ne zelim da kazem da sam ja nesto posebno,samo da sam delila sudbinu jos hiljade zaposlenih majki,koja nije nimalo jednostavna..
deci su najvaznije prve godine zivota uz majku,da je upoznaju,steknu povernje,osete toplinu i zastitu.
a majka ce biti bezbrizna i svesno uzivati u njihovom razvoju.
mi vani znamo kako je lakse u srbiji biti poslovna i porodicna,pored deset tetki i strini,svekrve i majke...biti negde gde nikog nemas,
gde ti se sve vrti ko ringispil od obveza a nema niko da ti 5 minute pripazi dete,tu treba previse.
3 godine sam bila kuci sa malim i to je jedino sto je lepo proziveo,i on sa mnom i ja sa njim.
onda je poceo da ustaje u 5:30, samo 10 dana bolovanja godisnje za bolest deteta mogla sam da uzmem ,a bolesti se redjaju..jos ne ozdravi sasvim,
a mora opet u obdaniste. nocne voznje po bolnicama.od familije nikog zivog.
sa 7 godina je nosio kljuc oko vrata,zvonio mu je sat i sam odlazio u skolu.
a ja kao robot...posao,doskolovavanje,dete,kuca,treninzi njegovi,srpska skola....uvek tu da ucim sa njim...da mu svake veceri procitam pricu...
...muz radi uvek vani.
sada se pitam,odakle mi je bilo snage.
uspela sam u poslu i detetu sve pruzila ali sam izgubila zdravlje.
sad nisam vise ni poslovna zena,ni majka kakva zelim da budem.
zao mi je najvise deteta,jer nije imao ono pravo i bezbrizno detinjstvo.
lepo je cuti da je zena uspesna na svim poljima,ali sama,bez pomoci,pretesko.
zato bih dala savet svim zenama da ne budu po svaku cenu, majke i zaposlene.
napisi ribice,kako ti sa decom kuci?
ima li jos zena majki koje citaju forum da nam one kazu svoja iskustva?
znam da ce nekom zasmetati ova moja prica,i neka shvati kako hoce,ali eto i to je zena.