"Imunizacija" putem vakcinacije je najveća laž u istoriji medicine.
Imunizacija se uopšte ne postiže vakcinacijom.
Imunitet se prirodno razvija kod svakog normalnog organizma, a vakcinacijom se samo uništava.
Tvrdnje da su vakcine neophodne ljudima bez ikakvih dokaza se bezobzirno nameću do apsurda, po kome bi ljudi i životinje trebalo odavno da izumru da se nije pojavila farmaceutska industrija da ih vakcinama spase od smrtonosnih zaraza.
Sve životinje su zdrave i pored "nehigijenskih uslova" u kojima žive, prepunim virusa i bakterija. To znači da je ispravno stanje organizma presudno za pojavu virusa i njihov rad, a ne samo prisustvo virusa.
Svaki organizam zna od čega se sastoji jer predstavlja svesnu celinu. Na osnovu tog znanja o sebi organizam reaguje na strana tela obrađujući ih ili braneći se od njih.
Ta životna celovitost, koja je znanje o sebi i moć prepoznavanja stranih tela, naziva se imunitet.
Imunitet je upravo sama celovitost organizma.
Samo onaj ko negira činjenicu da je organizam živa celina koja zna šta radi, može da pretpostavi da imunitet treba "obučavati" da prepozna neka strana tela njihovim nasilnim ubrizgavanjem.
Pretpostavka da imuni sistem treba obučavati šta će da prepozna je isto tako idiotska kao i pretpostavka da ribu treba učiti da pliva.
Imuni sistem ne treba obučavati jer on već zna od čega se organizam sastoji, šta mu je potrebno i kako da se odnosi sa svime što mu je strano i štetno. Zato ga samo treba pustiti da radi svoj posao.
Često se kaže da je moderna alopatska medicina jedina veća nauka koja je još zaostala u eri pre Ajnštajna. Ona još deluje u duhu Luja Pastera, francuskog hemičara vinarske industrije iz 19. veka i takozvanog "oca teorije virusa". Paster je čitav svoj život tvrdio da su bolesti uzrokovane virusima (koje je on prvi identifikovao) i da se izlečenje postiže uništavanjem virusa (bakterija). Za razliku od svog savremenika i protivnika, Bešampa (Antoinea Bechampa), koji je tvrdio da nije važna klica nego podloga, stanje organizma koji je napala, Paster se držao svoje dogme do samog kraja. Tek je na svojoj samrtničkoj postelji priznao kako "virus nije ništa, podloga (stanje tela) je sve". Nažalost, ta kasna promena mišljenja ostala je uglavnom nepoznata, farmaceutska industrija je pokrenuta i smišljeno je ostavila modernu medicinu u zamci teorije o virusima, zanemarivanju "podloge", samoga tela, i neumoljivoj specijalizaciji zaglupljivanja lekara.
Virusi ne postoje samo izvan našeg tela, niti nas napadaju kao male zloće, oni nastaju u telu i u njemu nestaju (iz protita ili somatita), kao i svake druge ćelije i bakterije koje su sastavni deo života svakog organizma.
Kod mnogih bolesti virusi uopšte ne postoje u telu pre početka lečenja od te bolesti (na pr. polio virus kod dečije paralize).
Osnovna namena vakcina je da se oslabi imuni sistem deteta tako da čovek celog života bude slab i podložan uticajima.
Neka deca dobro podnesu vakcine, neka slabije sa lakšim ili težim
posledicama, a neka umiru od njih.
Imuni sistem se razvija i usavršava vremenom.
Ali na samom početku života i razvoja, iako je dete sasvim zdravo, daje mu se koktel od najtežih virusa i otrova samo na osnovu pretpostavke da će time razviti otpornost u budućnosti.
Imuni sistem se teško može izboriti sa tom novom, nepoznatom i neprirodnom opasnošču, unetom na neočekivan i neprirodan način, probijanjem kroz kožu.
Na osnovu činjenice da imuni sistem reaguje na strana tela razvijeno je jedno verovanje da ukoliko se jedan strani antigen ubrizga u neku individuu, ta individua će onda postati otporna na buduće infekcije tim antigenom. Tom verovanju dato je ime “vakcinacija”. Ono što zagovornici vakcinacije nisu uspeli da shvate (zato što im to neko ne dozvoljava) je da sekretorni IgA (jedno antitelo koje je prvenstveno zastupljeno u pljuvački i izlučevinama mukoze probavnog i respirativnog sistema) predstavlja prvu borbenu liniju imuniteta, tj. jedan normalni početni odgovor organizma na sve patogene uzročnike koji su uneseni u organizam udisanjem vazduha ili gutanjem. IgA pomaže kod zaštite od virusnih infekcija, on glutinira (zgrudvava) bakterije, neutrališe otrove koje luče mikrobi a takođe i oslabljuje sposobnost patogenih mikroorganizama da se vežu za površinu mukoze. Ono što ovde treba shvatiti je to da zaobilaženje ovog mukoznog vida odbrambenog sistema (“prve linije odbrane”) direktnim ubrizgavanjem organizama u telo - vodi do rušenja samog odbrambenog sistema tela, prilikom čega se IgA pretvara u IgE, dok se B ćelije hiper-aktiviraju te počinju da proizvode patološke količine ‘samo-napadajućih’ antitela, a to takođe dovodi i do suzbijanja delotvornosti citotoksičnih T-ćelija.
Tako nastaju sve autoimune bolesti.
Na početku života imuni sistem je dovoljno jak da najčešće preživi. Ali takvim šokom poremeti svoj razvoj i učenje od prirodnih opasnosti.
Vakcine su dizajnirane tako da ne sadrži svako pakovanje jedne vakcine iste opasne materije.
Pakovanja istih vakcina su različita. One deluju kao ruski rulet: ne ubija svaka. Tek po neka. Da ne bi bile otkrivene kao uzročnik poremećaja zdravlja. Često deluju sa odloženim dejstvom. One namenjene Africi i drugim zemljama trećeg sveta imaju 'jače' pakovanje, pored žive, sadrže čak i olovo (otkrili ga naši lekari u Africi). Druge su slabije i ređe. Pri tome se skreće pažnja sa glavne opasnosti, a to nisu samo živi i umrtvljeni virusi najtežih bolesti, nego i pomoćne hemikalije koje ih održavaju a koje su pune najtežih otrova (živa, aluminjum, formaldehid, formalin, konzervansi, antifriz...). O njima se ne govori. Kada se ubrizgaju u telo oni se razdvajaju od virusa i deluju sami za sebe. Oni se talože u mozgu deteta i ne deluju odmah, aktiviraju se tek kada dete sazri i počne da koristi te funkcije mozga. Tada izazivaju poremećaje.
Ako tvrdite da ste vi ili vaše dete vakcinisani a i dalje ste 'zdravi', to samo pokazuje da niste ni svesni da ste imali sreće u tom ruskom ruletu. Nikada se ne zna gde će se teški metali iz vakcina zaustaviti. Oni se uglavnom talože u moždanom tkivu i deluju pogubno na zdravlje tokom vremena. Zato su deca fizički sve slabija, imaju nazebe, temperature, manje ili veće, povremene ili stalne bolesti. Za sve to lekari su vas ubedili da je to normalno. Ali normalno je uvek biti zdrav i imati zdrav imunitet.
Vakcine nisu dizajnirane da pobiju sve ljude, već da ih oslabe i učine zavisnim, da nenormalno (slab imunitet i stalne bolesti) prihvate za normalno. To je sve učinjeno zato da ne budu otkrivene kao uzrok bolesti i smrti, i da ostane dovoljno potrošača i radne snage.
Oni koji ih proizvode smatraju da nas ima previše na ovoj planeti , da je jedna do dve milijarde dovoljno. Dok to ne postignu mogu malo i da zarade. A i sasvim zdravi ljudi su teški za kontrolu.
Ono što je najstrašnije nije to da vakcine uopšte ne deluju i da su štetne, nego to da one upravo izazivaju bolesti koje bi trebalo da spreče, ili druge teške poremećaje zdravlja kroz oslabljeni imunitet, a ljudima se i danas prikazuju kao lekovite i neophodne. Nameću se zakonom jer su ljudi odavno primetili da su štetne i izbegavali su vakcinisanje. Lažiraju se statistike o dejstvima vakcina, popularišu se bajke kako su vakcine spasle svet od bolesti.
Apsolutno svuda gde su se javljale epidemije (difterije, velikih boginja, poliomijelitisa, velikog kašlja, rubeole...) deca i ljudi su masovno umirali ili ostajali invalidi upravo od vakcina 'protiv' tih bolesti. Vakcine su izazivale epidemije - kojih pre vakcinacija nije ni bilo.
Epidemije se, naravno, javljaju ali i brzo nestaju. Ljudski rod odavno bi izumro da su tako opasne i uporne. Ali priroda ne ide protiv sebe niti je čekala Rokfelera i njegovu farmaceutsku mafiju da spase ljudski rod od grešaka prirode. Ona se svuda zasniva na principu održavanja života.
Strah od epidemija katastrofalnih razmera se namerno proizvodi sa epidemijama koje su namerno izazvane iz raznih razloga, kao Velika kuga u srednjem veku, Ptičiji grip i HIV/AIDS , A(H1N1) 's vinjski grip' danas i dr.
Španski grip za vreme I sv. rata izazvan je vakcinom koju su dobili vojnici u bazi Fort Rajli, a zatim poslati u Evropu na front. 'Španski grip' je zapravo bio „citokinska oluja” - nesrazmerno snažan odgovor
odbrambenog sistema organizma sa smrtnim ishodom. Virus gripa napada plućno tkivo i veliki broj leukocita nagomilava se u plućima. Preterano dejstvo leukocita može da izazove uništenje plućnog tkiva, krvarenje i nalet tečnosti u pluća, što dovodi do gušenja i smrti. Ukratko, organizam sam sebe ubija. Zato su ljudi sa snažnijim imunim sistemom (kao što su mladi) podložniji ovoj pojavi od dece i starijih lica. Nedavna istraživanja na analizi tkiva preminulih od 'Španskog gripa' na Aljasci, otkrila su da je upravo citokinska oluja bila uzrok pogubnosti španske groznice, a da su je omogućila tri gena prisutna u virusu iz 1918. godine. Danas se zna i kako je nastala ta smrtonosna kombinacija: davanjem vakcine vojnicima.
Države koje nisu uvodile vakcinaciju ne bi ni imale epidemije, dok bi druge, ponekad i susedne, sa uvođenjem vakcinacije dobile i epidemije (kao slučaj Nemačke i Francuske u vezi difterije sredinom XX veka). Svako može to da vidi - ako želi. Radi se o masovnim pojavama.
http://www.vakcine.comyr.com/http://www.youtube.com/watch?v=BSeudq0o0h0 (serbian title)
http://www.youtube.com/watch?v=mbgajWPfghg (serbian title)