara....