HEHEHE , koliko samo elana i poleta....prvo dete je u pitanju pa razumem..i ja i moja madam smo tako , nestrpljivo iščekivali , radovali se , kupovali ( i držali bebine stvari u komšiluku , NARAVNO), i čekali , čekali , čekali....e , kada je drugo bilo na putu , bilo je totalno drugačije , nije bilo kupovanja , ( čekale su ga sekine pelenice i sl) , nije bilo skrivanja stvari po komšiluku , postalo je rutina. Kada se setim koliko je energije , osećanja i emocija uloženo u prvo a koliko u drugo dete , rezultat je 70 - 30 za prvo. Verovatno je zato što smo već bili iskusni roditelji , svesni šta u stvari znači beba u kući . Mi smo prvih dana posmatrali bebu kao igračku , malecku osobu koja je tu da spava kada joj mi to kažemo , da se ukaki samo 1 dnevno , da ručka onda kada se mi naspavamo. E , onda smo bebca shvatili i kao našu obavezu ( naročito posle noći i noći uz kravetac zbog grčeva , nazeba itd , userivanja po 17 x dnevno ,skakanja iz sna kada se bebče nakašlje u snu itd). Sada se smejemo da nam je drugo dete bilo rutina , nismo ga ni osetili. Želim ti lagan porođaj , brz oporavak i da oboje shvatite da je beba persona od samog rođenja , da ima svoje periode raspoloženja i neraspoloženja i da nije ona vas tražila već vi nju. Ništa nije lepo kao roditeljstvo.